Čitanje E-knjiga s mobitela




Svi ste do sada primijetili da sam teški knjigoholičar. Neki to zovu još i lektoman. Kako god, ta sam. Uz to sam pomalo i tehnofil. Nije da sad patim da moram imati svaki najnoviji gadget, ali volim imati solidnu tehnologiju (od one koju koristim). Ta dva sam objedinila tako što već dugi niz godina čitam s mobitela.

 

Počelo je s mojim prvim ne-totalnim-idiotom od mobitela, SE k700. Imao je, zamislite vi to, Javu, i uz malo formatskih vratolomija, knjige su se iz txt datoteke mogle prebaciti u format koji je jedan maleni programčić na mobitelu čitao. (Da se razumijemo, prije toga sam čitala s kompjutera. Microsoft Reader + monitor koji je bio čudo tehnike '98. nisu bili dobra kombinacija za oči…)

 

Napredovala sam kroz nekoliko modela mobitela, i nekako mi je veličina zaslona postajala sve presudnija u toj priči. Pogađate, zbog čitanja. Sve dok nisam došla do toga da sam čak i svoju privrženost tipkicama žrtvovala radi još kojeg inča dijagonale.

 

Ustvari sam prvo razmišljala o kupovini ebook readera, da ne kažemo čitača e-knjiga. Ali ta čuda koštaju sumanutu svotu novaca, a kako su im zasloni na bazi e-tinte (neka fora s imitiranjem papira i nezamaranjem očiju), nemaju pozadinsko osvjetljenje, koje mi je jako priraslo srcu zbog čitanja pred spavanje. Nadalje, nekako mi se činilo da bi doživio istu sudbinu kao i mp3 player – ne bi bio u džepu baš onda kada bi mi trebao (što bi, s obzirom na gabarite readera, bilo vrlo vjerojatno).A osim toga, koštaju sumanutu količinu novaca. Kako mi je mobitel počeo pokazivati sve simptome kupovine karte za vječna lovišta, odlučila sam tu sumanutu količinu novaca umjesto toga iskeširati za prekrasan touch Android mobitel. I nisam požalila. Mobitel je zvijer, iphone se može ubiti, ali nećemo sada o tome, nego o čitanju.

 

Imala sam blage putešestvije dok nisam pronašla dobar program za čitanje knjiga, pa ovaj post pišem za sve meni slične manijake, da im skratim vrijeme i muke pri traženju dobrog readera za androidne mobitele.

 

Prvo što si trebate nabaviti je Calibre. Za kompjuter. Preko Calibrea skroz jednostavno možete skoro svaki format pretvoriti u epub, koji većina readera podržava.

 

Drugo što trebate je na „tržnici“, da ne kažemo marketu, odabrati svoj besplatni čitač knjiga. Do sada sam isprobala ukupno tri, i niti s jednim nisam stopostotno zadovoljna, ali svaki za sebe je prilično solidan.

 

1. FBreader



 

 

Instalirate ga, u folder Books kopirate knjige koje želite čitati, i vozite. 

Plusevi: Lako dodavanje knjiga (već spomenuto gore).

Iiznimno je brz, k'o munja. Odmah vam otvara knjigu tamo gdje ste stali. 

Možete prilagođavati svašta, od veličine fonta, jačine osvjetljenja, boja slova i pozadine, dnevnog moda (svijetla pozadina, tamna slova) i noćnog moda (obratno – imam osjećaj da manje crpi bateriju)…

Od svih isprobanih najviše štedi bateriju.

Mogućnost prikaza statusne trake mobitela (sat, baterija i sl.).

Sa strane pokazuje koliko ste daleko odmakli sa čitanjem knjige.

Minusi: Stranice se prebacuju tako da kliznete prstom po ekranu s desna na lijevo, što ostavlja ekran prilično packavim. (edit: ispravka - upravo sam otkrila da se i na njemu može tapkanjem po rubu ekrana prebacivati stranice, ali trebalo je ohoho njuškanja da otkrijem kako to podesiti, pa mu svejedno ide u minus što nisu moguća oba načina prebacivanja istovremeno)

Boje se teško usklađuju, podešavate ih mijenjanjem RGB odnosa, što je meni ravno astrofizici.

 

2. Aldiko



Svi ga hvale. Knjige se dodaju tako da u folderu eBooks napravite folder Import, kopirate knjige u njega, a onda u opcijama programa birate „import“, pa ih on uveze. Ima prekrasno grafičko sučelje.

Plusevi: Već spomenuto prekrasno grafičko sučelje. 

Stranice se listaju ili klizanjem prsta, ili (puno elegantnije) tapkanjem po desnoj (naprijed) ili lijevoj (nazad) strani zaslona. 

Poprilično dobar izbor boja i fontova, mogućnost podešavanja osvjetljenja i sl.

Minusi: Brzina. Ajme, kako je spor. Najsporiji od sva tri. Prvo otvara program, a onda iz njega ulazite u knjigu, što traje petnaest-dvadeset sekundi na mom mobitelu (500 mHz). Vjerujem da mobiteli sa Snapdragon procesorom nemaju tih problema.

Potrošnja baterije – troši ju više od FBreadera (vjerojatno na račun grafike).

Nema mogućnosti prikaza statusne trake mobitela (ono, vrijeme, baterija i sl.).
U dnu zaslona prikazuje samo koliko ste odmakli u čitanju poglavlja, dok za samu knjigu možete samo nagađati.

 

3. Laputa


 


Ovaj reader španjolskog porijekla ima jednako lijepo, iako nešto manje intuitivno sučelje od Aldika. Nije tako jednostavan za korištenje, a upute su, blago rečeno, smušene, jer autorima engleski nije materinji jezik.

Plusevi: brzina – između Aldika i FB-a. Prvo otvara sam program, iz kojeg vrlo brzo ulazi u knjigu. 

Može prikazivati vrijeme u dnu ekrana, ili cijelu statusnu traku na vrhu. 
Apsolutno prekrasno animirano listanje knjiga. Stranice se doslovno listaju pred vašim očima.

Listanje klizanjem ili jednostavnim dodirom lijeve/desne strane ekrana, ali ako slučajno taknete ekran bliže sredini, izbacuje vam izbornik za opcije, što stvarno živcira.

Minisi: BATEEEEEEERIJA!!! Ždere ju! Kada njega koristim, traje otprilike tri puta kraće nego na ostalima. Morala sam puniti mobitel svaku večer!

Ne šalje ekran „na spavanje“. Moj je podešen da se nakon 30 sekundi neaktivnosti ugasi, no Laputa mu to ne dopušta. (Vjerojatno mi zato i ždere bateriju.)
Iznimno komplicirano korisničko sučelje i još kompliciraniji sistem ubacivanja knjiga (folder Import će očitati samo „gole“ epub fajlove, dakle, ne možete ih kopirati u folderu).

Trenutno koristim Aldiko, kao zlatnu sredinu. Mobitel ide na punjenje svaki drugi-treći dan, ako vas zanima (bez čitanja bi vjerojatno izdržao bar dva-tri puta dulje), i ne, ne bole me oči od čitanja s njega. 

Nadam se da sam pomogla početnicima u svijetu Android mobitela i čitanja s istih.
Ako slučajno nađete bolji reader od ova tri, svakako mi javite. Puno pozdrava, idem malo čitati. ;)

ps Ako ne vidite slike, sorry, nikad mi nisu išle takve majmunarije... :(

Članak je preuzet s adrese:

 

http://blog.dnevnik.hr/print/id/1628169684/citanje-s-mobitela.html


Autor; Ticerica

 

-----------------------

 

I za kraj čemo pridodati da se od vremena kad je ovaj članak objavljen štošta promijenilo te da vam redakcija ovog portala trenutno savjetuje korištenje ovih readera:



 

Na adndroid platformi uvjerljivo su najbolji progremi po imenu EbookDroid i Moon+ reader, no nisu loši ni Kobo, fbreader, Mantano Reader Lite, Aldiko, ... 


Na Win mobile najbolja je i besplatna Freda. 


Za Iphone kažu da su najbolji programi eReader for Mac, Calibre, Strofa Desktop, Adobe Digital Editions. U Windowsima to bi bili već spomenuti FB reader i Calibre.

 

Zatim treba otvoriti program, uvesti knjigu ili ju preuzeti s interneta i čitanje može početi. Prilagodba korisniku je omogućena odabirom više ponuđenih tema (uključujući izbor između dnevnog i noćnog moda), podešavanje osvjetljenja, odabirom odgovarajuće animacije prilikom navigacije (prelazak na sljedeću stranicu) mijenjanje fontova, povećanje i smanjene stranica itd…


Naravno digitalne knjige u E-pub možete preuzeti i s našeg portala




Više o E-pub formatu saznati ćete u članku "Što je to EPUB format i koje sve novosti uvodimo na portal "Digitalne knjige", koji se nalazi na  adresi:


http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1691



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.







Apr 29 '15 · Oznake: čitanje e-knjiga s mobitela
OSVRT NA KNJIGU "KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA"




Veliki mislioci i znanstvenici su od davnina bili zaintrigirani raspravom o pojmu sile i njezine svrhe u prostoru i vremenu pa, ipak, nisu se uspjeli potpuno složiti ili donijeti konačnu definiciju, koja bi na globalnoj sferi zadovoljila sve empirijski iznesene tvrdnje.

 

Iako su tvrdnje bez greške dokazima potkrijepljene, jasnu istinu, koja bi zadovoljavala svačije stajaliste, još nismo dokučili.

 

Je li energija u svemiru identična energiji u svakom živom biću?

 

Odakle ova energija izvire?

 

Ovo je, zasigurno, tema o kojoj bi bilo hvale vrijedno malo više promišljati.


Knjiga "Kozmologija zlatnog prstena" dr. Zlatana Gavrilović-Kovač, govori nam upravo o ovoj vjekovjekovno neiscrpnoj interakciji izmedju mikro i makro svemira.

 

Stajališta ove filozofske diskusije su različita: matematičke jednadžbe su nepogrešive u svom dokazivanju postojanja univerzalnog zakona gravitacije ili, rekli bismo, ranije spomenute, univerzalne sile, te sveprisutne energije, o kojoj sve ovisi, koja sve jeste i koja sve pokreće i kao takova je čvrsto upletena u jedan fluid, poznatiji pod pojmom život.

 

Analitičke definicije velikih umova kroz povijest nam na različite načine zorno i na svojstven prikaz iznose sliku o nastanku života.

 

Kao rezultat toga, čvrstog smo stajališta, da život započinje začećem i konačno rođenjem te da taj isti život završava smrću.

 

No, što ako griješimo u ovoj pretpostavci i pronađemo sebe u Sokratovoj izjavi, da ustvari ništa ne znamo, (jer ništa nije onako kako izgleda) te na kraju života shvatimo kako upravo odlaskom sa ovog svijeta život započinje u onostranoj vječnosti, čineći pri tom ovozemaljski život tek jednim običnim snom, koji sanjamo, iluzijom, koju samo mislimo da živimo?

 

On, život, se odvija na razini elemenata u kojima se ta sila neprekidno odvija, a to su zrak, voda i zemlja.

 

Zlatan nam na vrlo zanimljiv način interpretira svoje potkrijepljeno znanstveno gledište, uz vrlo detaljno objašnjenje, da se u svakom čovjeku nalazi mikro-svemir pa tako svaki čovjek ili bolje rečeno svaka duša, koja je ovdje sa svrhom, sačinjava šaroliki i Božanstveni dizajn jednog velikog tkanja makro-svemira.

 

Ako se na trenutak zamislimo, ne možemo, a da si ne postavimo pitanje: kako je uopće nešto postalo i gdje je prvobitni početak svih početaka?

 

Dakle, ovim pitanjem se nalazimo na pragu sinergije vrlo usko povezane prirodnim znanostima, teologijom i poviješću.

 

Prije svega, moramo ostati vjerni sebi: tko smo?, kuda idemo?, odakle dolazimo?

 

Zapisi teološkog sadržaja nam opisuju velikog Kreatora svemira, Boga što stvara svijet, kojeg danas poznajemo iz prvobitnog ništavila, dajući mu pri tom svijetlost, zvuk, raznolikost živih bića, šarolikost i sadržajnu različitost od koje se sastoji plavi Planet i naposljetku čovjeka, kao krunu stvaralaštva, stvorenja sa kojim se Bog neizmjerno ponosi, jer u svakom čovjeku nalazi se Božji duh, odnosno, duša iskrojena po planu Božje Svete Providnosti.

Čak i ateisti, koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom, također ne mogu negirati postojanje više sile, koja nas na jedan nevidljiv, a ipak zavodljiv način tako vjerno vodi naprijed.

 

Na ovaj način cijelo čovječanstvo, sva stvorenja sa svojim Božanskim Stvoriteljem čine jednu veliku neraskidivu zajednicu.

 

Ovo istraživanje može ići u nedogled, jer uvijek će nedostajati jedna bitna esencija u obliku pravog ključa, koji otvara zlatna vrata, da bi se konačno zatvorio krug.

 

No, može li čovječanstvo doista sve razumjeti i, takoreći, ukalupiti sve spoznaje u jednu metafizičku jednadžbu, prikazujući pri tom brojevnu kalkulaciju jedinim i pravim univerzalnim rjesenjem?

 

Ili postoji nešto ili netko iznad toga?

 

Zasigurno postoji.

 

Zlatanova knjiga nam, nesumnjivo, govori upravo o toj nezaobilaznoj Božanskoj Providnosti od koje je, naposljetku, sve postalo i jeste te nam svojim bogatim doprinosom u težnji shvaćanja vječnih tajni odškrinjuje vrata u jedan svijet zlatne spoznaje o značenju neprolaznosti, kao i o samom bogatstvu čovjekovog postojanja.


 

Sandra Vulin Petković, 28.04.2015., Leonberg



------------------------------------------




Napomena:


Knjigu "Kozmologija zlatnog prstena", baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga. 




------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Što žene najviše vole čitati?




Teorija da žene čitaju isključivo 'žensku' književnost počiva na predrasudama, jer pripadnice ljepšeg spola gotovo manijakalno konzumiraju sve žanrove, a u rijetkim trenucima kad im knjige ili e-čitač nisu u blizini, tješe se uputama na tamponima ili zubnoj pasti. Mnoge žene tvrde da istim žarom čitaju moderne mainstream romane, eksperimentalnu književnost, chick lit, krimiće, spekulativnu fikciju i književnost za mlade.

 

Znanstvenike je iznenadilo otkriće prema kojem žene iznad 45. godine najviše uživaju u knjigama koje sadržavaju seksualne priče

 

Žene koje vole čitati knjige uživaju u različitim temama, ali najdraža im je ipak seks, ustvrdili su znanstvenici. Naime, nedavno je provedeno istraživanje između 2000 žena u dobi od 45 do 60 godina.

 

Na pitanje koje knjige vole čitati i zašto, gotovo dvije trećine njih je odgovorilo da uživa u živahnim ljubavnim scenama u romanima. Polovica žena rekla je da ih knjige sa seksualnim sadržajem intrigiraju, dok ih je trećina izjavila da biraju knjige upravo prema tom kriteriju.

 

Čak 35 ispitanih žena reklo je da su im ljubavni romani najomiljenija literatura, 33 posto žena voli kriminalističke priče, dok 31 posto žena uživa u tematski različitoj literaturi.

 

Gotovo dvije trećine žena pročitalo je mjesečno najmanje jednu knjigu, a petina njih uspijeva pročitati jednu knjigu tjedno. Svaka deseta žena izjavila je da tjedno pročita i dvije knjige.

 

'Priznajem da su me dobiveni rezultati iznenadili. Nisam očekivala da baš toliko žena uživa u seksualnim scenama u knjigama te da im je to važan i intrigantan faktor prilikom odabira knjige', rekla je dr. Trisha Macnair koja je vodila istraživanje.

 

Žene su napomenule i da im je čitanje knjige u udobnoj postelji jedna od omiljenijih aktivnosti tijekom slobodnog vremena.



Obradio i preveo: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Apr 24 '15 · Oznake: što žene najviše vole čitati?
U spomen: Zulfo Poturović


Prije nekoliko dana na moju adresu je stiglo sljedeće pismo:


Dragi Nenade,  


S bolom u srcu Vam javljam da je Zulfo Poturovic, autor teksta "Tena", preminuo 16. aprila. Vaš gest da objavite njegovu priču mu je pribavio i pričinio toliko zadovoljstva.

Srdačno Vas pozdravljam

Osman Arnautović

Znao sam da je Zulfo već duže vrijeme bolestan. U bolnici je završio baš negdje u vrijeme kad smo se prihvatili izrade njegove knjige Tena. S obzirom na njegovu dob i zdravlje u prepisci s Osmanom Arnautovićem sam shvatio da  je bolje da požurimo s objavom knjige i da na taj način bar malo razveselimo pisaca.

S obzirom da Zulfu Poturovića nisam znao osobno, već putem Osmana, koji nas je i povezao i kojem također pripadaju velike zasluge za objavu knjige "Tena", navesti ćemo i njegovu kratku biografiju ili bilješku o piscu:

--------------------------------

Bilješka o piscu




Zulfo Poturović je rođen 1935. godine u selu Melaje, nedaleko od Novog Pazara. 


Zbog nepoželjnih političkih okolnosti ilegalno je 1956. godine  prešao granicu i našao se u izbjegličkim logorima u Italiji. 


Tek tada počinju njegove avanture koje će ga kasnije za desetak godina inspirisati da napiše roman "Tragom đavola". 


Od 1962. godine živi u Belgiji i sada je u penziji. 


--------------------------------


Objavljena djela:


"Tragom đavola" (roman, 2005.)


"Srebrenički božuri"(poetska zbirka, 2005.)


"Jedna priča" (poetska zbirka, 2008.)


"Erotska poezije" (poetska zbirka, 2008)


"Tena" (roman, 2015.)


--------------------------------


Digitalnu knjigu "Tena" Zulfe Poturovića moći ćete preuzeti s adrese 


http://www.digitalne-knjige.com/poturovic.php




------------------------


Ovom prilikom izražavam i svoje iskreno saučešće Zulfinoj obitelji s kojom smo također bili u kontaktu prilikom izrade knjiga.


U Zagrebu 22.04.2015. godine, Nenad Grbac


Apr 21 '15 · Oznake: u spomen: zulfo poturović
Irena Vrkljan: Od samoće poslije suprugove smrti spasilo me pisanje
 



Autor: Karmela Devčić

 

Svoje intimne zapise Vrkljan je objavila u novoj knjizi ‘Protokol jednog rastanka’

 

Irena Vrkljan u Zagreb se, nakon gotovo pedeset godina, vratila lanjskog lipnja, nekoliko mjeseci poslije smrti supruga, njemačkog pisca Benne Meyer-Wehlacka. “Što ću u Berlinu sama? Prvo, to je jako skupo. Drugo, ovdje imam izdavača, imam još nešto čitatelja, prijatelja, studentica koje prate moj rad... Doduše, živih prijatelja imam više u Berlinu negoli u Zagrebu”, govori pogledom tražeći upaljač.

 

Ljevak je prije koji dan izdao “Protokol jednog rastanka”, njezinu novu knjigu, fragmentarne zapise o suprugovoj smrti i udovičinu suočavanju sa samoćom, intimističke note o fizičkom rastanku i nikad potrganoj povezanosti para koji se nije odvajao od prvog susreta u jesen 1966. Vjenčali su se nakon dvadeset dana poznanstva i do lani bili skupa, nikad nisu putovali jedno bez drugog, radili su pišući jedno pored drugog, za života se nisu odvajali.

 

Veliko čišćenje života

 

Njegovim odlaskom osjetila je, piše na početku “Protokola...”, da više neće moći pisati. Povratkom u Zagreb, prekapajući po njegovoj ladici, dalje će u “Protokolu ...”, “ne bi li našla neku ceduljicu s tvojim rukopisom, nešto iz godine 2012. kad smo posljednji put bili ovdje” počela je “pod nekom prisilom pisati u Bennovu bilježnicu iz ladice...”

Selidba u Zagreb značila je i veliko materijalno čišćenje života. Kako selektirati, napraviti racionalan, a emocionalno podnošljiv, izbor među 1000 knjiga, slikama, uspomenama? Vrkljan piše rukom. Tek kad zgotovi, sjeda za tastaturu i prepisuje u kompjutor. “Pisanje je meni danas pokušaj da nešto kažem i drugima koji su stariji, a koji su sami. Što se sve može pokušati da se preživi, što nam ostaje. Osim par ljudi, ako nemaš obitelj, djecu, ostaju neka biografska mjesta na kojima je čovjek bio zajedno s onim bitnim drugim.” U njenom je slučaju to jedna klupa na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru na kojoj je suprug volio sjediti i gledati vlakove.

 

Druženja u ateljeu

 

“U starosti i samoći ostaju tako neka geografska mjesta, kad idem Bosanskom sjetim se da smo tamo često kod Stančića sjedili, kad prolazim Gajevom, mislim na Picelja koji je gore zalijevao svoje ruže. Ostaje mi posjećivati mjesta na kojima smo zajedno bili i pustiti u život neke drage ljude koji su blizu, a koje možda prije nisam dovoljno često puštala blizu”, kaže Vrkljan.

Zna li da je, njegujući taj tanani odnos privrženosti i odanosti sa suprugom, u današnjem svijetu brakova koji se olako raspadaju, ljubavnika koji se nasumice sudaraju, bila privilegirana, izabrana? “Kako kaže moj prijatelj Claudio Lange, čileanski slikar: ‘Kad ode jedan - ostane tek pola osobe.’”

Kakva je Irena Vrkljan koja je ostala? “Ne znam to još, još mi je rano... Benno je zadnje dvije godine zaboravljao sve, uključujući i knjige koje je napisao. Pamtio je samo ime Irena.”

I u doba njegove bolesti svake su srijede, baš kao što su to običavali godinama, odlazili na druženje u atelje bliskog im, zajedničkog prijatelja Claudija. “Po nas bi došao autom prijatelj antikvar. Te srijede su mi bile spas, jer kod Claudija bi Benno bio spokojan. Gledao bi te slike, Claudio bi nam čitao svoje pjesme, jer on i piše. Benno je uglavnom šutio i emocionalno je bio prisutan. Osjećala sam da je zaborav bio u glavi, ali ne i u srcu.”

 

Razgovori sa Stančićem

 

Meyer-Wehlack je četrdeset godina gotovo opsesivno, bez i dana preskakanja, vodio dnevnik svakodnevice, opažanja na ulici, života oko sebe... Svaki je dan pisao o onom minulom danu. “Govorio je da tako ima ‘filter’, da bolje vidi što je važno bilježiti. Prestao je 1993., nakon jednog boravka u bolnici. Svake godine smo po dva mjeseca provodili u Zagrebu, pisao je puno baš ovdje, jer je tu imao vremena. Jako je volio Zagreb, ovdje se osjećao više kod kuće negoli u Njemačkoj. Voljela bih skupiti i objaviti te njegove zagrebačke dijelove, već smo napravili izbor razgovora i večeri sa Stančićem. “Makar su, kaže, razmišljali da se zasvagda nastane u Zagrebu, sprečavalo ih je njegovo loše znanje hrvatskog: “Kad smo se sreli, ja sam imala 38., Benno 40. Silno mu je teško bilo naučiti jezik, bilo je to drugačije u to doba.”

 

Pisma umjetnika

 

Kako se uči starost i samoća? “Nikako”, izgovara u dahu, usnica skupljenih u crtu, glave podbočene o desni dlan. “Ne možeš se pripremiti, makar znaš da ćeš ostarjeti, nisi si u stanju to predočiti. K’o što je Krleža rekao Čengiću, ‘Tijelo je staro, treba štake, a duh je mlad.’ U glavi si kao da ti je 30,40, 50, nikad u glavi nemaš 70.” Koliko je vama, u glavi? “Nisam više mlada, nemam trideset. U glavi mi je između 60 i 70”, kaže 84-godišnja Irena Vrkljan. Njoj je doduše i na licu 60 (“Genetika, ništa drugo!”, sliježe ramenima.), a tijelo sputava išijas, pa, priča, sve ove mjesece u Zagrebu još nije otišla niti do Britanskog trga, do kojeg su tek dvije tramvajske stanice.

“Imati 84 je grozno puno zato što ostaješ sam, jer ti je generacija otišla. Sad skupljati nekakvu ‘omladinu’ od 60., 70., stvarati neke nove kontakte... Nekako si ispao iz vremena, uvijek me to podsjeti na moju tetu Ernestine koja se usudila prvi put s nama sjesti na podzemnu željeznicu, makar je cijeli život Bečom putovala tramvajem i autobusom... Kako živim? Ne može se život sastojati od odlaska na plac i šetnje, to nije dovoljno. Zato me spasilo pisanje ove knjige, sad moram urediti i tu Benninu knjigu, nešto jednostavno moram raditi. Imam masu pisama Kristla,Picelja, Lasića, Stančića, sve sam to sortirala i ostaviti ću sveučilišnom arhivu.”

 

‘Za ozbiljnu beletristiku sve je manje čitatelja’

 

Ne nedostaje joj Berlin, makar ne ovaj suvremeni. Spominje prijatelja antikvara koji sad pere stubište u jednom vrtiću jer dvije godine nije uspio prodati niti jednu knjigu. Držao je filozofiju, esejistiku, stare autore, knjige o umjetnosti. “To nije ni posve jeftino, tko će to kupovati danas? Kad sam došla u Berlin, u onoj doba, meni je bilo fantastično. Bilo je to vrijeme izdavačke i umjetničke potentnosti, pogotovo ako ga usporedite s tadašnjim Zagrebom. No, to je prošlost. Ozbiljnija beletristika ni tamo više ne ide. Zadnji roman koji su Nijemci stvarno masovnije čitali su valjda bile Franzenove ‘Korekcije’. U Belinu se danas izdaje puno sociologije i filozofije, pišu o američkom digitalnom kapitalizmu ...” Pomirljivo tumači svijet oko sebe: “Ne bih voljela zvučati kao nekakva gorka stara žena, iritantno kritična prema današnjem svijetu i današnjoj mladosti, jer nije im lako, pogotovo mladima koje muči nezaposlenost. Nešto bih činila kad bi mogla ... za beskućnike, za sirotinju, pomagala nekome, volontirala u kakvoj javnoj kuhinji.” Živi skromno, kako je, uostalom, uobičavala i u Berlinu. To je cijena slobode, toga da nisi imao redovan posao i radno vrijeme, već si po svome životario od pisanja. Benno je za svoj posljednji roman u Njemačkoj dobio 1000 eura, a radio ga je godinu dana. Meni su Amerikanci za ‘Svila, škare’ i ‘Marinu’ platili manje od 1000 dolara.”


Članak je preuzet s adrese:


http://www.jutarnji.hr/


---------------------------


"Sve je Lakše od ljubavi", Irena Vrkljan




Digitalnu knjigu  – "Sve je Lakše od ljubavi", Irena Vrkljan u izdanju portala

digitalne-knjige.com moći čete preuzeti na sljedećem linku:

 

http://www.digitalne-knjige.com/vrkljan.php


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.