Osvrt na knjigu - "Anđeo u paklu", Ane Žagar (Tićak)




RECENZIJA ZBIRKE PJESAMA "ANĐEO U PAKLU", Ane Žagar (Tićak)

Kao i svatko od nas, koji volimo pisanu riječ i pretvaramo je u stihove, tako i za Anu Žagar(Tićak), prvi i osnovni stvaralački poticaj, te motiv za pisanje predstavlja - što drugo - nego Ljubav, koju je utkala u svoju životnu priču ispričanu kroz stihove, u obliku intimne ispovijedi, kroz koju se iskreno i otvorena srca obraća čitateljima, koji će, siguran sam, većim ili manji dijelom, u svakoj od pjesama objavljenih u ovoj knjizi, pronaći sebe, kao i dio svoje životne priče, što će ih još više približiti emocijama koje pjesnikinja direktno, iskreno i jasno iznosi, ogolivši nam svoju dušu, te se tako još više stopiti sa ugođajem stvorenim, čitajući je.

Predati se potpuno i bez ostatka, dati cijelu sebe, da bi na kraju bila ranjena i ostavljena, sve zbog nekoliko kratkih trenutaka sreće, ispunjenih strasnom željom za predajom u ruke voljenoj osobi, u nadi da će zagrljaj trajati zauvijek, vječita je čežnja naše poetese, ali, vjerujem, i svakoga od nas, da bi na kraju, voljena osoba, poput nestašnog leptira, nakon što se zasitila sokovima njene strasti, jednostavno otišla i sletjela na drugi cvijet, ostavljajući bol u duši i razočaranje, patnju i čežnju za izgubljenim rajem, koji se u tom trenutku učinio toliko stvaran, da se činilo kao da će trajati zauvijek, a na kraju se sve pokazalo samo kao puki privid i obična iluzija...

''Kratko je bilo, nekoliko dana
a činilo se kao vječnost...
Zaleđenu stjenku srca
odledio si pogledom
a sada lutam tražeći
topao dodir
toplo utočište 
i mirno more u uvali našoj.''

Osjećaj krivice prema samoj sebi stvara ogorčenost i gorki okus izigranog povjerenja, koje poetesa daje bez ostatka, naivno pošteno vjerujući da će biti uzvraćeno na isti način kao što je poklonjeno.

''U nepisanoj knjizi
ispisane stranice pune boli
laži i samo laži.
Nemirne noći moje 
Ne daju mi sna
slutim laži
slutim prevare.''

Ipak, usprkos svemu, njeno srce spremno je oprostiti, toplinom i snagom ljubavi za osobu koju voli.

''Netragom nestaješ kao ptica u letu
a toplina gnijezda i dalje čeka
tvoj povratni let...
Ne znam da li sanjam 
il to srce boli
znam samo da te ludo volim ...''

Mnoštvo sam još pročitao stihova koje bih mogao navesti kao primjer.Ali, to bi premašilo okvire moga udjela u ovoj knjizi.Zato vas prepuštam užitku čitanja koji će Vam pomoći da sve ostalo, nespomenuto, pronađete - i zaključak donesete sami.

P.S. Sadržaj zbirke pjesama, vrlo simboličnog naziva, ''Anđeo u paklu'', neodoljivo me asocira na stihove pjesme mojega omiljenog pjesnika i pisca Dobriše Cesarića, ''Spoznanje''

''Što dublji mi je bio bol
U većem sjaju je umin'o
I tako vršim poziv svoj
Od suza praveći vam vino''

Knjiga vrijedna pažnje koju svakako vrijedi pročitati.

Damir Maras






 -----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/zagar.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Libra", Darka Beka - SanDiMuna




Što su pjesme Darku Beku? 

Što su pjesme Darku Beku? Potreba da iskaže samog sebe, svoja razmišljanja, čuvstva, iznjedri ono što je sazrilo u njemu. Većina pjesnika našla bi dio sebe u ovih par riječi. Kod Darka, pjesma je nešto više. Čvrst i nepokolebljiv stav prema svijetu koji ga okružuje. Njegove pjesme nisu zaobljene, meke već od one vrste, što poput noža , sijeku grubu svakodnevicu. 

Socijalan je pjesnik. Opaža što se događa u njegovoj ulici, gradu, državi i svijetu. Reagira hitro ne časeći ni trenutka, uvijek s izraženim vlastitim stavom. Duboko je refleksivan. Promatra se oštro, skidajući skalpelom, sloj po sloj svoje duše i ogoljen stoji pred nama. 

Njegove riječi su istina. Nema uljepšavanja. Tražila sam u tim stihovima boje, cvijeće, mirise, šumarke, more...Malo toga ima u njegovim stihovima. 

Teško je reći, njegova poezija je takva ili onakva. Ne uspoređuje se s nikim niti mu je netko nalik u književnom izrazu. Načitan je, informiran i vrlo često tražim dodatna objašnjenja njegovim stihovima. 

Ima u njemu i tim versima, i ona meka crta. Toplina se očituje u izrazu i lako bi bilo reći, čitajući te strofe, liričar je.

Piše već dugo. Godinama. Pjesama je puno. Možda im ni on sam ne zna broja. Ali nije ta kvantiteta razlog da se često laća pera (kompjutora) i bilježi. Usud je njegov da pjesma mora izaći. 

Godinama objavljuje pjesme na Netu pod pseudoimom SanDiMun i tako ga mnogi poznaju s raznih foruma i komentiraju mu uratke. 

Živi na zadnjem katu jedne višekatnice i druguje s pticama. One su te koje raznose njegove pjesme. A ptice su različite kao i pjesme što ih u kljunu nose. 

Javorka Pangerčić, Bjelovar, 31. 07. 2015. 



 -----------------------------------------



Putovanja bez plana - Darka Beka 

Život pjesnika je putovanje bez plana, bez unaprijed rezervirane karte, bez odredišta, u stvaralačkom smislu. Dodirnuti taj život kao suputnik nije uvijek lako, pogotovo ne kada je pjesnik snažnog izričaja kao što je Darko Bek. Njegove misli su ponekad tek smjerokaz ka novim još neotkrivenim daljinama čitaocu, ali uvijek njemu znane. 

Čvrsto ukorijenjen u stvarnost života koja nije uvijek sjajna, čak bih rekla zasjenjena osobnim problemima, on stvara snažne i duboko emotivne stihove. Posebnost ovog izuzetnog pjesnika je način na koji se ponekad rugajući stvarnosti odupire neminovnom. 

Koristeći grubu otvorenost netko bi rekao da je cinik, ali život nas kroz njegove pjesme pogađa tom otvorenošću. Kao i svaki pjesnik ne zaobilazi ljubavnu tematiku. "Biti voljen i voljeti provlači kroz tužne trenutke kao što i naslov poglavlja, Krvave ruže, kazuje.." 

Prelijepa poetsko zanosna ostvarenja iznosi sa natruhom tuge koju posebno čitatelj može osjetiti u pjesmi Čekah nepoznatu. Darkov razgovor sa životom je prepun pitanja; zašto - zašto se sve dešava upravo tako iako su očekivanja bila sasvim druga. 

U nekim se pjesmama gotovo ruga, u nekim molitve slaže sve tražeći i razlog i odgovor za bol. Koliko je Darko Bek snažan pjesnik svatko neka sam procijeni uživajući u ovoj, ali vjerujem i u još ponekoj sjajnoj poetskoj zbirci. 

U Zagrebu, 07. 07. 2015. g. Antonija Željka Kahlik 



 -----------------------------------------


O Poeziji Darka Beka 

Darko i ja nikad se nismo sreli, niti smo jedno drugom pružili ruku ali mi se znamo zahvaljujući pjesmi. 

Pisati o poeziji Darka je teško jer treba znati i moći proniknuti u srž iste. 

Svaka njegova pjesma ima uzrok i posljedicu. Prvo je negdje u njegovoj nutrini kojoj se primiču tek odabrani, a drugo je osjećaj koji izaziva kod čitatelja pomičući ih s mjesta svojim esencijalnim mislima koje skriva u riječi tvoreći svojevrsni rezime nakon tihog duela svojeg razuma i srca. 

Pjesmom prokazuje pobjednika te lako osjetimo duboku nježnost i mirenje ili pak duboku i opravdanu ljutnju kad je u nemogućnosti išta promjeni u ovom svijetu bešćutnosti . 

On piše radi sebe oslobađajući se tako nagomilanog, a neželjenog, razotkrivajući se taman koliko je dovoljno, kako bi zagolicao radoznale, a sačuvao pjesnikovu tajnu. Umijeće je to u svijetu pisane riječi. 

Darko to radi majstorski s toga izdvojiti bilo koju pjesmu iz niza bio bi grijeh prema ostalim. 

Nikad ne odlazim predaleko niti tražim preduboko jer ne znam hoću li se znati vratiti. Ali ne odustajem od njegovih pjesama i nikad i neću.

U Podstrani, 31. 07. 2015. g. Slobodanka Boba Grljušić 




 -----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/bek.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.





Osvrt na knjigu - "Unatoč i usprkos svemu", Borisa Golića




UNATOČ I USPRKOS SVEMU 

Unatoč i usprkos svemu ja i dalje živim i pišem. Ne žalim se na svoj usud ili sudbinu, ili se ipak ponekad i žalim. I iako bi mi sudbina mogla biti i bolja, ja sam u principu zadovoljan životom kojeg vodim. Moglo bi biti i bolje, ali i gore. Ne može se baš sa svime biti zadovoljan. Uostalom, uvijek nešto ili netko do mene dođe ili mi se dogodi nekakav neplanirani događaj, a još sam i u razmišljanjima o mom starom i novom poslu. Usput, naime, smišljao sam i smislio kako se riješiti moje bivše supruge, pa sam joj rekao da sam HIV pozitivan. 

Naravno, da sam je time želio poplašiti, riješiti je se i odvratiti od sebe. Uopće nisam zainteresiran joj pomoći u financijskim problemima koji je snalaze i koji joj nailaze. Ako se od mene razvela, onda neka trpi rezultate te njene odluke. U biti bi trebala živjeti daleko od mene, a ja je stalno srećem i ona me stalno naziva i obilazi. Vama u povjerenju kažem da nisam HIV pozitivan, čak sam što se toga tiče i spolno aktivan, pa se nadam da ću o tome pisati u slijedećim mojim knjigama. Sada imam druge brige, a tiču se moga zdravlja. Pa tako dajem moj citat o zdravlju: 

„Ali moje je mišljenje da na svojem zdravlju možeš raditi, kada nemaš drugih briga u životu. Zar veliki mudrac Šankara ne kaže da „ljudi prerano stare i umiru zato što vide druge ljude kako stare i umiru." Ja neću gledati u te druge ljude, gledat ću u svoj posao i ništa drugo me ne zanima. Čovjek dobiva ono što želi ili što traži, ali ako si u tom našem poslovnom svijetu, tada si i sa našim lopovlukom, neplaćanjem, konkurencijom i svim ostalim poreznim obavezama. Nema u tome nikakvih egzistencijalnih i egzistencijalističkih zagonetki, sve je tu istinito i stvarno. Treba to sve izdržati, a zdravlja će biti ili ga neće biti. Ne kažu ljudi uzalud da polovina umrlih ne bi umrla da je samo slijedila preporučene zdrave navike u vezi našeg zdravlja. Mi se ipak držimo toga da sve dok organizam funkcionira, dok nema narušavanja zdravlja, dok je stanje dobrog tjelesnog, psihičkog i društvenog funkcioniranja, sve je to dobro, a ako to nije dobro, onda ideš na bolovanje ili u mirovinu. Kažu da je to stara svijest o zdravlju, a mi moramo mijenjati zdravstvene navike i običaje." 

Također dajem citat o mom otkriću da nešto ne valja sa mojom bivšom suprugom: „Ona se mene uopće ne sjeća. U prvom trenutku sam pomislio da me ignorira, da ne želi znati da postojim, jer sam joj učinio, ono što sam joj učinio, a onda sam shvatio da me se ona uopće ne sjeća. Za nju ja nikad nisam postojao, a niti sada postojim. Uopće me nije ni po čemu upamtila i uopće me ne pamti i ne sjeća me se." 

„O kome je riječ? Uopće ne znam o kome ili o čemu pričaš." 

„Govorim o tvojoj bivšoj ženi. Sreo sam je u centru grada, prišao sam joj i htio sam se ispričati za svoje ondašnje ponašanje, ali me ona uopće nije registrirala i uopće nije registrirala što sam joj pričao. Iz toga sam shvatio da se ona mene uopće ne sjeća ili je toliko vješta u svom prikrivanju da ne želi znati za mene." 

„Dakle, ti si je sreo. Prišao si joj i ona te nije prepoznala? Misliš da ima selektivno pamćenje, da ima amneziju ili te je ignorirala ili nije htjela ništa imati s tobom?" 

Dajem i citat razgovora s mojim prijateljem Migulom oko odlaska na more u Tribunj: 

„Pa odvest ću te, pogotovo ako ti to platiš. Znam da nisi pri novcu kao ni ja, ali ne mogu ti drugačije pomoći. I ja želim odavde otići bilo gdje. Ne mogu se više boriti sa svojom bivšom ženom. Nema problema što se tiče vožnje, ali ima što se tiče troškova. Ako ćeš platiti troškove prijevoza do tamo i boravka tamo, ja ću te tamo odvesti. Gdje trebamo ići? Samo reci kuda te trebam voziti?" 

„Negdje između Zadra i Šibenika. Ni ja sada ne znam točno gdje trebam ići, ali tamo je ta moja ostavina. Javio mi se neki odvjetnik i pita me jesam li zainteresiran da mi upiše nekakvu imovinu na moje ime, a ja ću dalje vidjeti hoću li to prodati ili se time služiti i to koristiti. Ja bih to najradije prodao. Novci mi trebaju, a to može popraviti moju financijsku situaciju. Novce za put sam pripremio i još jednom te pitam, bi li me povezao dolje na more?" 

Boris Golić 








 -----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic17.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Kad duša progovori", Anđe Jotanović




RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "KAD DUŠA PROGOVORI", HRVATSKE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ 

Duhovnost je ono Božansko, ona Tišina, taj bezvremeni osjećaj, kojeg uvijek mnogi ljudi dožvljavaju zatvorenih očiju, a nešto odavno potopljeno u duši, izranja i obavija ih kao najfinija svila. 

Iz cvijeta života Autorica je otrgnula jednu laticu i bacila je prema zlatnoj zori. 
Mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja.

Mnogi ljudi, kao bezglave kreature, gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog i nematerijalnog bogatstva, zaboravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života - ne može disati. 

I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor. 

Samo tišina, nijema, ta svečana tišina. 

A kad iz srca izroni čarobna nit, kad se miris ružinog cvijeta prolije prema njenom srcu, znam da je Duša Autorice uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i njene unutarnje duhovne vatre. 

Tad zatvara oči i pušta toj karavani, da je odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri - unutrašnjost živi. 

Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti. 

I tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još. 

Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa. 

Čitajući njene stihove, osjećam da je Autorica odavno shvatila kako su neka kriva nasljeđa određena naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, a i odavno je shvatila, da mir dolazi iz nje, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora. 

Ono što leži u svakom čovjeku čeka samo pravi trenutak, da povede nečiji život onim smjerom za kojeg je ta duša rođena. 

Ljudi se traže godinama, a pronađu se u sekundama. 

To su trenuci kad se sastavlja kaleidoskop Života i srce zabljesne u vatri spoznaje. 
Prepoznaje se iskreno lice, čisto srce, blistava duša. 

Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući neke svoje nagrđene maske, pokazujući laž umjesto istine, dajući zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi. 

I tako im život prolazi ...polako. 

Evo, i nova jesen dolazi, a Autorica u sebi slaže svoje vrijeme, zaviruje u svoje malo srce i pušta Bogu, da je vodi samo njoj namijenjenim putem. 

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 29.8.2015.




 




 -----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Jednom za vrijeme plavog mjeseca", Vladimira Biondića




RITAM ZLOČINA VLADIMIRA BIONDIĆA 

Nakon što sam pročitao najnoviju pripovijetku Vladimira Biondića bio sam zadovoljan. Moje zadovoljstvo bilo je višestruko. Pripovijetka je to o ljudima i događajima koji se zbivaju tu pored nas, među običnim ljudima, a o kojima niti ne sanjamo da bi mogli imati posve drugačije živote od naših. Uvijek se, nakon nekih događaja koji se zbivaju s ljudima za koje mislimo da ih poznajemo, iznenadimo i zaprepastimo. 

Često možete pročitati u crnim kronikama naših medija kako reagiraju prijatelji i rodbina na neki strašan zločin koji su počinili njihovi najbliži ili dobri poznanici. 

Tako često čitamo kako susjedi vele za zločinca: "Bio je miran i povučen, dobrog ponašanja" ili "Ona je bila dobra supruga i majka, ne vjerujem da je to počinila!" Sve to svjedoči kako je ljudska duša potpuni misterij i kako uopće ne poznajemo ljude za koje preuzetno tvrdimo: "On je moj dobar prijatelj, to nije moguće!" Zašto je tomu tako? 

Zato jer se u našoj civilizaciji razbacujemo riječima čije značenje nam više ništa ne znači. Tako je s riječima "prijatelj", "ljubav", "domovina" i mnogim drugima koje su nekada imale svoj smisao i nisu bile izricane površno i bez temelja. 

Vladimir Biondić u svojoj nam je pripovijetci pokušao prikazati ljude današnjeg vremena u kojim više ne prepoznajemo ljudskost, kojima više ništa ne znače riječi "ljubav", "prijateljstvo", "poštenje", "iskrenost", ljude kojima upravlja pohlepa, grabežljivost, nevjera, blud, i koji takovim ponašanjem pokušavaju ispuniti svoju praznu dušu. Na prvi pogled sve je trivijalno, kao iz nekog petparačkog romana ili američke serije - nevjerna i pohlepna žena, ruski mafijaš, plaćeni ubojica, prijetvorni poduzetnik, ambiciozna ljepotica koje ne preza od zločina, naivni "tatin sin" koji provodi bezbrižan i lakomislen život... 

Napokon tu je i neizbježni krim inspektor koji će u tom kolopletu strasti i intrige pokušati pronaći istinu o višestrukom ubojstvu. I konačno, on je, policajac, i jedini pošten jer nema izbora - njegov život bio bi promašen profesionalno i ljudski kada do istine ne bi mogao stići. 
A što s tom istinom? Nakon njezina otkrivanja slijedi pravda u obliku kazne - no je li to rješenje? Napokon ako bi pravda bila zadnja riječ tada život ne bi imao smisla. 

Pisac je osjetio kako na kraju mora pokazati tko je istinski pobjednik - život a ne smrt. Stoga će pripovijest završiti spajanjem kolateralnih žrtava u bračnu zajednicu u čijem krilu se rađa novi život. Tako nevinost djeteta pobjeđuje zločin i kako bi rekao sv.Bonaventura: "Omnia convertuntur in bonum" (Sve se okreće na dobro). 

Tako ova pripovijest prestaje biti trivijalna, a postaje životna. Stoga piscu dugujemo pozornost s kojom treba čitati ovu sličicu naše svakodnevice.

Antun Abramović, prof. povijesti 







----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic10.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Galebova želja", Franke Fani Kohn




RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE: "GALEBOVA ŽELJA", FRANKE FANI KOHN 

Ova zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Franke Fani Kohn ima naslov ''Galebova želja'' i, uglavnom, riječ je o domoljubnoj poeziji. Njoj su još pridodane dvije pjesme drugih autora i to Pavao Jelovića i I.G.Ucovića pa to čini posebnu draž ove zbirke, koja stoji pod dubokim impresijama tragizma Domovinskog rata i našeg mjesta u njemu. 

Nema nikakve sumnje, da je vrijeme Domovinskog rata i poraća ostavilo znatne biljege na dušama naših pjesnika i da se, sukladno prilikama, budila naša nacionalna svijest i naša svijest o slobodi države, kojoj smo mi, također, prinosili i svoj krvni izažetak, svatko na svoj način. 

U tom smislu, ova zbirka pjesama izražava duh jednog vremena i uopće jednu filozofiju, koja se u hrvatskom narodu pojavila kao određena filozofija i ta određenost stajališta, misli i osjećaja je ista ona određenost, koja prožima sve strane našeg nacionalnog duha i koja stoji sa njima, u najtješnoj povezanosti i sačinjava njihovu osnovu. 

Dakle, određeni oblik poezije postoji u isto vrijeme sa određenim oblikom našeg naroda u kojemu se ona javlja, sa njegovim ustavom i oblikom vladavine, sa njegovim moralom, sa njegovim socijalnim životom, sa njegovim vještinama, navikama ili ugodnostima, sa njegovim pothvatima u poeziji i umjetnosti uopće, sa njegovom religijom, ratnim udesima i vanjskim prilikama uopće, sa propašću država, ali i sa postojanjem i procvatom novih država, u kojima se rađa i razvija jedan viši princip. 

Taj princip predstavlja, zapravo, cjelokupno bogatstvo svoje mnogostranosti i to je jedan bogati duh jednog naroda, koji je kao katedrala što ima svoje svodove, hodnike, redove stubova, dvorane, raznovrsna odjeljenja i sve je to poniklo iz jedne cjeline, iz jedne svrhe u kojoj je poezija jedna forma kao jedan cvijet, jer je izraz cjelokupnog tog duha, svijest i duhovna bitnost cjelokupnoga duha vremena. 

I, konačno, kao što je autorica i napisala u svojoj pjesmi ''Domovino, napaćena moja'' misli o političkoj slobodi. 

Ta sloboda počinje samo tamo gdje je samostalan pojedinac kao pojedinac, koji zna za sebe kao za nešto opće, kao za nešto bitno, gdje kao pojedinac ima beskonačnu vrijednost ili gdje je filozofski izraženo subjekt zadobio svijest o vlastitoj osobnosti, gdje on polaže pravo, da ima vrijednost sam za sebe. 

Prema tome, praktična sloboda bila bi misliti i osjećati sebe kao nešto opće, dati sebi odredbu općeg, odnositi se na sebe. 

U tome se sastoji opća veza političke slobode sa pojavljivanjem slobodne misli. 

Zato se poezija i pojavljuje u povijesti samo tamo gdje je riječ o slobodnoj državi, koja ima slobodne ustave i zato se sa pravom kaže, da je sloboda ne biti u konačnosti, već u samostalnosti i nezavisnosti, koja ne može biti napadnuta.

Međutim, u ''Galebovoj želji'' su i misli o ljubavi, o čežnji, o majčinstvu, o Gradu, o ribarima, o patnji, o strahu, o crkvi i sve to čini jedno bogatstvo ove relativno male zbirke poezije, koja poznaje jednu bitnu razliku između života i života, a koja se sastoji u tome, je li apsolutan ili samo relativan, jesu li suprotnosti, koje se uzajamno isključuju, ocrtane u oštrim linijama i razdvojene za sva vremena ili nisu. 

I kao što vidimo, životni su problemi nabačeni u jednoj dilemi ili-ili, ali i kao izraz za okolnost kada se putovi na izgled račvaju. 

I autorica kao da hoće reći: hoću biti poštena, a to poštenje ne može značiti ništa manje, nego dužnost u najčistijem smislu te riječi, da živi svoj život prema pjesničkim načelima, dužnost odlučivanja i dužnost idenja do kraja na svakom putu i na svakom raskrižju.

I po toj svojoj temeljnoj poruci, ova zbirka poezije svakako zaslužuje, da bude upamćena.

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 1. 8. 2015.



 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Zašto je čitanje zdravo?



 

Čitanje je korisno! Ovo nije reklama za izdavače, niti još jedan dokaz toga da je knjiga dobar prijatelj u slobodno vrijeme ili alat pomoću kojeg učimo. Čitanje je, tvrde znanstvenici, korisno za naše mentalno i fizičko zdravlje

 

U vremenu kad najčešće konzumiramo kratke statuse na Facebooku i Twitteru koji zahtijevaju mali raspon pažnje, čitanje romana koje zahtijeva intenzivnu koncentraciju tijekom dugog vremenskog razdoblja - može biti lijek.

 

Neuroznanstvenica Susan Greenfield kaže da čitanje pomaže produljiti raspon pažnje kod djece i poboljšava njihovu sposobnost da misle jasno.

 

"Priče imaju početak, sredinu i kraj, a to je struktura koja potiče naš mozak da misli u nizu, povezuje uzroke, posljedice i značenja", ističe Susan Greenfield. "Bitno je svladati ovu vještinu kao malo dijete te je zato važno da roditelji čitaju svojoj djeci. Što više neku aktivnost radimo, to smo u tome bolji."

 

Čitanje nas obogaćuje i pruža nam nove spoznaje povećavajući naše razumijevanje drugih ljudi, bića, kultura, tehnike i pomaže nam naučiti se suosjećati s drugima. Nedavna je studija Sveučilišta u Michiganu utvrdila da je došlo do 48 posto smanjenja empatije među studentima, a najveći pad bilježi se u posljednjih deset godina, kada su mlađe generacije postale ovisne o tehnologiji. Poticanje čitanja moglo bi spriječiti taj trend.

 

"U kompjuterskoj igri možda ćete morati spasiti princezu, ali vam zapravo nije stalo do nje, jer vi samo želite pobijediti u igri", objašnjava Greenfield. "Princeza u knjizi ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, postoje odnosi i motivacija. Možemo uspostaviti odnos prema njoj i vidjeti svijet kroz njezine oči."

 

John Stein, profesor emeritus s Oxforda, kaže da je čitanje daleko od pasivne aktivnosti. "Čitanje traži cijeli mozak", objašnjava. "Kada se izgubimo u dobroj knjizi, radimo više od jednostavnog praćenja priče. Zamišljajući da nešto radite, aktivirate mozak kao da to doista radite."  Nove MRI tehnike skeniranja mozga omogućile su znanosti da to i dokaže. Studija iz 2009. godine pokazala je da se kada čitamo i zamišljamo krajolike, zvukove, mirise i okuse opisane na stranici, aktiviraju različita područja mozga u kojima se obrađuju ta iskustava te da se tako stvaraju novi neuralni putovi.

 

Drugim riječima, naš mozak simulira stvarna iskustva, baš kao da smo ih doživjeli. Isto se ne događa kada gledamo TV ili igramo računalne igre. Uranjanje u dobar roman dobro je i za naše mentalno zdravlje. "Čitanje ublažava osjećaj usamljenosti, pomaže da se smirimo, riješimo stresa i zaboravimo vlastite probleme na neko vrijeme."

 

Studija Sveučilišta u Sussexu otkrila je da samo šest minuta čitanja može smanjiti razinu stresa za više od dvije trećine, što je bolji rezultat od onih koje su imali slušanje glazbe ili izlazak u šetnju. Smatra se da koncentracija potrebna za čitanje odvlači um, ublažuje napetost mišića i usporava otkucaje srca. Čitanje je dobro i za fizičko zdravlje jer sprečava starenje i bolesti mozga.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Apr 25 '16 · Oznake: zašto je čitanje zdravo?

Osvrt na knjigu - "Moj tajni svijet", Jadranke Varge




RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "MOJ TAJNI SVIJET" HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE

Poetski doživljaj oživljuje u činu duševnosti.

To, međutim, ne znači da se takav čin dešava u usamljenosti doživljavanja čovjeka.

Mogli bismo reći, da se ta usamljenost ništi već po karakteristikama estetskog doživljavanja, koje je prema svoje bivstvu uvijek okrenuto prema drugom čovjeku.

I ako je estetski doživljaj usmjeren na duševnost, on se upravo osvještava u duševnsoti, koja je usmjerena na drugog čovjeka, a odatle slijedi naša žed za duševnim dodirom, odatle slijedi naša čežnja, u kojoj se rađaju odnosi između duša.

I, s obzirom na ove momente, dolazi do uzdizanja ili pada ljudskog bića, ostvarenje i razaranje čovjeka i njegovog dostojanstva, samoostvarenje i samorazaranje čovjekove osobnosti, kao i drugarstva i prijateljstva, ali i dušmanstva. 

Jer tamo gdje je ljubav, tamo je i gnjev i mržnja, tamo je i ljubavnog gnjeva i ljubavne mržnje, tamo je osjećanje ili čuvstvovanje, vrednovanje sudbinskih stanja, u kojima se odražava sva bivstvenost čovjeka i istina je, da poetsko djelo nastaje u samoći.

Tako je i poetska zbirka pjesama hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga nastala u samoći.
Ali koliko god ovaj estetski ili poetski doživljaj bio u samoći pojedinog pjesnika, umjetničko odnosno poetsko djelo prevladava tu samotnost, nadilazi je i razbija, jer je poetsko djelo usmjereno na drugo ljudsko biće, ono pretpostavlja ljudsko bice, koje mu se odaziva ili ga tjera i nagovara.

I po tome se onda i razlikuju pjesnici, po tome jesu li uspjeli svojim razumijevanjem i doživljavanjem svijeta nagovoriti ili primjereno odgovoriti ili odnositi se prema drugima, kako i odgovarati mogućnostima pjesničke djelatnosti.

U tom smislu svakako može biti govora, da je poetsko djelo u bitnosti socijalna pojava i da je svaka umjetnina socijalno uvjetovana upravo zato, jer je ljudska i jer je okrenuta samom drugom čovjeku, inače ne bi imalo smisla baviti se poezijom.

Upravo je činjenica prema kojoj je umjetnost na određeni način usidrena u prijateljstvu te kao svojevrstan duhovni objektivitet, već pretpostavlja društvo ili društvo prijatelja, odnosno, mogućnost zajednice i zajedničkog života, koji je prvotno mišljen na duhovan način, da je to prijateljstvo prvo duhovne naravi i da je sama zajednica kao zajednica prijatelja također duhovne naravi.

Tako pada i svjetlo na umjetnost Jadranke Varga i na njeno stvaranje, jer se ovdje u poetskom doživljaju otkrivaju i bitne značajke umjetničke stvaralačke osobnosti, značajke koje su uvjet pod kojim tek biva mogućim ostvarenje poetskog djela kao estetskog dobra i sredstva, odnosno, posredništva estetske komunikacije.

I ovdje se čini pjesnikinji, da je cijeli njen život satkan kao jedan veliki nedostatak te komunikacije, koja se upravo poetskim djelom hoće ostvariti kao prijateljstvo ili kao druženje, kako bi se konačno stalo na kraj besmislenoj egzistenciji, koju je jedino moguće prevladati poezijom, odnosno, onim što poezija doista znači, a to je smisleno sredstvo komunikacije između prijatelja ili drugova.

Tako stoji, da je duševnost iskonski nosilac estetske vrednote, koja je istovremeno istinski predmet i jedina prava jezgra poetskog djela, ali je ono također nosiocem i prenosiocem estetskog doživljaja i posrednikom estetske komunikacije, koja je posebna, jer je riječ o posebnom i specifičnom ljudskom doživljavanju u kojem se oslikavaju bitna svojstva umjetnika kao svojevrsne stvaralačke, a time i socijalno utjecajne osobnosti.

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 26.7.2015.






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Dozivam te", Davora Juretića




OSVRT NA PRVU ZBIRKU POEZIJE "DOZIVAM TE", AUTORA: PROF. DR. DAVORA JURETIĆA 

Dobila sam izuzetnu čast i radost napisati osvrt prve zbirke poezije, koju je napisao poštovani prof. dr. Davor Juretić, "Dozivam te". 

Pročitala sam danas ove lijepe riječi: 
''Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.'' 

(Mt 6, 19-23) 


I znala sam, da Pjesnik piše o ljubavi, koja obuzima dušu i odvodi je putovima, kojima ljudski razum nikad ne može kročiti. 

Ljubav prema voljenoj osobi, onda kad se u trenu kaže "da" i dobije povratno "da", to je onaj zlatni predznak, kojim se duša uz dušu veže i ništa im nije teže, nego kad ih život razdvoji. 
U pogledu voljene osobe, u svakodnevnim stvarima, koje čine sreću, događaju se velika čuda, koje - opet kažem - ljudski razum ne može nikako razumjeti, već se može samo čuditi kako to Pjesnik plete ovu poetsku ogrlicu, sa koliko pažnje je birao svaki stih, kao poseban biser uronjen u morsku školjku. 

Iz tih malih svakodnevnih sitnica, dolaze samotni trenuci, one tihe minute prije, nego će San sklopiti ljudske oči, kad se Pjesnik bavi duhovnim temama, odlazi na samo njemu poznat daleki put, kad se iz bijelog astrala ne prepoznaje ništa, osim mirnog disanja i kad pjesnik zna, da je život raj, ali možda tek iluzija stvarnosti, ako se ne živi u ovome "sada". 

Pjesnik me raznježio pjesmom "Lucija u meni", toliko toplim, a tako tužnim riječima opisao je jedan, naizgled, običan trenutak na plaži, ali ne na bilo kojoj plaži, a čitatelji će osjetiti tu nježnost kad pročitaju ovu prelijepu pjesmu 

I shvatimo, kako je život dar, Božji dar, kojeg trebamo cijeniti kao najdragocjenije nešto, a i najkrhkije … da bi se stvarno shvatila ona Buddhina rečnica: "Život nije ništa više od kapi rose, koja drži ravnotežu na vrhu travke". 

Jadranka Varga, Zagreb, 24.6.2015.



----------------------------



RECENZIJA ZBIRKE PJESAMA "DOZIVAM TE", DAVORA JURETIĆA 

Poslije svake iduće pročitane pjesme gospodina Davora Juretića, postajalo mi je sve draže što sam poslušao svoju intuiciju i bez razmišljanja prihvatio njegovu molbu da napišem svoje mišljenje o njegovoj knjizi. 

Pjesnik se kroz svoje pjesme predstavlja čitateljstvu kao vrlo samosvjesna, produhovljena osoba, koja, usprkos brojnim dubokoumnim promišljanjima o visokim duhovnim sverama, ipak čvrsto ostaje na zemlji, što jasno pokazuje i dokazuje u svojim pjesmama, na sasvim drugačiji i originalan način, u mnogome različit od velike većine do sad napisanih pjesama i njihovih autora, koje čitatelja ne ostavljaju ravnodušnim i naprosto vas, kad ih pročitate, tjeraju na duboko razmišljanje, ali ne bilo kakvo. 

To je razmišljanje o Ljubavi, kao svrsi postojanja - o Ljubavi, kao načinu života. 

Čitajući o njegovim životnim događanjima koje opisuje u svojim pjesmama, o pjesniku se stječe dojam čvrstog i beskompromisnog borca za Ljubav i Istinu, koji zna i vjeruje u svoju pobjedu. Borca, koji shvaća da su pobjeda i poraz tek lekcije na putu života, te ih upravo na takav način promatra i shvaća, što nam daje jasan uvid u njegovu duboku unutrašnju mudrost i duhovno prosvjetljenje. 

Ljubav, kao glavni motiv i misao vodilja, te glavna svrha i smisao postojanja, proteže se kroz sve njegove pjesme, poput Arijadnine niti poklanjajući tračak nade izgubljenima u tami, pokazujući im put do spasa.

Damir Maras, Crikvenica, 11.07.2015







 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/juretic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Svijet okrenut naopako", Borisa Golića





SVIJET OKRENUT NAOPAKO 

Što reći za nadolazeće naše životne događaje nego da ih doživljavam drugačije od onog što bi želio. Stoga i naziv ovoj knjizi: „Svijet okrenut naopako". Jer rock zvijezda ne umire od alergije nego od HIV-a, jer mom prijatelju Bambiju moram reći i odbiti njegov prijedlog da idem ratovati u Ukrajinu, a i odbijam nagradno tetoviranje jer ga se bojim i jednostavno ne priliči mojim godinama i mome svjetonazoru. Zato, evo nekoliko citata:

„Tko kaže da se baš ništa ne događa u našim životima i da svakodnevno doživljavamo nekakvu pustinju. Pa i Isus Krist je bio 40 dana u tom stanju i zar sve to ne nazivamo razdoblje pustinje. Možda je kod nas problem što to naše razdoblje pustinje predugo traje, duže od tih 40 dana i što nismo ovladali tom našom pustinjom. Nismo joj dali adekvatan smisao, nismo se obnovili i nismo iz nje izašli zreliji i pametniji. Stoga, ono što nakon razdoblja pustinje slijedi događa nam se s razlogom. Tražimo značenje za te događaje, ali ih baš i ne nalazimo. Neobjašnjivi su nam i osjećamo ih kao nekakvu nepravdu, a tako bi htjeli znati značenje svakog događaja u našem životu. Stoga smo u raznim iskušenjima, u onima koje sami biramo, ali i onima koje nam dragi Bog udijeli. Stoga živimo u stalnoj patnji i nepravdi i imamo dojam da je nad nama katastrofa ili da će se nešto katastrofično dogoditi. Pitamo se zašto nas svevišnji kažnjava, pa jesmo li mi to zaslužili ili nismo? 

Htjeli bi znati zašto, kako i zbog čega nam se nešto događa u životu. Mi to i nismo htjeli i željeli, a ipak nam se događa. Pa zar nije Bog stvorio dobar svijet i dobra životna pravila, a mi ljudi to nismo znali iskoristiti i neprestano sijemo zlo. I zašto nas on ne štiti, nego nas stalno iskušava u dobru i zlu? I dokle će sve to trajati? Do kraja našeg života ili malo ranije? Kako ćemo mu stoga vjerovati kad on nama ne vjeruje da smo mi u principu dobra i uljuđena bića? I neće li nas sve to pokolebati u vjeri i dobrom ponašanju? I zašto Bog šuti i ne odgovara nam na naše molbe i naša zapomaganja? Sve nas to zbunjuje, a mi tražimo utjehu i snagu da sve to izdržimo, doživimo i preživimo. Netko s više, a netko s manje uspjeha. I da ne duljim oko svega toga, u moj period pustinje ulazi jedan telefonski poziv, koji kaže: 

„Dobili ste besplatnu mogućnost da se tetovirate u našem studiju za tetovažu pod imenom „Tattoo". Jeste li zainteresirani i kada bi mogli doći? Jeste li za termin u četvrtak u 12 sati. Jeli vam to odgovara ili vam odgovara neki drugi termin?" 

I tako sam ja utrapio svoju nagradu. Nisam ni mislio da će to biti tako lako. Ja o mojoj ženi još uvijek mislim da je pristojna, brižna, dostojanstvena i odgovorna osoba, ali ona to više nije. Tko zna u što se premetnula i tko zna gdje će si dati izraditi tetovažu. Kažu da kada se žene sretnu, prvo što čine, jedna drugu razgledaju, otkrivaju gdje je koja dobila salo ili celulit i zatim se jedna drugoj u sebi smiju. Takva je i moja bivša žena i bojim se da možda ne bude i neugodna, pa me ponovo nazovu ovi iz studija „Tattoo". 

Boris Golić 





 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic16.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Poremećaj intelektualnih i kognitivnih sposobnosti kod psihički traumatiziranih ratnih veterana", Slobodana Pavlovića




POREMEĆAJ INTELEKTUALNO - KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI KOD PSIHIČKI TRAUMATIZIRANIH RATNIH VETERANA 

Rukopis pod naslovom "Poremećaj intelektualno - kognitivnih sposobnosti kod psihički traumatiziranih ratnih veterana" autora Slobodana Pavlovića, obuhvata 108 kartica teksta organizovanog u 30 poglavlja sa devet slika, jednom tabelom i listom upotrebljenih referenci. 

Tekst je logično raspoređen i uklopljen u dvije velike cjeline koje bi mogli označiti kao (1) sumarni teorijski pregled neuropsihološkog pristupa funkcionisanju centralnog nervnog sistema u oblasti intelektualnih i kognitivnih procesa i (2) istraživački dio u kojem su prikazani odgovarajući dijelovi vlastitog istraživanja koje je autor proveo u okviru svoje doktorske disertacije "Kognitivno-emocionalne promjene kod ratnih veterana sa razvijenim PTSP nakon rata u Bosni i Hercegovini"(2003). 

U uvodu su sadržane osnovne naznake problema obrađenih u knjizi i razlog izbora predmeta proučavanja, koji autor vidi u činjenici da su donedavno bila vrlo rijetka neuropsihološka istraživanja fiziološke podloge nastanka intelektualnih i spoznajnih teškoća u toku posttraumatskog stresnog poremećaja . 

Pošto autor želi da podrobnije ispita vezu između ispoljenog PTSP i funkcija centralnog nervnog sistema, sljedeća poglavlja (3. do 17.) predstavljaju prikaz pojedinih dijelova mozga i njihovih uloga u odvijanju složenih procesa i svakodnevnih ponašajnih aktivnosti, uz naglasak na poremećajima koji nastaju prilikom njihovih oštećenja i disfunkcija. 

Poglavlja 10.,11. i 12. predstavljaju razmatranje o vezi između intelektualnog i kognitivnog funkcionisanja (kako nesmetanog tako i poremećenog). Najviše pažnje posvećeno je pamćenju kao izuzetno složenoj i važnoj kognitivnoj funkciji. Naredna tri poglavlja se bave predmetom koji predstavlja osnovnu teorijsku podlogu za istraživački dio rada. Prikazana je neurobiologija posttraumatskog stresnog poremećaja i novija istraživanja i saznanja o odnosu PTSP i pamćenja. 

Drugi, dio rada ( poglavlja 19.-30., u priloženom rukopisu) posvećen je rezultatima autorovog opsežnog istraživanja intelektualnog funkcionisanja i poremećaja pamćenja kod ratnih veterana u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu. 

Detaljno je prikazano istraživanje i interpretirani su rezultati neuropsihološkog testiranja velike grupe ratnih veterana nekoliko godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini. Iako su tokom rata gotovo svi sudionici u istraživanja bili izloženi izrazito traumatičnim iskustvima i nose posljedice tih psiholoških trauma, nisu kod svih ispoljeni simptomi PTSP. Upravo to je dalo mogućnost autoru da izvrši upoređivanje karakteristika intelektualnog i kognitivnog funkcioniranja veterana sa i bez manifestovanog posttraumatskog stresnog poremećaja. 

Da bi uspješno izveo svoj ambiciozni projekat, dr. Slobodan Pavlović je morao da obavi impresivan klinički psihološki rad testiranja, prikupljanja i obrade podataka od grupe 300 ratnih veterana i, posebno, individualnog neuropsihološkog ispitivanja 50 sudionika iz grupe ratnih veterana sa jasno ispoljenim posttraumatskim stresnim poremećajem. 

Sakupljen je veliki broj testovnih podataka o različitim aspektima kognitivnih i intelektualnih funkcija, odnosno o nizu disfunkcionalnosti koje su znatno izraženije kod ratnih veterana sa ispoljenim PTSP nego kod onih bez manifestnih simptoma tog poremećaja. 

Rezultati ovog istraživanja uvjerljivo izvještavaju o dugoročnom razarajućem djelovanju PTSP na intelektualno i kognitivno funkcionisanje ratnih veterana. Nalazi koje je autor izložio u ovom djelu, u skladu su sa rezultatima dosadašnjih istraživanja u svijetu i sa nalazima rijetkih neuropsiholoških ispitivanja kod nas. 

Knjiga je pisana jednostavnim i čitljivim jezikom, uz upotrebu razumljive terminologije i standadnih naziva, tako da je tekst moguće lako pratiti. Autor koji je klinički psiholog sa ogromnim iskustvom, unio je i primjere iz vlastite prakse, i da je takvih priloga više, to bi predstavljalo značajan dodatni kvalitet ove knjige. 

Čitalac koji traži uvijek najnovije podatke u oblasti koja ga zanima, može se osjetiti pomalo uskraćenim, jer je tekst samo djelimično prerađen dio autorove doktorske disertacije pa, iako je prošlo desetak godina od dovršenja opisanog istraživanja, u knjizi nisu zastupljeni neki noviji pristupi i odgovarajuće reference (naprimjer neka istraživanja sa ratnim veteranima koje je provela doc.dr. M.Koso-Drljević). 

Dva dijela knjige (koje bi, kao što je rečeno, mogli označiti kao teorijski i istraživački) prilično su uravnoteženo ukomponovani u ovom radu.

U Sarajevu, 26.11.2014. prof.dr. sc Renko Đapić 






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/pavlovic3.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Povijesna lutanja", Zlatana Gavrilovića Kovača




RIJEČ AUTORA 

Knjiga ''Povijesna lutanja'', koja se predstavlja hrvatskom čitateljstvu, zbirka je manjih eseja iz naše političke povijesti. 

U tom smislu ona predstavlja jedan element u ukupnom ciklusu radova, koji su se odnosili na spomenutu tematiku, a koji su objavljeni na portalu 
www.digitalne-knjige.com u Zagrebu, prije svega usrdnošću i razumijevanjem glavnoga urednika i izdavača gospodina Grbac Nenada. 

Znači, ova knjiga promatra događaje, koji su imali manje ili više izravnih dodira sa ratnim stradanjima u vremenu Domovinskoga rata sa referencijama na aktualna zbivanja. 

Također se jedan dio ovih predstavljenih eseja odnosi na političke događaje vezane za takozvanu hrvatsku frakciju iz vremena neposredno pred rat i za vrijeme priprema za njega u doba, koje je poznato kod nas kao ''hrvatska šutnja'', iako je istina da smo prilično lamatali tih godina pa ova sintagma jednim dijelom ne odgovara punoj istini. 

Ali je istina i da smo lutali u našim potragama za najboljim političkim solucijama kako bi se izbjegao bratoubilači rat i stradanja nevinih ljudi diljem čitave Hrvatske pa sam naslov sugerira o kakvom je političkom profilu riječ, kada se pitamo o djelovanju frakcije o kojoj je riječ. 

I to je lutanje bilo svakodnevno, to je bila naša manira, da su naša praktično-politička stajališta zavisila u najvećoj mjeri od kurentnih globalnih političkih konstelacija kao i od njihove refleksije na domaćim pitanjima. 

Prema tome, mi nismo rigidno pristajali na već unaprijed definirane okvire političkog i partijskog poduzimanja. 

Odatle naša lutanja hrvatskom političkom scenom, ali svagda sa velikim osjećajem odgovornosti za buduća vremena i vremena, koja neposredno nadolaze poput velike vode što preko noći raste i koja može za sobom odnijeti čitave narode. 

Ali lutanja su bila i teoretske prirode u našim nastojanjima, da dadnemo jednu konzistentnu i zadovoljavajuću socijalnu i političku teoriju, koja bi odgovarala potrebama povijesnog trenutka i koja bi predstavljala novum u odnosu na stara stajališta i poglede. 

Nema nikakve sumnje, da su se naša teoretska nastojanja razlikovala od stajališta, koja su bila dominantna i općeprihvaćena od strane Partije, jer nisu više odgovarala zadacima vremena, koje je stajalo pred sasvim drugačijim i novim izazovima. 

Na žalost, mi smo napustili političku scenu, ali sa imenom i dubokim uvjerenjem, da kurentne političke snage u nas ne zadovoljavaju potrebe novog vremena, koje je nosilo sasvim drugačije stvaralačke inicijative naspram barbarizma nacionalnih kultura, koje su jedino još u ratu vidjele rješenje velikih nacionalnih pitanja. 

Vrijeme je, međutim pokazalo, da danas imamo samo satisfakcije i ništa više, ali i to da imamo čist obraz pred ljudima, kojima smo godinama polagali račune.

Autor, Adelaide 19.2.2015.






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Zvuci ljubavi iz Maksimirske šume", Vladimira Biondića




PROLOG AUTORA 

Odlučih na samom svom životnom kraju napisati jednu knjigu posvećenu isključivo - LJUBAVI. 

Rukovet ljubavi kojom nas nesmiljeno zasipa život, a s kojom mi ponekad sami ne znamo što ćemo, u jednom trenu nas natjera, da s njom pomalo neočekivano obdarimo sve one oko nas. 


ŽIVOTE MOJ ! Živote, koji se poput zrnaca pustinjskog pijeska prosipaš kroz prste moje i koji kliziš u moje nevidljivo sutra, reci mi - Kako provesti svoje zadnje dane, kad mi je more toliko daleko, a kraj toliko blizu ? 

A u svim mojim osjetilima šumi to moje modro Jadransko more i opija me sa ljepotom svojom, dok s Pećina, tih nemilih sušačkih hridi u mislima gledam njegove zapjenjene valove. Valove koji se u pravilu bezuspješno bore s tom kamenom obalom. 

Al' ipak, tu i tamo uspijevaju dijelove njezine slomiti, slomiti ih u malene gotovo neprepoznatljive pješčane ostatke zorno dokazujući - kako ništa nije, niti vječno, niti neuništivo.

Gledajući kroz slike svoje mašte tu ogorčenu borbu, borbu koju možemo slobodno nazvati borbom na život i smrt, prepoznah i svoj životni put. Još jučer sam se kao mali dječačić igrao s tim sušačkim valovima. 

A danas ? Danas je sve to samo tijek neke daleke prošlosti, izgubljeno sjećanje.

Nadimlju mi se grudi, grudi koje su - s ljubavi pune. Ljubavi prema svojoj Domovini, ljubavi prema Domu svom, ljubavi prema moru, ljubavi prema svim dragim bićima iz mog okruženja. 

I kako sada započeti ovu pomalo tužnu ljubavnu priču. Kako prenijeti to cijelo more ljubavi na bijeli papir, na papir koji se ogorčeno brani i povija pod mojim staračkim prstima, papir koji nikako ne pristaje prihvatiti na sebe - sav taj životni teret.

A kako sve zatim prenijeti i na moju okolinu, na sav taj svijet, svijet koji se kao životni rulet oko mene nekontrolirano vrti. 

Da, ta mala čarobna kuglica koja od jutra do večeri bez ičije kontrole klizi tablom životnog mi ruleta, ulazi, pa opet izlazi iz pojedinih kućica označenih brojevima, igrajući se na taj način i s tokom sudbine moje. 

Prva i dugo vremena jedina moja životna ljubav bila je - plavo more. Valjda sam već kod rođenja cijepljen njegovim plavetnilom presecijanim bijelim zapjenjenim valovima. 

Nikada to naše hrvatsko more zaboraviti ne ću i u srcu ću ga vječno nositi. Jedna od mojih posljednjih želja je, da se moj lijes prije ukopa morskom vodom poškropi. 

No tokom godina stiže u moje srce još jedna nova ljubav, ljubav koja se u njega duboko unijela i ne želi se maknuti.

To je moj - Maksimir, Maksimir - ta oaza zelenila i mira, odmor za sve moje tjeskobe i strahove u duši i tijelu. Maksimir - nova ljubav, u stare dane. 

Šetajući po njegovim nepreglednim putevima i udišući zrak ljubavi koji mi on pruža - odmaram dušu. 

Vladimir Biondić 




 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic9.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "123.... Mi već znamo brojiti", Zlatka Šporera




123.... Mi već znamo brojiti 

Digitalna slikovnica "123... mi već znamo brojiti" Zlatka Šporera edukativnog je Karaktera te je namjenjena onim najmlađima, koji se tek trebaju upoznati s osnovama matematike odnosno računanja, zbrajanja i oduzimanja. 

Svi koji prate portal digitalne.knjige com primjetiti će da je već objavljena ista ta slikovnicu no s drugačijim ilustracijama. Ipak s obzirom da se slikovnice rade i objavljuju zbog djece i da bi se djeci mogao dopasti i drugačiji vizualni doživljaj iste slikovnice odlučili smo objaviti i ovo prvo izdanje slikovnice "123... mi već znamo brojiti" 

Ne smijemo zaboraviti ni napomenuti da je to prvo izdanje slikovnice ilustrirao Ninoslav Kunc. 

Edukativni film povezan s slikovnicom 123.. Mi već znamo brojiti moći ćete pogledati na sljedećem linku:
http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/83

Nenad Grbac 






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/sporer12.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.





Osvrt na knjigu - "Rješavaj igrajući se", Zlatka Šporera




O SADRŽAJU

Ovdje sam objavio dio priloga iz matematike koje sam svojevremeno pisao za zabavno-poučni list za djecu Smib pod raznim naslovima kao: Vesela matematika, Rješavaj igrajući se, Naučimo gledati i razlikovati i sl.

Riječ je o upoznavanju nekih elementarnih matematičkih pojmova kao što su: prirodni brojevi, redni brojevi, broj nula, veza zbrajanja i oduzimanja, prepoznavanje geometrijskih likova i tijela itd. Pritom svaka stranica u knjizi čini malu zaokruženu cjelinu i veliki broj ilustracija koje su načinili vrsni likovni umjetnici: Nedeljko Dragić i Ninoslav Kunc i koji pomažu djeci u lakšem upoznavanju navedenih pojmova.

Ukoliko korisnik ove slikovnice raspolaže i koristi se i internetom za upoznavanje navedenog gradiva može gledati i dva kraća filma koji se također bave ovim gradivom a to su filmovi: 1,2,3 mi već znamo brojki i Upoznajmo geometrijske likove i tijela. Filmove možemo dobiti ako na Googleu upišemo: 

You Tube Zlatko Šporer didaktička pomagala.

Nadam se da će se pomoću ove knjižice i navedenih filmova korisnici pomalo zabaviti i ponešto naučiti.

Zlatko Šporer 





 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/sporer11.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Izbrisano lice", Jadranke Varge




RECENZIJA KNJIGE ''IZBRISANO LICE'' JADRANKE VARGA 

Hrvatska pjesnikinja Jadranka Varga objavljuje svoju sedmu zbirku poezije pod naslovom ''Izbrisano lice''. 

To je ljubavno-refleksivna poezija, koja je smještena u prvom dijelu knjige, dok drugi dio čine autobiografski zapisi, koji su već ranije objavljeni na ezoteričnom portalu 
www.magicus.info i, doista, riječ je o hvale vrijednom poduhvatu, da se sakupe spomenuti radovi i da se oni predstave hrvatskom čitateljstvu u obliku jedne zbirke poezije i proze, koja nadahnjuje svojom ljudskošću i toplinom. 

U svojem radu ‘’Josef K.’’, poučena, na primjer, Kafkinim primjerom, upravo to i je osnovno pitanje autorice ''Što su to i tko su to mali ljudi?”, da bismo dobili odgovor o tome kako se u vremenu u kojem živimo ljudskost pokazuje gotovo zločinom, da su upravo takozvani ''mali ljudi'' mali po tome, što su marginalizirani u suvremenom društvu, možda na isti ili sličan način na koji je marginalizirana ljudskost, dobrota, ljubav, vedrina, nesebičnost, dakle, svi ti atributi, koji su do prije samo nekoliko decenija bili najpoštovanije ljudske vrijednosti. 

Nema, dakle, nikakve sumnje u to da živimo u jednom bremenitom vremenu u kojem su desakralizirane sve ljudske vrednote odbačene kao iluzije ili kao snovi, koji su rezervirani samo za nekolicinu ''čudaka'', kojima je svijet ionako ''pretežak',' da bi se u njemu ''realno'' snalazili. 

Pa kakav nam je onda taj naš suvremeni život i autorica piše: ''….a život kao ogromna praznina, vuče se i prolazi….'' (‘’Kiša’’, str. 61). 

Međutim, prije nekih dvjestotinjak godina, filozofiralo se kako čovjek hoće ono što volja hoće, da čovjek uvijek hoće život upravo zato, što život i nije ništa drugo, nego manifestacija tog htijenja. 

Prema tome, već je kod Schopenhauera rečeno, da jednostvano reći ''volja'' znači isto što i reći ''volja za život''. 

Čovjek i njegova volja za životom je čitav njegov unutrašnji sadržaj, bit cjelokupnoga svijeta i život i vidljivi svijet, sve pojave, samo su ogledalo te fundamenatlne čovjekove volje za životom. 

Otuda je život nerazdvojan pratilac volje isto kao što je na primjer sjena pratilac tijela, koje je izloženo sunčevim zrakama i svugdje gdje je čovjekova volja, tu su i život i svijet. 

Volji za život, život je osiguran i sve dok smo puni volje za životom ne trebamo se brinuti za svoju egzistenciju, čak ni pred samom smrti. 

Istina, mi vidimo kako čovjek nastaje i nestaje, ali je čovjek jednim velikim dijelom samo pojava, kojoj se svrha ispunjava ljubavlju, dobrotom, nesebičnošću, koji je dobio život kao kakav poklon, koji je nastao Božjom voljom iz ničega, a onda sa smrti čovjek gubi taj poklon i vraća se Božjom voljom u ništa. 

Međutim, rođenje i smrt pripadaju životu, a za život je bitno da se prikaže u ljudima, koji su prolazne pojave i koje svakodnevno objektiviraju svoj smisao u svijetu, koje objektiviraju svoju vlastitu bit. 

Rođenje i smrt, dakle, pripadaju jednako životu i održavaju među sobom ravnotežu, uzajamno se uvjetujući ili drugačije rečeno, oni su dva polariteta sveukupne pojave života. 

A što se tiče individualne svijesti vezane za individualno tijelo, ona je svakog dana potpuno prekidana snom. 

Dubok san, dok traje, ne razlikuje se nimalo od smrti u koju on često postupno i prelazi. 

Od smrti se razlikuje samo s obzirom na budućnost, naime, što se tiče buđenja. 

Smrt je san u kome se individualitet zaboravlja, sve drugo se opet budi ili točnije, sve drugo je ostalo budno. 

Prema tome, za starija filozofska shvaćanja mama Jadranke Varga samo je u dubokom snu pa je prema tome još uvijek prisutno biće na ovom svijetu, iako se našoj spisateljici čini da nje više nema. 

I njena najbolja prijateljica je, kako i sama Jadranka Varga piše, prisutna u njenim mislima i njenoj djelatnosti kao ''anđeo'', sa kojim ona tiho priča svoju životnu priču. 

Prema tome, istina je ono što Jadranka Varga zapisuje ''…živjet ćemo i dalje…'' (‘’Izbrisano lice II’’, str. 35), jer je to esencija cjelokupnog života, bez obzira na momente patnje, stradanja, slabosti, gubljenja nada, gubljenja povjerenja, razočaranja, jer je istina da je svatko prolazan kao pojava, ali je svatko kao božansko biće bezvremenski, što će reći beskonačan. 

Prema tome, istina je kako Jadranka Varga zapisuje, da se ''….poezija uvijek piše kada je srce slomljeno…'' (‘’Inspiracija’’, str. 47), ali se poezija piše i zato, da bismo bili bliski i u blizini svojih najodanijih prijatelja, kojima prinosimo esenciju svog vlastitog duševnog bića kao dokaz naše pažnje i ljubavi. 

I konačno treba reći, da je svakako istina kako je zbirka poezije ''Izbrisano lice'' hvalevrijedno poetsko-prozno djelo, koje će ostati zapamćeno u novijoj hrvatskoj literaturi kao ostvarenje, koje plijeni čitatelja svojom toplinom i ljubavlju.

 

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 19.2.2015. 





-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu - "Izborna lista", Borisa Golića




PREDGOVOR KNJIGE 

Što reći za nadolazeće izbore, nego baš me briga za njih. Ne tiču me se i nisu za mene. Neka se njima bave oni koji moraju. Meni je Bog dao tu sreću, pa se ne moram njima baviti. Cijeli život slušam nekakve laži ili neistine, pa ne moram i sada pod stare dane. 

Nažalost, nije tako, imamo mi i svoje političko i obiteljsko okruženje, a ono uvijek od mene nešto traži i zahtijeva. U ovom slučaju sestra mi šalje Nećaka s kojim ne zna što će, a kako je politika zvanje za koje i ne treba neko znanje, ja i moj prijatelj Pero mu predlažemo da se bavi politikom. 

Naravno da je politika kurva i da samo u njoj opstaju stari, iskusni kurviši i prevejeni lisci, pa i moj Nećak upada u probleme, ali na sreću se iz njih izvlači nagodbom s Uskokom. I što bih drugo još trebao dodati nego dva citata: 

„Bojao sam se da će se nešto zlo dogoditi i dogodilo se. Ponovo me je nazvala sestra. Nije da to nije bilo očekivano i više je nego bilo očekivano, ali ja sam naivac i nisam to ipak očekivao. Mislio sam da sam je se za svagda riješio. I nisam očekivao da će sestra od mene tražiti dodatne usluge. Naime meni je u posljednje vrijeme sve teško, pa tako i obavljati dodatne usluge. I kao što moja sestra zna reći nekome nešto u bebu ili direktno u glavu, tako je i meni rekla: 

„Čujem da ti imaš otvoren pristup istražnom zatvoru? Išao si tamo nekom svom prijatelju Pajdi. Istražitelji mi kažu da mi ti možeš biti posrednik do sina." 

„Ne znam o čemu pričaš. Pojasni mi svoje misli." 

„Kažu mi ljudi da si dobar sa tamničarima, i da imaš veze u zatvoru. Treba mi netko takav koji zna što se tamo radi, nego netko tko nema pojma." 

„Recimo da znam te ljude, što ti od njih trebaš?" 

„Znaš li ti da je onaj stari, ljigavi i senilni Prdonja završio u zatvoru? Otkrili su mu razne pronevjere i malverzacije i offshore račun u nekoj dalekoj zemlji. A znaš li ti da je u zatvoru završio i moj sin koji se družio s njim i kojem je ovaj bio nekakav mentor?" 

„Po meni on je samo suhoparni i bezidejni intelektualac starog kova koji je s nekim za sad nepoznatim u sukobu. Sve je u tome da ovaj nekome nešto treba popustiti i sve će doći na svije mjesto. Uzgred postoje teorije da se katkad nešto staro mora raspasti da bi se oslobodio prostor za nešto novo. Ne znam jeli to ta točka krizne prekretnice. Izlaz iz kriznih situacija je potruditi se što prije promijeniti i početi planirati nove aktivnosti. Čuo sam da su Mentora i tvoga sina samo stavili na optuženičku klupu i u istražni zatvor. 

Ne znam hoću li time tvoga sina uvući u još veću nevolju ili ću ga izvući iz svega toga, pa nisu im još ni odredili kaznu. Navodno prikupljaju im neoborive dokaze, a koje ne nalaze. Možda bi bilo pametnije naći mu odvjetnika i razgovarati s njim. Treba otkriti zašto ga optužuju i nakon toga raditi na njegovoj obrani. " 

„Da mi se iz svega toga izvući? Odmah bih otišao u Kanadu ili Irsku? Dosta mi je ove složene društvene situacije, ne mislim da će se išta riješiti zajedničkim snagama, svi ovdašnji političari su utemeljeno lopovi, i ne vjerujem u revolucionarne mjere koje će poduzeti. Političari štošta obećavaju, a kada dođu na vlast onda to zaboravljaju." 

„Hoćeš li se onda nagoditi s Uskokom? Imaš urođeni talent za te naše društvene odnose. Bit ćeš dobar, samo trebaš to psihički izdržati i ne smiješ se dati slomiti. Baviš li se kakvim sportom tu u zatvoru. Dižeš li utege, trčiš li i radiš li sklekove? Ja samo o tome znam da se radi u zatvoru." 

„Nagodit ću se s Uskokom. Briga me i za stranku i za Mentora. Nemam ja ni prema kome nikakve obaveze. I kada sve prođe idem u Kanadu ili Irsku. Tko mi prvi da vizu tamo idem. Ništa me neće ovdje zadržati." 

Boris Golić 





 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic15.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Bridge - šport, igra ili nešto treće", Vladimira Biondića





BRIDŽ KAO IGRA I MOST PRIJATELJSTVA 

Život je igra od prvih spoznaja ovog svijeta, a ako igramo bridž - onda i do zadnjih. 

To najbolje potvrđuje anegdota engleskog mislitelja, književnika i velikog ljubitelja ove igre Maughama W. Somerseta. Kako je Somerset Mom bio oduševljen bridžem, kao misaonom društvenom igrom, kada mu jedan njegov mladi prijatelj rekao, kako ne zna igrati bridž, Somerset mu je odgovorio: - Dragi mladiću, Vas čeka veoma tužna starost! 

Kartaška i zaista športska igra bridž u engleskom originalu ( bridge ) znači most. A kao što je poznato mostovi povezuju svjetove i ljude. 

Knjiga Vladimira Biondića upravo nas podsjeća na ovu iznimno zanimljivu igru i mostove prijateljstva koje je gradila autoru, njegovoj obitelji, kao i svim sudionicima u njegovom bridž životu. 

Život kao igra sastoji se od velikog broja igara u našem hrvatskom prostoru, pa do svih prostora svijeta. Igre su zabavne, povijesne, natjecateljske, misaone ili su pak sasvim jednostavne. Ali igra koja isprepliće stranice ove knjige je gotovo sve od spomenutih igara. Ona je prije svega misaona, natjecateljska, a ako smo ušli u njezinu dubinu, teško da ćemo reći, kako je jednostavna. 

To će pokazati i zanimljiv tekst Biondićeve knjige, za koju dobro razumjeti treba pročitati najprije pravila bridža koja su i nisu jednostavna, a tek onda pokušati i igrati. Naime autor nas vodi kroz svoj život od samih početaka druženja s bridžem i bridžistima, pa do završetka uspješne karijere u ovom kartaškom športu. 

Svi smo mi svjedoci vremena, neki više, neki manje objektivni. S doživljajima i životima, ako smo preživjeli one koji s bridžom nisu imali baš nikakve veze, ali zato s jamama preko kojih danas u slobodi brojimo njjhove mostove zla. 

Vladimir Biondić nam nudi i poneko takvo svjedočenje, kao onu negativnu stranu ljudi i sustava u kojem je kao bridžist bio zasigurno na nekoj od crnih lista ili crvenih knjiga. 

Kako je nastao bridž ? Od pronalaska igraćih karata u Kini u 12. stoljeću poslije Krista do otkrivanja i nastanka kartaške igre bridž prošlo je vremena i vremena. 

Bridž je izveden iz ruske igre vist u sredini 18. stoljeća. Nakon toga bridž se razvijao i proširivao u visokim krugovima tadašnjih društava. Tako je i prvi predsjednik Sjedinjenih Država, George Washington, uživao u igri bridža. 

Uz njega čitav je niz utjecajnih i poznatih osoba obožavalo ovu igru, i to ne bez razloga. 
Za ilustraciju, samo nekoliko izreka ili misli od nekih najpoznatijih igrača i promicatelja bridža koje će potvrditi vrijednost ove igre. 

Inače, bridž je najlucidnija igra koju je ljudski um ikada izmislio. 

Somerset Mom Bridž je bolji od tenisa. Ne morate trčati da biste pobijedili protivnika - već samo misliti. Larry King. 

Bridž je druga najljepša stvar na svijetu. Omar Sharif 

Bridž je više od igre kartama. On je šport za razmišljanje. Bridž potiče logično, detektivsko i brzo razmišljanje. Bridž vježba strpljenje,koncentraciju i partnerske sposobnosti. Martina Navratilova 
Bridž je fantastična igra, jer živi zbog strategije i povjerenja u partnera. Kod bridža moramo biti sposobni razmišljati i brzo reagirati. Bill Gates 

Dokaz kako je bridž igra i šport potvrđuje i odluka Međunarodnog olimpijskog odbora od 1995. godine od kada je bridž član međunarodne obitelji olimpijskih športova, a od 1999. godine Svjetski bridž savez (World Bridge Federation) član je Saveza olimpijskih športova. 

Knjiga našeg Vladimira vrijedna je i zbog na pravome mjestu ubačenih, u pravilu latinskih poslovica, koje su, kao i u vrijeme nastajanja jednako mudre i poučne, kao i one s ostalih govornih područja uključujući i hrvatske narodne mudrosti. I stoga je ova knjiga vrijedna za čitanje i njezinim čitanjem u cijelosti ćemo poslušati citiranu latinsku izreku "Carpo diem"! ili Iskoristi dan! 

Nakon ove knjige ne preostaje nam ništa drugo nego pribaviti snop od 52 karte, okupiti ponovno društvo, te se prepustiti zabavi, zadovoljstvu i koristi koju nam donosi bridž. 

Ako se vratimo samoj igri bridža i ovoj knjizi, kao malom životopisu autora kroz bridž, te kad je pročitamo uvjerit ćemo se, kako su misli o bridžu navedenih svjetskih velikana ispravne. Naime, i sam autor je doživio iskustvo koje ga je podiglo u razmišljanju, vježbanju partnerstva i donošenju samostalnih odluka koje su ga dovele u sada stvarno oslobođenoj Hrvatskoj do uglednog poduzetnika. 

Janko Bučar 






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic8.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Kuće na brdu", Klare Polak Poljarević




POEZIJA DOMA I SRCA - OSVRT NA PJESNIČKU ZBIRKU "KUĆE NA BRDU" 

KLARE POLAK POLJAREVIĆ

Pjevajući o svom domu autorica najčešće poseže za personifikacijom. Svoju kuću mnogo češće predstavlja kao živo biće, sustanara nego kao zgradu u kojoj obitava. ("Moja kuća je gostoljubiva…"). Klarina kuća je i vesela i dobronamjerna i za sve otvorena ("Moja kuća pozdravlja…"), ali je i tvrdoglava i uporna i ponekad nestrpljiva ("Moja kuća je prava namiguša…"); ne jadikuje, ne tuži se i ne moli, ponosna je ("Moja kuća je čudo…"); pogađa je nepravda i tjera je na suze ("Moja kuća zna i zaplakati…"), ali usprkos svim nedaćama puna je optimizma.

"Moja kuća/ima i neprijatelje,/mrke poglede,/plave usnice,/ i prste gorostasa/u šake savijene.Al' ', ona se ne boji/ona se bori -/optimizam njezin,/ njezina vedrina, jači su od gnijeva/modernih bogova."

Autorica je saživljena sa svojim domom jer je dio nje i njenog svijeta. Klarina poezija doma je većinom autobiografska jer oživljavajući i personificirajući kuću, Klara je najvećim dijelom opisala samu sebe i svoje osobine. Otvorivši vrata svoga doma, otvorila nam je vrata i svoga srca. 

Mnoge pjesme u zbirci odišu ambijentalnošću, sjetom i nostalgijom nekih davnih, bezbrižnijih dana. ("Iz dvorišta moje kuće…,"Da, baš tako…", "Moja kuća miriše na dunje…" ). Neke pjesme autorica je začinila i humorom ("Moja kuća ljeti ide na godišnji odmor…"), pogotovo pri aludiranju na troškove koje obnavljanje i održavanje kuće iziskuje ("Kuću moju šaljem u školu…"). Uz to, pjesnikinja nerijetko koketira s referencama iz književnosti pa tako dovodi tri lipe ispred kuće u korelaciju s Čehovljevim sestrama i Gracijama ("Moju kuću čuvaju tri sestre…"), a koristi i biblijsku simboliku ("U potkrovlju moje kuće Adam spava …").

Unutar zbirke tri pjesme ("Moja kuća ima povijest…",Moja kuća ima budućnost…", "Sadašnjost moje kuće…") tvore pjesničku i vremensku cjelinu progovarajući o prošlosti, budućnosti i sadašnjosti pjesnikinjine kuće. Išibana i izranjavana u prošlosti, izmorena, no uporna u renoviranju u sadašnjosti, ta kuća ima svjetlu budućnost koja leži u budućim generacijama koje će je nastanjivati i oplemenjivati.

"Budućnost je njezina/ u ručicama,/ u bucmastim nožicama/ u kosici, u prstićima/ mojih rođenih/ i budućih unuka".. ("Moja kuća ima budućnost…")

Kuće na brdu, kuće u dolu, kuće uz prugu, kuće na moru... mnoge kuće čekaju svoje vlasnike…čekaju napuštene, oronule, osamljene. I Klarina kuća čekala je i dočekala stanarku koja je napunila njene zidove i sobe nježnošću i ljubavlju i od stare kuće načinila novi topli dom. Nakon bezbroj novih početaka i godina lutanja, Klara je konačno našla smiraj i svila svoje gnijezdo.

"Ej, kućo moja,/ zagrljaju moj!/ Dosta je bilo lutanja!"

Kroz stihove ove zbirke upijamo boje, mirise, zvukove i okuse Klarine kuće. Osjećamo toplinu i blagost koju pruža vlastiti dom. Za Klaru je kuća sigurna oaza iz koje svijet izgleda ljepše ("Iz dvorišta moje kuće…"), mirna luka koja daje nadu i utjehu i kada nije lako ("Moja kuća vida rane…"). I nije na prodaju, neprocjenjiva je sa svime onime što nosi u sebi i što za njenu vlasnicu znači ("Moja kuća je sretna kuća…"). I čitatelj se lako pronalazi u ovim stihovima jer svima stvara ugodnu pomisao na svoj kutić, svoj dom, svoju kuću. Svatko u svom gnijezdu pronalazi ljepotu, mir i blagost. Zato je ova zbirka mnogo više od pjesama o kućama, isto kao što je i vlastita kuća puno više od njezinih zidova.

U Senju, ožujak 2015. Ana Prpić Rogić, voditeljica promocije zbirke i vjerna čitateljica






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/poljarevic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Slavensko pitanje", Zlatana Gavrilovića Kovača




RIJEČ AUTORA 

Ova knjižica, koja se predstavlja hrvatskom čitateljstvu, ima naslov ''Slavensko pitanje'' i prvi puta je objavljena na informativnom portalu 
www.magicus.info negdje prije tri godine, jer je autor bio mišljenja, da bi ova mala knjižica trebala ugledati danje svijetlo baš kao i druge kako bi se dobila cjelina opusa, koji je sustavno izlagan kroz period od oko četri godine dana. 

Sam naslov jasno govori, da je ovdje riječ o Slavenima i kako nas drugi vide u stranom svijetu koji, mogli bismo to sasvim otvoreno reći, nije uvijek prijateljski i kojega često karakteriziraju silne zablude baš kada je riječ o Slavenima ili onima, koji se tako osjećaju. 

Naime, istina je da smo mi malo drugačiji od ostalih etničkih skupina u australskoj migraciji, a trebalo je onda pokazati po čemu se to razlikujemo u odnosu na ostale. 

Pri tome je autoru bio od neobičnog značaja tekst mladog povjesničara Danijela Đine, koji je objavljen u našoj znanstvenoj periodici, kako bi ukazao na te prijeporne momente u ovoj problematici, koja i danas pobuđuje iznimno zanimanje svjetskih znanstvenih stručnjaka, a koliko smo u tome ukazivanju uspjeli prosudit će samo čitateljstvo. 

Drugi, jako značajan moment sastojao se u tome, da se prikaže karakter nezavisnog kreativnog rada naše filozofije, koja se vezuje za ime našeg velikog prosvjetitelja Miroslava Krleže. 

Nezavisan kreativan rad u području filozofije ili radije prvih pojava ovog rada pojavio se u nas prije gotovo tisuću godina, a u dva ili tri posljednja stoljeća postoji period intenzivnog i rapidnog porasta filozofske aktivnosti, koja unekoliko definira karijeru filozofije u Hrvata. 

Međutim, kao što već rekosmo, bilo bi sasvim pogrešno zaključiti, da prije pojave Boškovića, na primjer, nije u nas postojala filozofija ili pak da je bila strana hrvatskom duhu. 

Ona je gotovo svagda i u svakom slučaju jedan religijski pogled na svijet, međutim, u svojoj osnovi, ona je ipak antropocentričko filozofsko mišljenje. 

Sama knjiga ''Slavensko pitanje'' nije postavila pitanja sasvim oštro niti precizno, da bismo dobili sasvim jasne odgovore. 

Autor se prije zadovoljio činjenicom, da ukaže kako takvi problemi postoje u našem svijetu, koji se još uvijek nije oslobodilo blokovske podjele niti sfera utjecaja, koji danas predstavljaju osnovu političkog djelovanja i nastupanja na Zapadu, iako smo dugo vremena bili uvjereni, da je takav način mišljenja prevladan i da je stvar prošlosti. 

Odatle je sasvim prirodno, da se postavljaju pitanja koja nas tište, pitanja o našem porijeklu, o našoj povijesti, o našem karakteru, o našem mjestu u svijetu, kojeg pokušavamo razumjeti i na ovaj ili onaj način prevladati konstruktivnim doprinosom društvu u cjelini. 

Jedan pokušaj, da se ukratko nazru ta pitanja i ti odgovori predstavlja i ova mala knjiga, koja se prilaže hrvatskom čitateljstvu kao svjedočanstvo osobnih napora u rasvijetljvanju spomenute problematike. 

Autor, Adelaide 3.1.2015 






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - ''EVO ME MOJ GOSPODINE'', Kristine Koren




Predgovor knjige "Evo me moj gospodine"

Više puta i na više načina Bog poziva čovjeka i objavljuje mu svoju ljubav. Uvijek je taj poziv osoban, uključujući jednostavno sve okolnosti čovjekova života, jer ih Bog ionako bolje poznaje od čovjeka samoga. Poziv je to na susret, poziv na prijateljstvo, na zajedništvo života. Poziv koji je odraz Božje očinske brige da njegovo remek-djelo dosegne puninu svoga postojanja. Pokazao nam je i uzor, sliku na koju smo stvoreni, kao i mjeru uzrasta: svoga jedinoga Sina. 

Čitamo u Novom zavjetu kako Krist, ulazeći u svijet veli: Evo dolazim vršiti volju tvoju. I u tome je dosljedan: govori sve što mu je Otac dao reći, čini djela koja mu je Otac pokazao, ostvaruje Očev plan, radi nas i radi našega spasenja. Trajno otklanja samovolju, izabirući poslušnost: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti! Takvom dosljednom poslušnošću Isus ispravlja neposluh prvoga Adama, a prolijevanjem svoje Presvete krvi uvodi nas u novi život, život Božjeg djeteta. Hvala mu i slava! 

U tome je srž Vazmenih blagdana koje slavimo ovih dana. U to nas uvodi i ova zbirka duhovne poezije Kristine Koren, župljanke zagrebačke Župe bl. Alojzija Stepinca. Na njezinom konkretnom primjeru vidimo kako Bog čovjeka ne napušta, koliko god nas osjećaji u tome varali, nego naprotiv: kako ga poziva, izvodi iz tame u svjetlo, obnavlja Duhom Životvorcem i suobličava Isusu Kristu, savršenom Čovjeku. 

Siguran sam da će čitanje ovih stihova probuditi pojedina sjećanja, jer svi smo samo ljudi, ali i otvoriti srce za Božju prisutnost usred događaja vlastitog života. U tom smislu, molim njegov obilan blagoslov za tebe i za svakog čitatelja i za sve koji su s nama na bezbrojne načine povezani. Neka se na sve nas obilno izlije Božje milosrđe, da povije što je slomljeno, ozdravi što je bolesno, očisti što je prljavo, ojača što je slabo i utvrdi ono što je dobro! 

Evo i mene, Gospodine! Što želiš da danas učinim za tebe? 

U Zagrebu, o svetkovini Blagovijesti 2015. Antun Vukmanić, župnik 






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren5.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 



Osvrt na knjigu - "CIJENA NIJE VAŽNA - za one koji troše tuđi novac", Zlatka Šporera




PREDGOVOR KNJIGE "CIJENA NIJE VAŽNA - za one koji troše tuđi novac"

S obzirom da sam sve ovdje navedene članke slao novinama, a objavljeni su samo oni kod kojih je to naznačeno, ponovno sam se odlučio na samostalno izdavanje knjige koja je na neki način nastavak u nešto proširenom obliku knjige "Nemoć kritike".

Ovdje sam naime osim članaka pisanih za novine tiskao i dio materijala objavljenog na mojoj web stranici a također i više tekstova pojedinih novinara koje su oni pisali povodom izlaska nekih mojih knjiga u izdanju "Školske knjige".

Vjerujem da će za neke čitatelje biti posebno zanimljiv i intervju u kojem sam odgovarao na pitanja koja mi je postavio nakladnik digitalnih izdanja knjiga g. Nenad Grbac. Tu se nalaze i slike naslovnica desetak mojih najpoznatijih knjiga koje su također objavljene i u digitalnom izdanju zajedno sa svojim linkova tako da ih čitatelj, ako želi, može besplatno čitati na svom internetu.

Osim ovih knjiga u grupi didaktičkih pomagala nalaze se i tri kraća filma za djecu iz matematike također sa svojim linkovima, a kako sam stjecajem okolnosti neočekivano postao i autor ovih filmova opisano je isto tako u intervjuu. Među mojim člancima koji nisu objavljeni u dnevnim novinama već u drugim tiskovinama nalazi se i popis jednog dijela mojih priloga u zabavno-poučnom listu za djecu Smib (Smilje i bosilje) za što me je zamolila glavna urednica gđa Marija Duš.

U sljedećih nekoli godina napisao sam oko 50 priloga za Smib a nastavio sam ih pisati i nakon što je gđa Duš otišla u mirovinu. Pošto sam se uvjerio da mi pisanje za djecu i školarce prilično dobro ide napisao sam i nekoliko knjiga za njih koje su bile vrlo dobro prihvaćene od čitatelja, a riječ je o knjigama: Uh, ta matematika, Brbljanje o geometriji, Računanje problema nema i Matematički leksikon za nematematičare.

Za ove knjige dobio sam 1994. državnu nagradu za popularizaciju matematike "Fran Tućan" koju mi je uručio Predsjednik Sabora RH. Posebno sam ponosan ne toliko zbog ove nagrade već zbog komisije koja me je predložila za nagradu a sastojala se od pet istaknutih sveučilišnih profesora među kojima je bio i jedan akademik

Zanimljiva je činjenica da svoju najpoznatiju knjigu "Uh, ta matematika" koja 
kod nas doživjela šest izdanja a u Moskvi dva, i prevedena je na nekoliko jezika nisam uopće imao namjeru napisati.

Knjiga je 1997. dobila nagradu za ilustracije Nedeljka Dragića Mlado pokoljenje koju dodjeljuje "Savet za vaspitanje dece Jugoslavije" i Marijanu Goršić prvu nagradu za grafičko uređenje na XXII. sajmu knjiga u Beogradu.

Na kraju bih želio još objasniti kako sam došao do naslova ove knjige koja dolazi nakon knjige Nemoć kritike a sadržajem je raznovrsnija od ove. Prvo sam razmišljao o naslovu "Cenzura je u nas vrlo efikasna" jer s obzirom na moja iskustva s novinama kojima sam slao svoje tekstove, ona je počela još 2000. godine. Tada su u pojedinim tekstovima prvo počeli izostavljati pojedine dijelove a zatim i čitave članke što mi se prije navedene godine nije događalo. 

Konačno sam se ipak odlučio da naslov "Cijena nije važna" uzmem iz teksta u kojemu se govori o bezobzirnom i za javnost tajnom korištenju golemih sredstava koja su tadašnjem državnom vrhu trebala jamčiti sigurnost u slučaju eventualnog rata, a što će biti s narodom ako se to dogodi nije ih mnogo brinulo.

Želio sam ovim tekstom i naslovom samo podsjetiti ljude koji danas rado govore o negdašnjim zlatnim vremenima koja su za neke uistinu i bila takova dok su za one koji su i tada morali ići "trbuhom za kruhom" bila znatno drugačija. Slično je uostalom i danas samo što je onih prvih sve manje a drugih sve više.

Zlatko Šporer






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/sporer10.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Tena", Zulfe Poturovića




TENA - Zulfo Poturović 

Knjiga, odnosno roman "Tena" fantastična je priča o kraljevini Ljudeji, Princu Divnom, Teni potomku Atlantiđana čija misija i svrha se razotkriva tek pri kraju romana i ponovnom ustoličenju dobrog kralja Kovina. 

Prateći događaje u kraljevini Ljudeji, pisac Zulfo Poturović, nas uvlači u još jednu priču o borbi dobra i zla, poznatog i nepoznatog, stvarnosti i mašte. Borba za slobodu pravednost i ljudskost i ovdje je ultimativni cilj, no za razliku od stvarnosti ona je romanima fantastičnog sadržaja i ostvariva i moguća, te je to možda upravo ono što knjige, romane i filmove te tematike čini toliko zanimljivim i atraktivnim. 

No, ono zanimljivo u romanu "Tena", Zulfe Poturovića je prijelaz iz realnog u irealni, čudesni svijet koji usporedno s pričom razotkriva istovremeno i pravu bit stvarnosti i autorovu inspiraciju.

Nenad Grbac 


Cijelu svoju mladost Zulfo Poturović je proveo uz knjige. One će mu kasnije pomoći da piše i da iskaže svoje emocije kroz svoje životne uspone i padove. U međuvremenu će pokušati da sve to iskaže u romanima i stihovima svojih uzbudljivih dodira sa ljudima koji će ga inspirisati da i o njima nešto kaže… 

Prof Sadik Ibrahimović 





 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/poturovic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - "Posljednji Gutmann", Borisa Golića




Posljednji Gutmann 

Što reći za nekog rođenog u Belišću, nego da će on pisati i o onima koji su to mjesto utemeljili, a to je bila obitelj Gutmann. Cijelog života sluša o njima, ali nikad onako kako to treba slušati. Cijeli život sluša ili mu se prezentira nešto na krivi način. Uvijek su to nekakve zahvale, pohvale, zanimljive anegdote iz prošlosti, svaštice o njihovim životima i o njihovom obiteljskom stablu, ali o tome što se u stvari s njima dogodilo, to i nema gdje pročitati. Ponekad se pita zašto je to tako? Zašto ne može doznati istinu ili nešto istinito, nego mora cijelog života slušati nekakvu indoktrinaciju ili nekakve neuvjerljive laži ili neistine. 

Pa zar nije došlo ono neko drugo vrijeme? Vrijeme glasnosti i demokracije. Vrijeme istinite verbalne i neverbalne komunikacije. Zar se ne može o svemu glasno govoriti i zar se ne može o svemu glasno pričati i pisati? Nije li dosta lažnih priča o nečijem životu i suživotu sa svojom okolinom? 

Pa ako od toga krenemo, onda nam je slično i u našem stvarnom životu. Svi nam nešto izmišljaju, govore o nekim ljudima da su nadljudi, da su jako sposobni, a oni su nešto najobičnije i svakodnevno. Govore o njima kao da nešto znaju, a ne znaju. I oni koji pišu biografije, je ne pišu kako treba. Naime, i oni izmišljaju ili govore nam nekakve zanimljivosti i ono nebitno, a ono bitno i stvarno, nam prešućuju. Biblija nas uči da ne možemo okolo sijati laži i očekivati svoj raj na drugom svijetu. Zbog toga možemo imati blagostanje i osobne koristi na ovom svijetu, ali što je s životom na drugom svijetu? 

Laganje je grijeh i to tvrdi jedna od Deset Božjih zapovijedi, ali je i laganje, dovođenje nekoga u zabludu i varanje postalo uvriježeno ljudsko ponašanje. I ma kako mi to nazivali: svjesno govoriti neistine, izvrtati istinu, soliti, papriti, folirati, bacati kome prašinu u oči, prodavati muda pod bubrege, izmišljati, ipak se radi o govorenju laži. 

Danas, a valjda je tako bilo i u onim vremenima, postoje ljudi kojima je laganje nešto uobičajeno i svakodnevna navika. Njih zovemo patološki lažljivci, a da li to oni rade svjesno i kontrolirano, nije na meni da prosuđujem. Pogotovo me nije briga za naše političare koji i ne biraju sredstva da se dočepaju vlasti. Za njih kažu da je njihovo laganje kukavičluk, a kukavičluk je posljedica iskorištavanja naše dobrote, a za njihovu osobnu korist. I ne želim puno tome. Istinu treba govoriti, jer ona će nas osloboditi, ma što to bilo i što to značilo. Tko istinu slijedi, neće se spoticati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u život. I time sam se ja ravnao kad sam pisao ovu pripovijetku i ovu dramu. 

I da ne bih duljio i odugovlačio, evo nekoliko citata: 

„Za Viktora Gutmanna se može reći da nije imao sreće. Naime, on je naletio na povjerenika odjeljenja za zaštitu naroda koji je bio okorjeli komunista, partijski ekstremista i totalitarista. Imovinu su mu otuđili i oduzeli, ali da će mu oduzeti i život, tome se nije nadao ni u najgorim snovima. On je bio u životnoj dobi kada se uživa u stečevinama uspješnog čovjeka i polako prenosi znanje na buduće generacije, a morao se osjećati kao gubitnik koji ništa nema. Naime, partizani su ga ponovo zamijenili svojim povjerenikom i ovaj je imao sve ovlasti oko upravljanja tvrtkom. Naravno da se osjećao suvišnim, poniženim i u tom poniženju nije logično i rezonski razmišljao, nego nerezonski i kad su mu ustaškom zatvoru partizani govorili „da znaju da su ga ustaše progonili, da je on inženjer, i da će takvi ljudi trebati novom sustavu u gradnji zemlje i nove budućnosti." Ali to su bile nečije lažne i neiskrene riječi, jer je Viktor uhapšen uz riječi „da još od Francuske revolucije, tipovi poput Gutmann iskorištavaju proletarijat, izazivaju užasnu bijedu i jad, a oni sami žive u luksuzu." 

On je imao mnogo razloga da poželi imati vlast, biti na vlasti i upravljati svojom tvrtkom. Možda je htio da mu još jednom netko kaže: „Bog je na nebu, a Gutmanni su na zemlji", ali mu ni to nisu dopustili i dali. 

I sada će ga još optužiti za suradnju s okupatorom, a tome se baš nije nadao. Pa zar mu okupator nije oduzeo tvrtku i imovinu i koristio je za svoje potrebe? Zar ga okupator nije smatrao Židovom i svojim mrskim neprijateljem? I kud su baš sada došli ovi novi koji ne priznaju njegovo gramzljivo društvo, koji ne priznaju stjecanje, posjedovanje i stvaranje profita kao osnovni način života. Koji ne priznaju da ono što ima, da je to njegov identitet, njegovo privatno vlasništvo. Možda jeste i dio predatorskog kapitalizma, ali to je njegovo vlasništvo i svi drugi se moraju tome podčiniti. Ne smiju drugi ljudi imati svoj razum, čovjekov blagoslov, i raditi na rješavanju društvenih proturječnosti, trebaju biti zadovoljni ako zadovolje svoje fiziološke potrebe za glađu, žeđu i spolnoj ljubavi."

 

Boris Golić 



 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic14.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "ROI svjedok jednog vremena iliti leve iti ne", Vladimira Biondića




PSEĆA PERSPEKTIVA 

Perspektiva može biti geometrijski pojam, ali i slikarski, a u svakom slučaju svodi se na činjenicu da, ako se nešto gleda s veće udaljenosti vizuelno djeluje sve manje i manje. Unatoč onoj općepoznatoj tvrdnji da pametan čovjek daleko vidi. Ali stvari se gledaju i iz ptičje perspektive, dakle s visine, što može biti, simbolično kazano, i s političke visine ili političke moći. S druge strane imamo i gledanje i iz žablje perspektive, gledanje odozdo prema gore. Gledanje na svijet i na život iz ptičje ili žablje perspektive nije baš isto. Žablja perspektiva, u društvenom smislu, je rezervirana za „podanike", a ptičja za „moćnike."

A što je s prostorom između te dvije okomito postavljene točke gledanja perspektive ? U taj prostor, ali ipak daleko bliže žabi nego ptici, naš dragi autor Vladimir, pustio je s uzice svoga psa Roia da slobodno gleda na stvari i događaje oko sebe iz svoje - pseće perspektive. Ali kako znamo da je pas čovjeku najbolji prijatelj, bolji od bilo kojeg ljudskog prijatelja - sam po sebi se nameće zaključak da se događaji iz pseće perspektive vide istinito, realno, pravedno i psetoljubivo (da ne kažem čovjekoljubivo) pa čak kad se gleda i na ljudske političke događaje.

A kako u politici nema istine, ni realnosti, ni pravde, ni čovjekoljublja - sad se moramo zamisliti kako se u očima našeg četveronožnog prijatelja prelamaju politički i društveni događaji s kojima se pas Roi (belgijski ovčar flamanskog podrijetla) susreće, šećući se hrvatskom metropolom, s događajima koje gleda na TV ekranima ili o kojima sluša na svakome koraku svojim psećim ušima. 
A stvari su onakve kakve ih vidimo, a ne takve kako ih čujemo, ovisno kroz kakvu prizmu ih gledamo da li ljudsku, žablju, ptičiju, pseću, mravlju ili možda slonovsku perspektivu. Onako kako ih gledamo tako ćemo ih i vidjeti. Roi gleda kroz svoju pseću perspektivu.

I sad slijedeći nauk - Zakaj levo iti ne? Kako Roi, pas ovčar, kao gradsko pseto, nikada nije bio na selu i nikad nije vidio prave ovce, u gradskoj vrevi vidi stado, politički naivno stado oko kojeg se s leve strane vrte vukovi, zato levo iti ne, jer bi ga mogli rastrgati. A stado je neposlušno, bez dobrog pastira, a Roi, pas ovčar ne može ga utjerati u sigurnost hrvatskog političkog ovčijeg tora, oliti nacionalne slobode ili vodjenja politike nacionalnih interesa.

I našeg Roia najviše ljuti kineska izreka - Psi laju, a karavana prolazi. Očito ti Kinezi zbog svoje množine, posve krivo misle da - psi nisu misleća kategorija, pa ih zato i jedu. Da pas nije misleća kategorija ne bi kohabitirao s čovjekom, već s slonom, magarcem ili možda i sa mravima.

Tko zna kako pas gleda na samog čovjeka? Mislim da ipak gleda dobroćudnim psećim očima. Prijateljstvo između psa i čovjeka je stvarno, ali se uvijek postavlja ono pitanje je li čovjek ima psa ili - pas ima čovjeka? Roi dobro zna da nije moguće prijateljstvo između mrava i slona, jer jedan drugoga ne mogu ni vidjeti. Zato leve iti ne! To smo dobrano naučili iz naše nedavne povijesti. Od nas s leve je i Bruxelles, a mi smo mrav, a taj EU je slon. Svako prijateljstvo mrava sa slonom za mrava završava pod slonovom nogom.

Zato Roi laje i reži na sve što počinje s slovom „B" kao Beč, Budimpešta, Beograd a sad i Bruxelles! Dobro je dok Roi samo laje, ali čuvajmo se ako počne režati, a možda i gristi!

Ali, kod našeg dragog prijatelja Vladimira Roi nije pravi pas, već politički znalac na nivou simbola. Ali, kako reče Baudelaire „Put čovjeka vodi kroz same simbole, što motre ga prisno a duh im se divi". 

I mi se divimo ovoj Vladimirovoj knjizi i zahvalni smo mu za iskazane i napisane misli njemu i njegovom psećem prijatelju Roiu.

Mile Prpa





 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic7.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.