Što se postiže zabranama ili jedna cigareta... 17 milijuna mrtvih...!


Najveća vrijednost nekog društva ili države je sloboda. Dajući slobodu pojedincima društvo im daje i pravo izbora i dopušta da slobodno samostalno i neometano žive život koji su izabrali. Suprotnost slobodi kojoj bi svi mi trebali težiti je društvo u kojem postoje stotine i tisuće zabrana, kojim pojedinci ili država pokušavaju nadzirati narod i ograničavati im pravo na slobodu izbora.


Povijest nam pokazuje da svako društvo koje s građanima komunicira putem zabrana i nadzora, ma koliko one naizgled bezazleni bili, završi u kaosu i totalitarizamu. Upravo zato danas smo vam odlučili ispričati priču o tragičnim posljedicama jedne naizgled bezazlene zabrane. 


Za početak upitati ćemo vas: Znate li možda tko je autor ovih slika?













Odgovor na naše pitanje zapravo je vrlo jednostavan. 

 

Autor ovih slika je Adolf Hitler.

 

Naime mlad i priznat ćete talentiran slikar je polazeći srednju školu uhvaćen kako 

kako puši u WC. Taj potez skupo ga je koštao jer zbog njega nije mogao upisati 

likovnu akademiju i nastaviti se baviti onim što je volio.

 

Upravo zbog tog poteza završio je samo srednju školu i postao soboslikar. Kasnije je došao 

prvi svjetski rat... Nakon rata u kojem se istaknuo i zaradio odlikovanje postao je političar...

1933. godine došao je na vlast i tadašnju Weimarsku Republiku pretvorio u Treći Reich...

Kasnije je došao drugi svjetski rat, ratni zločini, koncentracioni logori, sustavno 

ubijanje milijuna civila.


Nadam se da sad shvaćate dokle dovode zabrane...  

 

Jedna cigareta... 17 milijuna mrtvih...! 


A, mogao je završiti likovnu akademiju i postati cijenjeni slikar... Samo da ga društvo 

nije sažvakalo i odbacilo, zato jer je učinio bezazlen prekršaj...


I za kraj ću samo reći da svi mi nažalost i danas živimo u društvu prepunom zabrana, kojekakvih 
priglupih i nevjerojatnih zakona, te crkve, bankara i političara, koji smatraju da je njihova sveta dužnost da nadziru i kontroliraju narod.

 

Sasvim sam siguran da to neće završiti dobro.


---------------------


 Napisao i obradio: Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


Satirični crteži koji bi vas mogli natjerati da se upitate u kakvom to svijetu živite...


Nadam se da se slažete sa mnom kad kažem da bi vas slike poljskog umjetnika Pawela Kuczynskog zaista mogle natjerati da se upitate u kakvom to svijetu živite... Sam Pawel Kuczynski je naveo da svojim slikama ili crtežima pokušava ne samo promjeniti svijet nego i natjerati vas da ozbiljno razmislite o njemu. Teme koje Pawel obrađuje su svakodnevni život, političari, siromaštvo, otuđenje, gubitak ljudskosti, zagađenje, nepravda... No da ne nabrajamo dalje reći ćemo: Pogledajte slike, one u ovom slučaju sasvim sigurno govore više od riječi...







































---------------------


 Napisao i obradio: Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


Sjećanje na hrvatske velikane - Eugen Kumičić 




Rođen je 11. siječnja 1850. godine u malom istarskom mjestu Brseču. Osnovnu pučku školu, završio je u Brseču. Gimnaziju je završio u Rijeci. Počeo je studirati medicinu u Pragu, ali prelazi u Beč gdje studira povijest, zemljopis i filozofiju. Potom se u Zagrebu zaposlio kao srednjoškolski profesor. 


U Zagrebu se oduševio učenjem Ante Starčeviča, te postaje aktivni Hrvatske stranke prava, to dovodi do toga da s Matkom Laginjom i Erazmom Barčićem pokreće u Kraljevici list Primorac te uređuje Hrvatsku vilu (1882.-1883.) i Hrvatsku (1887.-1888). Od 1884. godine je kao Zastupnik stranke prava (Stekliš), više puta biran je za zastupnika u Hrvatskom saboru, gdje se istaknuo kao sjajan govornik i protivnik mađaronske politike.


Poznat je i kao najdosljedniji sljedbenik Oca Domovine dr. Ante Starčevića. Stoga je i on, nezadovoljan stanjem u Stranci prava zbog njezina skretanja u oportunizam i napuštanja izvornoga pravaškoga nauka, s dr. Antom Starčevićem, s dr. Josipom Frankom, dr. Milom Starčevićem i istomišljenicima 22..listopada 1895. izašao iz te stranke i osnovao Čistu stranku prava. U toj stranci obavljao je dužnost potpredsjednika. Pripadao je najznamenitijim Istranima svog vremena koji su branili, čuvali i štitili hrvatski nacionalni naboj za burnih vremena talijanizacije Istre. 


Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju


U saborskoj raspravi 5. listopada 1885. godine ban Khuen Héderváry opravdavao je nezakonito otuđenje takozvanih "Komornih spisa", koji su nezakonito odneseni u Madžarsku. Izbila je žestoka svađa i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice ali David Starčević je rekao Gržaniću da banu ne da samo tako izaći van, pa je Gržanić krenuo za njim i izgurao ga iz sabornice pritom ga udarivši nogom u stražnjicu. 


Nakon tih događaja u David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana". Ali pravaš Grga Tuškan, odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnom je zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren Preuzvišeni g. ban nogom..." Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću i osuđeni su na 6 mjeseci zatvora. Završetak suđenja popratili su žestoki prosvjedi građana u Zagrebu.


Značaj Eugena Kumičića u hrvatskoj književnosti


Eugen Kumičić smatra se predvodnikom naturalizma u hrvatskoj književnosti. Često se koristio elementima preuzetim iz francuske trivijalne književnosti, te rekvizitima knjiške romantike. Veliku popularnost stekao je povijesnim romanima, a pisao je i drame te romane sa socijalnom tematikom.


Ocjenjujući Eugena Kumičića kao književnika, Antun Gustav Matoš je zapisao: "To je prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno realističkom metodom." Nasuprot njemu, Antun Barac za Kumičića tvrdi da u težnji da stvori obrazac hrvatskog socijalnog romana, pisanog realističkom metodom, nije uspio kao njegovi francuski uzori. 


Usprkos nekim zamjerkama, Kumičićevu književnu talentu ne može se poreći snaga kojom je oslikao ljude i prirodu Istre u romanima "Jelkin bosiljak" i "Začuđeni svatovi", kao ni zanimljiv kritički prikaz ekonomskog i moralnog rasula u gornjim slojevima građanskog društva u romanima "Olga i Lina" ("ljubavna kolonizacija Hrvatske"), te "Gospođa Sabina" koji su objavljeni 1881., odnosno 1883. godine.


Ratno izvješće "Pod puškom" se smatra Kumičićevim najboljim djelom. Djelo koje prerasta u potresnu ispovijed pisca u vrijeme oko bosanske okupacije 1878. godine, zapis o užasnoj situaciji koja može snaći i vojnika i nedužnog civila, a opisuje kako se sam našao u nezahvalnoj situaciji.


Djela  Eugena Kumičića:


Slučaj, novela (1879.)

Olga i Lina, roman (1881.)

Jelkin bosiljak, pripovijest (1881.)

Neobični ljudi, pripovijest (1882.)

Primorci, roman (1882.)

O romanu, esej (1883.)

Začuđeni svatovi, roman (1883.)

Ivan Turgenjev, esej (1883.)

Gospođa Sabina, roman (1883.)

Ubilo ga vino, pripovijest (1884.)

Sirota, roman (1885.)

Pod puškom, pripovijest (1886.)

Preko mora, pripovijest (1889.)

Saveznice, pripovijest (1889.)

Teodora, roman (1889.)

Otrovana srca, pripovijest (1890.)

Sestre, drama (1890.)

Obiteljska tajna, komedija (1890.)

Zablude naše kritike, esej (1890.)

Broj 84 i 85, pripovijest (1890.)

Crn Božić, pripovijest (1890.)

Tri mučenice, pripovijest (1890.)

Mladost-ludost, pripovijest (1891.)

Urota zrinsko-frankopanska, povijesni roman (1893.)

Pobijeljeni grobovi, pripovijest (1896.)

Poslovi, drama (1898.)

Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovi klevetnici, esej (1899.)

Petar Zrinski, povijesna drama (1900.)

Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi, roman (1902.)


-------------------------------------



Digitalna knjiga "Začuđeni svatovi", sastavni je dio našeg multimedijskog CD-a "Klasici Hrvatske književnosti". Više o njemu moći ćete saznati na sljedećoj adresi:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php


Pokazni primjerak te knjige moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link: 


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/kumicic.php



--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Najčitanije knjige na svijetu



 

Sasvim sigurno ste se nekad zapitali koja je knjiga najčitanija na svijetu? Ili kojih su 10 najčitanijih knjiga? No, i ovdje vam možemo pomoći. Naime sastavili smo listu 10 najčitanijih knjiga na svijetu poredavši ih prema broju tiskanih primjeraka. Naravno uvijek postoji mogućnost da je jedan primjerak iste knjige (posebno se to odnosi na bibliju), čitalo više ljudi, ili da su neke od otisnutih knjiga još uvijek na prodaju u knjižarama, no ova naša top lista najčitanijih knjiga naš je pokušaj odgovora na vječno pitanje: Koja knjiga je najčitanija i najprodavanija na svijetu.

 

Za svaki slučaj uz svaku nabrojenu knjigu uvrstili smo i kratak opis njenog sadržaja ne bi li vas ipak nagovorili da pročitate knjige koje vam se učine zanimljivim. Pomalo utješno zvući i podatak da su prije vas milijuni ljudi pročitali tu knjigu i da im se (najvećim dijelom) svidjela.

 

 

10. Dnevnik Anne Frank

 

      Anna Frank

 

- tiskano u 27 milijuna primjeraka

 

Knjiga je dnevnik djevojčice Anne Frank koji je pisala za vrijeme dvogodišnjeg skrivanja od nacista u Nizozemskoj. U obliku pisama zamišljenoj prijateljici Anna opisuje dane svoje samoće i svojih razmišljanja. Iako nije preživjela rat, Anna je svijetu ostavila jedan od najpotresnijih dnevnika ikada napisanih. „Usprkos svem zlu, ja i dalje vjerujem da su ljudi uistinu dobri u svojim srcima“, napisala je u jednom od svojih zapisa. Danas se ta knjiga smatra ključnim djelom 20. stoljeća.

 

 

9. Misli i postani bogat

 

    Napoleon Hill

 

- tiskano u 30 milijuna primjeraka

 

„Misli i postani bogat“ motivacijska je knjiga autora Napoleona Hilla koji je više od 20 godina promatrao uspješe ljude te došao do spoznaja koje je nazvao – Formula uspjeha. Ta formula  započinje činjenicom da "svako postignuće, svako stečeno bogatstvo ima korijene u jednoj zamisli!" U pisanju knjige autora su između ostalih inspirirali i savjeti škotsko-američkog milijardera Andrewa Carnegiea.  

 

 

8. Zameo ih vjetar

 

    Margaret Mitchell

 

- tiskano u 33 milijuna primjeraka

 

Romantična drama čija se radnja odvija u južnoameričkoj državi Georgiji za vrijeme Američkog građanskog rata, a priča prati život Scarlett O'Hare, kćeri vlasnika plantaže irskih korijena, čiji se kompleksni lik hrabro nosi sa svim nedaćama koje joj život donese. Knjizi je dodijeljena i prestižna Pulitzerova nagrada, a snimljen je i istoimeni film koji je osvojio nagradu Oscar.

 

 

7. Sumrak saga

 

    Stephanie Meyer

 

- tiskano u 43 milijuna primjeraka

 

Sumrak je prva knjiga sage o djevojci Belli koja se zaljubljuje u vampira autorice Stephanie Meyer. Saga uključuje i knjige Mladi Mjesec, Pomrčina i Praskozorje. Knjige su prvenstveno namijenjene mlađoj publici, nabijene akcijom i romantikom, no osvojile su srca mnogih čitatelja diljem svijeta.

 

 

6. Da Vincijev kod

 

    Dan Brown

 

- tiskano u 57 milijuna primjeraka

 

Da Vincijev kod roman je fikcije u kojem glavni lik, istražitelj Robert Langdon, istražuje ubojstvo koje se dogodilo u pariškom muzeju Louvre. U napetoj kriminalističkoj priči Langdon otkriva mogućnost da je Isus Krist bio oženjen Marijom Magdalenom te da su zajedno imali i dijete. Ova popularna priča ovjekovječena je i na filmskom platnu, a istražitelja Langdona u filmu glumi Tom Hanks.

 

 

5. Alkemičar

 

    Paulo Coelho

 

- tiskano u 65 milijuna primjeraka

 

Kada je Alkemičar izdan u Brazilu davne 1987 nije mu dugo trebalo da postane bestseller. Knjiga je prevedena na više od 67 jezika osvojivši tako Guinessov svjetski rekord za knjigu živućeg autora prevedenu na najviše jezika. Prodana je u 65 milijuna primjeraka te je tako postala i najbolje prodavana knjiga u povijesti. Paulo Coelho je jedan od ne samo najviše čitanih autora današnjice, već i najutjecajnijih.

 

 

4. Gospodari prstenova

 

     J.R.R. Tolkien

 

- tiskano u 103 milijuna primjeraka

 

Gospodari prstenova epski su roman fantazije koji je napisao filolog J.R.R. Tolkien. Roman je nastao kao nastavak puno jednostavnije dječje priče fantazije „Hobit“, no prerastao je u puno kompleksnije i veće djelo.

Gospodari prstenova preneseni su i na filmsko platno te se sastoje od tri uzbudljiva filma fantazije: Prstenova družina, Dvije kule i Povratak kralja.

 

 

3. Harry Potter

 

    J.K. Rowling

 

- tiskan u 400 milijuna primjeraka

 

Knjige Harry Pottera čine seriju sedam romana fantazije britanske autorice J. K. Rowling. Magičan svijet čarobnjaka te borbe dobra i zla prenesen je i na filmsko platno. Harry Potter svojevrstan je svjetski fenomen kojim su jednako fascinirani i djeca i odrasli, koji vjerno godinama prate avanture malog čarobnjaka na putu odrastanja. 

 

 

2. Citati iz djela Mao Tse Tunga

 

    Mao Tse Tung

 

- tiskano u 820 milijuna primjeraka

 

Prvi puta tiskana u 1966. godini, knjiga „Citati iz djela Mao Tse Tunga“ ili popularno zvana „mala crvena knjižica“ autorovo je objašnjenje i viđenje ideologije kineske komunističke partije namijenjeno narodu Kine. Sadrži citate Mao Tse Tunga iz razdoblja od 1927. do 1964. godine.

 

 

1. Biblija

  

- tiskana u 3,9 milijardi primjeraka

 

Biblija je i dalje na vrhu liste najčitanijih knjiga na svijetu. Ona obuhvaća i opisuje Božje djelovanje i namjenu svega stvorenog. Biblija je pisana tijekom šesnaest stoljeća i predstavlja zaista impresivni spoj 66 knjiga koje sadrže poruku Boga.

 

 

--------------------------------

Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


May 17 '14 · Oznake: najčitanije knjige na svijetu

FIZIKA I BIOLOGIJA, NOVI PROBLEMI




Danas je već očigledno da je poimanje svijeta u suvremenoj fizici sistemsko poimanje i u skladu je sa sistemskim pristupima. Napuštajući metaforu svijet - stroj mnogi su suvremeni znanstvenici mišljenja da je onda neophodno da se "odbaci zamisao o fizici kao temelju svih znanosti".


Suvremena fizika, međutim, iskazuje ambicije posve drugačije vrste, te ona prije slijedi program što ga je egzemplarno formulirao von Weizsacker koji je uvjeren da se u pluralizmu znanosti, od tzv. strukturnih znanosti, znanosti anorganskom, biologije, medicine, psihologije, antropologije, socijalnih i historijskih znanosti do filozofije vazda radi o "istoj istini", te da je stoga moguće i potrebno rasvijetliti jedinstvene osnove znanosti u smislu ispitivanja «uvjeta mogućnosti iskustva uopće". 


Prema von Weizsackeru, današnji pokušaji u ovom pravcu manje-više su temelje jedinstva znanosti tražili u jedinstvu metode. Osnove jedinstva, međutim, treba tražiti preko jedinstva predmeta. Najuvjerljivije mogućnosti za ovo on nalazi upravo u modernoj fizici.


Uspostavljanje jedinstva fizike mora postulirati jedinstvo predmeta odnosno prirode, te je sada jedinstvena fizika kaoznanost podignuta gotovo na rang apsolutne znanosti što cjelokupnom arsenalu specijalnih, djelomičnih znanosti nudi svoje vlastite principe bez obzira što je von Weizsacker svijestan "rubnih područja" u kojima počivaju filozofska pitanja sa kojima on raspravlja o uvjetima mogućnosti iskustva, vremena ili o pojmu jedinstva kao jedinstva Jednog. Ta je fizikalistička teza uostalom rastumačena u samom pojmu fizike koju von Weizsacker definira kao: "ukupnu nauku o tzv. anorganskoj prirodi, dakle, nauku koja obuhvaća fiziku u užem smislu i kemiju, ali i shemu zakona astronomije, geologije i sve manje-više deskriptivne nauke o posebnim oblastima nežive prirode... 


Kao dodatak današnjoj naučnoj svijesti, doduše, ja osobno pretpostavljam da se ova nauka primjenjuje i na organski život i da na jedan još neshvaćen način obećava doprinose analizi duše i svijesti,.. Želim samo reći da bih sa Aristotelom rado shvatio fiziku kao nauku o svemu onome što ima princip kretanja."


Općenito uzevši danas već stvari promatramo tako da kada govorimo o jednoj jedinoj fundamentalnoj znanosti tada uglavnom podrazumijevamo kartezijansku tradiciju u kojoj je fizika ona ujedinjujuća teorija na koju bi trebale biti svedene sve djelomične znanosti i u kojoj bi one trebale naprosto "nestati". Dakako, to svođenje zamišlja se kao redukcija djelomičnih znanosti na fiziku. Suvremena je filozofija znanosti posebno istakla taj problem, posebno onaj njegov aspekt kada se radi o redukciji samih znanstvenih teorija što je predmet rada Ernesta Nagela. 


Bit te redukcije znanosti na fiziku iskazuje se u učenju da na svakoj razini stvarnosti egzistiraju fenomeni i svojstva koja se mogu objasniti ili predvidjeti isključivim ispitivanjem entiteta nižih slojeva. Peter i Jean Medawar su u radu The Life Science, otkrivajući privlačnost reduktivne analize kao najuspješnije tehnike objašnjavanja bioloških procesa, uspostavili hijerarhiju empirijskih znanosti ovim redoslijedom:


Ekologija/sociologija

Organizamska biologija

Kemija

Fizika


te zaključili: "svaka znanost na hijerarhijskoj tablici u izvjesnom smislu poseban je slučaj znanosti ispod nje, te je svaki iskaz koji je "istinit i "smisaon" u ma kojoj od ovih znanosti istinit i smisaon u svakoj znanosti što stoji iznad nje. Sve što je istinito u fizici ponašanja atoma istinito je i u kemiji, a sve *to je Istinito u fizici i kemiji također je istinito u biologiji i sociologiji. Slično tome, koliko god bilo specijalizirano uzajamno djelovanje ljudskih bića pri oblikovanju društva, "zakoni" biologije vrijede i dalje."


Kako pak matematika i fizika mogu biti fundamentalne za biološku znanost posebno za objašnjenja evolucionog procesa? Jedan odgovor na ovako postavljeno pitanje dao je Charles Gillispie u svojoj opsežnoj analizi historijskog razvoja znanstvenih ideja. On je ukazao na vrijednost Mendelovih istraživanja ukoliko je tu riječ o prvoj signifikantnoj aplikaciji matematike na biologiju. Ne uzimajući u obzir njegove druge velike zasluge to se može smatrati njegovim najznačajnijim prilogom znanosti. 


Matematička kvantifikacija podrazumijeva eksperimente".


Od tada biologija slijedi put matematičke i fizikalne znanosti, koja će kasnije biti upotrijebljena u promatranju evolutivnih tokova čovječanstva. U tom smislu Darwinovu teoriju prirodne selekcije koja zauzima jedno fundamentalno mjesto u općoj znanosti biologije do danas valja držati za biologiju onoliko značajnom koliko je to Galilejeva ili Newtonova teorija u fizici. Ta je teorija važnim momentom opće genetičke teorije ukoliko je koncept prirodne selekcije kvantificiran u genetici. 


Objektivnost i matematička kvantifikacija kretanja bit je metričke znanosti i u tom pravcu treba poduzeti jedno razumijevanje evolutivnog toka, naime, centrirati upravo takvo mišljenje objektivnog kretanja prirode smatrajući kvantitet tog kretanja kao ono što upravo treba mjeriti. A to se postiže tretirajući vrijeme kao fizikalnu dimenziju nakon koje se "translaciono kretanje", a ovdje se tim kretanjem zapravo misli takoreći povijesno kretanje, više ne smatra metafizičkim problemom.


Umjesto matematičkog objašnjenja varijacija ili kretanja Darwin, međutim, započinje baš tim fundamentalnim faktima prirode. Varijacije u genima sadržane slučajem ne zahtijevaju od Darwina objašnjenje pretpostavki njegove teorije kao kauzalne znanosti. I tu je ono mjesto gdje biologija, zapravo, može slijediti fiziku u pogledu zahtjeva za objektivnošću. U tom smislu sada je moguće razumjeti temeljnu distinkciju koju je Darwin prvi uveo između varijacija i opstanka vrsta. Varijacije nastaju slučajem  ali sam0 u okviru objektivnih uvjeta prirode.


Darwinska evolutivna mijena analitički je analogna Galilejskom kretanju u jednom drugom i još impresivnijem smislu. U njoj postoji usmjerenje, dok u Lamarckovoj formulaciji život jednostavno beskrajno kruži prirodom. 'H. F. Blum nedavno je razmatrao evoluciju kao problem u entropiji, te je izložio zanimljiv argument da vrijeme svojim ulaženjem u termodinamičke procese može biti smatrano koordinatom evolucije. 


To će reći, s jedne strane da je u evoluciji sadržan vektorski opis i s druge strane da je u evoluciji sadržan vektorski opis i s druge strane da je biološko vrijeme komponenta fizikalne dimenzije i fizikalne situacije i prema tome odbija biti pribježište (metafizičkog op. Z. G.) postojanja ili locus evolutivnog toka. Sasvim općenito, Darwinov rad iako po izrazu nije numerički, on je kvantitativan po metodi i predmetu mišljenja... Ono što odabir čini u Darvinovoj teoriji jest da određuje kvantitet živih bića koja mogu preživjeti u nekom sklopu objektivnih prilika."


Tako je mjesto matematike i fizike protumačeno s obzirom na Darwinovu teoriju te je tu onda ovaj osobni put matematičke i fizikalne znanosti centralno mjesto u "historijskoj strategiji biološke revolucije" koja, dakako, traje do danas.



Zlatan Gavrilović Kovač



May 16 '14 · Oznake: fizika i biologija, novi problemi
Čitajte više i unaprijedite svoje pisanje




Koliko ste puta još u osnovnoj ili srednjoj školi imali problema s pisanjem različitih sastava, eseja ili tzv. “zadaćnica”? Koliko vas je puta, osim inspiracije, namučio i pravopis? Kada god ste postavili pitanje kako poboljšati svoje pisanje i kvalitetu svojih tekstova, vjerojatno ste dobili univerzalni odgovor kako trebate više čitati.


Odgovor na postavljeno pitanje može se pronaći i u knjizi Daphne Gray-Grant, “8-1/2 Steps to Writing Faster, Better” (“8-1/2 koraka za brže i bolje pisanje”). Ova je knjiga odličan udžbenik pomoću kojega možete naučiti kako pisati; svojevrsni trener koji prilagođava tehnike novinarstva i menadžmenta kako bi pomogao piscima unaprijediti njihovo pisanje.

 

Kao bivša novinarka, Gray-Grant tvrdi da je problem taj što nas nitko nikada nije naučio KAKO pisati. Kroz dugogodišnje školovanje pisali smo različite eseje i sastave, dobivali smo ocjene i povratne informacije o (ne)uspješnosti naših uradaka, međutim nitko nam nikada nije pokazao kako pisati koristeći i uočavajući tuđe pogreške. Gray-Grant nastojala je istaknuti pristup kojeg svaki pisac može koristiti, bez obzira želite li pisati blog ili knjigu. Tajna uspješnog pisanja nalazi se u planiranju, istraživanju, razmišljanju, određivanja pravaca priče, istraživanju, pisanju, reviziji i uređivanju.

 

Čitajte strastveno i pozorno

 

Jedan od najzanimljivijih dijelova knjige jest prijedlog autorice za korištenje čitanja u svrhu boljeg pisanja. Ona ne zagovara samo “redovito čitanje”, već ističe kako je potrebno pažljivo čitati ukoliko želite bolje pisati. Gray-Grant vam preporučuje da čitate kao umjetnik kojemu je stalo do toga što autor govori. Ona nudi neke specifične prijedloge za pozorno čitanje. Prvo, zapitajte se što je to što vam se dopada u određenom pisanom djelu. Isto tako, istražite ono što vam se ne dopada. Prepoznati što ne želite činiti jednako je važno kao i identificiranje onoga što želite učiniti. Tijekom čitanja onoga što vam se ne sviđa, otkriti ćete nedostatke koje želite izbjeći u svom pisanom djelu.

 

Čitajte sve kako bi bili bolji pisac

 

Gray-Grant također savjetuje piscima da čitaju sve publikacije. Poslovni ljudi se ne bi trebali ograničavati samo na novine ili knjige. Područje zanimanja nužno je proširiti na fikcije, kratke priče, eseje, pa čak i knjige o samopomoći.

 

Pitanja koja trebate postavljati dok čitate

 

Kada ste jednom shvatili što vam se sviđa kod određenog djela, tražite još dublje postavljajući si ovih 5 pitanja:


1. Koji je stil pisanja? Predstavlja li autor informacije kronološki? Ili prema redoslijedu važnosti? Ili na neki drugi način?

 

2. Koju vrstu riječi autor upotrebljava? Jesu li riječi kratke, duge, uobičajene, formalne ili ležerne?

 

3. Kako se koristi opisom? Temelji li se opis na metaforama ili opisima? Koje su vrste metafora? Imaju li zajedničku temu? Pobuđuju li osjećaj vida, sluha, okusa, mirisa i dodira?

 

4. Koliko su dugačke rečenice? Prebrojite riječi u u tipičnoj rečenici. Jesu li rečenice strukturirane na jednostavan način? Ili imaju tendenciju da budu složenije?

 

5. Kako se koristi prijelazima? Kako vas autor vodi od jednog do drugog odlomka? Koje prijelazne riječi se koriste? 

 

Može se postaviti mnogo više pitanja o djelu koje se čita. Gray-Grant predlaže analizu i fokusiranje na jedno poglavlje u radu u kojemu posebno uživate​​. 


Naravno, da postoji mnogo drugih načina da unaprijedite svoje pisanje, ali sigurno je da ne postoji ugodniji način od čitanja.



--------------------------------


Obradio i uredio: Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu "GALEB i druge priče", Ševka Kadrića




Ovaj moj osvrt na pročitano, a to je prije nekoliko dana, izašla Knjiga pripovjedaka "Galeb i druge priče", možda će se ipak nešto razlikovati od ostalih osvrta, tim više jer autora mrvicu bolje upoznajem prateći njegov rad preko fejsa i blogera...

 

Pitam se da li ima netko , tko svoju životnu priču ne bi htio ispričati jednom predivnom čovjeku, pedagogu i književniku poput Ševka Kadrića. A, vjerujte, taj je čovjek, za mene postao legenda, živuća legenda poput još nekolicine pisaca s kojima imam prilike surađivati. Eto, tako sam u nešto manje od dva sata uspjela pročitati "Galeba" i napisati neka moja važna zapažanja i opaske, dok sam još "vruća".

 

Priznajem malo, malo, teško mi je smjestiti u memoriju imena njegovih likova, pravih, toplih ljudskih srdaca, koji su autoru , sjedeći na jutarnjoj kavici u Malmeu, ili na brodici, ili u nekakvoj svakodnevici života, ispričali svoju istinsku stranicu, svoj put koji često i nije imao dobar početak ali je možda iz cijele te konfuzije stvari , izrodio se sretan kraj. A Ševko Kadrić je i sam čovjek koji je nekako poistovječivan sa sudbinama likova svojih priča, i sam je zainteresiran za razvitak cijele radnje od početka do samog kraja.

 

I tako svaka priča zasebno, iako često i međusobno slične, odvija se na nekom posebnom mjestu, u posebni dio dana i ima svog glavnog pripovjedača, bilo da je to Jakup Čaušević koji je imao priliku ploviti i raditi na Titovom "Galebu", bilo da se radi o Davidu koji priča o bosanskim bogumilima, o Bajri podvorniku ,u školi, koji je autora naučio kositi travu i uzorati njivu. Redom se nižu priče, poput listanja neke debele knjige, a u njoj susrećemo Dina, junaka koji je zbog ratnih strahova iskusio gorčinu života, zatim Ševko bilježi susret Srđe tj. Srđana Aleksića i prijatelja mu Alena koji se zbog različitosti vjere posvađaju ali i pomire. U Kadrićevoj Zbirci pripovjedaka ženski su likovi često i gotovo ravnopravno zastupljeni kao i muški, pa nam tako na jedan posebno senzibilan način, autor slikovito kroz radnju priča o Bini, Sarajlijki koja se zaljubila u Danca, mirotvorca, otišla s njim u Dansku, izučila jezik i započela novi život. Tešku životnu dramu opisuje nam kroz lik Emine iz Bosne koja je bila muslimanka, a muž joj je prešao na stranu radikalnih Srba. U takvim je se okolnostima, odriče i sin, no na kraju Bog stane na njenu stranu i naslućujemo sretan kraj. Nešto malo drugačija je i obiteljska storia o Fići i Nataši, a kod kojih autor dolazi u goste i na neki način preuzima ulogu ispovjedaoca, a nama čitateljima vjerno dočarava, svu surovost i prilike u mnogoljudnoj Bosni, logorima u Foči i pokolju, o vremenu i za vrijeme prvog svjetskog rata kad se ratovalo u partizanima i četnicima. A vrijedi spomenuti i priču kad Ševko dolazi pokloniti se žrtvama Blejburga, stane ispred ploče na kojoj su imena braće njegova oca Nasko i Abid. 

 

Svakako moram napomenuti kako Kadrić svoje čitatelje detaljnim opisom kako života kroz njihovu priču tako i njihovim postupcima, upoznaje sa junacima i glavnim akterima cijele te životne istine, a koja se uglavnom temelji na ratu u Bosni, izbjeglištvu i odlasku  u zemlje Zapada ili Sjeverne poput Švedske, Danske i Norveške. Tako nam je vjerno dočarao kockara Džavida Tase, zatim u priči "Kauboj" predstavlja Samira ali i Kauboja, logornika iz Gabele koji je nazvan tako upravo zbog svojeg kaubojskog ponašanja, predstavljanja i upravljanja logorom, a zapečačen je u stvarnosti u liku Boška Previšića. Protiv njega je podignuta i optužnica za ratni zločin, no on je u bijegu poput mnogih drugih koji će možda ipak kad tad suočiti se s licem pravde.

 

Da ne bi se radnja ovog djela svela samo na rat i ratne prilike, stradanja, ublažava je priča o Mahzeru, ribaru iz mjesta Helsingor. I sam Ševko priznaje da se kod ove životne epizode uspio raznježiti, odnosno da se pretvorio u uho...kako on to slikovito kaže, a poruka ove priče glasi: Čovjek ni sam ne zna i ne može znati koliko je izgubivši, zapravo, dobio."

 

Kadričeve priče nisu samo štura i gola napisana stvarnost i radnja, već nizom lirskih opisa na gotovo svakom početku pričanja, smanjena je okrutnost životne sudbine i priči je data jedna nježnija nota...Obično je to opis luke, ili prirode, smiraj dana, lov ribe, listanje starih albuma i prisjećanje. I meni je to vrlo simpatično prikazivanje priče, rekla bih "olakšano", a opet istina na vidjelo iznesena...Tu su naravno i prekrasne ilustracije u boji za svaku priču prilagođene tako da ovim osvrtom želim reći jedno veliko HVALA autoru na užitku čitanja ali i uredniku na prekrasnom uređenju knjige i pažljivom biranju ilustriranih dijelova. Svakome tko želi, upoznati mentalitet ljudi, naših susjeda, na jedan drugačiji ali vrlo topao i iskren način, naučiti čak i nešto o životu...jer o njemu napokon nikad nije sve rečeno, preporučujem ovu krasnu Zbirku "Galeb i druge priče jer pri kraju same knjige, a i u njoj se spominje i jedan općepoznati problem ili fenomen možda bosanskih bogumila. I za razumijevanje se pobrinuo urednik sa posebnim objašnjenjem.




Napisala: Denis Kožljan


----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic8.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------




A knjigu osvrta na knjige koju je napisala književnica Denis Kožljan po imenu 

"Moj pogled ma njihov svijet" moći ćete preuzeti s adrese: 

http://www.digitalne-knjige.com/kozljan5.php


----------------------------------------




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Priče o Tinu koje možda niste čuli



 

Napisala: Emsa Karahmet

 

Glavni i jedini junak ove priče je on, dobro znan, pjesnik nad pjesnicima Augustin Ujević, poznatiji kao Tin (Vrgorac, Imotski 1891. – Zagreb 1955.).

 

O njemu se zna dosta toga, napisalo se poslije njegove smrti još više nego za života. On sam je pisao o sebi kroz svoja veličanstvena djela. Boravila sam nedavno u Beogradu te okupila neka zanimljiva saznanja iz beogradske čaršije, čiji je miljenik – Tin bio i ostao.

 

Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu, studirao filozofiju u Zagrebu, Beogradu i Parizu. Veoma mlad se politički angažovao, bio je vatreni kritičar tadašnje austrougarske monarhije. Zbog toga je bio izbačen sa Zagrebačkog sveučilišta. Tada i prelazi sa mnogim drugim tadašnjim disidentima iz Hrvatske i Slovenije u Beograd.

 

Lijep visok, uglađen, sa dubokim plavim očima i urođenom toplinom i optimizmom naprečac je postao ljubimac lokalnih djevojaka. Govorio je na velikim demonstracijama kod narodnog pozorišta povodom protesta zagrebačkih studenata, zbog raspuštanja sabora 1912. godine. U pokušaju da se vrati u Zagreb i organizuje studentsku pobunu biva uhapšen u vlaku kod Zemuna.

 

Tin – neka zvuči kao zvono, posmrtno

 

Neko vrijeme je proveo na robiji i iz nje izašao kao potpuni drugi čovjek. Odbacio je uglađenost, manire, optimizam, posvetio se izučavanju i samoći. Odbacio je svoje puno ime i skratio ga u TIN, da liči na zvuk zvona i to posmrtnog. Ovo se sve više manje zna o njemu.

 

Manje se zna da je po povratku iz Pariza počeo živjeti maltene kao klošar, mijenjajući buđave sobičke i još buđavije žene, piti kao «pravi» pijanac i obilaziti kafane od Slavije do Kalemegdana.

 

Puštao je kosu, bradu, vrijeđao vlast, žandarme, kralja… na svakom koraku. Njegova matična kafana bila je “Moskva” u prizemlju hotela Moskva, od ostalih mu je omiljena bila i Dva Jelena u Skadarliji.

 

Kad je dolazio imao je običaj zastati na vratima i uzviknuti: «Bijednici, hulje, nitkovi !!!» i predstava je mogla početi.

 

Pored svega toga bio je vrlo plodan. Na stotine prijevoda je radio, najbolju svjetsku literaturu ali i stručne knjige iz ekonomije i inžinjeringa. Bio je nevjerojatno obrazovan. Govorio je tečno francuski, njemački i ruski; služio se s italijanskim, španskim, engleskim, grčkim…

 

Bio je ozbiljan matematičar, fizičar, ekonomista. Volio je na skupovima ismijavati razne kvazi eksperte iz Europe, koji su prodavali maglu još u to vrijeme, tako što bi im postavljao pitanja na koja nisu imali odgovora. Stalno se selio, bio hronično nezadovoljan i namrgođen, štrokav i neljubazan, a narod ga je ipak volio.

 

Kad bi zbog vrijeđanja njegovog visočanstva bio odveden u pritvor ljudi su dolazili pred zatvor i donosili mu hranu, cigarete, novac…Poslije jednog hapšenja, sproveden je u Split. Godinu i nešto nije bilo Tina po beogradskim kafanama, svi su se pitali gdje je? Falio im je..

 

“Izgubili smo prvenstvo ali smo našli Tina”

 

25. 07. 1926. u Zagrebu su igrali Građanski i Jugoslavija. Tekma je odlučivala prvaka države. Građanski je pobijedio sa 2:1. Navijači Jugoslavije su na povratku prema željezničkoj stanici vidjeli Tina u jednom bircuzu. Pitali su ga da li bi sa njima u Beograd. Pristao je u trenu kako je inače sve radio. Iznijeli su ga na rukama i nosili do kolodvora. Jedan slučajni prolaznik ih je pitao zašto su tako srećni kad su izgubili? Odgovorili su : “Izgubili smo prvenstvo ali smo našli Tina”

 

Još malo o Tinu. Nije red, kad se spominje jedna takva ljudska veličina, spominjati samo njegovu boemštinu.

 

Kako rekoh, osim neurednog života i bančenja po kafanama do jutra, bio je veoma plodan autor, mnogo je radova ostalo iza njega. Prevodio je Dostojevskog, Prevera, Shilera… Inspirisao je mnoge domaće pjesnike kasnijih generacija kakvi su Branko Miljković, Rade Drainac i drugi.

 

Đaci po školama i brucoši na fakultetima su ga oponašali, bio im je idol, uzor; zbog Tina su izbacivani iz obrazovnih ustanova.

 

Iako se nije ni s kim lizao, voljeli su ga i najstrožiji kritičari i oni koji su rijetko lijepe riječi prosipali po štampi ili privatno. Sima Pandurović se zalagao da se njegove pjesme štampaju po cijenu gubitaka na tržnici, Isidora Sekulić je birala riječi za njegovu poeziju.

 

Njegov profesor Jovan Skerlić ga je uzimao u zaštitu kod vlasti, kad je pravio probleme.

 

Njegovi beogradski zakleti i bliski prijatelji su bili literate: Gustav Krklec, Stanislav Vinaver, Todor Manojlović, Miloš Crnjanski, Rastko Petrović, Aleksandar Vučo, te slikari Pjer Križanić, Jovan Bijelić, Mihajlo Popov, kipar Petar Pavličani…

 

Dolazak u Sarajevo

 

Poslije povratka iz Zagreba za neku godinu je nastupila velika ekonomska kriza u svijetu. 1929. godine je zima bila nesnosno hladna. Tinu je nestalo drva, ni kaputa nije imao. Mnoge kafane su se zatvorile. Osjetio se potištenim i zaboravljenim. Jedan prijatelj ga je pozvao u Sarajevo. On je sjeo na vlak i preko Užica i Višegrada otišao u grad na Miljacki.

 

I ovdje mu je bilo teško, zlopatio se u malom sobičku na Marindvoru. Ta vijest se nekako pročula po BG čaršiji i narod je za kratko vrijeme sakupio pristojnih 800 dinara (tada je to bilo oko 7-8 prosječnih plaća) i sa namirnicama i spremljenim đakonijama je to poslano kao paket u Sarajevo. Iza njega je svakako ostalo njegovo pjesništvo ali i urbana legenda.

 

Prije neki dan, bila je godišnjica njegovog rođenja. Ubrzo će i godišnjica njegove smrti. Ne mogu da brojim koja po redu. Ni Tin ne bi volio biti samo brojka, oznaka, statistika.

 

Umjesto toga, evo njegovih najpoznatijih citata:

 

Čovjek se može obmanjivati prošlošću kao i budućnošću.

 

Kako da razumijem ovo: “Ubiti se zbog jedne žene?” A gdje su sve one ostale?”

 

Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star i biti mlad!

 

Knjiga nije hrana, ali je poslastica.

 

Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne s problemima.

 

Mi se svi ponavljamo. Mi se svi prepisujemo. Što je najgore, mi prepisujemo one koji su davno živjeli prije nas.

 

Niko nije nesretan bez svoje krivice.

 

Pjesnikov je zadatak traženje. A sposobnost velikih pjesnika nalaženje.

 

Prosjak s ulice nema obaveze da nas drugi put pozna i pozdravi.

 

Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje.

 

Sudbina je genija daleko teža nego sudbina mediokriteta.

 

Svako je “ja” jednako jednom “on” ili “ti”, a svako “mi” ima isto toliko težine kao “vi” ili “oni”.

 

Trbuh je neumoljivi despot i zapovjednik.

 

U carstvo duha neće nikad dospjeti oni koji tvrde da su već sve istine poznate.

 

Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.





NEKA PITANJA BIOLUMINISCENCIJE



 

Ja ne bih htio biti previše opsežan sa ovim pitanjima i problemima bioluminiscencije. Htio bih samo reći par riječi o toj problematici s obzirom na stajališta koja sam ranije iznio u svojoj Kozmologiji zlatnoga prstena i na taj način kompletirati jedno razmišljanje o temeljnim entomološkim problemima uzimajući u obzir najnovije spoznaje do kojih sam došao odnosno mišljenje koje u znatnoj mjeri odudara od klasičnim postavki biološke znanosti. Prve radove o bioluminiscenciji dao je francuski farmakolog Raphael Dubois i mi se nismo previše osvrtali na to da li su ove teze valjane i još uvijek aktualne s obzirom da je biologija u najnovijem vremenu uglavnom pažnju poklanjala drugim pitanjima molekularne biologije i genetike. Tako su problem biolumiscencije ostala manje više po strani od interesa biologa.

 

Bioluminiscencija je oblik svjetlucanja ili oblik svjetlosti, ponekada se kaže ‘’ hladno svijetlo’’ kojega emitiraju živi organizmi i to od nekih jako interesantnih gljiva, preko insekta do riba kopnenih beskičmenjaka I bakterija. Negdje se računa da ono u prosjeku sačinjava 20% toplinskoga zračenja. To naravno ne treba brkati sa prelijevanjem boja kod ovih životinjskih vrsta, niti sa strukturom boja koja je uglavnom fluorescentna.

 

Gledajući etimološki ova riječ bioluminiscencija porijeklom je od grčke riječi bios što znači život i latinske rijeci lumen sto znači svjetlo. Bioluminiscencija je oblik kemijske reakcije gdje energija oslobađa kemijske reakcije koje onda produciraju svjetlost kod živih organizama. Kopnene Krijesnice, morske grdobine i ostala stvorenja proizvode kemikaliju zvanu gluciferin koja je pigment i luciferazu koja je enzim. Luceferina reagira sa kisikom stvarajući svjetlost. Luciferaza djeluje kao katalizator kako bi ubrzala reakcije koje ponekad posjeduju kofaktor poput kalcijeva iona i ATP. Kemijska reakcija pojavljuje se unutar ili izvan stanice. U bakterijama na primjer ekspresija gena odnosi se na bioluminiscenciju koju kontrolira Lux operon

 

Bioluminiscencija je široko rasprostranjena među nekim skupinama živih bića osobito na otvorenom moru, u nekim gljivicama i bakterijama kao i kod raznih kopnenih beskičmenjaka uključujući i kukce. Mnoge ribe od kojih najviše one koje žive na velikim dubinama gdje svjetlost sunca nikada ne dopire također proizvode svoje vlastito svjetlo. Uglavnom je to ono sto zovemo brodskim svjetlima, dakle emisije u plavoj i zelenoj svjetlosti spektra a valne duljine koje prolaze kroz najdublje morske vode. Međutim neki živi organizmi emitiraju crveno i infracrveno svjetlo, Tomopteris emitira žuto svjetlo.

 

Ponekada tisuće kvadratnih kilometara morske površine ili oceana sjaji bioluminiscentnim bakterijama koje čine mliječnu silu mora. Ona bioluminiscencija koja nije morska mnogo je manje široko zastupljena a odnosi se na crve koji proizvode svjetlost a onda i ostali kukci, ličinke kukaca, paučnjaci pa čak i neke vrste gljiva posjeduju ovu sposobnost bioluminiscencije. Neki oblici bioluminiscencije opet su svijetle boje ili postoje samo noću u jednom pravilnom ritmu izmjene dana i noći.

 

Što se tiče kopnenih krijesnica na primjer one mogu svijetliti jer posjeduju posebne organe koji produciraju svijetlo. Drugi se kukci koriste za svijetljenje prisutnim svjetlećim bakterijama a ima ih koji svijetle pomoću uzete svjetleće hrane. Najviše svjetlećih kukaca pripada redu Coleoptera osobito rodovima unutar porodica lampyridae I cantharidae i drugima. Kod nekih vrsta porodice lampyridae sposobnost svijetljenja postoji u svim razvojnim stadijima. U jajima je svjetleća stvar raspršena dok je u postembrionalnim stadijima smještena u svjetlećim organima. Ta svjetlila su kod pojedinih vrsta različite veličine, oblika i smještaja što je u svezi sa spolom i razvojnim stanjem. Kod ženke ivanjske krijesnice svijetleći organi su na 6 i 7 sternitu zatka dok je kod drugih na pronotumu i prednjem začanom sternitu.

 

Ponekada te organe imaju oba spola ili pak samo ženke. Svijetlo se može emitirati stalno i na prekide. Može biti raznoga intenziteta i trajanja. svijetlo je obično žutozeleno i crvenkasto s valnom dužinom između 500 nm i 650 nm. Svijetlo pomaže u privlačenju spolova za vrijeme razmnožavanja i važan je izolacijski mehanizam. Kod nekih krijesnica svjetlost proizvode oba spola a kod nekih samo jedan. Emitiranje svjetla koje ima određenu učestalost, jačinu i trajanje privlači suprotan spol. Mužjaci lete i na svijetlo ženki koje su zatvorene u bocama pa ih ne mogu primijetiti ni na koji drugi način.

 

Krijesnice imaju obično svjetlila na zatku, klišnjaci na nadvratnjaku. Ona su neposredno ispod hitinske prevlake koja je iznad njih prozirna. Svijetlila su posebno izmijenjene krpice masnoga tkiva te su u njima dva sloja stanica. Gornji sloj je od većih providnih nabubrenih stanica fotocita u kojima nastaje svjetlo, to je svijetleći sloj. Donji sloj čine manje plosnate stanice koje su ispunjene kristalićima natrijeva i amonijeva urata, to je uratni sloj. On je bjelkast i neproziran i služi kao reflektor za odbijanje svjetla i od njega svjetlila krijesnice imaju bijelu boju. Kroz uratni sloj ulaze u svijetleći sloj jake uzdušnice koje se granaju u gustu mrežu traheola što opliću svjetleće stanice i dovode im mnogo kisika. Uzdužnice parte i živci koji se raspleću po svjetlećem sloju i upravljaju svijetljenjem. Svijetlo krijesnica je slabe zelenkaste boje a nastaje oksidacijom svjetleće tvari koju proizvode svjetleće stanice u obliku malih zrnaca. Jakošću svijetla mogu kukci upravljati putem živčevlja, dopremom kisika i krvi.

 

Ovako bi nekako izgleda fiziologija svjetlećih organa kod krijesnice. Međutim mi time još uvijek nismo odgovorili na pitanje zašto i kako svijetle krijesnice i ostale životinjske vrste. Jedan od mogućih odgovora na ovo pitanje bio bi u našoj spoznaji da mnoge vrste kukaca koriste elektromagnetizam zemlje u svojim orijentacijama duž šumskih puteva. To bi također vrijedilo za mnoge vrste morskih životinja koje proizvode svoje vlastito svjetlo. I ako bismo trebali odgovoriti na kakav način se sve to događa onda bismo bili bliski istini ukoliko bi krijesnice kao i ostale životinjske vrste koje posjeduju bioluminiscenciju shvatili unekoliko kao Tesline indukcione lampe gdje se svjetlost stvara uzimajući elektromagnetsko polje kako bi ono pobudilo atome merkurija pomiješane sa inertnom materijom kakvi su na primjer argon i krypton (kod Tesle).

 

Merkurij stvara ultravioletnu svijetlost i također fosfor koji se nalazi unutar lampe na taj način pretvarajući energiju u vidljivu svijetlost. Ovo je jedna vrsta fluorescentnoga svjetla koje se razlikuje od standardnih fluorescentnih svijetlila i to u Teslinom slučaju zato jer ne uzimaju elektrode unutar tube koja proizvodi svijetlost. Evo to bi bilo jedno tumačenje bioluminiscencije kod kukaca i kod drugih životinjskih vrsta sa spoznajama da je fenomen života na našoj planeti sigurno mnogo kompleksniji od one slike koju nam može ponuditi suvremena prirodna znanost.

 

Zlatan Gavrilović Kovač

 

 

May 12 '14 · Oznake: neka pitanja bioluminiscencije

VRIJEME I BOG U SUVREMENOJ BIOLOGIJI



 

Znanstveni i formalni um se pokazao snažnim kada je trebalo objasniti svijet logičkih i kvantitativno određenih oblika ali se danaspokazuje nemoćnim kada valja pitati o životu. I u suvremenoj biologiji njegove su granice spoznate ako je naime prema racionalističkoj paradigmi sve moguće svesti na fiziku a onda i sve zannosti podvesti pod ovu fundamentalnu disciplinu duha. Za suvremenu biološku znanost nema ništa problematičnije od same ideje racionalnosti jer je spoznat ograničavaluči njen moment koji više ne odgovara današnjim domašajima naše spoznaje niti kognitivnim potrebama suvremenoga čovjeka. Brojna biološka objašnjenja danas posebno u evolucionoj biologiji odstupila su od kriterija vrijednosti koje prihvaća važeća  znanstvena racionalnost u okviru fizikalističkoga modela.

 

Suvremena biologija posebno evoluciona biologija vremenom je pokazala neadekvatnost fizikalističkoga modela spoznaje. Nasuprot tome fenomen živoga u razvoju može biti okarakteriziran inherentnom nejasnoćom. Kako možemo shvatiti adekvatnost fluidnost i nejasnoću života ako imamo na raspolaganju oštro razgraničene koncepte. Znanstveni duh pokušava u ovim pitanjima eliminirati svaki trag Boga i teologije iz područja spoznaje i našega života do te mjere da je to postalo nova teologija, antibožja teologija. To je vrlo često prisutno u suvremenoj biologiji.

 

Tako česte rasprave o prirodi svojstava živih stanica i organizama koje objašnjavaju njihovu evoluciju odvodile su na pogrešne rasprave o porijeklu života. Skoro bez izuzetka pod takvim okolnostima pozitivisti su se nalazili na svom konju antimetafizike i antiteologije denuncirajući svaki trag stare teologije - Glavnog plana kojeg su nalazili u bezazlenim postulatima evolucionista koji su jednostavno smatrali da u živom ima nečega više osim fizike. Naimenovavsi sebe u odbor za budnost oni pokušavaju zahvatiti i spriječiti svako odstupanje od gledista superiornoga, svjetovnog, znanstvenoga svijeta.

 

Pretpostavke takvih gledišta niti su tolerantne niti stvarno znanstvene u područjima koja su van juristikcije znanosti. To da je moguće čitavu problematiku života i živoga svesti na fizikalno kemijske termine pokazuje danas spornim mišljenje u kojem se biološka znanost više ne snalazi i kojega ona danas poima kao jedan beznadežan cilj za veliki dio biologije i izvorom brojnih igri riječi i obmana. Isto vrijedi i za molekularnu biologiju koja je dugo bila razumijevana kraljicom bioloških znanosti i temeljem na kojem druge biološke znanosti uključujuči i humane znanosti tragaju za okončanjem svojih rasprava. Zadatak pokazivanja ideologije i njene uloge u skoro svim fizikalnokemijskim aspektima biologije u principu je isto što i ideološka kritika osnovne paradigme cjelokupne znanosti poslije sedamnaestoga stoljeća.

 

Znanost je cogito. Kartezijanski cogito je nevremeniti duh. Kartezijansko učenje o cogitu prihvaća samo svijest o onome vječnom. Međutim stjalište cogita imalo je značajnih reperkusija u svim znanostima a u biološkoj znanosti posebno i s obzirom na Descartesovo dualističko rješenje res cogitans i res extensa čije se mehanicističko mišljenje probilo u biologiju na način da je ono održano do danas. Nevremenitost kartezijanskoga cogita u biologiji u najnovije vrijeme je možda najbolje istakao Hans Yonas ukazujući na konzekvencije zamjene kontinuiranoga stvaraoca samo jednim aktivnim konstruktorom i umjesto nepokrenoga pokretača koji je slikao prirodu svijeta unutar sebe uzet inicijalni pokretač koji je djelovao u određenom momentu prošlosti.

 

Čudnom ironijom sudbine biblijski koncept vanzemaljskoga stvaraoca u početku ograničenoga djelovanja pomogao je pripremanju terena za ovu prilično jednostavnu sliku. Prva bića moraju neizbježno biti prva u vremenu a današnja konfiguracija mora postati posljednji član vremenske serije povezane sa prvim :iz nekoga primordijalnoga stanja materije i djelovanjem općih principa mehanike a bez intervencije inteligibilnoga plana usmjeravala se transformacija u stabilan sistem. Metafizička tajna ovoga gledišta leži u radikalnoj temporalnoj koncepciji bića i u njihovom identificiranju sa procesom.

 

Centalno mjesto dakle zauzima proces koji se sagledava potpuno obrnuto u odnosu na staru koncepciju koja sadrži superiornost principa uzroka nad njegovim efektima. Najčešče se poima ne samo da ima više sile već i više savršenosti u uzroku nego u efektu. Početno djelovanje mora posjedovati više realnosti nego bića koja iz njega proističu. Sasvim drugačije je danas kada se uzima da je u efektu više savršenosti nego u samome uzroku.

 

Taj problem nije promijenila niti suvremena genetika ako je genetski sistem kao prenosilac naslijeđa stabilan dakle nepromjenjiv. Mutacija bi bila samo jedno remećenje te stabilnosti koja rezultira u neuspjehu vjernoga prenosenja. Ma kako korisna bila kao odstupanje od norme ona je patoloska te će se tako visoka organizacija bilo koje životinjske vrste ili čovjeka pojaviti kao gigantska monstruoznost u koju je originalna ameba izrasla kroz dugu historiju bolesti. Prema ovome konceptu koji je izraz današnjega koncepcijskoga stanovišta genetike bilo koja viša forma nije nista drugo do igra prirode ili sama po sebi neodvojiva od degeneracije niže forme, igra prirode koja se može okrenuti tako da ima različitu vrijednost preživljavanja. Klica nije pod utjecajem cjelokupne drame života koja se odvija u svijetu.

 

Otuda je platonska nemoralnost vrste ovdje zamjenjena nemoralnošču klicine plazme kao kontinuiranoga postojanja u sebi i suprotno klasičnoj formuli netko može reći da razvijeno postoji zbog nerazvijenoga, da drvo postoji radi sjemena. Koliko je ovo stajalište genetike ostalo vjerno jednom tradicionalnom poimanju najbolje nam pokazuje slučaj Dawkinsa koji se bavio genetskom bazom evolucije i na koncu pojmio čovjeka kao mašinu robota koji se kreće programiran da bi očuvao jednu nevremenitu strukturu, sebični molekul zvan gen.

 

Međutim valja spomenuti da u biologiji primjerice u entomologiji ima i onih znanstvenika koji su doista zaljubljenici u fenomene prirode i života. Jer sam život valja pojmiti kozmičkim događajem ukoliko sam život jest rijetkost u pojavama kozmosa. A jest velika rijetkost!!!!Život je svaga život u vremenu. Sav život i život pojedinačnih bića i život individualnih životnih jedinica protječe u vremenu. Vrijeme ga medutim ne nosi sa sobom kao struja neko strano tijelo već vremenska ograničenost sačinjava njegovo biće. Iz vlastitih iskustava poznajemo hod tog živog vremena. U njemu osjećamo ritam našega vlastitoga života.

 

Ono unutrašnje protjecanje vremena jedva da ima osim imena nešto više zajedničko sa hodom fizikalnoga vremena kojemu su jedinice mjerila dan ili godina i kojega žurno protjecanje pokazuju naši satovi. Kao što je kucanje sata i svaki zamah njegova njihala tek što smo ga spazili već zauvijek ušlo u prošlost tako i fizikalno vrijeme niže jednu prošlost za drugom koja se nikada ne vraća. Vrijeme tako koraća ravnim putem, na njegovoj stazi oni nekadašnji ''sada'' redaju se u lanac koji nema niti početka niti kraja.

 

Posve je drugačije proživljeno vrijeme. Tome vremenu pripada ono što nazivamo trajanjem. U njemu ostaje proslost doduše izmijenjana ali sačuvana na tajanstveni način. To vrijeme živi i dalje u sokovima i u tkivu tijela te prožima naš duševno duhovni organizam. Time što nas je oblikovalo ono i dalje djeluje u nama kao neka stvaralačka sila. Ono je isto tako neposredno nazočno i u životu viših životnih jedinica, vrsta, rodova i plemena organizama.

 

Sve sudbine koje su te organizme zadesile u dalekim epohama poviejsti naše zemlje, svako prilagođavanje koje je ikada provedeno još i danas pokazuje put novom stvaranju. Ono mu istodobno određuje i granice. Na ravni duhovnoga života ulazi proslost u sadašnjost kao sjećanje i to ne kao neka bijedna sjena onoga što je nekoć bilo već kao stvarnost koja u odlučnoj mjeri određuje naš život i naše čine i sada i u svoj budućnosti. Ako dakle vrijeme nije ništa zbiljski stvarno jer se ono rađa iz mojega odnosa prema svijetu i prema stvarima tako da je ono prošlo ili buduće za mene sadasnje u svijetu onda je tu riječ o horizontu mene i bitka koji nas povezuje u jedno. Može se dakle razlikovati objektivno, satno, matematičko astronomsko vrijeme od subjektivnoga vremena mišljenja, mašte i sjećanja no oboje je moguće samo unutar svijeta u horizontu u kojem se konstituira iskonsko ili autentično vrijeme samoga bitka gdje više nema sukcesije  proslosti, sadašnjosti i budućnosti nego su one istodobno sada prisutne i nerazdvojive u jednom refleksivnom trenutku.

 

Ovo originalno vrijeme usmjeruje nas na ono što je svagdanje naše, na značenje i smisao naše egzistencije i na njen iskon. Biologija je tu da nam pokaže te naše zbiljske puteve u našemu traganju za autentičnom egzistencijom lišenom  smrti,boli i patnje dakle na puteve kojima mogu ići samo oni koji su najodvažniji u svojim potragama za smislom cjelokupnoga našega života.

 

Zlatan Gavrilović Kovač

May 10 '14 · Oznake: vrijeme i bog u suvremenoj biologiji

Neobična lista još neobičnijih knjiga


Nedavno smo objavili članak "Mogu li knjige biti neobične?" u kojem smo vam predstavili cijeli niz vrlo nekonvencionalnih i neobičnih primjeraka tiskanih knjiga. No sad idemo korak dalje. Jeste li znali da postoji knjiga recepata (kuharica) koju nakon što isprobate sve recepte koji se u njoj nalaze možete staviti u pečnicu i pripremiti od nje ukusne lazanje? Naravo da niste! No ne brinite to je tek početak ove naše neobične liste još neobičnijih knjiga...


1.



Posebno izdanje jestive kuharice iz njemačke. Dizajn firma "Korefe i Gerstenberg izdavaštvo", recepti su tiskani na svježoj tjestenini stranice kad se pročitaju mogu mogu biti ispunjene potrebnim prilozima i pečeni u ukusna lazanje.

Dobar tek vam želimo...


2.




Knjigu ogledala, autora Johna Christia i Rona Kinga, a objavio je Circle Press 1985, je točno ono što znači naslov knjige. Dolazi u kompletu s par bijelih rukavica kako bi izbijegli ostavljanje otisaka prstiju pri rukovanju knjigom, odnosno da je ne zaprljate. Uglavnom da ne dužimo to je knjiga o samootkrivljenju: "Sve što pročitate će se odraziti i na vašem licu koje ćete vidjeti u stranicama knjige. Kako autori navode ova je knjiga ulaz ključ za svijet samopouzdanja i samospoznaje. 


3.




Iako možda ne izgleda neobično, prvo izdanje knjige "Odlazimo na", Jamesa Kaelana, napravljena od sjemena breze  - pa knjigu kad završite s čitanjem, možete posaditi i time dobiti još jedno novo stablo u vašem vrtu.


4.




No, kad već govorimo o jestivim knjigama, knjigu "Design criminals" nikako ne treba zaboraviti. Naime ova je knjiga u cijelosti izrađena od šećera i tiskana biljnom tintom. Ta knjiga dizajnera Andreasa Pohancenika zbog svog neobičnog izgleda (okus kažu nije neobičan) je osvojila  nominaciju za prestižnu nagradu "Design Awards". 


5.




Mehanička Riječ je serija od pet volumena mehaničkih knjiga posvećenih Karen Bleitz s poezijom Richarda Prica. Čitatelji mogu vrtjeti elemente knjige za interakciju s pjesmama i tako otkrivati skrivene sile unutar poezije i izričaja.


6.




"Zrnca kave", Marthe Hayden je knjiga o zdravstvenim prednostima konzumiranja kave. Cijela knjiga (sav papir i korice knjige) su da bi knjiga opravdala svoj naziv i prednosti kave kao napitka napravljene od ostataka kave.


7.




Svako izdanje serije knjiga Richarda Longa, "Radovi rijeke blata"  je napravljena od blata iz jedne od rijeka o kojoj se govori u knjizi:  Mississippija,  Nila, Amazona, Rajne, Hudsona  i ostalih rijeka. Svaka stranica je malo drugačija, ovisno o tome gdje je mulj sakupljen.


--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


NAJNOVIJE SPOZNAJE O TICALIMA

Htio bih reći da smo danas u pogledu nekih čisto entomoloških problema jako  uznapredovali tako da nam se ova problematika  postavlja također i kao stogo biološka odnosno medicinska  id a pitanja kukaca i njihova ponašanja  kao i strukture njihova organizma može biti  poticajna u našim  znanstvenim nastojanjima. Htio bih samo ukratkoukazati na neke jako poticajne moment:

 

Ticala ili izraženo u jednini Ticalo  u biologiji  je povijesno bilo  određivano kao parni dodatak  koji ima  svrhu osjetila  kod  živih bića  odnosno životinja koje imaju segmentirano tijelo  i pridružene udove kao što je to slučaj na primjer kod pauka odnosno kukaca. U suvremenoj biologiji odnosno u suvremenoj  entomologiji  ovim se pojmom također referira  in a organe kod kukaca  kojima se pripisuje struktura  dlakavosti odnosno  sposobnost reagiranja na različite vibracije u mnogih jednostaničnih tipova  eukaryotesa.

 

Kod kukaca ticala su povezana sa frontalnim segmentima njihove glave. Kod morskih životinja kao što  su na primjer rakovi  oni su biramidalni i predstavljaju prva dva  segmenta  glave  sa malim parom  koji se zove  antennules. U drugim grupama životinja sa ticalima  posebno kod  chelicerata i proturans  oni imaju jedan uniramidalni par ticala. Ova su ticala priljubljena  na bazu i  općenito uzevši  produžena naprijed  od glave  kukaca. Oni su također senzorni organi na način da je  egzaktna priroda osjeta  i o kakvim je osjetima riječ  različita kod različitih grupa kukaca  id a nam njihova  funkcija nije  uvijek posve jasna. Funkcije ovih osjeta  mogu biti različite a uključuju osjete dodira, kretanja zraka, topline, zvučnih vibracija  i posebno  osjete mirisa i ukusa.

.


Ticala su primarno osjetila mirisa kod kukaca  i ova su osjetila posebno dobro razvijena  zahvaljujući  raznim varijetetima  sensila  ili izraženo u jednini sensillum . Oni su parni, pokretni  i segmentirani  i locirani su  između očiju na prednjoj strain glave kukaca . Gledajući  embriološki  oni predstavljaju dodatak drugom segment glave.  Svi kukci imaju ticala.Međutim  ona mogu biti postupno reducirana  u formama larvi. U onim vrstama životinja  koje nisu insekti  odnosno koji ne pripadaju toj klasi  hexapoda  i to collembola i diplura obe imaju  ticala dok protura nema.

 



Tri bazična  segmenta su tipična za ticala insekata a to su baza  pa onda  grana i konačno flagellum, koji se često sastoji odmnogo jedinica poznatih kao flagellomeres   Pedicel ili drugi segment sadrži Johnstonov organ koji predstavlja kolekciju osjetnih stanica. Broj  flagellomera možebiti vrlo velik  i uglavnom imaju dijagnostičku važnost  . Flagellomere imaju membransku strukturu  između njih  ali u mnogih insekata posebno u grupama jednostavnijih  oblika flagellum  je  cijeli ili djelomično  složen  od fleksibilnih serija  malih  annuli, koji nisu stvarni flagellomeri .


U mnogih pčela kao i  kalkoidnih osa  ‘’the apical flagellomeres form aclub, and the collective term for the segments between the club and the antennal base is the funicle; for traditional reasons, in beetles it is the segments between the club and the scape, but, in wasps, it is the segments between the club and the pedicel. In the groups with more uniform antennae (for example: Diplopoda), all segments are called antennomeres. Some groups have a simple or variously modified apical or subapical bristle called an arista (this may be especially well-developed in various Diptera).’  

Mirisni receptori  ticala  sastoje se od  slobodnoplutajućih molekula  kao što su vodena para  i mirisi uključujući i  feromone. Neuroni  koji posjeduju ovi receptori  predstavljaju zapravo signale  koji se dalje salju prema  antennal lobe u mozgu kukca . Odavde neuroni u antenna lobu bivaju povezani sa gljivastim tijelima  kako bi identificirali mirise. Možemo takoder ovdje spomenuti da  je suma električnih potencijala u ticalima  koja identificiraju mirise  mjerljiva  uzimajuć electroantennogram.

U slučaju Kraljevskoga leptira  pokazuje se također da ticala  jesu nužno i  jako važni i precizni vremenski  solarni kompas  koji omogućuje orijentaciju tijekom migracija. U ovoga leptira pokazuje se također da je  ticalni vremenski sat  jako važan prilikom orijentacije kukaca  id a  u sebi sadrži vremenski  mehanizam za sunčevu magnetsku orijentaciju.  

I jedna  grupa nas u Adelaideu doista i smatra da je kod kukaca na djelu orijentacija  pomoću magnetskih rezonancija  gdje  insekti koriste  za svoje orijentiranje u prostoru magnetska polja  koja sui m  dostupna .

Ponekada se ticala koriste ne samo kao osjetni organi nego kao organi za plivanje kao što je to slučaj sa  larvom naupliusa. U grupama kao sto su rakovi ticala su znatno uvećana dok su opeta kod drugih znatno manja.

Cellular antennae


U biološkim i medicinskim disciplinama  nedavna otkrića  pokazala su da  ‘’primary cilia in many types of cells within eukaryotes serve as cellular antennae. These cilia play important roles in chemosensation,mechanosensation, and thermosensation. The current scientific understanding of primary cilia organelles views them as "sensory cellular antennae that coordinate a large number of cellular signaling pathways, sometimes coupling the signaling to ciliary motility or alternatively to cell division and differentiation.

"Almost every vertebrate cell has a specialized cell surface projection called a primary cilium. …primary cilia are key participants in intercellular signaling. This new appreciation of primary cilia as cellular antennae that sense a wide variety of signals could help explain why ciliary defects underlie such a wide range of human disorders, including retinal degeneration, polycystic kidney disease, Bardet-Biedl syndrome, and neural tube defects.’’

Dakle vidimo da ovo pitanje ticala može biti produktivno dovedeno u vezu sa našom ljudskom fiziologijom odnosno patologijom ida nam u tom pogledu predstoje  neki jako važni zadaci koje ćemo morati rješavati u godinama koje dolaze a da entomološka problematika ima pored svoje direktne sprege sa kukcima još i mnoge druge vrlo značajne i signifikantne postavke.

 Zlatan Gavrilović Kovač

 

May 8 '14 · Oznake: najnovije spoznaje o ticalima

100 GODINA OD 1. SVJETSKOG RATA




Sjećanja vojnika u austrougarskoj vojsci


Prvi puta se predstavlja hrvatski autobiografski korpus četrdesetak monografski publiciranih sjećanja i dnevnika nižih austro-ugarskih časnika i vojnika, od istaknutih pojedinaca poput Vladka Mačeka, Josipa Broza i Georga von Trappa do onih manje poznatih.


Prvom svjetskom ratu uglavnom se u nas pristupa iz političke perspektive, dok su njegove socijalne, kulturne i vojnopovijesne sastavnice uvelike zanemarene. Studija 'Tamna strana Marsa' Filipa Hameršaka zamišljena je kao kritički uvod u najnovije britanske, američke, francuske i njemačke pristupe vojnoj, socijalnoj i kulturalnoj povijesti, u onoj mjeri u kojoj se oni tiču Prvoga svjetskoga rata i autobiografije kao povijesnoga izvora, ali i kao prilog bitno drukčijoj recepciji Prvoga svjetskoga rata na hrvatskim i bivšim jugoslavenskim prostorima, od znanosti i publicistike do umjetnosti i kulture sjećanja uopće.


U Tamnoj strani Marsa se prvi puta predstavlja relevantan hrvatski autobiografski korpus – četrdesetak monografski publiciranih sjećanja (manjim dijelom i dnevnika) nižih austro-ugarskih časnika, dočasnika i vojnika, u rasponu od istaknutih pojedinaca poput Vladka Mačeka, Josipa Broza i Georga von Trappa do onih manje poznatih pa i zaboravljenih ( Mirko Livadić, braća Turkalj, Juraj Oršić) i njihova krajnje raznolika svjetonazorska, ideološka i politička stajališta, koja se međutim nerijetko pokazuju tek kao vršak složenoga motivacijskoga sustava.


Njihov se subjektivitet stoga nastoji dublje raščlaniti, uzimajući u obzir brojna iskazana proturječja, kao i zbiljnost stresnih iskustava gladi, umora, hladnoće, životne opasnosti i obiteljske separacije. Odlazak i povratak, pobjeda i pogibija, strah i junaštvo, suosjećanje i surovost, vjera i skepsa, seksualnost, alkohol i ludilo, naposljetku čitanje i pisanje daljnji su orijentiri preko kojih se hrvatski doživljaj Prvoga svjetskoga rata nastoji usporediti s doživljajem inih ratova i kulturnih korpusa.

Filip Hameršak rođen je 1975. u Zagrebu, gdje je završio II. opću gimnaziju te diplomirao na Filozofskom (prof. filozofije i komparativne književnosti) i Pravnom fakultetu. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 2013. obranio je doktorski rad Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat.


Od 2001. radio je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, pretežno u Hrvatskom biografskom leksikonu. Od 2010. zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za povijest hrvatskoga prava i države, trenutačno kao viši asistent. Objavio je niz znanstvenih radova i osvrta u brojnim časopisima. Izvan dviju matičnih ustanova bio je 2009–10. član uredništva Hrvatske revije Matice hrvatske, a od 2013. član je uredništva časopisa Pilar Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar.


Od 2010. član upravnoga odbora Društva za hrvatsku povjesnicu, od 2012. potpredsjednik Incijativnoga odbora za obilježavanje 100-godišnjice Prvoga svjetskoga rata ustrojenoga pod okriljem Hrvatskoga instituta za povijest, u kojem je svojstvu odlukom Vlade Republike Hrvatske 2013. imenovan u državno Povjerenstvo za koordinaciju obilježavanja Stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, a odlukom Hrvatskoga sabora od te je godine i član upravnoga vijeća Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskog rata.


Prošla je 2013. godina bila godina Verdija i Wagnera. A ova, 2014. bit će godina u kojoj će Europa, a vjerojatno i cijeli svijet, najviše govoriti o Prvom svjetskom ratu, točnije rečeno o stotoj obljetnici početka tog surovog rata u kojem su velike sile bez savjesti godinama mljele ljudsko meso. Mediji iz regije već na velika vrata najavljuju da će dokumentarni film o Prvom svjetskom ratu u jednoj međunarodnoj koprodukciji snimati Emir Kusturica. Kusturica već najavljuje da se njegov projekt baciti novo svjetlo na nepoznate ili skrivene činjenice o izbijanju Prvog svjetskog rata u kojem je Srbija imala znatnu ulogu, koja je i te kako utjecala i na političku sudbinu Hrvatske.


Srpski književnik Aleksandar Gatalica još je prije dvije godine napisao opsežni roman „Veliki rat“ o Prvom svjetskom ratu, koji je do sada u Srbiji imao osamnaest izdanja, a prošle je godine dobio i NIN-ovu i nagradu Meša Selimović u Tuzli. Srpska dramatičarka Biljana Srbljanović ove je jeseni u Beču imala premijeru drame „Princip – mali mi je ovaj grob“ o Gavrilu Principu, koja je izazvala žučne i već tradicionalne antisrbljanovićevske polemike u Srbiji jer da je popularna dramatičarka optužila Srbe za izbijanje rata, što ona naziva glupošću.


Velika polemika već se vodi i u Sarajevu, čije su gradske vlasti tek natuknule ideju da bi se o stotoj obljetnici početka rata, koji je po mnogima započeo sarajevskim atentatom, mogao obnoviti sarajevski spomenik austrougarskom prijestolonasljedniku vojvodi Franji Ferdinandu, kojeg je uz rijeku Miljacku ubio mladi Gavrilo Princip.Taj je spomenik bio podignut 1917. godine, a uklonjen odmah godinu nakon podizanja, no dio spomenika sačuvan je u jednom sarajevskom muzejskom depou. Franjo Ferdinand u tom depou čeka na svoj trenutak, baš kao što je u zagrebačkoj Gliptoteci svoje vrijeme čekao ban Josip Jelačić.


Mnogi se u Bosni i Hercegovini bune što će sarajevske vlasti obnavljati spomenik okupatoru, a mnogi vele da se, ako se vojvoda Franjo Ferdinand vrati u grad u kojem je stradao uz suprugu, onda uz rijeku Miljacku moraju vratiti i stope Gavrila Principa, koje je također progutala povijest tragičnog posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.


Naravno, i Hrvatska će se uključiti u obilježavanje obljetnice Prvog svjetskog rata pa je još na proljeće Milanovićeva vlada imenovala Povjerenstvo za obilježavanje te godišnjice, kojem je na čelu ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Ministrica je još u travnju istaknula da Hrvatska nema popis ni sudionika ni stradalih u Prvom svjetskom ratu.


Stoga bi Povjerenstvo trebalo poraditi na izradi digitalnog popisa poginulih, na obilježavanju mjesta stradalih i groblja izvan Hrvatske, na organiziranju suvremene historiografske i politološke rasprave o značenju Prvog svjetskog rata, ali i na analiziranju kulturoloških, muzeoloških i književnih segmenata koji tematiziraju Prvi svjetski rat, a koji je, barem što se Hrvatske tiče, svojim posljedicama direktno utjecao na onu tragediju koja je Hrvatsku pogodila u Drugom svjetskom ratu.


PRVI svjetski rat, čija će se stogodišnjica početka obilježavati ovog ljeta, ponajprije je bio europski sukob dotad nezabilježenih razmjera i broja žrtava o čijem se ishodu presudilo na zapadnom bojištu u Francuskoj i u Belgiji gdje su se odigrale najkrvavije bitke.

Sukob je rezultirao i milijunima mrtvih na drugim europskim bojištima: u Rusiji, na Balkanu i u Italiji. Zbog rasprostranjenih carstava brzo se proširio na sve kontinente: britanski dominioni su brzo mobilizirani, u kolonijalnoj Africi su se vodile borbe, kao i u Aziji, gdje je Japan već u kolovozu 1914. zauzeo njemačke posjede.

Ulazak Sjedinjenih Država u rat, kasan ali presudan, potaknuo je ulazak i više zemalja Latinske Amerike u sukob. Bliski istok, četverogodišnje poprište brojnih krvavih okršaja, u cijelosti će promijeniti politički izgled zbog rata.

No, zapadno bojište će tijekom gotovo čitavog rata biti ključno za njegov ishod. Ondje je, na crti bojišta koja se na više od 700 km protezala od Sjevernog mora do Švicarske, bio koncentriran najveći broj vojnika i tamo su se zbile najveće, legendarne bitke uz strašan broj žrtava.

Početak neprijateljstava je bio gromoglasan. U kolovozu 1914. Francuzi uzalud pokušavaju u Lorraini probiti središte njemačkih snaga dok njemačka vojska uspješno prolazi kroz Belgiju, potiskuje francusku vojsku i juriša na Pariz iz kojeg su pobjegli stanovnici i vlada koja se početkom rujna sklonila u Bordeaux. Zemlja odmah krvari: 27.000 francuskih vojnika pogiba u subotu 22. kolovoza, što je najveći broj žrtava u jednome danu u čitavoj povijesti francuske vojske.

U rujnu, u bitki na Marni, general Joseph Joffre u silovitom frontalnom udaru koji je pokosio pola milijuna ljudi, ipak zaustavlja postrojbe njemačkog zapovjednika Helmuta von Moltkea i potiskuje ih prema sjeveru: bez te bitke koja se u francuskom kolektivnom sjećanju povezuje sa zaplijenjenim pariškim taksijima kojima su se pojačanja vozila na bojište, rat se mogao završiti njemačkom pobjedom za samo nekoliko tjedana.


Rat iscrpljivanjem




Dok razmjeri gubitaka ne dopuštaju nikakvu pogodbu, silovita bombardiranja nagone borce da se ukopaju u rovove. Počinje rat iscrpljivanjem. Takav tijek događaja nije predvidio nijedan strateg i pokušaji proboja obiju strana, koji su često zaslužili naziv "pokolj" ili "klaonica", neće donijeti nikakav konkretan rezultat do 1918.

Kako su vojnici uspijevali izdržati sve to živeći u krajnjoj bijedi? Zacijelo zahvaljujući vojnoj stezi, blizini svojih drugova i podršci civila u pozadini. I dakako, zahvaljujući snažnom domoljublju koje je danas teško razumljivo.

Istočna fronta, razvučenija od zapadne, neće biti tako nepokretna, rovovi se nisu mogli kopati na tako golemom prostoru. Na istoku će vojske cijeli rat biti u pokretu.

Već 1914. Turci, zajedno s Njemačkom, zatvaraju tjesnace kako bi izolirali Rusiju. Ona odmah pokreće veliku ofenzivu na istočnu Prusku koja se u rujnu završava dvama teškim ruskim porazima, kod Tannenberga i na Mazurskim jezerima, koji su gotovo uništili rusku vojsku.

U to vrijeme carska Rusija, koja se raspada i uskoro nestaje u revoluciji, počinje dugotrajno povlačenje na istok koje će se zaustaviti tek s ponižavajućim mirom u Brest-Litovsku koji su ožujku 1918. zaključili nova boljševička vlada i Centralne sile. Nova Rusija gubi svoja zapadna područja i više od 30 posto stanovništva.

Velike ofenzive

Godinu 1915. na zapadu obilježavaju velike ofenzive francuske vojske u Artoisu i u Champagni koje nisu dale rezultata. Borci se okušavaju u modernom ratovanju u kojemu strojnice i topništvo pješaštvu u napadu ne daju nikakve izglede. Nijemci u Ypresu, u Belgiji, koriste bojni plin koji će biti nazvan iperit. To je prvi takav slučaj koji je potaknuo negodovanje diljem svijeta.

Saveznička pomorsko-kopnena ekspedicija na Dardanelima pokrenuta u proljeće iste godine kako bi se osvojili strateški važni morskim tjesnaci, završila se njihovim žestokim porazom u srazu s Osmanskim Carstvom. To je bilo novo iskustvo za velik broj mladih Australaca i Novozelanđana čiji će se nacionalni identitet oblikovati u tim beznadnim borbama s desecima tisuća poginulih. Galipolje je jedna od najvećih turskih pobjeda u ratu i jedan od najvećih savezničkih poraza.

S druge strane, Rusi potiskuju Turke na Kavkazu i u Armeniji. Nakon tog sukoba, osmanske će vlasti pobiti više stotina tisuća Armenaca, pokolj koji se danas smatra genocidom, optužujući ih da podupiru ruskog neprijatelja.

Britanske i njemačke pomorske snage sukobljuju se i na Sjevernome moru. U želji da na pomorsku blokadu odgovori protublokadom, Njemačka 1915. počinje bespoštedan podmorski rat koji će vrhunac doživjeti 1917. Bila je to nesretna strateška odluka koja će u rat gurnuti Amerikance, ogorčene zbog njemačkog torpediranja neutralnih brodova i brodova s američkim civilima poput "Lusitanije".

Godinu 1916. obilježila je bitka kod Verduna. U veljači Nijemci ondje pokreću veliku ofenzivu, ali francuski vojnici odolijevaju. Ta bitka, vrhunac rovovskog ratovanja, ostat će za Francuze simbol Velikog rata (1914.-1918.) zbog neviđeno žestokih borba u kojima je na obje strane izginulo i ranjeno gotovo 800.000 ljudi.

U srpnju britanske snage na rijeci Sommi počinju najveću bitku u ratu u kojoj će pasti 1,2 milijuna žrtava. No ni tu se nije dogodio "presudan proboj" kojemu su se nadali njegovi pokretači. Ta će bitka zauvijek obilježiti Britance, ali i Nijemce koji su se snažno branili.

Britanci na Bliskom istoku potiču i pobunu Arapa protiv turske vlasti, obećavajući im neovisnost. Međutim, London i Pariz u tajnosti dogovaraju međusobnu podjelu toga područja ugovorom Sykes-Picot dogovorenim u proljeće 1916.


SAD ulazi u rat



Godina 1917. donosi zaokret ulaskom SAD-a u rat protiv Njemačke. To je i godina posljednjih velikih bitaka, krvavih koliko i nepotrebnih. Neuspjeh Nivelleove ofenzive u proljeće uzrok je pobuna u francuskoj vojsci zbog velikog broja žrtava i promjene savezničke vojne strategije.

Talijanske postrojbe u listopadu doživljavaju krah u bitki kod Kobarida, ostavivši 10.000 mrtvih i 300.000 zarobljenika u rukama austrougarske i njemačke vojske. No potonja, iscrpljena, bez vojnika i opreme, ne uspijeva iskoristiti taj uspjeh.

Koncem 1917. rat se na jugu ubrzava: britanski general Edmund Allenby ulazi u Jeruzalem, a Velika Britanija u Balfourovoj izjavi načelno podupire zamisao o stvaranju židovske države u Palestini, suprotno obećanjima koje je dala Arapima.

Na zapadnom bojištu Njemačka, oslobodivši se Rusije na istoku, stavlja sve na kocku ne bi li izvojevala pobjedu prije ulaska američkih pojačanja u bitku: u proljeće 1918. napokon uspijeva probiti bojište i ponovo se opasno približiti Parizu.

Saveznici pod jedinstvenim zapovjedništvom francuskog generala Ferdinanda Focha opet na Marni zaustavljaju njemačke snage kojima ponestaje hrane i streljiva. Nijemci koji su bili na korak do pobjede trpe goleme gubitke u savezničkoj protuofenzivi tijekom ljeta i počinju opći uzmak prema granici. Istodobno i Austro-Ugarska, Bugarska i Osmansko Carstvo doživljavaju teške poraze koji će ih primorati na kapitulaciju.

Primirje koje su Nijemci 11. studenoga potpisali u vagonu u šumi u Compiegne potvrđuje pobjedu saveznika. U Francuskoj koja je u ratu potpuno iskrvarila i u Velikoj Britaniji koja je ipak bolje prošla, razdragane mase slave na ulicama. No trebat će još godine krvavih regionalnih sukoba, od Poljske preko Rusije koju je zahvatio građanski rat, do Turske, da se veliki rat doista završi, a njegove političke posljedice oblikovat će nastavak 20. stoljeća.


Zastrašujući brojevi

Zbog nepostojanja pouzdanih izvora u vrijeme sukoba, brojčane podatke o Prvom svjetskom ratu nerijetko je teško točno utvrditi pa se mogu znatno razlikovati ovisno o povjesničaru koji ih obrađuje. Agencija France Presse se odlučila za podatke koji su danas općenito prihvaćeni ili navodi raspon kada su razlike prevelike. No oni su općenito zastrašujući i izražavaju se u milijunima, svjedočeći o žestini prvog "totalnog rata" na kontinentu.

Više od 70 zemalja zahvaćeno ratom

Podatak je donekle zastario budući da većina tih zemalja nije bila neovisna nego su bile dio šest carstava ili kolonijalnih sila - Velike Britanije, Francuske, Rusije, Njemačke, Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva - koje su bile u središtu sukoba. Zapravo, u ljeto 1914. zaratilo je tek desetak neovisnih država, a ostale će postupno ulaziti u sukob poput Italije 1915. i Sjedinjenih Država 1917. No one obuhvaćaju više od 800 milijuna stanovnika, polovicu tadašnjeg svjetskog stanovništva. Tek će dvadesetak zemalja uspjeti ostati neutralne tijekom čitavog sukoba, uglavnom u Latinskoj Americi i na sjeveru Europe.

70 milijuna vojnika

Na početku rata 1914. zaraćene strane mobilizirale su dvadesetak milijuna ljudi, ali će taj broj sustavno rasti kako se sukob bude širio u prostoru i vremenski. Gotovo polovica mobiliziranih će poginuti ili biti ranjena u ratu.

Više od osam i pol milijuna muškaraca bit će mobilizirano u Francuskoj i njezinim kolonijama, 13 milijuna u Njemačkoj, 11 milijuna u tadašnjem Britanskom carstvu, devet milijuna u Austro-Ugarskoj, 18 milijuna u Rusiji, šest milijuna u Italiji i četiri milijuna u SAD-u.

10 milijuna mrtvih, 20 milijuna ranjenih vojnika

Francuska ima 1,4 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Njemačka 2 milijuna mrtvih i 4,2 milijuna ranjenih, Austro-Ugarska 1,4 milijuna mrtvih i 3,6 milijuna ranjenih, Rusija 2 milijuna mrtvih i 5 milijuna ranjenih, Velika Britanija i njezino carstvo 960.000 mrtvih i dva milijuna ranjenih, Italija 600.000 mrtvih i milijun ranjenih te Osmansko Carstvo 800.000 mrtvih. Malena srpska vojska je podnijela razmjerno najteži gubitak: 130.000 mrtvih i 135.000 ranjenih, ili tri četvrtine svog ljudstva.

Legendarne bitke kod Verduna i na Sommi 1916. imat će 770.000, odnosno 1.200.000 žrtava - mrtvih, ranjenih i nestalih - na obje strane. No najkrvaviji će biti početak sukoba: 27.000 francuskih vojnika gine 22. kolovoza 1914., koji će ostati zabilježen kao najtragičniji dan u povijesti francuske vojske.

Sedamdeset posto mrtvih i ranjenih žrtve su topničke paljbe, a pet do šest milijuna će ostati invalidi. Bojni plin koji je 1915. prvi put upotrijebljen, odnijet će "tek" 20.000 života, ali će snažno obilježiti sjećanje na rat.

Milijuni poginulih civila

Vojnim gubicima pridodaju se bezbrojne civilne žrtve izravno vezane uz sukob, napose žrtve genocida nad više od milijuna Armenaca u Osmanskom Carstvu. Broj civilnih žrtava izravno i neizravno povezanih sa sukobom veoma je teško procijeniti. Pokretan rat na istoku, progoni, glad i građanski rat u Rusiji te poslijeratni područni sukobi odnijeli su pet do deset milijuna civilnih žrtava, po ocjeni nekih povjesničara. Koncem rata svjetska pandemija gripe, takozvane španjolke, pokosila je još barem 20 milijuna ljudi u Europi.

Tijekom rata bilo je šest milijuna zarobljenika, 10 milijuna izbjeglica, 20 milijuna civila živjelo je pod okupacijskim režimima, a rat je iza sebe ostavio i tri milijuna udovica i šest milijuna siročadi.
Ispaljeno 1,3 mlijarde granata

Samo je francusko topništvo ispalilo 330 milijuna granata, od čega 60 milijuna u bitki za Verdun. Milijun granata ispalilo je britansko topništvo prvog dana bitke na Sommi.

Poslano 10 milijardi pisama i paketa

Procjenjuje se da su toliki broj pošiljaka razmijenili borci na Zapadnom bojištu i njihove obitelji u 52 mjeseca sukoba. Francuski vojnici šalju svojim obiteljima 2 milijuna pisama na dan, a primaju dvostruko više.

Rat koštao 180 milijardi dolara

Procjenjuje se da je toliko na rat potrošilo sedam najvećih zemalja sudionica (Velika Britanija, Francuska, SAD, Rusija, Italija, Njemačka i Austro-Ugarska), od čega su dvije trećine potrošili Saveznici, a trećinu blok Centralne sile. Cijena rata je trostruko i četverostruko premašivala visinu BDP-a europskih zemalja koje su u ratu pretrpjele strašna razaranja.


------------------------------------------


Preporuke


Za sve one koje to zanima reći ćemo i da na portalu imamo tri knjige koje se bave događanjima iz prvog i drugog svjetskog rata.


Prva od njih je knjiga "Devedeset dana do Bleiburga" Ante Brčića koja se bavi događanjima i Bleiburgu


Tu knjigu moći ćete preuzeti na adresi: 


"Devedeset dana do Bleiburga" - http://www.digitalne-knjige.com/brcic.php


Drugu i treću knjigu koje se bave tim temama napisao je Boris Golić a knjige se Zovu 

"Vražja divizija I" i "Vražja divizija II"


Tu knjigu moći ćete preuzeti na adresi:


"Vražja divizija I" - http://www.digitalne-knjige.com/golic2.php


"Vražja divizija II" - http://www.digitalne-knjige.com/golic8.php


Uvjereni smo da su sve tri navedene knjige dostojne vaše pažnje i vremena koje će 

vam trebati da ih pročitate.





May 8 '14

TICALA KOD KUKACA



 

Pa ja sada ne mislim razvijati neke velike teorije o ticalima kukaca budući da je to tematika specijalističkih stručnjaka koji se uglavnom razvijaju mimo metafizičkih problema suvremene entomologije. Htio bih samo napomenuti da je u tom pravcu jako inspirativno dvotomno djelo Ive Matoničkina pod naslovom Beskralježnjaci gdje se ovaj autor bavi biologijom nižih i viših avertebrata.

 

Potrebno je ovdje spomenuti da je kolega Matoničkin decenijama održavao kolegij Beskralježnjaci za studente biologije Prirodoslovno- matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu in a taj način zadužio čitave generacije naših biologa najvažnijim entomološkim spoznajama pored toga što je postavio fundamente hrvatske entomologije danas možda najbolje prezentirane časopisom entomološkoga društva Hrvatske Entomologia Croatica i brojnim znanstvenicima  specijalistima kao i brojnim ljubiteljima entomologije

 

Što se pak najnovijih spoznaja o ticalima kukaca tiče ovdje se u Australiji spominje mogućnost da kukci ticalima pomoću vibracija zraka ili zvuka kao i magnetskim rezonancijama putuju velikim prostranstvima id a na taj način uspijevaju planirati unaprijed zacrtane ciljeve. Kao što je poznato ova sposobnost do sada se gotovo isključivo pripisivala visim sisavcima koji su uglavnom bili dugo vremena razumijevani evolucijskim vrhuncima na ljestvici živih bića na našoj planeti zemlji. Možda sa ne velikim pravom!

 

Mada se slažemo sa stajalištima Bergsona da je evolucija svakako išla u dva pravca, u jednom pravcu razvoja sisavaca dok je u drugom pravcu išla prema razvoju kukaca. Ovoj slici u najnovije vrijeme dodaju se spoznaje suvremene mikrobiologije koja je evolutivne vrhunce smjestila u područja virologije sa virusima odnosno bakteriologije sa bakterijama. Bilo kako bilo ova slika razvoja živih bića na našoj planeti danas se doima prilično složenom i to na takav način da već prilično teško pristajemo na religioznu odredbu da je homo sapience božjim namjesnikom na Zemlji. Nema nikakve sumnje da tih namjesnika ima daleko više.  

 

Glava kukca nastala je spajanjem 6 embrionalnih kolutića, što se odražava na vanjske i unutrašnje strukture. Na gornjoj strani glave se nalazi jedan par ticala s osjetilima za njuh), a sa svake strane glave je po jedno složeno oko. Složeno oko se može sastojati i od tisuću manjih okašaca. Mnoge vrste (cvrčci, ose, pčele, mravi) imaju i dodatne jednostavne oči na tjemenu, a služe im za lakše snalaženje u mraku. Mnoge špiljske vrste nemaju oči. Na donjoj strani hitinske čahure glave se nalaze po tri para usnih organa: gornja usna (odozgo zatvara usta), gornja i donja čeljust i donja usna, sa pipalima. Ti usni organi su prilagođeni (vrsta hrane, način prehrane) za grizenje (termiti), bodenje (komarci), lizanje (pčele) i sisanje (leptiri). Način prehrane u uskoj je vezi s načinom kretanja, pa je neki lovac mesožder npr. trčak hitar, biljožder npr. gusjenica se često dobro penje, a neki razlagač npr. balegar dobro kopa. Tu su i razne kombinacije s letenjem i bez letenja, specijalizacije građe čeljusti lovca za veći i manji plijen, ili građe rilca biljoždera (npr. duljina rilca leptira ili bumbara) za posebne biljke.

 

Ticala su jedan ili dva para člankovitih, pokretnih izdanaka na prednjem dijelu glave člankonožaca. Služe kao osjetila mirisa, opipa, a kod nekih i sluha. Različita su oblika: četinjasta, listasta, glavičasta, pilasta, perasta, kijačasta, češljasta i nitasta. U mužjaka su često bolje razvijena, kao npr. u leptira, koji u doba parenja nalaze ženku po mirisu i na velikim udaljenostima (i do 11 km). Ticala su zapravo preobražene noge, koje su se nalazile na prvom, ili na prvom i drugom kolutiću tijela.

 

Ticala kukaca su složena od 2-40 članaka, jednake ili različite duljine i pomična. Na njima su smještena važna osjetila, a posebno su osjetljiva na kemijske podražaje. Obično se drže s gornje strane glave, na čelu ispred ili između očiju, s vanjske strane očiju, rijetko iza njih kao kod npr. buha. Ticalima se neki kukci npr. mravi sporazumijevaju.

 

Dakle vidimo da ticala kod kukaca imaju složenu funkciju usporedivu možda sa sposobnošću razmišljanja i planiranja kakve imamo sposobnosti kod homo sapiencea. I isto tako kao što smo mi razvili ove sposobnosti u našim vječnim borbama za preživljavanje u jednom svijetu koji nam je bio jako težak a često i neprijateljski tako su i kukci razvijali svoja ticala u borbi za opstanak na planeti Zemlji. I mogli bismo danas reći da im u neku ruku zavidimo na jednoj sposobnosti koja udivljuje svojom vještinom i inteligencijom.

 

Zlatan Gavrilović Kovač 


-----------------------------------------


Ticala su jedan ili dva para člankovitih, pokretnih izdanaka na prednjem dijelu glave člankonožaca. Služe kao osjetila mirisa, opipa, a kod nekih i sluha. Različita su oblika: četinjasta, listasta, glavičasta, pilasta, perasta, kijačasta, češljasta i nitasta. U mužjaka su često bolje razvijena, kao npr. u leptira, koji u doba parenja nalaze ženku po mirisu i na velikim udaljenostima (i do 11 km). Ticala su zapravo preobražene noge, koje su se nalazile na prvom, ili na prvom i drugom kolutiću tijela.

May 7 '14 · Oznake: ticala kod kukaca

Što je to EPUB  format i koje sve novosti uvodimo na portal "Digitalne knjige"?


Što su to digitalne knjige?

Digitalne knjige su digitalne verzije knjige prilagođene čitanju na ekranu. Pojavom e-čitača, specijaliziranih elektronskih uređaja za čitanje knjiga zasnovanih na tehnologijama elektronske tinte i papira, te potom i tablet uređaja, takve digitalne knjige sve više ulaze u upotrebu.

Koje su pogodnosti čitanja digitalnih knjiga?

Digitalne knjige imaju nekoliko prednosti naspram papirnatih izdanja. Cijena e-knjiga uglavnom je manja od papirnatih izdanja. Kupovina je bitno brža i jednostavnija, a kupljenu e-knjigu ćete trenutno moći spremiti na svoj uređaj i čitati. Tekstove e-knjiga možete pretraživati, a software za čitanje e-knjiga je besplatan.

Koji formati digitalnih knjiga postoje?

E-knjige se izrađuju u različitim formatima što je obično vezano za proizvođače hardvera i softvera za izradu i čitanje e-sadržaja. Od formata se uglavnom koriste EPUB, PDF, EXE, AZW, MOBI, KF8, ODF, iBooks Author, NOOK Kids.

Koji format digitalnih knjiga možete pronaći na stranici digitalne-knjige.com

Knjige dostupne na portalu Digitalne knjige dosad smo većinom izdavali u Exe formatu (izvršna datoteka Windows operativnih sustava). Prednosti tog formata su izgled knjige vrlo sličan tiskanoj knjizi, jednostavna navigacija mala veličina datoteka. Najveća mana tog formata je to što je uglavnom vezan uz Microsoftove operativne sustave, odnosno nije ga moguće koristiti na tabletima i mobitelima.

Otkud odluka da vam uz knjige u EXE formatu ponudimo i knjige u EPUB formatu?

U vrijeme kad smo pokretali portal prijenosni uređaji, tableti i mobiteli su praktički bili rijetkost. Danas su oni na neki način osvojili i preplavili svijet pa je posve logično da se i mi prilagodimo promjenama i ponudimo vam knjige u formatu koji ćete moći čitati na svom prijenosnom uređaju.

Što je to EPUB  format?

Digitalne knjige u EPUB formatu automatski se prilagođavaju veličini ekrana, a format je moguće čitati na različitim operativnim sustavima.

EPUB format odlikuje to što se sadržaj (stranica sa tekstom i drugim vrstama sadržaja) prilagođava različitim veličinama zaslona uređaja na kojem se čita, a najnovija verzija EPUB 3 uz unapređenje pojedinih funkcionalnosti vezanih za prikaz strukturiranog teksta i grafike, omogućuje i integraciju multimedije u sadržaj. Prezentacija dokumenta na uređaju regulira se definiranjem stila stranice.

Možete li i vi čitati digitalne knjige u Epub formatu na svojem prijenosniku?

Najvjerojatnije da. Puno toga ovisi i o tome koji prijenosnik imate i naravno o veličini ekrana. Knjige su uglavnom optimizirane za rad na tabletima, pa je moguće da će se lošije vidjeti ili da će ih biti teže pregledati na uređajima s manjim ekranima.

Poznato je recimo da Amazonovi Kindle uređaji ne podržavaju EPUB format, osim Kindle Fire uređaja na kojem se uz pomoć drugih aplikacija za čitanje e-knjiga mogu čitati i e-knjige u EPUB formatu.

Što treba prvo učiniti?

Prvo na svoj uređaj morate instalirati neki od programa namijenjenih čitanju knjiga u EPUB formatu. Na androidu ima puno programa za čitanje knjiga. Dobar dio ih je besplatan i može ih se preuzeti sa Google playa. Ja na tabletu najčešće koristim EbookDroid i moon+ reader, no nisu loši ni Kobo, fbreader, Mantano Reader Lite, Aldiko... Na Win mobile najbolja je i besplatna Freda. Za Iphone kažu da su najbolji programi eReader for Mac, Calibre, Strofa Desktop, Adobe Digital Editions. U Windowsima to bi bili već spomenuti FB reader i Calibre.

Zatim treba otvoriti program, uvesti knjigu ili ju preuzeti s interneta i čitanje može početi. Prilagodba korisniku je omogućena odabirom više ponuđenih tema (uključujući izbor između dnevnog i noćnog moda), podešavanje osvjetljenja, odabirom odgovarajuće animacije prilikom navigacije (prelazak na sljedeću stranicu) mijenjanje fontova, povećanje i smanjene stranica itd…


Kako preuzeti knjige na recimo tablet pokretan androidom?

I o tome smo razmišljali i isprogramirali aplikaciju "Digitalne knjige" za android. Zasad je ta aplikacija na čekanju jer moramo prvo ponuditi dovoljan broj knjiga u Epub formatu. Nakon što to ostvarimo aplikaciju ćemo plasirati i putem Google playa i putem portala digitalne-knjige.com. Svrha te aplikacije je da posjetitelji budu obaviješteni o svim novostima na portalu te da mogu što lakše i jednostavnije preuzeti knjige u E-pub formatu.

Naravno knjige se već i sad mogu preuzeti, no zasad samo putem web preglednika odnosno posjeta portalu.


Možete li printati i kopirati digitalne knjige u EPUB formatu?

Uglavnom ne. Mogućnost printanja je pitanje izbora izdavača, a velika većina izdavača je ne nudi. Mi zasad nismo pokušali printati naše knjige iz Epub formata jer je za printanje knjiga EXE format puno bolji izbor, no vjerujemo da bi stranice knjiga bile male i da bi trebalo puno podešavanja da se knjiga isprinta i pri tome bude čitljiva.

Hoće li sve digitalne knjige u Epub formatu koje se nalaze na našem portalu biti besplatne?

 

Vjerovatno hoće, no to naravno ovisi i od autora, naime ako neki autori izraze želju da knjiga u Epub formatu ne bude besplatna mi ćemo je uvažiti.


Da li je to jedina promjena koju namjeravamo uvesti na portalu?

Naravno da ne! Trenutno razmišljamo i o tome da čitateljima omogućimo i kupnju tiskanih knjiga koje su dostupne i objavljene na portalu kao digitalne knjige. Time bi možda mogli pomoći piscima da plasiraju svoje tiskane knjige i da pri tome nešto zarade. Interesa za takve knjige ima iako nije velik. S druge strane i za taj plan će trebati dosta vremena, dogovora s piscima te u konačnici i programiranja da bi i taj plan uklopili u sadašnje sučelje portala digitalne-knjige.com.

--------------------------------

Na sljedećem linku možete vidjeti kratki video prikaz knjige "Vražja divizija" u EPUB formatu. 

http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/124

Ispričavamo se zbog loše kvalitete video zapisa.

--------------------------------

A ovo je screenshot knjige pregledane na tablet računalu. 


--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Sjećanje na hrvatske velikane - Ivan Goran Kovačić



 

Ivan Goran Kovačić (Lukovdol, Gorski Kotar, 1913. - okolica Foče, 1943.), hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritičar.

 

Osnovnu je školu pohađao u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije završava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb. Po maturi upisuje slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo prekida studij intenzivnije se posvećujući književnom i novinarskom radu.

 

Svoj put prema književnom radu započinje 1936. godine kada dobiva svoje prvo novinsko namještenje, gdje uređuje kulturne rubrike, prvo u “Hrvatskom dnevniku”, a nakon toga u “Novostima”. 

 

Što se tiče njegovog pravog poziva po kojem ga svi poznajemo, možemo spomenuti kako je prve književne radove počeo objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi 1931. godine zajedno s još dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku poznatiju kao “Lirika”.

Uskoro nakon “Lirike”, intenzivno radi na zbirci novela koje će 1936. objaviti pod naslovom “Dani gnjeva” u kojoj prije svega slijedi politiku samog Stjepana Radića, gdje je okrenut seljaku i selu. Smatra se kako je Kovačić preko Radića otkrio hrvatstvo te privrženost prema slabijima, progonjenima i potlačenima.

Svoje umjetničko izražavanje kombinira s raznim političkim aktivnostima. Kao simpatizer Radićeve politike, koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima, sudjeluje u napornim marševima po Bosni, ali istodobno intenzivno piše; koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazi se u istočno bosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnika, koji su ga i ubili najvjerojatnije 12. srpnja u blizini Foče.

 

Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je i poželio u pjesmi - Moj grob.

 

-------------------------------------------

 

MOJ GROB

 

U planini mrkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana šum

 

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

 

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

 

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,

Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag -

I kad se vrati, nek poravna trag.

 

 

-------------------------------------------

 

Digitalna knjiga "Jama", sastavni je dio našeg multimedijskog CD-a "Klasici Hrvatske književnosti". Više o njemu moći ćete saznati na sljedećoj adresi:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php

 

Pokazni primjerak te knjige moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/kovacic.php


--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


May 5 '14

KVAKA 3 



            

 

I žene imaju svoju krizu. Zovemo to menopauza, a neki kažu klimakterij. Mi muški baš to ni ne razlikujemo. Lakše nam je otići na sjeverni pol ili na mjesec, ali to razumjeti je vrlo teško, nerazumljivo i daleko. Stoga, žene kažu, valjda drugim ženama, da je to ipak neugodan trenutak za njih i da ga najradije ne bi doživjele ili ga ne bi podijelile sa muškarcem.

 

Naime tada one doživljavaju valunge ili toplinske udare, vrtoglavice, napade panike, lošu koncentraciju, depresiju, znojenje i neredovite mjesečnice. I kad smo mi muški upamtili riječ menopauza, žene nam počnu govoriti o klimakteriju, što nas još dodatno zbuni, pa više i ne znamo o čemu je riječ.

 

U tom životnom periodu i muški imaju svoje probleme, a zbroj dvaju problema je nešto veliko ili preveliko, pa onda muškarci traže razna rješenja. Neki kod nas idu na pecanje, a kako nema prave ribe, onda pecaju u i mlađe ženske koje također netko zove ribe.

                 

I kao što sam rekao zbroj problema u srednjoj dobi je veći od zbroja problema u nečijoj pubertetskoj dobi, pa je to nekome podnošljivo, a nekome i nije. Nekome su ti problemi i u pubertetskoj dobi teški pa jedva čeka da dođe u srednju dob, a onda ga dočeka kao što kažu stari Grci klimakterijum ili kritična faza u životu ili preciznije razdoblje neposredno prije i poslije menopauze. Nema više raznih hormona, estrogena i progesterona, a time nema ni plodnog ili reproduktivnog razdoblja. I tko iz toga ima najviše koristi? Naša medicina i farmacija. Liječnici propisuju, a farmaceuti pripravljaju i prodaju sve nešto prirodno i na bazi prirode, a što je priroda ženi dala, pa uz godine oduzela. Nema logike, ali kad se zbroje sve nedaće i problemi, onda farmacija nudi nove hormone ili pripravke za žene, a muškarcima je namijenila plavu tabletu, gotovo kao u filmu Matrix. Jedino što su u tom filmu takve tablete učinkovitije i ubojitije. 

                     

I kad se upitate od čega farmaceuti prave te lijekove, onda doznate da baš te trave ili biljke ne rastu kod nas, nego u dalekoj i prijateljskoj nam Kini. Dakle: ginseng, ginko biloba, Dong Quai, Black Cohosh, Crvena djetelina, Sladić, Shatavari i Ashwagandha.

 

Zašto takvih biljaka nema kod nas? Zato da ne bi sami nešto spravljali i pripravljali, a nekakav shatavari vjerojatno i nema kod nas. Sjećam se da je moja baka uvijek spremala nekakve biljke na tavan, a možda i za te ženske bolesti i nikad se nije ni na što žalila.

 

Našim ženama koje žele biti u skladu sa globalnim kretanjima, preporučuju nekakvu macu ili noćurak koji rastu na najvišim padinama Anda, pa Ranunculacea koja također raste tko zna gdje, a ja ne znam ni kako se to izgovara, a kamoli da bih je išao negdje tražiti.

                

I tako upoznao je jednu ženu, a oni mi u povjerenju kaže da joj se čini, ali ne mora biti tako, da je ušla u menopauzu.                                                                                                       

 

„Dobro," kažem ja:                                                                                                                                     

„Ni ja više ne očekujem djecu, to nam je dar od Boga."      

 

„Nije dar od Boga, to je božja kazna."                                                                                               

 

„Zašto kazna? Nisi li ti valjda htjela djecu?"                                                                           

 

„Nisam htjela djecu, ali nisam htjela ni probleme koji taj period života nosi."                                         

 

„Reci koji su to problemi?"                                                                                                                  

„Baš ću to tebi reći."

            

Mislio sam da je time sve završilo, ali nije. Moja nova gospođa mi kaže:                         

 

„Srela sam jednog tvog prijatelja, a on me pita jesam li ja sa izvidnikom - mjernikom? Kažem mu da nisam, a on kaže da si ti bio u vojsci izvidnik - mjernik i da si se penjao na najviši silos i davao koordinate onima koji su pucali po neprijatelju. Nikad mi nisi govorio o tome."                                                                                                                                         

„Ne volim govoriti o tim vremenima. Bilo pa prošlo."                                                                

 

„Zašto ne, meni je to jako romantično."                                                                                                        

„Stvarno je romantično. Tamo gore si živa meta, a snajperist te ima na ciljniku. Samo budale su se penjale na silos, a oni kojima si davao koordinate, nisu se toga držali, nego su pucali po svome, a pogađali su samo slučajno."                                                                                                                                               

„Meni je to ipak nekako romantično."                                                                                                   

„I meni je to romantično, ali kad idem spavati, onda imam noćne more od toga."

            

„Što već. Nego, bila sam nedavno s prijateljicama na kavi. Rekla sam im o tome kako si bio izvidnik - mjernik u vojsci, penjao se po najvišem silosu i jedna je odmah predložila da te pitamo bi li išao s nama u prirodu i nabrao nam imele sa starog hrasta."

                                 

„Što će vam imela, pa niste vi neke junferice pa da stavljate imelu pod glavu."                           

 

„Kažu da imela može pomoći ženama u menopauzi. Mi ćemo brati ili skupljati poljsku preslicu, koprivu, konopljiku ili divlji ili pitomi kesten."                                                                  

 

„Imaju li te tvoje prijateljice muževe? Mogu se oni penjati za njih."                                                    

„Ni jedan nije bio izvidnik - mjernik."                                                                                            

„Da, vojska je specijalno obučavala svoje ljude da se penju na

najviši hrast i beru imelu. Neka te tvoje prijateljice pozovu svoje muževe, nabrat ću im ja imele, a oni neka ponesu pivo i karte, pa ćemo malo i kartati."    

          

„Znaš, ali one nisu ni rekle muževima da su u menopauzi ili će to biti."                        

 

„Zašto im nisu rekle? Kad tad će oni to doznati." 

                                                                       

„Ne žele im reći da ne donesu u kuću zlu sudbinu, kob i krv."        

 

„I koliko vas ima?"     

                                                                                                                         

„Ima nas četiri, bit ćemo malo u prirodi, popiti ćemo nešto i malo se zabaviti."       

                          

„Hoćeš reći da ću vas ja voziti u prirodu, da ću vam brati imelu, a vi ćete piti i brati tko zna što."  

 

„Ponijet ćemo sliku za poljsku preslicu i konopljiku, a koprivu i kesten znamo kako izgledaju."                                                                                                                                 

„Ne znam jeli konopljika i konoplja isto, a ako jeste, onda ju je protuzakonito brati i koristiti u bilo kakve svrhe."

            

„Konopljika i konoplja nisu isto, jedna od nas je biolog i zna što radi, a ti  odluči: hoćeš li ići s nama ili nećeš."                                                                                                                

 

I kao što se ne može trudnici odbiti želja, tako ja ne mogu ni raznim ženama u menopauzi odbiti njihove želje. Obećao sam da ću im olakšati te muke u menopauzi i kao iskusni izviđač - mjernik sam se popeo na hrast i nabrao barem 100 kilograma imele. Kad sam sišao dolje s hrasta, žene u menopauzi su bile pijane. Uopće nisu brale i skupile konopljiku, koprivu, poljsku preslicu i divlji kesten. I to sam nabrao i pokupio i stavio u gepeck. Vidio sam da su sve četiri žene u menopauzi pijane, pa sam ih stavio u auto i vozio kući. Malo- malo sam se zaustavljao, a one bi izlazile van i znale bi povraćati. Ne znam jeli i to spada u ženska posla, jer i muškarci znaju povraćati, ali ipak sam tim ženama u menopauzi pomogao. Naime, od tada se kaže ako ne pomogneš ženi u menopauzi, onda si muški šovinista, moralno čudovište i nakaza, a ako joj pomogneš, zadireš u žensku intimu, pa si opet muški  šovinista, moralno čudovište i nakaza. Sve je izgleda postavljeno kao Kierkegardovo: „Ili - ili", a rezultat je u svakom slučaju nula. 

           

Nama muškima preostaje da trpimo ili otrpimo ženske hirove.

 

Takva nam je valjda sudbina.

 


---------------------------------


Ovo je samo jedna od priča ili kvaka iz knjige "22 kvake", Borisa Golića. 

 

Tu knjigu možete naravno posve besplatno preuzeti sa sljedeće adrese: 

 

http://www.digitalne-knjige.com/golic7.php


Naslovna stranica knjige:





------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


May 3 '14 · Oznake: kvaka 3

SPECIFIČNOSTI HRVATSKOGA SLUČAJA



 

Htio bih reći par riječi o tome da li je u hrvatskoj pobuni protiv stare države bila isključivo sadržana jedna neokonzervativistička liberalna dogma i opći konsenzus u pogledu tržišno i demokratki orijentiranoga društva. I konačno da li je moguće uopće govoriti o novoj Hrvatskoj kao ''ustaško- udbaškoj tvorevini'' kako se jedared o tome slučaju izjasnio gospodin Boris Buden. Tamo negdje koncem 80-tih godina Hrvatsku je posjetio John Kenneth Galbraith pa je hrvatskim novinarima izjavio: “Malo me zbunjuje ta potraga za novim identitetom ili novom ideologijom. Uvijek se počinje ondje gdje se nalazite. Jugoslavija ako se ne varam starta sa uvjerenjem u socijalizam. Kada netko govori o napuštanju socijalizma osjećam se pomalo nelagodno osobito kada se pri tome priklanja modelima profesora Friedmana ili gospođe Thatcher.'' ( panorama subotom, Vijesnik, razgovarao Ljubomir Čučić, str.5)


Međutim potrebno je pokazati da u hrvatskom slučaju odvajanja od bivše države nije bila na djelu isključivo jedna antisocijalistička kampanja mada je istina da je konzervativni pokret u Hrvatskoj istupio sa retorikom nacionalnih interesa i interesa naroda i da je ta retorika u dobroj mjeri nanijela seriju poraza podređenim slojevima hrvatskoga društva. To je pozivanje na naciju i narod zaustavilo mnoge ljude dovodeći ih u samo središte sve žešćih napadaja. Isto tako bismo mogli reći da su ovo pozivanje na naciju i narod jako važni elementi brojnih tradicionalnih ideologija, mnogi iz fundusa nekada velikih tema populističkoga konzervativizma koji sabrani i utkani u jedinstven skup ideologema stoje u službi radikalnoga neokonzervativizma i onih socijalnih snaga koje on predstavlja. Odatle se nadaje kako Kristol zapaža moralni autoritet tradicije i izvjesna javna podrška tome autoritetu. I to je nesumnjivo autentično konzervativna pretkapitalistička misao a kako je prilagoditi društvu za Kristola je možda glavno intelektualno pitanje našega vremena.


Zato ovaj autor upotrebljava i riječ ''mit'', suvremena liberalno kapitalistička društva moraju opetbiti prožeta religijom i sekularnim mitom nacionalizma. Stoga je moguće izložiti nešto kao Kristolovu formulu a ta je da je neokonzervativizam= homo oeconomicus u liberalno kapitalističkom društvu+ religija + nacionalizam. I mnogi su se naši profesori uglavnom povodili za ovim formulama ili su pak rješenja pronalazili na suprotnoj strani kao kritičari neoliberalnih tendencija. Međutim niti u jednom od tih pravaca nije bila sadržana specifičnost hrvatskoga slučaja. Jer je istina da je smjena kajnezijanizma i države blagostanja u zapadnome svijetu kod nas imala pored neoliberalnih tendencija i neke naše sasvim autentične korjene koje nije moguće podvesti pod spomenute formule.


Prva takva specifičnost jest svakako dugogodišnje haranje hiperinflacije koja je na prosjački štap bacila veliku većinu stanovništva dok je samo nekolicini osiguravala dobitak i socijalne promocije. Odatle i kritika socijalizma i komandne ekonomije kao trome i skupe države i starih formi etatizma. Druga specifičnost sastojala se potrebi za političkim pluralizmom kojega je gušila praksa decenijskoga jednoumlja kod nas i to na svim razinama kulture i u medijima koji su nas svakodnevno terorizirali uspjesima socijalizma, ogromna nezaposlenost mladih ljudi koji nisu bili u stanju da se odvoje od svojih porodica ida započnu vlastiti individualni život, odatle sve veća migracija mladoga školovanog osoblja prema zemljama migracije kao što su Kanada ili Australija i to na takav način da danas slobodno možemo reći da postoje dvije Hrvatske, ona domovinska i iseljena Hrvatska sa preko 3 miliona iseljenih Hrvata što predstavlja jednu od najvećih dijaspora na svijetu, vjerske neslobode, bezakonje, javašluk, korupcija u hrvatskom društvu, snažne palijativne institucije države koje su regulirale svaki aspekt našega emotivnog i duševnoga života, mogućnosti napredovanja u struci i javnim tijelima, nerealna nacionalna politika koja je u dobroj mjeri išla na uštrb većinskoga stanovništva i favoriziranje najmnogobrojnijega naroda kao stupa države i politike, gubljenje supstancije hrvatskoga jezika koji se rastvarao u budalasti tvorevinama nepostojećeg jezika kojim se trebao iskazati naš osjećaj za bratstvo i jedinstvo i odanost vrhovnome vođi.........


Vjerojatno tih krucijalnih elemenata ima još ali mislim da je i ovo dovoljno da ospori tezu gospodina Borisa Budena i nekolicine njegovih istomišljenika koji su u samostalnoj Hrvatskoj vidjeli ‘’ustaško udbašku’’ reakciju na takve progresivne ideje kakva je bila humanistička Jugoslavija. Da čovjek pukne od smijeha!!!!

 

Napisao: Zlatan Gavrilović Kovač

 

Nota Bene:

 

Mislim da ne bih trebao posebno isticati i događaje iz novije povijesti Hrvatskoga naroda kao što su slučaj pokolja hrvatskih vojnika u Bleiburgu 1945 godine i s tim događajem usko u vezi slučaj zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca koji je zbog svojih političkih uvjerenja utamničen i sahranjen sa stigmama nikada počinjenih zločinstava 1960 godine. Nema nikakve sumnje da su ovi krucijalni događaji i ovo historijsko breme bili dodatni moment na ionako već teške hrvatske prilike koncem 80-tih i početkom 90-tih godina neposredno pred domovinski rat. Dakle ili Buden govori budalaštine ili mu je to u prirodi, druge nema!!!!!     

May 3 '14 · Oznake: specifičnosti hrvatskoga slučaja

Mogu li knjige biti neobične?
 

Jeste li se ikad upitali koliko neobične mogu biti knjige? Vjerojatno niste i stoga nas je upravo to potaklo da vam predstavimo i nekoliko vrlo nekonvencionalnih i neobičnih primjeraka tiskanih knjiga. Kad pregledate sve slike koje smo vam priložili shvatiti ćete da ljudska mašta zaista nema granica, te da su vam ove slike knjiga uvelike promijenile ideju o tome kako knjige mogu izgledati.  


























--------------------------------


Napisao i uredio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


May 2 '14 · Oznake: mogu li knjige biti neobične?

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Tomislav Supek


 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Rođen je na Novu 1939. godinu u Iloku. Odmah po rođenju, došao je u sukob s okolinom i godinu dana nije razgovarao čak ni sa svojim najbližima.

 

U ranom djetinjstvu nije ništa znao o životu. No, tokom školovanja u zemlji i inozemstvu početno znanje o životu je, na vlastitu i širu radost, uvišestručio. Ipak, za razliku od inih pripadnika svoje vrste, rano je spoznao da je život ozbiljno smiješan i da mu treba pristupati iz više smjerova. Posebno iz onog duhovitog.

 

Prve književne korake napravio je u osnovnoj i srednjoj školi. Od tih vremena piše humoreske i kozerije i objavljuje ih u tadašnjem omladinskom tisku. Tokom studija, blagodareći filozofijskom pristupu stvarnosti, pokušavao je tri duhovite misli staviti u dvije suvisle riječi. Tim smiješnim poslom bavio se krajnje ozbiljno, pa su iz njegovog pera na svjetlo dana istjecali  aforizmi, epigrami i druge sitno prosijane misli. No, to ga nije puno brinulo pošto je, u to vrijeme u SFR Jugoslaviji, a kasnije i u R Hrvatskoj bilo dosta pisaca koji su se zamarali pisanjem romana, drama i drugih književnih vrsta, trošći svoje dragocjeno vrijeme namijenjeno zabavi i inim sadržajnijim životnim radostima.

 

U poznim mladalačkim danima i godinama lutao je po ljubavnim bespućima sve dok nije nabasao na put koji vodi matičaru. Prije sudbonosnog 'DA', predbračnim ugovorom osigurao se da će mu biti garantirana manjinska prava u braku. Zato i danas negira izreku da je brak vremenski period prije razvoda.

 

Poslije ženidbe se pisanjem  duhovitih misaonih uradaka bavio tek kad bi porješavao sve radne i domaće kućne posle i zadaće. U tim kratkim trenucima predaha između (s)umorne jave i ko zec brzoga sna, zapisao bi poneki aforizam, epigram, kraću kozeriju ili drugu umnu refleksiju o aktualnim društvenim zbivanjima i individualnim nepodopštinama političkih djelatnika koje su u socijalizmu od milja zvali 'funkcionarima'.

 

Još od studentskih dana svoje mudroslovne zapise je - nakon prosijavanja kroz gusto sito i rešeto autocenzure, objavljivao u ondašnjem Studentskom listu, Kerempuhu, Ježu, Krokodilu, Paradoksu te u humorističkim emisijama Radio Zagreba, Sarajeva i Beograda. Dakle, u tri današnje države, čiji su žitelji u to vrijeme udisali isti južnoslavenski zrak i pri prelasku Dunava, Save i Drine nisu morali imati putovnice, pasoše niti osobne iskaznice, koje okorjeli jugonostalgičari i danas zovu *ličnim kartama*.

 

Elem, Tomislav Supek je strpljivo i radišno čekao i dočekao dragu nam tranziciju i mile nam demokratske promjene koje su odnijele mnoge bivše drugove, gradeći naprečac od radnika i seljaka novokomponiranu gospodu i, kao nus-produkt, pozamašne individualne i javne dugove.

 

U tom raspadanju samoupravnih socijalističkih iluzija na slobodoumne demokratske kapitalističke aluzije, ironije i druge verbalije, vrijedni je Tomislav pronašao neicrpni rudnik ovovremenske smiješne zbilje. Iz toga rudnika on već desetljećima marno kopa i brusi svakovrsne mudre misli pretvarajući ih u iskričave aforizme, epigrame, gnome i sentencije koje blagohumorno, satirično, a nekad i sarkastično, poput iločke vinogradarske britve seciraju aktualnu društvenu i političku stvarnost i njezine protagoniste i idejne vođe.

 

Te blistave bisere duha stavlja na uvid javnosti i vedrom čitateljstvu u listovima i časopisima „Potepuh", „Riječi", „MaxMinus" i drugim. U interesu dobra i s najboljim namjerama prema svim čestitim ljudima.

 

Nova smiješna faza Tomislavovog života počinje od trenutka kada je 2000. godine vidio iznos svog prvog mirovinskog čeka! Aforistični smijeh koji ga je tada okupirao ne prestaje do danas a, kako neke stvari stoje, neće niti sutra.

 

Blagodareći  povlaštenom statusu umirovljenika bez privilegirane mirovine, koji u 'demokratskom' liberalnom kapitalizmu negira i nogira  svaki oblik autocenzure, u posljednjih nekoliko godina, unatoč društvenoj recesiji, uspio je objaviti pet samostalnih i tri zajedničke knjige. Od tih knjiga svakako treba izdvojiti Hrvatska zanovijetanja 1,2,3 i 4, koja spadaju u sami vrh hrvatskog i europskog aforizma. Ponajprije onoga u EU, a onda i šire.

 

I.M. Andrić

 

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

"Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja" Ivo Mijo Andrić i Tomislav Supek

 

http://www.digitalne-knjige.com/andric-supek.php

 

---------------

Naslovnice knjiga:


---------------

Kritike:

Knjiga "Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja", Ive Mije Andrića i Tomislava Supeka, sastoji se od dvije zbirke aforizama u jednoj knjizi.

Ivo Mijo Andrić napisao je prvi dio knjige, odnosno zbirku aforizama "Prosijane misli", dok se Tomislav Supek skromno zadovoljio s drugom polovinom knjige, odnosno zbirkom aforizama po imenu "Hrvatska zanovijetanja".

No, do svega toga nije došlo slučajno, jer autore knjige povezuje ne samo prijateljstvo, sklonost pisanju aforizama, duhovitost i oštroumnost, nego i želja da aforizmima kao kratkim i duhovitim mislima o životu i svijetu oko sebe bar malo promjene i poprave svijet.

Nažalost, to im neće uspjeti, jer svi znamo da političari, bankari, tajkuni i vlasnici stranih korporacija, ne samo da ne čitaju knjige, nego nemaju ni malo razumijevanja i sklonosti za humor i razbibrigu, kojom se zabavljaju oni čija je jedina svrha da budu potrošači i porezni obveznici.

Sve one koji ne vjeruju našoj tvrdnji da političari, bankari, i tajkuni nemaju smisla za humor savjetujemo da pokušaju odgledati koju saborsku sjednicu, ili saslušaju bilo koji govor gospodina Josipovića, Milanovića ili Karamarka.

No, dosta o političarima i vratimo se knjizi "Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja". Čitajući sadržaj knjige, odnosno aforizme, osjetiti ćete da obojica autora imaju poprilično iskustva i da su pomno motrili raspadanje samoupravnih socijalističkih iluzija na slobodoumne demokratske kapitalističke aluzije.

Jasno je vidljivo i da autori nisu baš posve zadovoljni tim promjenama i da ih zbunjuju mnoge stvari poput iznenadnog nestanka tvornica i radnika, pojave sveprisutnih i ne baš poštenih menagera i političara, nevjerojatnog rasta javnog duga, sklonosti hrvatskih političara prezaduživanju i rasprodaji onog što je narod stoljećima stvarao, pa sve do sitnih i mizernih detalja kao što je visina danas sve nižih mirovina.

No, da ne dužimo reći ćemo samo: Preuzmite knjigu "Prosijane misli i Hrvatska zanovijetanja", Ive Mije Andrića i Tomislava Supeka i čitajte je samo kad vam bude dosadno ili kad vas državne ustanove i političari toliko iživciraju da ne znate kuda ćete sa sobom.

Aforizmi koje ćete pročitati neće vas izliječiti i neće pomoći da država bude bolja ili da političari budu pametniji ili pošteniji, no tu i tamo mogli bi navući osmijeh na vaše namršteno lice.

Nenad Grbac. U Zagrebu 29.04.2014


-------------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.




PITANJA ORIJENTACIJE KOD KUKACA


Pa ja sam htio reći par riječi o pitanjima orijentacije kod kukaca na temelju svoga svakodnevnoga iskustva. Knjige iz entomologije koje bi se eventualno bavile tim problemima su uglavnom nekompletne s obzirom na ovu problematiku vjerojatno zbog toga jer nama još uvijek nije poznato kako se kukci orijentiraju u prostoru odnosno kako navigavaju i snalaze se na velikim i ravnim površinama. Istina je da se ova orijentacija dovodi u vezu sa ticalima kukaca i to je uglavnom sve što suvremena entomologija o tome zna. Tako nekako stoje stvari i sa mojim osobnim nastojanjima da s obzirom na entomološke probleme imam silnih nedoumica oko mnogih pitanja koji još uvijek predstavljaju zagonetku većini zainteresiranih znanstvenika.

Postoji u mojoj staroj kući jedan dograđeni prostor koji se nastavlja na kuhinju i koji tvori prostor od možda kojih 16-tak metara kvadratnih. Ako se pažljivo pogleda na pod onda se vidi da to predstavlja jednu ravnu plohu prilične veličine koja uglavnom nije ispunjena stvarima. Samo ponekada na toj se plohi nalaze stolice ili kakva kutija. U svim drugim slučajevima to je jedinstvena ravna ploha usporediva kod pomoraca sa velikom površinom mora samo što je kod kukaca koji je prelaze ona dana u minijaturnim dimenzijama.

A kako je riječ o kući koja se velikim dijelom naslanja na travnjake obližnjega parka u Ashfordu u Adelaideu onda nije čudno da se u njoj vrlo često odvija drama života kojoj sam počesto svjedokom. Jer ja jako puno vremena provodim u kuhinji pušeći ili ispijajući kavu pa sam onda nekako i svjedokom sve tragedije života koji se odvija na ovome malenome a zapravo jako velikome prostoru. I taj prostor danomice prelaze razni insekti od pauka, stonoga, raznih opnokrilaca, mravi, a za toplijih dana u proljeće i ljeto također i izgubljene pčele ili noćni leptiri. I u svim ovim slučajevima meni se već godinama nameće pitanje kako i na koji to način ti insekti navigavaju tim praznim prostorom. Jer poznato je kod pomoraca da oni velikim ravnim površinama mora navigavaju pomoću zvijezda ili pomoću mjeseca i sunca.

Osnovno je dakle pitanje entomologije kako i na koji način navigavaju kukci koje sam netom naveo. Ponekada se dogodi da insekt samo uzaludno luta u krug praveći tako duge koncentrične krugove u uzaludnom naporu da pronađe izlaz iz kuće. Međutim vrlo često je riječ o uzaludnim pokušajima koji gotovo redovito završavaju pogibeljno. A onda sam uočio da je tome razlog vjerojatno u oštećenju ticala insekta koji su toliko vitalni za njegov život kao što je recimo naša sposobnost razmišljanja i planiranja. Međutim u mnogim drugim slučajevima bilo je riječi o sasvim uspješnoj plovidbi gdje bi insekt pronašao izlaz iz toga velikoga prostora i dalje nastavio put prema svome konačnom odredištu.

I ja sam se svagda pitao kako ti insekti navigavaju na toj površini, kako znaju put i kako definiraju svoje odredište i svagda sam se čudio tome kako mi odgovori na ova pitanja uopće nisu dostupni. Ali mi je svakako bila dostupna spoznaja da je u našoj prirodi na djelu jedan jako mudar stvoritelj koji je i ova putovanja kukaca učinio mudrim i inteligentnim kao što je na primjer naše putovanje zrakoplovima ili brodovima.

I ja još uvijek sjedim u toj mojoj staroj kuhinji i pijem kavu i pušim elektronske cigarete i svaki puta kada ugledam nekoga kukca na podu znam da upravo poduzima one radnje za koje svi kažu da su posebne vještine i da su inteligentne. I da ta sposobnost nije samo privilegija homo sapiencea niti bilo kojega sisavca nego da je univerzalna karakteristika cjelokupnoga života na našoj planeti kojoj su kako vidimo i insekti obdareni kao i sam čovjek.

Napisao: Zlatan Gavrilović Kovač

--------------------------------

Entomologija (grč. entomo: kukac i logos: znanost) je znanost o kukcima. Zbog postojanja oko 1.3 milijuna opisanih vrsta kukaca koji čine dvije trećine svih živih organizama, starosti preko 400 milijuna godina, brojne interakcije sa ljudima i drugim organizmima na Zemlji, entomologija je jako važna grana biologije. Iako tehnički neispravno, definicija entomologija se nekad koristi u slučaju proučavanja drugih organizama kao što su paučnjaci, crvi i puževi. Entomologija je usko povezana sa mnogim granama nauke kao što su genetika, biokemija, sistematika, fiziologija, ekologija, morfologija, paleontologija, antropologija, anatomija, poljoprivreda i mnoge druge.

 

May 1 '14 · Oznake: pitanja orijentacije kod kukaca