Matura se pretvorila u iživljavanje nad djecom, ima pitanja koja kao da je sastavio profesionalniMatura se pretvorila u iživljavanje nad djecom, ima pitanja koja kao da je sastavio profesionalniGOSTUJUĆI na književnoj večeri u Petrinji Miljenko Jergović prokomentirao je i državnu maturu oko koje se trenutno vodi žestoka javna rasprava.Matura se pretvorila u iživljavanje nad djecom, ima pitanja koja kao da je sastavio profesionalni sadist

Matura se pretvorila u iživljavanje nad djecom, ima pitanja koja kao da je sastavio profesionalni sadist





Nekom srednjoškolcu u Zaboku dati da analizira Marulićevu Juditu nije u redu. Time se zlostavlja klince koji žele upisati neku strojarsku, medicinsku i slične struke. Što se od djece očekuje da se pretvore u robove sistema ili što?  izjavio je Jergović. 

Kazao je i kako je čitao pitanja i 70 posto mu ih se čini normalnima, dok ih je 30 posto problematičnih.

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Benjamin Benko Sinanović




 Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

-----------

Bilješka o piscu:

Rođen je 26. 01. 1971. u Starom Majdanu, osnovnu i srednju školu završava u Splitu. Za vrijeme domovinskog rata nalazi se u JNA koju napušta i priključuje se dobrovoljno obrani domovine. 

1994. godine odlazi iz Hrvatske uvidjevši da sam stvoren od Boga da ljubi i voli, a ne da ubija i mrzi. Uostalom on i nema vremena za mržnju, zaokupljen je time da voli one koje vole njega, jer mržnja dolazi zna se od koga, a oprost i ljubav su od Boga.  

Osam godina boravi u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švicarskoj u potrazi za srećom i samim sobom. 2002 se vrača u domovinu misleći da sam našao sreću i samoga sebe u jednoj ženi.. no to je bila samo želja, misao, san. Odlazi opet iz voljenog grada, voljenog mora u Genevu gdje i sada živi i boravi... Još uvijek je u potrazi, ne za samim sobom, nego za srećom...

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka pjesama "Potrošeni snovi"

http://www.digitalne-knjige.com/sinanovic.php

---------------

Naslovnice knjiga:


---------------

RECENZIJA KNJIGE: "POTROŠENI SNOVI"  

Dok su u jednom segmentu suvremene poezije prisutni i vrlo česti pokušaji da se na kreativno nov način iskaže bogatstvo poetskog izražaja što se gotovo redovito i na žalost čitateljstva pretvori u puko eksperimentiranje, poezija Benjamina Benka Sinanovića, kao da je u sebi zadržala ono osnovno što bi svaka poezija ili bar svaka dobro napisana pjesma trebala imati: jednostavnost, razumljivost, izražajnost  i osjećajnost.   

Naime čitajući zbirku pjesama "Potrošeni snovi" u svakom trenutku imati ćete osjećaj da ju je pisalo ljudsko biće nalik vama. Biće koje osjeća i radost i ljutnju i ponos i tugu, odnosno sve one osjećaje koji nas čine onim što jesmo ili bar onakvim kakvi bi trebali biti. Svaka pjesma novi je doživljaj, svjedočanstvo proživljenog, dokaz  da sve nas mogu zanimati, podsjetiti ili inspirirati i mali ponekad  manje značajni trenuci i događaji.   

 Svi oni koji će u ovoj knjizi tražiti izgradnju unaprijed zamišljenog, ali nasilno zaokruženog svijeta, filozofska razmišljanja ili kvazi religijska proročanstva ostati će razočarani.  

Jer poetika Benjamina Benka Sinanovića oslobođena je uzvišenosti i patetičnosti, prosvjetiteljske nadmenosti, isprazne teatralne dubokoumnosti i baš stoga duboka, lijepa i plemenita.  

U Zagrebu 29.04.2012. Nenad Grbac 

 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Digitalne knjige i novi trendovi u izdavaštvu




Elektronička temeljito mijenja nakladnički pejsaž. Štoviše, govorimo li o anglosaksonskome svijetu, budućnost je već počela. Rastuća popularnost gadgeta koji vam omogućavaju da cijelu knjižnicu nosite u džepu jakne, proizvela je barem dva zanimljiva trenda. 


Prvi izravno i razmjerno bolno pogađa pisce, osobito one koji stvaraju u koordinatama takozvanih trivijalnih žanrova. Sve donedavno autore krimića ili ljubića koji godišnje objave po jedan roman držalo se produktivnom čeljadi. No, upozoravaju znalci, “metabolizam izdavaštva” se ubrzao, dovodeći u pitanje nekadašnje standarde. Od pisaca se danas traži da, uz obligatni roman po sezoni, izbace još i poneku priču, ako ne i čitavu dodatnu knjigu.


Prebacivanje norme


Taj obrat ide na dušu izdavačima koji se očajnički trude održati korak s drugim sektorima zabavne industrije. Televizijske serije i show-programi dostupni su on-line već nekoliko sati nakon premijernog emitiranja, a mnogi filmovi nude se na pladnju kućne projekcije još dok su na redovitome kinorepertoaru. U takvom okružju, gdje je potrošač iz minute u minutu izložen zavodljivim ponudama za ubijanje vremena i opuštanje, proizvoditi “samo” jednu knjigu godišnje naprosto nije dovoljno, poručuju nakladnici. 


Bolji poznavatelji prilika na tržištu upozoravaju kako kratka priča čije je objavljivanje tempirano šest do osam tjedana prije izlaska romana u tvrdome uvezu, može privući nezanemarivo brojnu kategoriju čitatelja koji nisu skloni platiti 14 dolara za e-knjigu ili čak 26 dolara za libar u tvrdome uvezu, ali će bez krzmanja izbrojiti 99 centi za priču. 


Naravno, osim što donosi dodatni prihod, priča daje i ozbiljan doprinos reklamnoj kampanji za novi roman. Koliko se novi trend odrazio na svakodnevicu pisaca, uvjerljivo svjedoči slučaj Lise Scottoline, tiražne autorice trilera. Umjesto jedne knjige u godini, sada proizvodi dvije, što je brutaliziralo njezin radni ritam. “Dnevno moram izbaciti 2000 riječi, radim sedam dana u tjednu, od devet ujutro pa sve dok ne ispunim ‘normu’”, veli spisateljica. 


Novoj modi nisu utekli čak ni teškaši kalibra Johna Grishama. Pisac koji je dugi niz godina izbacivao po jedan naslov godišnje, standardnoj produkciji odnedavna prilaže i po jedan roman iz novoga serijala o Theodoru Booneu. 


Povećani apetiti nakladnika nisu, međutim, jedini problem koji guši pisce i tjera ih na prekovremeno trapljenje za tipkovnicom računala. Naime, razvoj interneta i društvenih mreža omogućio je stvaranje puno intimnijeg odnosa između čitatelja i njihovih omiljenih autora, od kojih se danas očekuje da budu raspoloženi za on-line komunikaciju sa znatiželjnim mušterijama preko blogova, Twittera ili Facebooka. To će reći da se od pisaca traži da nakon odrađene šihte još koji sat potrate na dopisivanje s fanovima. 


Naravno, novi režim odnosi se samo na autore žanrovskoga štiva. Klasični beletristi mogu biti mirni i držati se vlastitoga produkcijskog ritma, čak i ako je on beznadno spor, pa im treba cijelo desetljeće da bi lansirali novi naslov. Prodor elektronike u nakladništvo nije, međutim, doveo u pitanje samo radnu rutinu brojnih autora. 


Napisao: Ivica Ivanišević





Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

May 28 '12

Digitalne knjige i novi trendovi u izdavaštvu






Elektronička temeljito mijenja nakladnički pejsaž. Štoviše, govorimo li o anglosaksonskome svijetu, budućnost je već počela. Rastuća popularnost gadgeta koji vam omogućavaju da cijelu knjižnicu nosite u džepu jakne, proizvela je barem dva zanimljiva trenda. 

Prvi izravno i razmjerno bolno pogađa pisce, osobito one koji stvaraju u koordinatama takozvanih trivijalnih žanrova. Sve donedavno autore krimića ili ljubića koji godišnje objave po jedan roman držalo se produktivnom čeljadi. No, upozoravaju znalci, “metabolizam izdavaštva” se ubrzao, dovodeći u pitanje nekadašnje standarde. Od pisaca se danas traži da, uz obligatni roman po sezoni, izbace još i poneku priču, ako ne i čitavu dodatnu knjigu.
Prebacivanje norme

Taj obrat ide na dušu izdavačima koji se očajnički trude održati korak s drugim sektorima zabavne industrije. Televizijske serije i show-programi dostupni su on-line već nekoliko sati nakon premijernog emitiranja, a mnogi filmovi nude se na pladnju kućne projekcije još dok su na redovitome kinorepertoaru. U takvom okružju, gdje je potrošač iz minute u minutu izložen zavodljivim ponudama za ubijanje vremena i opuštanje, proizvoditi “samo” jednu knjigu godišnje naprosto nije dovoljno, poručuju nakladnici. Bolji poznavatelji prilika na tržištu upozoravaju kako kratka priča čije je objavljivanje tempirano šest do osam tjedana prije izlaska romana u tvrdome uvezu, može privući nezanemarivo brojnu kategoriju čitatelja koji nisu skloni platiti 14 dolara za e-knjigu ili čak 26 dolara za libar u tvrdome uvezu, ali će bez krzmanja izbrojiti 99 centi za priču. 

Naravno, osim što donosi dodatni prihod, priča daje i ozbiljan doprinos reklamnoj kampanji za novi roman. Koliko se novi trend odrazio na svakodnevicu pisaca, uvjerljivo svjedoči slučaj Lise Scottoline, tiražne autorice trilera. Umjesto jedne knjige u godini, sada proizvodi dvije, što je brutaliziralo njezin radni ritam. “Dnevno moram izbaciti 2000 riječi, radim sedam dana u tjednu, od devet ujutro pa sve dok ne ispunim ‘normu’”, veli spisateljica. Novoj modi nisu utekli čak ni teškaši kalibra Johna Grishama. Pisac koji je dugi niz godina izbacivao po jedan naslov godišnje, standardnoj produkciji odnedavna prilaže i po jedan roman iz novoga serijala o Theodoru Booneu. 

Povećani apetiti nakladnika nisu, međutim, jedini problem koji guši pisce i tjera ih na prekovremeno trapljenje za tipkovnicom računala. Naime, razvoj interneta i društvenih mreža omogućio je stvaranje puno intimnijeg odnosa između čitatelja i njihovih omiljenih autora, od kojih se danas očekuje da budu raspoloženi za on-line komunikaciju sa znatiželjnim mušterijama preko blogova, Twittera ili Facebooka. To će reći da se od pisaca traži da nakon odrađene šihte još koji sat potrate na dopisivanje s fanovima. Naravno, novi režim odnosi se samo na autore žanrovskoga štiva. Klasični beletristi mogu biti mirni i držati se vlastitoga produkcijskog ritma, čak i ako je on beznadno spor, pa im treba cijelo desetljeće da bi lansirali novi naslov. Prodor elektronike u nakladništvo nije, međutim, doveo u pitanje samo radnu rutinu brojnih autora. 

IVICA  IVANIŠEVIĆ

May 28 '12

Pesničko društvo srpsko-albanskog prijateljstva: Miloš Živanović i Arben Idrizi




Photo: Atdhe Muulla


Miloš Živanović: Književnost i naročito poezija bili su snažno sredstvo za velike nacionalističke projekte i gorivo koje je pojačavalo tu vrstu socijalne vatre. Ne verujem da poezija treba da bude „sredstvo“ za bilo šta, ali ipak verujem da književnost treba da izrazi razumevanje za ovo vreme i ovaj prostor i da, u najmanju ruku, pokuša da se sabere i raščisti stvari sa bliskom prošlošću. *Arben Idrizi: Ironija može biti u tome što oni koji imaju sklonosti da se rukovode nacionalističkim osećanjima i mržnjom teško da čitaju poeziju (nacionalizam i mržnja su, između ostalog, plod ignorancije); ili, da pođemo od druge hipoteze, ako i čitaju, teško da čitaju poeziju koja uči toleranciji, razumevanju, ljubavi, dakle poeziju koja vodi ka humanizmu. Pa i u ovom slučaju, poezija se ne svodi samo na to


Jedan je došao iz Beograda, a drugi živi u Prištini. Prvi piše zato što ne ume da radi ništa drugo, a drugi kaže da ne zna zašto uopšte piše. Jedan se zove Miloš, a drugi Arben. Činjenica da pripadaju dvema nacijama koje nisu u dobrim odnosima na njih ne ostavlja neki naročiti utisak i ne smeta im da budu prijatelji. Upoznali su se pre dve godine na sajmu knjiga u Lajpcigu, a sada učestvuju na međunarodnom književnom festivalu Polip, koji se održava u Prištini.


Knjiga pesama Lirika pasa Miloša Živanovića upravo je prevedena i objavljena na albanskom jeziku, u prevodu Fadilja Bajraja. Predgovor za ovu knjigu je napisao Arben Idrizi. S druge strane, knjiga Arbena Idrizija (prevod Škeljzena Malićija), biće uskoro objavljena u Beogradu. Za nju je predgovor napisao Miloš Živanović.


*Zašto pišete?


Miloš Živanović: Ne umem da radim ništa drugo.


Arben Idrizi: Kada se pitanje postavi na ovaj način, treba da si neki veliki genije pa da odgovoriš suvislo. Ipak, iskoristiću onaj nevidljivi gram pameti u mojoj beskrajnoj ludosti da bih odgovorio jednostavno: ne znam, zaista ne znam zašto pišem.


*U prošlosti, u Srbiji kao i na Kosovu, poezija je imala i neku vrstu misije, da podstiče nacionalizam i mržnju. Može li se danas poezija upotrebiti kao sredstvo za pomirenje ova dva naroda?


Miloš Živanović: Književnost i naročito poezija bili su snažno sredstvo za velike nacionalističke projekte i gorivo koje je pojačavalo tu vrstu socijalne vatre. Ne verujem da poezija treba da bude „sredstvo“ za bilo šta, ali ipak verujem da književnost treba da izrazi razumevanje za ovo vreme i ovaj prostor i da, u najmanju ruku, pokuša da se sabere i raščisti stvari sa bliskom prošlošću. A u slučaju kada pisci sednu da zajedno čitaju i razgovaraju o književnosti, onda možete reći da je to jedno od „sredstava“ za pomirenje.


Arben Idrizi: Pa, možda i može, ali samo ako se poezija redukuje na sredstvo, što je opasno. Ironija može biti u tome što oni koji imaju sklonosti da se rukovode nacionalističkim osećanjima i mržnjom teško da čitaju poeziju (nacionalizam i mržnja su, između ostalog, plod ignorancije); ili, da pođemo od druge hipoteze, ako i čitaju, teško da čitaju poeziju koja uči toleranciji, razumevanju, ljubavi, dakle poeziju koja vodi ka humanizmu. Pa i u ovom slučaju, poezija se ne svodi samo na to.


*Vaša poezija je prevedena na albanski (srpski) jezik. Koliko vas raduje ta činjenica ako se ima u vidu da smo do pre nekoliko godina ratovali i još uvek se smatramo neprijateljskim zemljama?


Miloš Živanović: Ovaj mi je prevod veoma drag, čak najdraži prevod moje literature. Zaista me raduje činjenica da je moj rad sada dostupan i albanskim čitaocima. Takođe me raduje činjenica da je knjigu preveo Fadilj Bajraj, čovek od kog bih mogao mnogo da naučim i sa kojim delim toliko toga. Mislim da je ovom regionu potrebno više takvih figura kao što je on i kao što su ljudi iz organizacije Polip festivala. Ove grupe su jezgro buduće komunikacije između kultura i književnosti.


Arben Idrizi: U principu, za mene je ovaj prevod kao i svaki prevod na neki drugi jezik, pa bio to i mrtav jezik. Naši uzajamni prevodi i čitanja nemaju nekog uticaja na stavove naših zemalja, u politici ili kulturi. I posle ovih prevoda, oni koji žele da budu neprijatelji, nastaviće sa neprijateljstvom. Ali lepo je to što smo mi i ranije bili prijatelji, a da to nismo ni znali. Sada znamo. Može biti da sam ja u nekom prošlom životu bio Miša ili Toma, a oni su bili ja.


*Koliko poznajete albansku (srpsku) književnost?


Miloš Živanović: Do skora nisam znao takoreći ništa o književnosti na Kosovu, dok nismo ušli u projekat dveju antologija. Tada sam dobio priliku da bolje upoznam savremenu književnost Kosova.


Arben Idrizi: Jako malo. Ali, u onoj meri u kojoj sam čitao, recimo, Miloša Živanovića i Tomislava Markovića, mogu reći da znam dva sjajna pesnika.


*Šta možete da nam kažete o poeziji Arbena Idrizija (Miloša Živanovića)?


Miloš Živanović: Poezija Arbena Idrizija je veoma bliska mojoj (po)etici. Vidim da je njegova poezija bazirana na svakodnevnoj kosovskoj realnosti i na našoj skorašnjoj prošlosti. Iza njegovih stihova vidim čoveka koji se suočava sa užasima rata, ali i sa posleratnim životom, koji je sve drugo sem spokojan.


Arben Idrizi: U predgovoru njegove knjige na albanskom jeziku, rekao sam ponešto o njegovoj poeziji što verovatno nije od nekog značaja. Ali ono što njegova poezija kazuje, to je veoma značajno.


Paralelni intervju: Miloš Živanović i Arben IdriziPesnička zajednica Srba i AlbanacaRazgovarao: Alfred Beka

*Prevod sa albanskog: Skelzen Maliqi


Preuzeto s adrese: 

http://www.e-novine.com/intervju/intervju-kultura/65004-Pesnika-zajednica-Srba-Albanaca.html


May 25 '12

Književnost, korporacijska književnost ili jednostavno prevara ?


Nažalost danas se sve češće susrećemo s pokušajima da se književnost, umjetnost riječi i općenito kultura jednog malog naroda svede na najobičniju prevaru ili blago rečeno reklamnu dosjetku.




Baš poput filmova, televizije i interneta  i u knjigama nekad ozbiljnom mediju sve češće ćemo susresti više ili manje prikrivene reklame. Odgovara li to stvarnosti i kakve veze imaju recimo Tolstoj, Krleža i najbolji deterdžent za pranje rublja, koji je moguće pronaći na tržištu, to je pitanje na koje ćete zapravo vi meni morati odgovoriti.

 

A, da stanje može biti i gore od toga potvrđuju nam i zbivanja u Hrvatskoj korporacijskoj književnosti.


Najaktualniji primjer takve književnosti pružaju nam Ante Tomić, Jutarnji list i Podravka s romanom "Vegeta blues", objavljenom po narudžbi Podravke i distribuiranom uz Jutarnji list. 


U tom romanu pisac Ante Tomić navodi i sljedeće:


"Tvornička hrana je, mislio sam, veliko pojačanje u borbi za ženska prava. Žena više ne mora guliti krumpire, može se posvetiti karijeri. Ali, drek! Žene zapravo ne žele svoja prava, jednakost s muškarcima. Njima se više sviđa kuhati, pariti se kraj lonaca i glumiti mučenice, jer je to sredstvo ucjene muškaraca. Budi dobar, inače nema ručka."

 

No, da korporacijska književnost po narudžbi zaista nema, ni granica, ni obzira prema čitateljima ili svekolikoj javnosti dokazuje nam i sljedeći navod iz romana  »Punoglavci«, objavljenom 2011. godine u Nakladi Ljevak i distribuiranom uz sada Večernji list


Autor je kao što pretpostavljate cijenjeni Ante Tomić.


"Tvornička hrana je, mislio sam, veliko pojačanje u borbi za ženska prava. Žena više ne mora guliti krumpire, može se posvetiti karijeri. Ali, drek! Žene zapravo ne žele svoja prava, jednakost s muškarcima. Njima se više sviđa kuhati, pariti se kraj lonaca i glumiti mučenice, jer je to sredstvo ucjene muškaraca. Budi dobar, inače nema ručka."


Ako pažljivije pogledate vidjet ćete da između ta dva teksta ili te dvije knjige uopće nema razlike, odnosno da je promijenjen samo naslov, naslovnica, izdavač i novinska kuća. 


Nije li to prevara. Što uraditi ako netko tko je kupio »Vegeta blues« po cijeni od 10 kn sada zabunom kupi i knjigu »Punoglavci« po cijeni od 90 kn. Ante Tomić i naklada Ljevak i za to imaju odgovor. Taj kupac moći će izabrati neku drugu knjigu u izdanju Naklade Ljevak po cijeni od 90 kn. 


Može li izabrati knjigu nekog drugog izdavača. Ne može. Može li izabrati jeftiniju knjigu. Opet ne može. Može li zahtijevati da mu vrate njegov novac. Naravno da ne može.


Usput rečeno Naklada Ljevak je izdavačka kuća koja se uredno prijavljuje na sve državne natječaje za dodjelu državne potpore (novca poreznih obveznika) izdavačima pa je moguće da ste i vi svojim novcem financirali izdavanje te Tomićeve, Podravkine, ili bilo čije knjige. 


Nadam se da vas to može bar malo utješiti... 


A, Miroslav Krleža kojeg sam spomenuo na početku teksta. On se sasvim sigurno okreće u grobu svaki put kad netko spomene modernu hrvatsku korporacijsku književnost, društvo hrvatskih književnika s predsjednicima koji ne vide ništa sporno u NDH-aziji, Anti Paveliću i Ustaškom pokretu ili imena književnika Ante Tomića i Miljenka Jergovića koja bi ga kako kritičari tvrde trebali naslijediti. 


Jedino dobro u cijeloj toj priči je to što će gospodin Krleža sasvim sigurno ustati iz groba i uskrsnuti ako bilo kome od njih to uspije. (kad se to dogodi tu vijest naravno nećete moći pročitati u Jutarnjem ili Večernjem listu osim ako im to novi predsjednik HDZ-a putem svojih veza u hrvatskim tajnim službama ne naloži)


Napisao: Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


May 23 '12

Nisam mogao vjerovati što držim u rukama.To je sasvim sigurno jedna od najvrednijih filmskih rola u hrvatskoj i jugoslavenskoj kinematografiji. Film koji je u SAD-u pobijedio Walta Disneyja. Nevjerojatno - počinje priču Nenad Borovčak, direktor Tabor Film Festivala.



 

50 godina hrvatskog Oscara: Vukotić uopće nije htio ići na dodjelu. Mislio je da pored Disneyja nema šanse


U svojim rukama drži orginalnu 35-milimetarsku filmsku vrpcu “Surogata” Dušana Vukotića koju je, kaže, pronašao u tajnoj sobi na području Kumrovca, gdje je godinama bila zaboravljena i osuđena na propadanje.


Napuštena prostorija


Kako je film o čudnovatom trokutastom debeljku, koji je 1962. proglašen naboljim crtanim filmom na svijetu i bio prvi neamerički crtani film koji je dobio Oscara, dospio u rodno mjesto Josipa Broza Tita, Borovčak ne zna, ali tvrdi da je “Surogat” sasvim slučajno došao u njegove ruke.


Borovčak je u Kumrovec došao kako bi pronašao najbolje lokacije za svoj filmski festival. Razgledavao je kinodvorane u Spomen-domu i Političkoj školi. Budući da se o većini tih objekata danas gotovo nitko ne brine, Borovčak je ušao u jednu skučenu, prašnjavu prostoriju u kojoj je pronašao brojne kutije s vrpcama, projektore i ostatke druge filmske opreme.


Više naslova


- Obrisao sam prašinu s jedne takve kutije i na njoj pročitao ‘Zagreb film, Kratki start - Surogat’. Ostao sam zapanjen. Otvorio sam kutiju da vidim u kakvom je stanju vrpca. Vrhunski je očuvana. Odmotao sam je da vidim radi li se zaista o ‘Surogatu’. Kad sam vidio da je riječ o tom filmu, počeo sam skakati od sreće - ispričao je Borovčak.


Osim “Surogata”, u prostoriji je nekoliko filmskih vrpca s naslovima kao što su: “Spomen-dom Kumrovec”, “Duga profesora Baltazara”, “Mala čuda velike prirode”, “Bumerang”...


Nakon godina propadanja, ovaj je “Surogat” sada u njegovoj kući, a mogao bi pronaći svoje mjestu u budućem Muzeju filma koji Borovčak sa svojim istomišljenicima u inicijativi K11 planira otvoriti u Kumrovcu.


- Prvo smo mislili da su blago Kumrovca zgrade, ali ispostavilo se da tu ima i drugog blaga - rekao je Borovčak.


- A što ako to blago zatraži Zagreb film? - pitamo.


- Prvo će morati dokazati da su ga oni posudili nekome u Kumrovcu, s točnim brojem vrpce i datumom. Kad to dokažu, mogu uzeti vrpcu - objasnio je Borovčak.


U prilogu vam omogućujemo da i sami pogledate pogledate nedavno pronađeni film.



.

.

.

.

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



May 14 '12

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Marina Klein

-----------

Bilješka o piscu:

Rođena je 10. veljače 1964. godine u Ključu, BiH. Školovanje završava u Zagrebu gdje i boravi do 2000. godine kada svoj profesionalni i privatni život nastavlja u Njemačkoj, gdje i danas živi. Dugogodišnje iskustvo intenzivnog rada kako na osobnom, tako i na duhovnom radu rezultirao je vlastitim autorskim djelom "Od očaja do Božjeg zagrljaja". Ono opisuje iskustvo rada i aktivnosti TT programa (Transcendence Technology) za osobni razvoj i rast autora Wellingtona Rodriguesa. Duboko inspirirana navedenom metodologijom koja donosi stvarne rezultate, zelja joj je bila da i s drugima podijeli svoja iskustva i potakne ih da nešto pokrenu u svom životu, kako bi i sami osjetili i doživjeli život u svoj njegovoj ljepoti i punoći.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

"Od očaja do Božjeg zagrljaja"

U tiskanom obliku ova knjiga se može preuzeti, odnosno naručiti i kupiti na adresi:
    

http://www.webknjizara.hr/

---------------

Naslovnice knjiga:


---------------

Predgovor:

Dugogodišnje iskustvo intenzivnog rada kako na osobnom, tako i na duhovnom radu rezultirao je vlastitim autorskim djelom "Od očaja do Božjeg zagrljaja"´ Ono opisuje iskustvo rada i aktivnosti TT programa(Transcendence Tehnologie)za osobni razvoj i rast autora Wellingtona Rodriguesa.   


Specifičnost programa jest što djeluje na stanje svih aspekata života, sinkronizira tijelo um i emocije. Duboko inspirirana navedenom metodologijom koja donosi stvarne rezultate, želja mi je i sa drugima podijeliti svoja iskustva i potaknuti ih da nešto korisno pokrenu u svom životu kako bi i sami osjetili i doživjeli život u svoj njegovoj ljepoti i punoći.   


Knjiga sadrži veliki dio isprobanih tehnika i vježbi koje će čitatelja dovesti u stanje svjesnosti o sebi , kao i određene osobne životne ispovijesti kako bi ih približila kroz rješavanje određenih životnih problema i dvojbi.  

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Vladimir Pavić

 -----------


-----------

Bilješka o piscu:


Vladimir Pavić (duhovno ime: Vrišabha das) rođen je 1965. godine u Požegi. Došao je u kontakt s vaišnavskom filozofijom 1983. godine, iste godine kada je morao ići na odsluženje vojnog roka. Duboko impresioniran učenjima i osobnošću A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade,     pridružio se ISKCON-u 1989. godine u tadašnjoj Jugoslaviji. Dva mjeseca kasnije, otputovao je u Stockholm gdje je sreo svog duhovnog učitelja HH. Smita-Krishna Swamija.

 Nakon 15 godina života u inozemstvu (Švedska, Belgija, Engleska i Irska), vratio se u rodnu Hrvatsku u veljači 2008., gdje je našao utočište ISKCON-ovog hrama u Zagrebu. Od 2002. godine pa sve do danas, Vrišabha das piše filozofske i duhovne eseje, uglavnom za hrvatski magazin 'Krišna-katha'. 2007. godine izdao je svoju prvu knjigu – zbirku od 45 duhovnih pjesama s komentarima, pod imenom 'Samo u prolazu'.

 Trenutno Vrišabha das putuje po balkanskim zemljama dijeleći vaišnavsku filozofiju s drugim ljudima kroz večeri poezije, javnim lekcijama i nastupima u javnim glasilima.

           -----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

"Na putu do istine"

http://www.digitalne-knjige.com/pavic1.php


Zbirka pjesama "Samo u prolazu"


http://www.digitalne-knjige.com/pavic2.php


---------------

Naslovnice knjiga:


---------------

Kritike:

Knjiga ‘Na putu do istine’ daje detaljne odgovore na 52 (uglavnom) provokativna pitanja o Hare Krišna pokretu koji je u društvu današnjice nerijetko zaogrnut velom predrasuda. Neke od tema su: razlika između duhovnosti i religije, sekte, ispiranje mozga, vegetarijanstvo, bunt protiv ustrojstva moderne civilizacije, itd.   Nekoć bogata duhovna tradicija i kultura – kolijevka drevnih civilizacija i istinske mudrosti, temeljena na vedskoj literaturi zapisanoj prije više od 5000 godina – danas je krivo shvaćena u mnogim društvenim krugovima.   Budući da duhovno naslijeđe drevnih Veda svojom filozofijom baca u sjenu ideale i doktrine vodećih svjetskih religija – ono se zbog toga često nalazi na meti javnih glasila i zavidnih ljudi.   U dodatku knjige nalazi se izvrstan akademski esej 'Katolički matrix', autora Pavla Jurića, profesora filozofije, sociologije i religijskih znanosti. [14 crno-bijelih ilustracija]  
Vatikanska i Bodleain knjižnica digitaliziraju drevne spise






Knjižnice su priopćile da se radi o tekstovima s tri predmetna područja i to su grčki manuskripti, knjige iz 15. stoljeća i hebrejski manuskripti

LONDON Knjižnica Bodleain Sveučilišta u Oxfordu i Vatikanska knjižnica priopćile su u četvrtak da namjeravaju digitalizirati 1,5 milijun stranica drevnih spisa i učiniti ih dostupnim na internetu i to besplatno.

Knjižnice su priopćile da se radi o tekstovima s tri predmetna područja i to su grčki manuskripti, knjige iz 15. stoljeća i hebrejski manuskripti.

»Pretvaranje tih drevnih spisa i slika u digitalni oblik pomoći će u prevladavanju ograničenja vremena i prostora koja su u prošlosti otežavala pristup znanju«, izjavila je Sarah Tomas iz knjižnice Bodleain.

Tu je inicijativu omogućila nagrada zaklade Polonsky u iznosu od 3,17 milijuna američkih dolara. 

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Mario Šarić




Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

-----------

Bilješka o piscu:


Rođen je u Bjelovaru 1963. Po zanimanju je učitelj. Priče za djecu objavljivao je u dječjim časopisima "Smib" i "Radost". Njegov najveći autorski uspjeh je dječji roman o odrastanju na Trešnjevci, koji se zove "Trešnjevačke trešnje". Objavljen je 1990-te godine u kultnoj dječjoj biblioteci "Vjeverica". Roman je iste godine bio nominiran za nagradu "Grigor Vitez". 


Neke od njegovih priča, kao i dijelovi romana "Trešnjevačke trešnje" mogu se i danas naći u čitankama za niže razrede osnovne škole.


 -----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Roman za djecu "Jezero od lego kocaka"

http://www.digitalne-knjige.com/saric.php

---------------


Naslovnica knjige:


---------------

Kritike:    


VREMENA I DJECA SE MIJENJAJU ALI DJETINJSTVO NIKAD  


MARIO ŠARIĆ, Jezero od lego kocaka, roman za djecu, 2012.   


Hrvatska književnost za djecu odrastala je na putu dužem od 170 godina, ako prihvatimo stanovište Milana Crnkovića i kao početak uzmemo pojavljivanje knjige Ivana Filipovića Mali tobolac. Kratka poviest književnosti hrvatske i srbske Ivana Filipovića naglašava da je književnost jedan od glavnih izvora i nosilaca rodoljublja i ponosa narodnog.   


Ozbiljan zaokret u hrvatskoj književnosti za djecu prema umjetničkom diskursu, učinila je Ivana Brlić Mažuranić. Bila je to knjiga Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 1913. godine. Potom, došle su njezine Priče iz davnine, 1916. godine. Ove knjige postaju stvarna prepreka nedarovitim piscima.  


U konkretnom primjeru i maniru najbolje pozitivističke spisateljske tradicije i vještine u Hrvata, prije svega onoga što je napisano i ispričano o družbama i družinama, talentirani spisatelj Mario Šarić ispisuje svoj roman za djecu Jezero.   Raspust je. Priča počinje glasom spikera na zagrebačkom kolodvoru, kretanjem i zaustavljanjem vlaka u trzajima. Vlado putuje u Srpske Moravice i brižljivo bilježi ljude i događaje oko sebe. Malo nezgrapno usklađuje svoje želje da izgleda odraslo i zrelo sa svojih 12 godina starosti, pa čak i da kaže kako je on momak koji već ima djevojku.   


Tako se pisac Mario Šarić predstavlja vrlo vještim u karakterizaciji svojih likova, jer svaki od njih ima nešto krajnje osobno i specifično, a Vlado mu je lik koji to vrlo oštroumno zapaža i prenosi kao njihovo osnovno karakterno svojstvo.   Šarićevi dječji likovi se odlikuju raznovrsnošću svojih naravi i   interesa, mada su približnog uzrasta. Dakako, različito izgledaju i imaju različite sklonosti. Svaki lik donosi upravo ono što će njegovim prisustvom i osobnim svojstvima priču učiniti što zanimljivijom i cjelovitijom. Cijelu priču oko Jezera Šarić i plete s namjerom da njegovi likovi dođu do punog izražaja u svojim karakterističnim osobinama i željama.   


Svoju priliku na izvrstan način koristi pišući racionalno, suvremenim hrvatskim jezikom, s lijepim poznavanjem dječje psihe i prirode, dobrim i živim stilom u kojem nema praznoga hoda, a to je od posebnog značaja za držanje dječje čitateljske pažnje. Tako i knjiga postaje lijepa priča o odrastanju generacije mladih ljudi koji imaju priliku biti i u selu i živjeti u gradu.   


Šarić pripovijeda vrlo dinamično, a sasvim male događaje vješto dramatizira i pretvara u trenutke životne poduke i odrastanja. Naočigled, Šarićeva priča nam pokazuje da se svijet uistinu mijenja, ali da djetinjstvo zauvijek ostaje najzanimljiviji dio svakoga života, puno spoznaja i neočekivanih trenutaka razonode, jer - djeci se sve događa prvi put u životu: ulov pastrve, branje lipova cvijeta za čaj u zimske dane, Željkine etide na klaviru, izrada ribarskog pribora, prve ljubavi, uočavanje ljubavi koju vode odrasliji parovi, sječenje stabala, iznenadna kiša, zajedničko gledanje tv-programa, gledanje filma u seoskom kinu, vožnja čamcem na jezercu itd.   


Pouzdano, Šarićeva knjiga će imati svoje brojne čitatelje i obožavatelje jer je u svim pojedinostima bliska suvremenom djetetu, a s obzirom da je veliki broj djece koja žive samo u gradovima, ovakvo štivo ima i svoju atraktivnu, egzotičnu dimenziju koja je mladima veoma privlačna.          


Atif Kujundžić



-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.