Sjećanje na hrvatske velikane - Josip Kozarac



 

Josip Kozarac je jedan od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma. Rođen je 1858. g. u Vinkovcima, gdje je i umro 1906. godine. Iako je po zanimanju bio inženjer šumarstva, već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela.

 

Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, često i prodornih, dubokoumnih misli. Nastavio je Reljkovićevim putem i danas ne bismo mogli zamisliti hrvatsku književnost bez njegova doprinosa te ne bismo imali točne informacije o životu seljaka u to vrijeme. Kozarac je pisao realna i racionalna djela koja su se u većini slučajeva temeljila na stvarnim događajima i opisivala slavonsku sredinu i kvalitete tog života. Često je prema sebi bio samokritičan, i za njega su najviše govorili da je pjesnik prirode jer je od svih bio najviše vezan za nju. To se najviše primjećivalo kroz detaljne opise pejzaža u njegovim djelima, gdje ju je opisivao onako kako ju je doživljavao kao šumar i kao dijete kada je većinu svoga vremena provodio u prirodi.

 

Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muče seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamćen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja

 

Najvrjedniji je njegov doprinos u proznom pripovjedanju pa je tako u novelama zorno prikazao događaje iz života ljudi Slavonije (Biser Kata,1887.; Proletarci,1888.; Dona Ines,1895.; Tena,1894.). Ekonomske i socijalne probleme svog zavičaja obradio je u romanu "Mrtvi kapitali"(1889), a kritiku sistema i društva iznio je kroz roman "Među svjetlom i tminom (1891). Napisao je i nekoliko komedija (Turci u Karlovcu, Tuna Bunjavilo, Tartufov unuk), te niz kniževnih crtica i pjesama.

 

Svoje je spisateljske sposobnosti razvio pišući poezije, a kasnije je svoj talent pronašao u pisanju proze (pripovijetke i romani). Nakon što mu je otac preminuo, Kozarac je ostao živjeti sa svojom majkom. Kao jedan od boljih šumarskih stručnjaka radio je na mnogim mjestima: Vinkovci, Vrbanja, Nijemci, Županja, Nova Gradiška, Lipovljani i mnogim drugim. Od 1896. do 1898. godine bio je jedan od urednika, tada poznatog «Šumarskog lista». Pisao je brojne članke, ali su svi bili vezani za njegov posao.

 

Dok je bio u svojoj struci, najvažnije što je učinio bilo je službovanje u Lipovljanima od 1885. do 1895. godine, tada je posjekao i pomladio tisuće hektara šuma hrasta lužnjaka koje danas, njemu u čast nose upravo njegovo ime. Bio je poznat i po raspravama vezanih za šume, koje su bile poznate čak i mnogim stručnjacima iz Zapadne Europe i Rusije. Nakon što je ispunio sva očekivanja u svom poslu i time doprinio razvoju hrvatskog šumarstva, Kozarac se povukao i više posvetio razvijanju svojih drugih talenata i spisateljskom životu što je pokazao i mnogim svojim djelima koja su i danas rado čitana. Umro je 21. kolovoza 1906. u Koprivnici.

 

 --------------------------------


Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili dvije knjige istog književnika.  

 

Knjiga "Mrtvi kapitali" nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"

Više o njemu moći ćete saznati na sljedećoj adresi: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php

 

Više podataka o toj knjizi moći ćete saznati tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/jkozarac2.php


Tamo možete preuzeti i pokazni primjerak te knjige.


Knjiga "Pripovjetke" nalazi se na također na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više podataka o toj knjizi moći ćete saznati tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/jkozarac.php


Tamo možete preuzeti i pokazni primjerak te knjige.



--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.




20 neobičnih  činjenica o knjigama


Čitanje mnogima pruža zadovoljstvo i priliku da, bar nakratko, otputuju u neki drugi svijet. Ipak, u većini slučajeva nismo svjesni priče iz života samog pisca koja se krije iza svake knjige. Upravo stoga prilažemo vam 20 neobičnih  činjenica o knjigama. Pročitajte ih, možda vam nekada budu korisne.

--------------------------------

1. Vladimir Nabokov je Lolitu napisao na papirićima dok je putovao po Americi i skupljao leptire.

--------------------------------

2. Njegova žena Vera ga je potom spriječila da spali rukopis.

--------------------------------

3. 50 nijansi sive je najprodavanija knjiga u Engleskoj svih vremena.

--------------------------------

4. Prije nego što je napisao Da Vinchijev kod Dan Brown je bio pop glazbenik.

--------------------------------

5. Moby Dick je u prvom izdanju tiskan bez epiloga, jer se stroj za tiskanje baš tada pokvario.

--------------------------------

6. Aleksandar Dima je zaposlio pisca iz sjenke da mu pomogne oko pisanja Tri mušketira.

--------------------------------

7. Franc Kafka je zamolio prijatelja da spali sva njegova djela. Proces, Zamak i Amerika su tiskani protiv njegove volje.

--------------------------------

8. Alisa u Zemlji čuda je bila zabranjena u Kini zbog životinja koje govore.

--------------------------------

9. Webster je 25 godina radio na prvom izdanju svog rječnika.

--------------------------------

10. Malo je nedostajalo da se Veliki Gatsby nazove - Ispod crvene, bijele i plave.

--------------------------------

11. Sherlock Holmes je najčešće prikazivan lik na filmu i televiziji ikada.

--------------------------------

12. Avanture Toma Sawyera je prva knjiga napisana na pisaćoj mašini.

--------------------------------

13. U Guliverovim putovanjima su opisani sateliti planete Mars. I to nekih 100 godina prije nego što su to potvrdili astronomi.

--------------------------------

14. Charles Dickens je Božićnu priču napisao za samo 6 tjedana.

--------------------------------

15. Ponos i predrasude su originalno nazvane - Prve impresije.

--------------------------------

16. Robinson Crusoe je prva engleska novela ikada napisana.

--------------------------------

17. Shakespeare je poznat po izmišljanju riječi. Recimo, njegove su: trač, oglašavanje, šampion, ovisnost i mnoge druge.

--------------------------------

18. Jocker je trebao biti ubijen u prvom izdanju stripa Batman.

--------------------------------

19. Marquez nikada nije dozvolio da Sto godina samoće postane film.

--------------------------------

20. Prva rukom pisana Biblija (poslije otkrića tiskarske prese) je koštala 8 milijuna dolara i trebalo je 12 godina da bude završena.


--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Apr 26 '14 · Oznake: 20 neobičnih činjenica o knjigama

Sjećanje na hrvatske velikane - August Šenoa




August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa (Zagreb, 14. studenoga 1838. – Zagreb, 13. prosinca 1881.), bio je hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik i kritičar.

Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti – dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića, Planine, samo uvjetno možemo nazvati romanom), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra suvremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda (često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca). Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba. August Šenoa umro je od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880. godine.

 

Rođen je 14. studenog 1838. u Zagrebu u Vlaškoj ulici na kućnom broju 43, od oca Vjekoslava i majke Terezije (rođ. Rabač). Obitelj Šenoa bila je germanizirana obitelj češko-slovačkog podrijetla. Otac mladog Augusta bio je Čeh, a majka Slovakinja. U roditeljskom je domu stekao prvu ljubav prema umjetnosti jer njegov otac je rado posjećivao koncerte i kazalište, a majka je voljela književnost. Otac Vjekoslav (pravim imenom Alois Schönoa) bio je bio je slastičar zagrebačkih biskupa Alagovića i Haulika. On nikada nije dobro naučio govoriti hrvatski, a i sam Šenoa kao dječak svoje je prve pjesme pisao na njemačkom jeziku.

 

Mladi će Šenoa maturirati (1857.) na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji i upisati se na Pravoslovnu akadmeiju. Od listopada 1859. studij će nastaviti u Pragu gdje će ostati sve do 1865. Kako na vrijeme nije položio sve ispite uskraćena mu je novčana pomoć i Šenoa se počinje baviti novinarstvom kako bi si osigurao novčane prihode. Iz Praga odlazi u Beč gdje radi u redkacijama listova Glasonoša i Slawische Bläter. U Zagreb se vraća 1866. i radi u redakciji lista Prozor. Dvije godine kasnije (28. ožujka 1868.) postaje gradski bilježnik, a 20. lipnja iste godine vjenačo se sa Slavom Ištavnić. Otprilike mjesec dana kasnije (24. kolovoza 1868.) imenovan je umjetničkim ravnateljem Hrvatskog zemaljskog kazališta, a 1870. postati će dramturg u istom kazalištu.

 

Njegov prvi roman Zlatarovo zlato objavljen je 1871. Dvije godine kasnije (1873.) postao je gradski senator te stoga napušta kazalište. Godinu dana kasnije (1874.) započinje uređivati vodeći hrvatski književni časopis Vijenac. I to će raditi sve do svoje smrti. U braku sa Slavom Ištavnić imati će dva sina (Branimir i Milan). Branimir će (1879.-1939.) postati slikar, gravar i dugogodišnji nastavnik Umjetničke škole u Zagrebu. Dok će Milan (1869.-1961.) krenuti očevim stopama pišući drame, pripovjetke, romane i sl. No, prvenstveno će biti geograf i profesor zagrebačkog Sveučilišta.

 

Franjo Marković navodi u svojoj studiji iz 1892. da je Šenoa ležeći bolestan i diktirajući Kletvu maštao o idućem proljeću što ga je namjeravao provesti u Italiji. Vjerovao je u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, a onda je najednom predosjećajući kraj, zavapio: "Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati!" Ostavio je u rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana, a posljednja riječ koju je izgovorio diktirajući Kletvu, dan prije smrti, bila je: "Hrvat".

 

O Augustu Šenoi Matoš je imao izrazito visoko mišljenje: "Šenoa je najzagrebačkiji sin, Orfej koji je dao glas i riječ tome kamenju da progovara narodnom dušom." Literarni povjesničar Slavko Ježić o Šenoi je rekao: "S njime počinje moderna hrvatska književnost." 


--------------------------


Djela Augusta Šenoe

 

1865. Naša književnost


1866. Ljubica


1867. Zagrebulje


1869. Kameni svatovi


1871. Zlatarovo zlato, Kugina kuća


1873. Prijan Lovro


1875. Mladi gospodin


1876. Čuvaj se senjske ruke


1877. Seljačka buna


1878. Diogenes, Karanfil s pjesnikova groba


1879. Prosjak Luka, Vladimir


1881. Branka


1882. Kletva – posmrtno (dovršio Josip Eugen Tomić)


--------------------------------

Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili dvije knjige istog književnika.  

 

Knjiga "Zlatarevo zlato" nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"

Više o njemu moći ćete saznati na sljedećoj adresi: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php

 

Više podataka o toj knjizi moći ćete saznati tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/senoa4.php


Tamo možete preuzeti i pokazni primjerak te knjige.


Knjiga "Karanfil s pjesnikova groba" nalazi se na također na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više podataka o toj knjizi moći ćete saznati tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/senoa.php


Tamo možete preuzeti i pokazni primjerak te knjige.



--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Lara Lućin



 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Rođena je u Hrvatskoj, a danas živi u Americi točnije San Fraciscu. Kao i mnoge druge, život ju je u jednom trenutku odveo u krivom smjeru, no sve te probleme uspjela je prevladati čitajući i tumačeći Bibliju. Neke od tih njezinih tumačenja, misli i pogleda pronaći ćete i u ovoj knjizi.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

"Kršćanin II"- http://www.digitalne-knjige.com/lucin.php

 

"Kršćanin II"-  http://www.digitalne-knjige.com/lucin2.php

 

"Kršćanin III"- http://www.digitalne-knjige.com/lucin3.php

 

---------------

 

Naslovnice knjiga:


---------------

Predgovor:

Željela bih da moja knjiga bude uvijek besplatna na internetu, tako ako je netko i odluči tiskati, bude besplatna i da se ne profitira na račun knjige. 


Knjiga je namijenjena čovječanstvu i meni je najvažnije da bude čitana. Da se previše ne ispravlja i ne nadodaju slična značenja određene riječi jer sve su riječi odmjerene s razlogom i presuđeno da bude tako napisano. Ovom knjigom ja dijelim svoje misli i poglede s čovječanstvom, u vjeri da je Gospodin Bog želio na taj način obrazovati mene, a i one koje on izabere da dok čitaju budu unaprijeđeni kao što sam i ja bila unaprijeđena. 


Neki će vjerojatno biti moji istomišljenici, jer Gospodin Bog ne govori samo meni već i drugim ljudima. Tako oni mogu gledati na određene načine, na određene teme, onako kako je meni pokazano. I napredovati s vremenom kao što sam napredovala i ja. Bilo u kratko vrijeme ili tokom cijelog života. Jer ovo je ono što piše u Otkrivenju i treba se ponovo propovijedati, tako ja znam da ovo što čuju rijetki da će čuti oni koji budu dočekali Gospodina Krista kad dođe da ostane.


Lara Lućin


-------------------


Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 Sjećanje na hrvatske velikane - Ulderiko Donadini

 

 

  

Književnik Ulderiko Donadini rođen je 8. travnja 1894. u Plaškom. Apsolvirao je studij biologije i kemije u Zagrebu, te radio kao nastavnik u Petrinji, Zagrebu i Vinkovcima. Uređivao je časopis "Kokot", jedno od glasila hrvatske avangarde. Stil njegovih kritika i eseja je izrazito polemičan, što ga je dovelo do sukoba s nizom suvremenika, uz ostale i s Krležom.

 

Poznat je kao urednik i gotovo jedini suradnik časopisa Kokot (1916–18), u kojem se obračunavao i s aktualnim časopisima (Savremenikom, Hrvatskom prosvjetom) kao i s Maticom hrvatskom i Matoševim nastavljačima »gričanima«. Kontradiktoran u stajalištima i pitanjima o književnosti, Donaldini se predstavio kao egzaltiran, pobunjen individualist, kakvi su i gotovo svi njegovi književni junaci.


Na njegovu prozu značajno su utjecali Dostojevski, Gogolj, Przybyszewski, Poe i Hoffmann. Često opisuje morbidne situacije i duševno rastrzane, neurotične pojedince koji stradavaju u sukobu s malograđanskom sredinom. Poznata mu je zbirka novela Lude priče (1915), romani Sablasti (1917), koji prerađuje i 1922. objavljuje pod naslovom Bauk, Vijavica (1917) i Kroz šibe (1921). Pisao i drame (Bezdan, 1919; Igračka oluje, 1921).

 

Donadini je napisao oko dvadeset pjesama. Objavljivao ih je u Šimićevoj "Vijavici", "Savremeniku", "Pobratimu". Većinu pjesama koje su ostale u rukopisu tiskao je Ante Franić u „Kolu“ (11/1966). Njegov je pjesnički opus nastajao od 1909. do 1920. Prve pjesme Medvedgradu, Domovini i Aleluja objavljuje u srednjoškolskom časopisu „Pobratim“ kao učenik petoga razreda gimnazije. Drugi se put poezijom javlja 1917. pjesmom „Epitaf“ (Kokot, 8/1917) koja je nastala u obranu "Kokota". U tom je međurazdoblju pisao pjesme, samo ih nije objavljivao. 


Pripadao je boemskom krugu umjetnika i jedan je od prvaka hrvatske moderne. U neimaštini, neurednom životu i sukobima s okolinom život je završio mlad s tek 29 godina, duševno rastrojen (šizofrenija) i bolestan od tuberkuloze, samoubojstvom u Zagrebu 10. svibnja 1923.

 

Za kraj bismo samo napisali: Ne treba vas čuditi šutnja o Donadijniju, jer male sredine poput Zagreba u to doba uglavnom su se i plašile takvih osobenjaka i njihove osobne nesreće koja je dijelom bila uzrokovana i onim što nazivamo mrakom provincije.

 


--------------------------------

Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili jednu knjigu istog književnika.  

 

Knjiga "Bauk" nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"

Više o njemu moći ćete saznati na sljedećoj adresi: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php

 

Više podataka o toj knjizi moći ćete saznati tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/donadini.php


Tamo možete preuzeti i pokazni primjerak te knjige.


--------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.




Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

p. Miljenko Sušac s.m.m.

 


 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Rođen je 1962 u Crnopodu-Ljubuški. Zaređen je u Zagrebu 25.06.1995. Na ispomoći u župi sv. Jeronima u Zagrebu. Član je Družbe Marijinih Misionara ili Monfortanca.


-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

 

"Pobožnost anđelima"

http://www.digitalne-knjige.com/susac.php

 

 

---------------

Naslovnice knjiga:


---------------

Predgovor:

Anđeli su duhovna bića, koja je stvorio Bog. Oni okružuju Božje prijestolje, blagoslivljaju Boga, slave ga i zahvaljuju mu. Dobri Bog je sve mudro i s ljubavlju stvorio, a njegova bića u slobodi trebaju odgovoriti na tu ljubav i služiti mu.

Biblija i crkveno učiteljstvo uče da su neki od anđela zlorabili svoju slobodu i nisu htjeli služiti Bogu te su otpali od njega i postali zli duhovi. A dobri anđeli vrše volju Božju, ostvaruju planove Božje Providnosti i njegove Očinske skrbi, čuvaju i štite ljude.

Sveto Pismo nas uči da Bog šalje svoje anđele i kao glasnike na zemlju, a Crkva naučava da svaki čovjek ima anđela čuvara koji ga prati od rođenja do smrti. Časteći svete anđele zahvaljujemo Bogu što nam po njima daje tolika dobra i milosti. Sjedinimo se i mi s anđelima u slavljenju Boga i budimo ustrajni u njegovoj službi.

Duži niz godina na raznim europskim jezicima smo skupljali tekstove svetačke i pobožne tradicije o anđelima i njihovu štovanju te ih sabrali u ovaj mali priručnik. Da ne bismo nepotrebno opteretili tekst, ne donosimo izvore svih preuzetih citata.

Dao Bog, Majka Božja i zagovor svetih anđela da objavljivane ove knjižice donese obilje duhovnih plodova u našem hrvatskom narodu.

p. Miljenko Sušac s.m.m. - misionar monfortanac

---------------

Posebne napomene:

Više o družbi Marijinih Misionara ili Monfortancima, možete saznati na njihovoj službenoj web stranici, koja se nalazi na adresi: http://www.monfortanci.com/

Izdavač prvog tiskanog izdanja ove knjige bio je Župni ured sv.Mihaela Arkanđela- Ludina brtnička 1, 44316 Velika Ludina. Odgovorna osoba: Josip Samaržija, upr.župe A.D.2011.


-------------------


Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Josip Samaržija

 



Ovaj crtež je simboličan i ne odgovara stvarnosti.

 

-----------

Bilješka o piscu:

 

O gospodinu Josipu Samaržiji zapravo i ne znamo puno.

 

Znamo samo da je Župnik župe Sv. Lovre mučenika iz Petrinje. Da je omiljen među vjernicima 

i da je u svrhu širenja i promicanja vjere objavio nekoliko vrlo zapaženih i čitanih knjiga.

 

Onako usput ćemo reći i da tiskana izdanja svih knjiga objavljenih u izdanju župe Sv. Lovre mučenika iz Petrinjei dostupnih na portalu možete naručiti na tel: 044 / 815-408 

ili e-mail adresu: josipsamarzija@inet.hr

 

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

 

"Križni put"

 

 http://www.digitalne-knjige.com/krizniput.php

 

"Tada mu reče"

 

http://www.digitalne-knjige.com/tadamurece.php

 

Riječ Gospodnja za svako vrijeme (A-K)

 

http://www.digitalne-knjige.com/rijecgospodnja.php

 

Riječ Gospodnja za svako vrijeme (I-P)

 

http://www.digitalne-knjige.com/rijecgospodnja2.php

 

Riječ Gospodnja za svako vrijeme (R-Ž)

 

http://www.digitalne-knjige.com/rijecgospodnja3.php


"Ilustrirani novi zavjet"

 

http://www.digitalne-knjige.com/novizavjet.php

 

---------------

Naslovnice knjiga:



 ---------------

Kritike:

ILUSTRIRANI NOVI ZAVJET

Novi zavjet nastao je zapisivanjem usmenih predaja učenika Isusa Krista i onih koji su od njih primili navještaj evanđelja.

Najstariji su spisi Novog zavjeta Pavlove poslanice. Već između zime 50. godine i ljeta 52. godine on u Korintu piše poslanice Solunjanima.

Moguće je da je već oko 50. postojalo i aramejsko Matejevo evanđelje, no o njemu nemamo čvrstih dokaza. Isto tako, poznato je da su već u kršćanskim zajednicama kolali različiti spisi, poput zbirke Isusovih izreka, ili prvih izvještaja o njegovoj muci i smrti. Od takvih su izvještaja nastajala evanđelja, tako što su evanđelisti prikupljali tradicije koje su do njih stigle i svojim redakcijskim zahvatom stvarali evanđelje. Kršćani vjeruju da je taj tekst nastao i pod osobitim djelovanjem Duha Svetoga, pa se za sve novozavjetne knjige kaže da su "nadahnute."

Najstarije od četiri evanđelja je ono Markovo, koje je nastalo prije 70. godine, budući da se nigdje ne daje naslutiti da bi piscu evanđelja bilo poznato razorenje jeruzalemskog hrama, što se dogodilo upravo te godine. Nakon njega nastalo je Matejevo evanđelje, a vjerojatno ubrzo potom i Lukino. Posljednje je nastalo Ivanovo evanđelje, vjerojatno potkraj 1. st., ali u njemu su prisutne neke stare tradicije, koje se čine čak starijima od ostala tri evanđelja.

Osim evanđelja, tu su i Djela apostolska koja govore o životu prve Crkve, a napisao ih je isti autor koji je napisao i Lukino evanđelje, te su izvorno ove dvije knjige predstavljale dva dijela jednog te istog djela.

Ovo prvo izdanje Ilustriranog novog zavjeta priredio je Josip Samardžija, upravnik župe Sv. Lovre mučenika iz Petrinje, a u njegovom sastavljanju smo koristili ilustracije Juliusa Schnorra von Carolsfelda, njemačkog srednjevijekovnog slikara i grafičara.       

U Zagrebu 30.01.2014 Nenad Grbac

---------------

Riječ Gospodnja za svako vrijeme (A-K)

 

Mi ljudi najbolje čujemo i najviše pažnje obraćamo na nešto što slušamo po prvi put. Ponavljanje nam često, umjesto boljeg razumijevanja, ometa koncentraciju i zatvara uši. Kada nekoga slušamo da govori nešto što smo već prije čuli, redovito prestanemo slušati.

Koliko puta u našim međusobnim razgovorima gledamo sugovornika želeći mu pokazati da slušamo o čemu govori, a misli su nam već odavno na drugom mjestu?

Koliko puta u školama učenici upiru pogled u učitelja s jedinom namjerom da ga zavaraju kako slušaju? Koliko puta u crkvi odsjedimo vrijeme liturgije, a izgovorene riječi se odbiju od naših ušiju?

Naravno zna se dogoditi i suprotno da slušajući nečije riječi ili čitajući neku knjigu pažnju obratimo na temu teksta ili cjelinu i ne shvatimo ili jednostavno zanemarimo finese, odnosno sadržaj sakriven između riječi. Time, odnosno nedostatkom koncentracije ili njenim usmjeravanjem u pogrešnom smjeru, sami sebe zakidamo ne samo za ispravno razumijevanje teksta, nego i za sve ono vrijedno što nam je govornik ili pisac želio poručiti.

Upravo stoga smatramo da je Knjiga "Riječ Gospodnja za svako vrijeme", koju je priredio Josip Samaržija i više nego zanimljiv izdavački poduhvat jer i početnicima i upućenima pruža priliku da po prvi put ili još jednom pročitaju riječi gospodnje sakupljene i objavljene na jednom mjestu.

No, nikako ne smijem propustiti priliku istaknuti i silan trud priređivača Josipa Samaržije, župnika Župe sv. Lovre mučenika iz Petrinje, Naime cijeli dokument u kojem se nalazila knjiga "Riječ Gospodnja za svako vrijeme", u trenutku kad sam ga prvi put otvorio imao je oko 970 stranica teksta u A4 formatu.

Jeste li ikad pokušali digitalizirati, prepisati, kopirati ili razvrstati toliko teksta? Naravno da niste! Nekad davno takav su posao u dužem vremenskom razdoblju radile cijele ekipe ljudi, a naš priređivač je cijeli taj posao odradio posve sam.

Valjda vam je sad i jasno zašto sam mu u svom prvom odgovoru i komentaru na njegovu knjigu napisao da sam zadivljen. Iz tehničkih razloga tu knjigu smo odlučili podijeliti na tri dijela i zato se u naslovu ovog prvog dijela knjige i nalazi dodatak (od A do K).

A, za kraj onako usput ćemo spomenuti i činjenicu da su Josip Samaržija, odnosno Župa sv. Lovre mučenika iz Petrinje, na našem portalu dosad objavili još nekoliko knjiga duhovnog sadržaja čija čitanost, odnosno broj preuzimanja dokazuje da objavljivanje i digitaliziranje knjiga duhovnog sadržaja ima i svoju svrhu i budućnost.

Nenad Grbac. U Zagrebu 12.10.2013


-------------------


Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Najbolje komedije svih vremena

 

Tražeći po Internetu pronašao sam mnogo članaka koji opisuju najbolje komedije svih vremena. Nažalost većina izabranih komedija temelji se na za američku publiku zanimljivim i smiješnim temama poput gađanja hranom ili zvukova iz toaleta. Upravo zato odlučio sam vam ponuditi i malo drugačiji izbor najboljih filmskih komedija svih vremena. Znam da se taj izbor nekim možda i neće dopasti (oprostite ali ja zaista ne volim jeftine i priglupe američke sapunice) i stoga naglašavam da je taj izbor posve osoban i više prilagođen Europskom ukusu i smislu za smiješno.




Napisao i odabrao: Nenad Grbac



Ružni, prljavi, zli




 

Talijanski film koji je u vrijeme premijere ostvario izuzetnu gledanost te i danas sasvim uživa kultni status. Riječ je o naglašeno grotesknoj  priči u kojoj su kao sporedni i epizodni glumci angažirani stvarni stanovnici siromašnog rimskog predgrađa.

 

Nakon gledanja ovog filma točno ćete znati tko gdje drži mišomor, tko kantu sa benzinom, i koliko su vam točno priglupi političari zakomplicirali i upropastili život.


 

Brianov život




U Judeji majka ziba svoje novorođeno dijete. Tri kralja stižu s istoka, ali pokucat će na kriva vrata i pokloniti se Brianu Cohenu. 33 godine kasnije mladi se Brian pridružuje Narodnom frontu Judeje, navodnoj terorističkoj organizaciji čiji je cilj zbaciti rimsku vlast. Prvi je Brianov zadatak napisati grafit na zid Pilatove palače ? Romanes eunt domus ili Go home, Rimljani. Rimski centurion uhvatit će ga u toj raboti i iziritiran lošim pravopisom, naložiti Brianu da na zidu sto puta ispiše gramatički točnu latinsku rečenicu - Romani ite Domum. Od prve do završne scene, s kultnom pjesmom "The Bright Side of Life", "Brianov život" je pajtonovski film par excellence: subverzivna, drska, anarhična satira Biblije i njezinih pompoznih holivudskih interpretacija.

 


Riba zvana Wanda 




 

Ova genijalna komedija će vas dobro nasmijati, ali i pružiti puno zanimljivih informacija: Aristotel nije Belgijanac!, Pouka budizma nije: Svaki čovjek za sebe! i U Vijetnamu je bilo neriješeno. 

 


Ima li pilota u avionu




 

Izbrojano je oko 250 smiješnih scena u ovoj genijalnoj parodiji, a vjerojatno bi mogli pronaći još koju - film obiluje vizualnim gegovima, a tu su i brojne igre riječi i posvete drugim velikim filmovima.

   


Veliki Lebowski




 

Kultni film braće Coen inspiriran je noir klasicima u kojima se teško snaći, a glavni junak ovog filma se teško snalazi i u vlastitoj priči - valjda zato što je stalno napušen!


 

Sveti Gral




 

U drugom Monty Python filmu pratimo vitezove kralja Arthura u potrazi za Svetim Gralom. Na tom će se, neobičnom putovanju naći u krajnje bizarnim situacijama te se susresti sa ništa manje neobičnim likovima.



Idiokracija  (Idiocracy)




Znanstveno fanstastična komedija o dva prosječno inteligentna Amerikanca - muškarcu i ženi (IQ 100), koji su radi eksperimenta odvedeni u stanje hibernacije. Umjesto za planiranih godinu dana, oni su iz nje probuđeni 500 kasnije, u degradiranom i hedoniziranom američkom društvu, gdje se iznenada otkrilo da su najinteligentnije osobe na planeti.


U susretu sa ljudskom glupošću i sa željom da pomogne, glavni junak biva neshvaćen i proglašen neprijateljem naroda. Dok čeka izvršenje smrtne kazne, stanovništvu planete se pruža šansa da shvati njegovu dobronamjernost i plemenitost...


Uglavnom još jedan sjajan film brače Coen o društvu u kakvo se i mi ubrzano pretvaramo. A, ukoliko ne vjerujete u tu moju tvrdnju upitajte se za koga ste vi to zapravo glasovali na navodno demokratskim izborima 


 

Dr Strangelove...




Nuklearna apokalipsa nije jako smiješna stvar, no u rukama Kubricka ova priča pretvara se u vrhunsku hladnoratovsku satiru koja je ujedno i Kubrickova crnohumorna analiza mračnih strana ljudske prirode.

 

 

Goli pištolj






Frank Drebin odlučan je, ali i šeprtljav detektiv koji ima dvadeset i četiri sata da spriječi atentat na kraljicu Elizabetu II i vrati ugled Nordbergu, kolegi policajcu ...

 


Mrak film (Scary Movie)
 



   

Već duže od desetljeća traje urnebesna saga koja se oslanja na ismijavanje svih filmova iz horor i triler kategorije. Mrak film daleko je najpoznatiji način ismijavanja i parodije kojoj nisu izbjegle dosada najpoznatije radnje prenesene na kino platno kao ni glavni glumci koji su obilježili te filmove.

 




Napisao, odabrao i obradio: Nenad Grbac



Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

Apr 20 '14 · Oznake: najbolje komedije svih vremena

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Ali Faruk Biser

 


 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Rođen je 15. 11. 1956. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Doboju. Opštu i komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

 

Studirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu godinu dana u klasi Kaće Dorić. Na interdisciplinarnom postdiplomskom studiju Političkih nauka u Sarajevu položio ispite i uradio magistarski rad, ali do odbrane nikada nije došlo.

 

Radio je u Amaterskom pozorištu u Doboju. Amaterskom pozorištu „Ivo Lola Ribar" Sarejevo. U Književnoj omladini je bio predsjednik KO Doboj i član Predsjedništva KO BiH.

 

Objavljivao književne radove u časopisima i novinama i radove o kulturnoj istoriji regije Doboj. Rat provodi u Bosni i Hercegovini gdje u listu „Gradina" objavljuje ratne satrire.

 

Objavio knjige: „Slike Bosne" 1994., „Grlice nad minskim poljem" 1995. (prevedena na norveški), „Fredsdrĺper" (Kapi mira) na norveškom 1997., „Oni ne pucaju na nas" 1999., „Mistična riječ domovina", 2009., „Pletenica od 200 čestitki" 2011.

 

U Norveškoj piše i režija dvije dvojezične predstave (bosanski-norveški): „Mir nemira - Ufredens fred"  i „Ko si ti? - Hvem er du?"

 

Zastupljen u „Druga svjetlost" 1983. (Zbirka radova članova Književnog kluba „Ivo Andrić" Doboj)  i „Pjeva krvava Bosna" 1994.

 

E-mail: rolig.havet@hotmail.com

 

Napomena:

 

Ovaj roman je napisan davne 1998.  a njegovi su dijelovi igrani u spomenutoj predstavi „Ko si ti?" ali ga autor do danas nije htio objaviti iz lične odgovornosti prema pisanoj riječi. Međutim, danas misli da je to trebao ranije učiniti.

  

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Oteta prošlost -
http://www.digitalne-knjige.com/biser.php

 

---------------


Naslovnice knjiga:



---------------

Kritike:

Razgovor s životom (recenzija)

Od rata na balkanskim prostorima krajem prošlog stoljeća uvriježio se stav kod  ljudi da se na osnovu njihovih iskustava može napisati roman, a osvješten je u izjavi svakog našeg čovjeka kad kaže sugovorniku: „Eh, kad bih ti ja pričao sve kako je bilo, mogao bi se o tome napisati cijeli roman.“

 

Pred nama je djelo bosanskog književnika Ali Faruka Bisera Oteta prošlost. Prije ovoga djela Biser je objavljivao na bosanskom i norveškom i ovo mu je sedma knjiga. Budući sam nazvao knjigu djelom, dužnost mi je objasniti o kojoj se formi knjige radi. Po fabuli i epizodama spreman sam reći da je u pitanju roman, a po duljini sklon sam reći da je novela ili opet, kraći roman. Bilo kako bilo, ovo djelo je jednako uspješno bez ozbzira bilo novela ili roman.

 

Vraćam se na početak. Svaki Bosanac, a priori Bošnjak koji je preživio rat u svojoj domovini može reći da ima materijal za roman. Zamislite koliko tek materijala za roman ima čovjek koji je kreativan, koji je po vokaciji prozaik i uz to posjeduje suptilnost poete, a koji je uz to intelektualac i po senzibilitetu lucidni promatrač i analitičar svega. Takav čovjek može napisati barem desetak romana na tu temu.

 

Međutim, autor je apstrahirao sve nebitno i sveo svoju osobnu golgotu na ono suštinsko: protjeran od neprijatelja (dojučerašnjih prijatelja), obreo se u zemlji koju nije birao za svoju novu domovinu (koja u principu to ne može biti) i tamo je minoriziran kao beznačajna jedinka koja više nema svoju svrhu jer ju je birokracija dovela do besmisla.

 

U takvom okviru svatko tko ima moć introspekcije započinje unutarnji dijalog sa svojim (izgubljenim) životom. Što više raščlanjuje svoj život – čovjek postaje stranac prema samom sebi. To je prva asocijacija s Camusovskim apsurdom jer: ...Život je traganje za istinom i vječiti konflikt sa laži i imaginarnim životom.Život je zbog rata sveden na apsurd budući je življenje izgubilo svaku svrhu.

 

Simptomatično je da roman ima vrlo malo likova koji nose fabulu. Zapravo su bitna samo dva lika. Prvi je Adem (piščev alter-ego) s imenom prvog čovjeka, ali ga vjetar života preobražava u zadnjeg čovjek na svijetu kojem su svi u ratu pobijeni. Uz njegov yang, drugi lik je njegova yin (i antiyin) Hava, prva žena koja je toliko eterična da je doista hava (zrak), u biti nevažna jer su i njoj kao i drugim ženama pobijena djeca i ona više nema snage za rađanje. Ipak autor daje mogućnost optimizma u izjavi jedne majke: Ne mogu oni pokositi koliko mi možemo zasaditi. Ali ovakvoj formi romana i nije potrebno mnogo likova, dovljna je Hava, Aco i Dragan – a oni, djelujući kao antiteza Ademu imaju funciju da dopune i zaokruže glavni lik. Sam lik Adema je pokretač svog univerzuma – jer u turobnoj usamljenosti na Sjeveru samozdadovoljne gospoje Europe – sve što se dešava, događa se iza njegovih očiju, u njegovoj sivoj masi, u dubini njegove psihe. Tu, u labirintu njegovih vijuga gdje podsvijest caruje, živi ostatak smisla Ademovog života. Njegovi snovi u njegovim isprekidanim magnovenjima su put ka spasu, grozničavo nastojanje da se pronađe bar malo smisla i da se životu vrati svrha. Pri tome nastoji biti koliko-toliko društven, pristaje na izlazak s prijateljicom koja dovodi naizgled hendikepiranu Norvežanku – i dok pleše sa Skandinavkom – shvaća da je on, zbog sudbine hendikepiran više od ikoga, jer je izgubljen u civilizaciji koja je nehumana i otuđena.

 

No kada ostane sam, opet utone u prošlost, ona mu odzvanja i vuče ga u sjećanje na bivše prijatelje. Aco je mislio da vjeruje u mogućnost zajedničkog života, ali je digao oružje protiv svoje domovine, a Dragan je sam sebi uzeo život jer su ga razočarali njegovi sunarodnjaci. U oba slučaja je radilo oružje, a ono je svojstveno lovcima, onim lovcima koji žive barbarizam u sebi, jer im je on najjači credoopstanka: ulovi da ne budeš ulovljen. Tu ne pomažu ni pedantni i provokativni Jehovini svjedoci, ni produhovljene misli Erazma Rotterdamskog, ni varljiva mantra da „misli pozitivno“, pa ni sva antologijska (apolinijski uzvišena) svjetska poezija.

 

Odbačen od svoje okoline, socijalnog radnika koji je birokrata (i tehnokrata), svejedno, žigosan kao mrski musliman i latentni terorista Adem sam sebe izopćava jer odbija imati ikakve veze s Nordijkom koju sreće u lokalu pošto ona mrzi sve što joj imalo miriše na islam. Ta kvazi-dama, pijana (a i dovoljno glupa) ne shvaća sarkazam kad joj Adem kaže da neke primitivne civilizacije nisu jele životinje kako ne bi dobile njihove osobine, te da zato ni muslimani ne jedu svinje kako ne bi postali svinje.

 

Da u vokabularu pisca nema nekoliko spontanih arhaizama i turcizama moglo bi se reći da ga je pisao neki europski egzistencijalist. I ne samo to, jer kraj romana neodoljivo miriše na proces, onaj kafkijanski, iz kojeg izlaza nema. Od ranije intonirana maksima žrtava rata: Mi ne želimo čuti riječi naših neprijatelja nego tišinu naših prijatelja. ovdje ne pomaže jer dolazi do montiranog suđenja demokraciji, slobodi (misli), svemu što je napredno. Uzaludan je trud Ademov što citira misli Kanta, Diderota i Ruskina. Isključivost rigidnih naci(onali)stičkih stavova je nemoguće pobiti.

 

Poslije svega Ademu je jedino pribježište Umjetnost, stvaralaštvo. Ostaje mu da piše, da ispriča još jedan roman i još jedan i još... A ovaj je roman zanimljiv, provokativan, nadahnjuje, tjera na razmišljanje, postavlja pitanja i daje odgovore, te nastoji svojom dostojanstvenom sjetom i humanim patosom vratiti i prvom i posljednjem čovjeku (koji je čovjek) otetu prošlost.

 

Zlatko Lukić

 

Naslov recenzije je zapravo podnaslov djela koji je stajao u radnoj verziji rukopisa. Recenzent je sugerirao autoru da izostavi takav podnaslov jer je u biti svako književno djelo svojevrstan razgovor sa životom. U nedostatku bolje ideje recenzent je za naziv recenzije „ukrao“ bivši podnaslov djela. Recenzent moli autora da uvaži njegovu ispriku. (op. recenzenta) 

-------------------


Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Prijav

Pet savršenih knjiga za muškarce koji nikada nisu čitali




Statistika kaže da jedna trećina odrasle muške populacije nikad ne čita knjige. Stoga smo vam odlučili ponuditi pet knjiga koje bi se mogle dopasti čak i muškarcima koji nikad ne čitaju knjige i koje bi ih mogle natjerati da nađu inspiraciju i za čitanje nekih drugih knjiga?


Gotovo 30% muškaraca nikad nisu pročitali nijednu knjigu. Razlozi zbog kojih ti ljudi ne čitaju su različiti, ali to da "oni stvarno ne žele čitati knjige", je doista problem. 


Neki od njih više preferiraju video igrice, filmove, serije i TV nego čitanje, neki previše vremena provode skrivajući se od  vlastite supruge i njenih promjena raspoloženja, pa ne stignu čitati knjige, a jednom djelu muške populacije je druženje s kriglom pive i prijateljima u društvu obdarene konobarice puno draže od bilo kakve knjige.


I upravo stoga za te i takve muškarce izabrali smo pet knjiga koje bi im mogle pomoći da zaborave na promjene raspoloženja svoje supruge i zamamne obline konobarice u lokalnoj birtiji.


"Sve loše je dobro za vas" Stevena Johnsona


Ako osjećate krivnju zbog igranja video igrica, gledanja filmova i TV-a , ovo je knjiga za vas. Sve se u njoj događa i brzo i otvoreno, Johnson tvrdi da je danas popularna zabava narasla u daleko složeniji problem, nego što je to bila u posljednjih nekoliko desetljeća.


"Staljingrad"  Antony Beevor


Pročitajte više o nevjerojatnoj i strašnoj bitci za Staljingrad. Ova knjiga kao da govori. Ona izaziva uzbuđenje. Zato, ako vam se sviđa drugi svjetski rat, to je knjiga upravo za vas. Roman je poprilično obiman - 500 stranica - ali to vas neće smetati. 


"Starac i more" Ernest Hemingway


Malo je romana koji je lakše i uzbudljivije čitati od ove knjige. Knjiga je kratka - 99 stranica – iako je neki nazivaju romanom. To je savršena avantura, priča o starcu koji ima lošu sreću ribareći na Atlantiku. Tu knjigu ćete pročitati za samo 40 minuta, a zatim će vam biti potrebno neko žestoko piće. Na primjer viski.


"Cesta" Cormac McCarthy


Nevjerojatno uzbudljiv kratki roman o ocu i sinu koji pokušavaju preživjeti globalnu katastrofu. b) To je praktični vodič za preživljavanje globalnih katastrofa, koji bi jednog dana i vam mogao biti biti korisno. c) To se više od potrebe za preživljavanjem globalne katastrofe. Ako ste ikad upitali  zašto ljudi plaču kad čitaju knjige, ovaj roman će vam pomoći da to saznate.


"Finneganovo bdijenje" James Joyce


Finneganovo bdijenje (eng. Finnegans Wake) je posljednji roman kojega je napisao James Joyce. Nakon Uliksa koji je izdan 1922., dijelovi od onoga što je bilo poznato kao djelo u nastajanju postupno su se počeli pojavljivati (naslov je do kraja ostao tajna između pisca i njegove supruge). Finneganovo bdijenje nije samo knjiga toka svijesti kao Uliks, već se radnja događa za vrijeme sna i zbog toga je toliko teško otkriti značenje same radnje, pojedinih rečenica ili riječi.



-----------------

Preveo i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 



Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Franjo Martinović Fram
 

  

 

-----------

Bilješka o piscu:

 

O FRAMU

 

Fram je rođen u Cirkusu Croatia. Kaže da se ponovo rodio kad je, kao mlad i neiskusan, počeo pisati za "Hrvatsko slovo". Informatički "potkovan", vlasnik je ovog portala kojeg sam kreira i uređuje.

 

Svojevremeno je bio najmlađi u plejadi mladih zagrebačkih humorista i satiričara među kojima su se isticali: Vlado Šimenc, Ivan Boždar, Pajo Kanižaj, Miroslav Dolenec i drugi.

 

Pisao je humoristično-satiričke uratke koje je objavljivao u gotovo svim medijima bivše ex JU države. Osim toga pisao je za djecu i mladež, a bavio se ozbiljnim, istraživačkim novinarskim i književnim radom pišući reportaže, priče, feljtone, komentare i t.d.

 

Dugo vremena tražio je valjane razloge za izdavanje ili izdaju knjiga, pa je zaključio da riječ "izdaja" u državi ima široko značenje - izdaju se tajne, prijatelji, lažne svjedodžbe, rješenja, novčanice, isprave etc.

 

Prevagnuli su razlozi "za", jer pored tolikih izdaja, knjiga koja se izdaje ne može biti veleizdaja, bez obzira na nakladu..

 

Autor je zapaženih knjiga: Vašar humora i satire, Selski divani, Evropsko selo roda Rvacka, Cirkus Croatia, Hrvatski lonac iz balkanske krčme, Brzojavi i brzoglasi iz Cirkusa, Balkanijada ili Idemo u Paketu, te drugih. Neke su doživjele i više izdanja, uvrštene među hitove koji se u suvremenoj Hrvatskoj guraju "pod tepih" i u medijsku izolaciju.

 

Knjige "Brzojavi i brzoglasi iz Cirkusa " i "Balkanijada ili Idemo u Paketu", koje su nedavno izašle iz tiska, zapravo su humorističko-satirični prikazi balkanske zbilje, s naglaskom na zbivanjima u Hrvatskoj koja se koncenzusom našla u Banani, a zna se da od banana najbolje žive oni koji mogu do visokih grana i položaja.

 

FRAM je član Društva hrvatskih književnika (DHK). Spočitavali su mu hrvatsku ljevicu, sada desnicu, no on i dalje kao "crveni desničar" frontalno ismijava sve negativnosti jednih i drugih, te se ne smatra pripadnikom niti jedne političke opcije, a svojim oštrim perom i jezikom zamjerio se mnogima, pa je valjda Božjom voljom još među živima.

 

U novije vrijeme podosta satira objavio je i u Međunarodnom časopisu za satiru, humor i karikaturu "Nosorog", pa neki drže da je fenomen Balkana, jer su ga tiskali "ustaše", štampali "četnici", a početnici učili od njega kako se piše satira.

 

Kao član Društva hrvatskih književnika (DHK), između ostalog, u tjedniku za kulturu "Hrvatsko slovo" pisao je humorističko-satirične priče iz balkanske zbilje, pa i šire. Samo u "Hrvatskom slovu" objavio ih je preko 270, a objavljivao je i fotomontaže.

 

U nemogućnosti da se na pametan način suprotstavi njegovu ubojitu peru, Frama je hrvatska kriminalna bagra iz politike i zaposlena po institucijama, proglašavala pokojnim, pokušavala lišiti poslovnih sposobnosti i predlagala prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju, što im nije uspjelo, pa je to ostavilo traga u njegovim satiričko-humorističkim knjigama koje imaju i povijesno-dokumentarnu vrijednost.

 

Krunski dokaz da se doista rodio i nastavio živjeti u Cirkusu Croatia, Fram navodi slijedeće. Dobitnik je Spomenice i Medalje Domovinskog rata, bez statusa branitelja, a nije mu priznat ni jedan dan u ratu. Na upit - zašto je dobio ova visoka državna priznanja, nitko mu ne zna odgovoriti, pa ni predsjednik države koji ih je dodijelio?!

 

Bivša država Framu je eksproprirala (čitaj: oduzela!) imovinu, u zamjenu dala drugu, ali mu ova država dva desetljeća nije dozvoljavala da postane njen vlasnik. I tu činjenicu Fram navodi kao dokaz da doista živi u Cirkusu Croatia.

 

Za Frama bi se moglo reći da je inovator, jer je izmislio nov način nagrađivanja za pisanu riječ u Cirkusu Croatia; umjesto nagrade za životno djelo, Biografija! Kasnije može i Bibliografija! Zato s ponosom ističe da nije dobitnik nagrada i nije oštetio državni proračun!

 

Da se ne zaboravi, Fram je autor i najnovije digitalne satiričko-humorističke knjige "Zbrda, zdola" koja čitatelju ostaje u dugom sjećanju, jer se u njoj prepozna.

 

Sve donedavno u Hrvatskoj su mu onemogućavali pristup informacijama, ukidajući MAXadsl vezu, pod izgovorom da "nema tehničkih mogućnosti".

 

Zato na kraju osta nenapisano,

Potpisano, a negdje zapisano:

Priznajte, ako imate muda

Na kraju cirkuskog suda

Rad se ne plaća, nerad naplaćuje,

Nešto se i u kešu potplaćuje.

Nakon balada idu ovrhe,

Žalbe u Cirkusu nemaju svrhe.

Zato je svatko pošten nadrljajo;

Ništa skrivio, ni zabrljao,

A Sud mu ovrhom nos natrljao!


 -----------

 

Više podataka o  Framu, moći ćete saznati tako da ga i  izravno kontaktirate:

 

E-mail adresa: franjo.martinovic@sk.t-com.hr

 

Telefon: 098/647923 ili 044/715179

 

Web stranica: http://www.framxxl.com/

 

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbrda, zdola; digitalne knjige, 2014.

 

http://www.digitalne-knjige.com/fram.php

 

Zmrda, zgola; digitalne knjige, 2016.

 

http://www.digitalne-knjige.com/fram2.php

 

Crtice iz života; digitalne knjige, 2017.

 

http://www.digitalne-knjige.com/fram3.php

 

---------------

 

Naslovnica knjige:


 ---------------

„RECENZIJA" KNJIGE „ZBRDA, ZDOLA"  IZ PERA POZNATOG KNJIŽEVNOG KRITIČARA LUDWIGA BAUERA - LUJE:

 

Dragi prijatelju,

 

s obzirom na šest desetljeća našeg poznanstva, kolegijalnosti itd. posebno mi je žao što ti ne mogu napisati predgovor / pogovor za knjigu.

 

O tvome humoru mislim sve najbolje i siguran sam da će knjiga biti dobra i ubojita. Ali činjenica je da sam se dao angažirati u veći broj povjerenstava koja se bave ocjenjivanjem književnih radova. Osim toga, član sam internih grupa koje prosijavaju tekstove koji poslije dolaze u obzir za daljnja ocjenjivanja. Zbog toga nije kompatibilno, odnosno nedopustivo je da pišem recenzije, prikaze, pogovore i sl. o bilo čemu.

 

Imao sam već tu nekih propusta iz neznanja i nadam se da će posljedica toga što sam napisao pogovor za jednu dječju knjigu biti samo to što ću ponuditi ostavku na mjesto predsjednika povjerenstva za nagradu Grigor Vitez, ali većinu spomenutih angažmana ne bih želio napustiti.

 

Žao mi je što nisam na vrijeme bio svjestan ove dimenzije stvari, ali očekujem tvoje prijateljsko razumijevanje.

 

Srdačno, Ludwig Bauer - Lujo



 UMJESTO PREDGOVORA KNJIGE ZMRDA ZGOLA

 

SREĆA U NESREĆI

 

Šalju se i primaju čestitke. Mnogi ne znaju zašto ih šalju.

 

Sretan ili čestit i blagoslovljen Božić!

 

Zvuči kao dobitak na lutriji, a je li doista tako?

 

Sretna Nova godina!

 

Kakva i koja? Je li ovo sreća u nesreći?

 

Nezakonito otpuštenim radnicima sretan Božić!

 

U svijet otišlo tridesetak tisuća gastarbajtera, sretna im Nova godina!

 

Trudbenicima nije plaćeno za rad, umjesto toga, čestit im Božić i sretna Nova godina!

 

Čestit Božić i sretna Novu godinu blokiranim ovrhama i deložiranim, ako prežive?!

 

Eurojackpot nije pogođen, ali milijuni stižu u Hrvatsku!

 

Milijuni su otišli i Srećku iz lutrije u Novsku.

 

Prema tome, sreća u nesreći smiješi se po glavi stanovnika!

 

Unesrećeni su na humanitarnom koncertu pokazali da imaju veliko srce, jer su donirali pet kuna, plus PDV.

 

Sretna im Stara, Nova, glazbena i raspjevana Godina!

 

Bivše radnice i radnici otišli u prijevremenu mirovina, što je sreća, ali je nesreća što će od te mirovine teško živjeti.

 

Možda zvuči paradoksalno, ali najviše sreće u nesreći za Božić i Novu godinu imaju neradnici ispod šatora, jer imaju doniranog ića i pića, te višestruko veća primanja od onih koji rade, a nemaju ni šatora!

 

Zmrda zgola

 

Ak' si čovjek, a ne pola,

tad pročitaj Zmrda zgola.

Vidi kad dođeš do pola

tko se tamo mrda zgola.

Zbrda zdola, Zmrda zgola,

knjige su za ubit vola.

Zašto mene sada pitaš?

Ne mrdaj dok ne pročitaš

.

Zbrda zdola, Zmrda zgola,

pročitaj ih bar do pola.

Duša meka, glava tvrda,

vidi nešto dole mrda.

Da te ne bi glava bola,

čitaj sve, a ne do pola.

Velika te nužda stisla,

pa čekanje nema smisla.

Franjo Martinović Fram


-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Najsmješnija pitanja u knjižarama




Prodavači knjiga u knjižarama često se susreću s pitanjima koja variraju od smiješnih do potpuno besmislenih. Jane Kembel, koja radi u knjižari Ripping Yarns u Londonu, odlučila je da ih sve sakupi na jednom mjestu. Upravo zato je napisala knjigu “Čudne stvari koje kupci  knjiga izgovore u knjižari”.

 

Iz te knjige izdvojili smo neke nama zanimljivije dijelove.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Ah, taj Shakespeare! Svuda  samo o njemu pričaju, zar ne? Ne može se od njega pobjeći. Želio bih da nam taj čovjek učini uslugu i umre već jednom.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Treba mi neka grozna knjiga da je poklonim nekom koga mrzim.

Što mi možete  preporučiti?

 

-----------------------------------

 

Kupac (u ruci drži knjigu o umjetnosti i komentira): Taj Pikaso je sigurno imao jako ružnu ženu.

 

-----------------------------------

 

Kupac (kupuje knjigu “Guliverova putovanja”): Razmišljam da krenem na putovanje, pa sam mislio da će mi možda ova knjiga dati ideje da posjetim neka mjesta. Djeluje mi da je pisac mnogo putovao i bio u nekim vrlo čudnim krajevima svijeta!

 

-----------------------------------

 

Kupac (prijatelju): Sviđaju mi se samo knjige koje me mogu uvjeriti da su se te stvari zaista desile. Kao “Sumrak saga”.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Knjiga “Gordost i predrasude” je objavljena davno, zar ne?

 

Prodavač: Da.

 

Kupac: Tako sam i mislila. Colin Firth (glumac koji glumi u istoimenom filmu) je izgledao baš dobro u vrijeme kad je ta knjiga napisana.

 

--------------------------

 

Kupac: Želio bih da vratim knjigu “Gdje je Voli?”

 

Prodavač: Zašto?

 

Kupac: Zato što sam ga pronašao.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Da li imate audio-knjige na znakovnom jeziku?

 

-----------------------------------

 

Djevojčica (pokazuje knjigu “Mačka sa šeširom”): Napravila sam šešir za svoju mačku, ali ona odbija da ga nosi. Ta knjiga je puna laži.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Ne volim biografije. Glavni lik obično umire na kraju.

 

-----------------------------------

 

Kupac: U kom dijelu knjižare mogu da nađem knjigu o radu motora na unutrašnje sagorijevanje koja je prikladna za trogodišnjaka?

 

-----------------------------------

 

Djevojčica: Tata će me voditi u Zoo vrt! Htjela bih čitati knjigu o čimpanzama. Imate li neku koja ima slike majmuna?

 

Prodavač: Sigurna sam da imamo, pomoći ću ti da je nađeš.

 

Djevojčica: Hvala. Mislim da će im se te slike majmuna sviđati. Podsjećaju me na tatu.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Tražim knjigu “Romeo i Julija”. Radnja knjige se zbiva oko Leonarda DiCaprija i još jedne bande.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Svidjela mi se knjiga “Pedeset nijansi Sivog”. (Pauza) Imate li ilustriranu verziju?

 

-----------------------------------

 

Kupac: Imate li “Jane Eyre ”? Treba da je čitamo u našem književnom klubu.

 

Prodavač: Naravno. Odmah ću vam donijeti primjerak.

 

Kupac: Hvala. Znate, idem u taj klub, ali zapravo mrzim čitati knjige.

 

Prodavač: Zašto onda idete tamo?

 

Kupac: Zaista ne znam. (Pauza) Kako bih sebi olakšala, kupila sam knjigu pod nazivom “Kako da govorite o knjigama koje nikad niste pročitali”.

 

Prodavač: I?

 

Kupac: Nisam je pročitala.

 

-----------------------------------

 

Starija žena: Ne mogu da vjerujem da svi čitaju “Pedeset nijansi Sivog”.

 

Prodavač: Da. Vjerujem da mislite da ta knjiga nije za vas.

 

Kupac: O, ne! Već sam sve to probala, nema potrebe da još i čitam o tome.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Dobar dan, tražim Bibliju za svoju majku, ali nisam sigurna tko je autor.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Da li su napravili filmsko izdanje Biblije kada je “Stradanje Isusovo” bilo u kinu? Znate, tekst je biblijski i pomalo dosadan, no sviđa mi se Mel Gibson u glavnoj ulozi?

 

-----------------------------------

 

Kupac: Imate li neku novu knjigu od Charlesa Dickensa?

 

Prodavač: Mislim da on nije objavio ništa još od 19. vijeka….

 

-----------------------------------

 

Kupac: Imate onu novu koju promovira Oprah Winfrey.

 

Prodavač: Oh, da, “Priča o dva grada”; da, imamo je.

 

Kupac: Da, baš kao što rekoh, to je njena nova knjiga.

 

-----------------------------------

 

Kupac: Kada ćete zvati autora knjige "Gospodar prstenova" da potpisuje knjige?


-----------------


Preveo i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

Apr 16 '14 · Oznake: najsmješnija pitanja u knjižarama

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete 

besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------

Jan Morić



   Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.

 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Jan Morić je rođen 20. kolovoza. 1988.

 

Živi u Zagrebu i radi kao bodyguard i nije vampir. Njegova najveća ljubav su motori i to oldtimeri i choperi.

 

Na nagovor kolege počinje se baviti pisanjem da ispuni dosadne noći na poslu. Ljubitelj je horor knjiga i filmova većinom o vampirima.

 

Zbog te njegove opsjednutosti vampirima njegovi najbliži ga i sami nazivaju vampirom. Tako nastaje i knjiga o vampirima Očeva krv.

 

Inače vodi sasvim normalan i društven život  istog možete naći i na facebook-u i vrlo rado će vas upoznati i razgovarati s vama. 

 

Završivši tu prvu knjigu shvaća da je tema zanimljiva i odlučuje napisati i dva nastavka, a to su "Ubirski svijet" i "Moja baza".   

 

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Očeva krv -  http://www.digitalne-knjige.com/moric.php


"Ubirski svijet" - http://www.digitalne-knjige.com/moric2.php


---------------

 

Naslovnica knjige:


 ---------------

Kritike:

O knjizi "Očeva Krv", Jana Morića

Mnogi tvrde da mladi danas malo čitaju. No, spektar knjiga za mlade knjiga za mlade dokazuje nam da to i ne mora biti istina. Naime postoji mnogo knjiga za mlade od ljubavnih romana, knjiga o krvoločnim vampirama, do knjiga o vilama, čarobnjacima i anđelima. Ukratko, u tom žanru apsolutno svatko može naći nešto za sebe. Nekoć su najpopularniji pisci ovih knjiga bili R. L. Stine i J. K. Rowling, što se doduše nije promijenilo jer oni i danas uživaju veliku popularnost, ali došle su inove generacije spisatelja poput Meg Cabot, Richelle Mead i svakako Stephenie Meyer.

Sve to odrazilo se naravno i u filmskoj umjetnosti tako da smo posljednjih godina imali priliku vidjeti nekoliko izvrsnih filmova, koji se bave vampirima. Spomenuti ćemo samo naslove kao što su Underworld, The Twilight Saga, Blade.

S obzirom nas sve za očekivati je bilo i da se u našoj književnosti ubrzo pojavi netko tko će se pozabaviti tom očito vrlo zanimljivom temom. I upravo stoga drago nam je da vam možemo predstaviti jedan od prvih romana o vampirima u hrvatskoj književnosti.

Riječ je o knjizi "Očeva Krv", Jana Morića.

Da bi vas dodatno zainteresirali ukratko ćemo vam prepričati početak knjige: 

Glavni Junak knjige "Perun" dobiva čudnu e-mail poruku sa neobičnom adresom - Akademija nadnaravne znanosti. U poruci piše sljedeće: "Sinoć ste posjetili naš blog o vampirima. Ako Vas zanima nešto više o toj temi javite nam, molimo Vas!".

U svom odgovoru on napiše sljedeće: I tako otipkam poruku - "Zanima me puno.

Nakon još nekoliko poruka glavni junak se nalazi s osobom koja ga poziva da započne školovanje u Akademiji nadnaravnih znanosti i tvrdi da je još prilikom njegovog rođenja određeno da on bude njegov učitelj."

Najveće iznenađenja glavni junak doživljava kad mu sugovornik otkrije da je i njegov otac bio vampir…

Sve drugo o doživljajima Peruna i njegovih novih prijatelja s Akademije nadnaravnih znanosti svi oni koji vole sage o vampirima moći će pročitati u knjizi "Očeva krv" Jana Morića.

 A za kraj ćemo samo pridodati da autor već radi i na dva nastavka ove knjige.

Nenad Grbac, u Zagrebu 07. 11. 2013.

 ---------------

"UBIRSKI SVIJET "NASTAVAK ROMANA "OČEVA KRV"

Govorimo mudrosti neke i pamet prosipamo, a ne shvaćamo da su to sve puste priče. Bavimo se ne važnim temama, da bi pobjegli od istine. Priče su priče, a samo istina i ljubav je vječna i ona zauvijek ostaje. Nije bitno tko koga razumije, tko je mudriji. Već samo ono što je u srcu iskreno i prava istina.

Bitno je da li želiš istinu prihvatiti ili i dalje ostati na iluzijama i nekim lažnim mudrostima. Čovjek je čovjek samo ako je iskren i ne boji se.

Stoga ponašaj se kako ti srce govori, jer to je put do vječnosti i vječne sreće.

To je jedini put, a sve ostalo su priče, puste, prazne priče i već odavno isfurane.

Istina i ljubav jedino ostaju vječno…

Jan Morić

 


 ---------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Nikša Eterović

 


 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Nikša Eterović rođen je 1955. u Splitu. Djeluje kao redatelj, kazališni pedagog, autor i trener. Diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na ADU Zagreb, te filozofiju i komparativnu književnost u Zadru.

 

Od 1972. kao redatelj ostvario 130 premijera u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, Finskoj, Njemačkoj i Irskoj. 

 

Seli 1988. u Berlin, da bi tu realizirao svoje ideje o multinacionalnom i višejezičnom kazalištu.

 

Tako je nastao Wind Spiel Theater, u kojem je ostvario niz projekata, a posebnu pažnju privukao je ciklus programa „Café der Intuition" koje je realizirao redovno svakog mjeseca, punih sedam godina.

 

Autor je HT - Organically Creative Method, s terapijskim efektima.

 

Inicirao je 1995. osnivanje  „Internationalen Ausbildungsinstituts theakademie Berlin"  kojeg vodi sve do listopada 2012. godine.

 

Djeluje i kao docent za glumu, režiju, kazališnu pedagogiju, te kao trener za studentske redateljske projekte.

 

Nikša Eterović djelujući kontinuirano i kao redatelj 2002. osniva  teNTheater Berlin.

 

Od 2006. - 2013. realizira James Joyce ciklus od pet naslova, praizvedbu su doživjele četiri predstave.

 

Nikša Eterović  je objavio različite radove  iz područja kazališta, baveći se kreativnošću kao njegovom centralnom temom.

 

Njegov rad na projektima iz djela i života Augustina Tina Ujevića i Jamesa Joycea, dokumentiran je u knjigama koje su objavljene uz predstave.

 

Živi i radi u Berlinu.

 

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Oštrica dijagonale -
http://www.digitalne-knjige.com/eterovic.php

 

---------------

 

Naslovnica knjige:


 ---------------

Kritike:

Nikša Eterović je cijenjeni kazališni radnik, redatelj i pedagog. Djeluje i kao docent za glumu, režiju, kazališnu pedagogiju, te kao trener za studentske redateljske projekte.

Svoje iskustvo stečeno dugogodišnjim radom s glumcima i bavljenjem kazališnom pedagogijom sabrao je, objavio i učinio dostupnim u knjizi "Oštrica dijagonale"

Već prilikom prvog listanja knjige shvatiti će te da se u ovom slučaju radi o osobi, koja ne samo da dobro poznaje kazalište i odnose u njemu, nego da je i riječ o osobi koja kazališnoj pedagogiji istovremeno pristupa i studiozno (vodeći računa o svakom detalju), i opušteno (dopuštajući svojim studentima glumcima i redateljima da sami stvaraju i doživljavaju svoj uloge i kreacije).

Očito je da je autor knjige kroz vlastito iskustvo shvatio da je takav pristup jedina garancija onog što on želi postići i kazališta onakvog kakvim bi on želio da bude.

Možda upravo zbog toga autor odmah na početku knjige navodi sljedeće:

Na sljedećim stranicama bilježim razmišljanja o školovanju scenskih umjetnika. Prihvatite, molim vas, ovaj zajednički naziv za glumce, redatelje, dramaturge, kazališne pedagoge, tj. osobe koje svojim konceptima i akcijama osmišljavaju prostor igre (SpielRaum), odnosno igru u prostoru (Spiel in Raum), da izbjegnemo terminološke nesporazume.

Školovanje umjetnika je tema koja uvijek otvara čitav niz pitanja. Pitanja na koja se odgovara protupitanjima.

Na početku bi igra! Igra u prostoru - rodi prostor igre!

Igra je nastali redoslijed zbivanja i značenja.

Da bismo igru mogli ponavljati, trebamo dogovoriti neke koordinate i orijentacijske točke te tako ponavljamo neki redoslijed zbivanja.

Isti redoslijedi zbivanja nikad ne rezultiraju istim značenjima. Jesu li vaša iskustva drugačija?

Ako ponavljamo neki redoslijed zbivanja, znači li to da ponavljamo igru?

Nije li karakteristika igre - da je neponovljiva?

Bez sumnje je da upravo takav pristup kazališnoj pedagogiji doveo i do stvaranja ove knjige koja će svojom razigranošću, pedagoškom jednostavnošću te studioznim i vrlo detaljnim pristupom sasvim sigurno zainteresirati mnoge ljubitelje kazališta i glume da je pažljivo pročitaju i detaljno prouče.

Nenad Grbac. U Zagrebu 24.10.2013.

-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Apr 15 '14

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Kristina Koren



 

-----------

Bilješka o pjesnikinji:

 

Kristina Koren rođena je 28.07.1978.godine u Zagrebu gdje i danas boravi i stvara. Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima za vrijeme školovanja i bila urednik školskog časopisa „Izidor“. Piše ljubavnu i duhovnu poeziju te romane. Završila je osnovnu i srednju školu u Zagrebu, te 2007.godine tečaj za ECDL specialist u školi za odrasle „Algebra“. Majka je troje djece.

          

Svoje prve stihove zabilježila je još u školskoj klupi kada je umjesto zadanog sastavka napisala svoju prvu pjesmu „Moj prijatelj robot“ i od tada emocije prenosi kroz stihove, a svojim je literarnim izražavanjem postigla današnje rezultate.

 

Tako su se redale pjesme: „Kako zamišljam sreću“, „Tihi Božić“, „Prvi snijeg“, „Bez majke“ i „Budi slobodna moja Hrvatska“ koja je pisana za vrijeme rata.

 

Njene duhovne pjesme objavljivane su u tadašnjem župnom listu u Čučerju 1995.godine. Aktivno sudjeluje u internetskom časopisu „Plamen" humanitarnog karaktera u kojem je objavila svoje osobno svjedočanstvo i vlastite molitve pisane 2009.god. Suradnik je još nekoliko portala od kojih na nekima objavljuje kolumne o situacijama iz stvarnog života.

 

Njena poezija obogatila je i mnoge međunarodne zbirke u izdanju „Providenca“, „ KLD Rešetari“, „Književno pero“, „Mili dueli“ i „Kultura snova“ , od kojih su neke u digitalnom izdanju „Kiprijanov Kladenac“, „Udruženje balkanskih umetnika“, „Urlik“, „Garavi Sokak“, te duhovna poezija u izdanju „Lipin cviet“.

 

Rado se odaziva na razne manifestacije i festivale na kojima se javno izvodi poezija. Svoju prvu zbirku javno je objavila 2013.godine te je postigla do sada veliki uspjeh time što su sve njene zbirke koje su objavljivane na portalu digitalne-knjige.com rado prihvaćene kod čitatelja diljem svijeta.

 

Član je KLD Rešetari, Udruge Vjekoslav Majer, KULTure Snova, Udruge Balkanskih Umetnika te udruge „Pisci bez pravila Lič“. Njeni uzori su: Marija Jurić Zagorka, Ivana Brlić Mažuranić, Vesna Parun koju je imala čast i sresti, te američka spisateljica Danielle Steel.


-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka pjesama „U sjeni izgubljenog vremena"
; digitalne knjige, 2013.

 

 http://www.digitalne-knjige.com/koren.php

 

Zbirka pjesama "Kada tuga zavlada tišinom"; digitalne knjige, 2013.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren2.php


Zbirka pjesama "Pogled zaljubljene žene" digitalne knjige, 2014.


http://www.digitalne-knjige.com/koren3.php


Zbirka pjesama"Zalutala u magli"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren4.php

 

Zbirka duhovne poezije "Evo me moj gospodine"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren5.php

 

Zbirka pjesama "Pokidane niti"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren6.php


"Gabriellina tajna"; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren7.php

 

---------------


Naslovnice knjiga:




---------------

Kritike:

Recenzija zbirke pjesama "Pogled zaljubljene žene"

U stvarnosti doživljenih osjećaja i  izvrsnosti poezije Kristine Koren, pjesnikinje  doznajem mnogo, te ujedno  i o samoj autorici.  Žena, majka i biće govori na pjesnički način osjećajući  u svojoj nutrini tijela i toplinom srca koliko može pružiti ljubavi makar osjećala bol. Već u prvim napisanim stihovima koji su jednostavni i bliski svakom čovjeku, koncentrira se na postojanje ljubavi za koju je potrebno boriti se srcem, dušom i tijelom. Upečatljive slike koje se redaju jedna za drugom ,  prikazuju doživljaj ljubavi, neostvarenih želja i strah, a posebno bi naglasila  snagu kojom autorica ublažava postojanje istih s tim da otvoreno izražava osjećaje, predstavljajući ženu kao čvrstu  ličnost i ulogu koju joj je predodredio život. 

Posebnu pažnju privlači  stil upotrebe rime u strukturi vezanih stihova u kojima se pojačava ritam i duh koji se jednostavno zavole već u prvom čitanju.

Život nam je poklonjen od Boga, na koji način ga živimo naša je odluka i veliko  iskušenje. Stvoreni smo da hodamo već iscrtanim putovima, a od života da uzmemo najbolje što umijemo, pa čak da ga i kritiziramo. Ponekad si postavljamo pitanje shvaćamo li tko smo, pružamo li dovoljno, da bi nam se uzvratilo, odnosno, volimo li dovoljno?

„Evo me.  

Mladosti. 

Zagrli u meni ljubav svu. 

Obuci me u svjetlo. 

I zauvijek ostani tu.“   - citat iz ciklusa  „Obuci me u svijetlo“  iz  istoimene pjesme. 

Već u zrelim godinama, kad smo već pružili korak i razlučili dobro od lošega ipak nas misli vrate, ali sada smo zreliji, snažniji umom i poželimo one divne trenutke koji su označili najljepše godine našeg života, s tim da vječno traju u nama i to iz najvećeg razloga, naučili smo voljeti i podnositi žrtvu za ljubav. 

Rijetko  susretnem da na bjelini papira uočim osjećaje i dubinu pogleda u kojem žena izražava iskrenost i jednostavnost, a svježina izražavanja izvire iz snažne potrebe biti voljen,  pa čak i omalovažavanjem sebe, no u Kristininoj poeziji upravo se uočava i naglašava dorasla poezija koja zahtjeva,  nepisanim pravilima, da ljubav ipak zauzima mjesto uz sve što stvara ushićenje života. 

Posebnost izražavanja u ciklusu „Anđeo“  ponovo  susrećemo predavanje žene samoći zbog želje da bude voljena, jer kako kažu stihovi

„/Kao da ne znaš što je sreća/Ni zašto svaki puta odaje me glas.../I ovoga ću puta lagati sebi/Jer uzalud se ljubav budi bez nas“

Da je žena spremna učiniti sve za ljubav, zaustavlja vrijeme. Osjeti li neuzvraćenu ljubav, ostaje snažna iako u sebi nosi trenutke proživljene boli. „Hajde jednom kreni pa da ti ne oprostim/Hajde jednom kreni da ne bude namjerno“. 

Tonovima kojima se služi u svom cjelokupnom autorskom radu pridaje mnogo pažnje i pravi smiraj se pronalazi u riječima ispunjenim bez upotrebe mašte. Stabilnost pronalazi u liku žene koja se otvoreno predaje: „Sve me još podsjeća na te/I svaka me zora budi bez imena“, što je na mene osobno ostavilo zaista veliku pažnju čitanja.

Kontinuirano provlačenje tuge kroz zaista osebujno djelo, što čini i tematiku ove zbirke poezije uz motiv samoće, autorica nesebično daruje sebe, te kroz vrijeme u traženju svega što je bilo i da se vrati barem dio čiste i iskrene ljubavi, živi u nadi kako se sve greške mogu ispraviti bez obzira tko ih je počinio.  

Predaje li se žena olako boli koja joj je nanesena, a da u njoj ne proradi snaga kojom je žena zapravo žena u punom smislu riječi koje predstavljaju vječitu tajanstvenost, kako bi se reklo: „nikada ne znaš što žena misli, ali saznaš ako joj povrijediš srce“, Kristina u stihovima iz ciklusa „Kako je teško reći...“

„/Uništio u meni svaki komad sreće/Ne mogu ti reći ni ono što znam.../Svu ovu bol, oprosti, ali ne zaboravljam/“, 

upravo izražava općenito sudbinu žene, na žalost koju susrećemo u svakodnevnici, te  koliko god žena poklanjajući sebe prevaljuje mnoge granice kao žrtva, ipak sama odlučuje, ne uzvratiti, već pamtiti.

Ciklus „Sjena iz prošlosti“ – snaga, ponos žene za koju ništa nije nedostižno. Svijet ukrašava bojama koje sama stvara, spremna je uzdignuti se do savršenstva, jer u biti ona to i je, svjesna sebe da još uvijek može voljeti:

„Nije svijet propao ako ostanem sama/Ja ću i dalje ostati ona nasmijana i ista/i dalje ću biti dama!“

Buđenjem u svom novom svijetu žena kroz Kristininu poeziju spremna je na novi početak. Stvarnost gleda drugim pogledom. Zatomila  je tugu i prihvaća je samo kao dio beznačajne prošlosti,  i nadalje  uzdiže lik u svojim pjesmama kao ikonu sa kojom govori, kojoj se obraća, a negativnost osjećaja tuge, snažnim riječima pretvara  u tonove svjetlosti. „Ako me ostaviš u boli/vratit ću se i opet biti ona ista“ .

Ciklusom „Izgubljene misli“  nastavlja se vječito traženje izgubljenoga, ali u konačnici shvaćanje da krenuti dalje postaje jedino ispravno uz dozu sjećanja koja se nikada ne zaboravljaju.

„/Hodam ti po snovima/Nečujno i tiho da ne probudim ljubav/Koja u tebi spokojno spava/“

Čitatelji Kristinine poezije  pronaći će strpljivost i  svaki svijetli trenutak izazvan mislima, ali bez snova, jer prevladava „borba“ u kojoj žena daruje sebe voljenom biću kako bi sreću činila potpunom i ispunjenom disanja u stvarnosti. „Ako odeš bez „zbogom“ i zatvoriš vrata, Čuvat ću tebe ispod kože...“

Cijela pjesnička zbirka autorice Kristine Koren, mojim skromnim mišljenjem, mogla bi se usporediti s citatom kojeg sam odabrala za kraj 

„Volim ne samo da budem voljena već i da mi ta osoba kaže da me voli; kraljevstvo tišine u grobu dovoljno je veliko“. - Džordž Eliot (Meri En Evans), engleska pjesnikinja (1819-1880)

Mirjana Pejak Peki

---------------


Kakav je to osjećaj ''KADA TUGA ZAVLADA TIŠINOM''?



Je li u njoj gordost istine razbaskarena prema svim putovima voljenja, ili je voljenje spremno na gorljivost sebedarja do posljednjeg bezuslovnog trena?

Upravo u svojoj poeziji, pjesnikinja KRISTINA KOREN opisuje nam svoje duge ljubavne monologe. Tim monolozima autorica poput slikarice boja svoju ljubav ružičastom bojom neba, mirisima proljeća, modrom bojom samoće i dnevnikom bezuslovno darovane mladosti u kojoj se krije htijenje da voli i voljena bude

A kada žena voli, kiše su blage, kada žena voli, Svevišnji sve zbraja i pamti. U tom nesebičnom sebedarju, Kristina je žena koja vjeruje u ljubav čak i onda kada njeno prisustvo izostane, žena koja umije čekati u tišini svoje vlastite strpljivosti čitavu vječnost na samo jedan trenutak u zagrljaju svoje Ljubavi...A onda u zjenicama nečijih očiju, poput leptirice, opet prhnuti natrag u svoju bol ...

Ona je ujedno i tužni pajac koji vrtloznim pokretima ruku po zraku crta ljubav, da bi na kraju predstave iza spuštenih zastora postala i ostala tek nečija igračka nimalo slavno ostavljena u potonjem kutu...

Ili, kako bi nam to interpretirala Kristina:

''...na dlanu je ostao san

tako bistar

tako čist a nestvaran

a opet nježan i blag...

za tebe nevažan

i nikad ne odsanjan....''

 I kada u albumu slatkog sjećanja izblijede sve slike, Kristina spaja glazbu stvaranja i tihi nemir duše u jednu neraskidivu nit. Varijacijom drugih riječi, baš tada, u trenutku najvećeg posrnuća Kristina prijemcljivo teče i žubori poput života u njenim pjesmama rijekom bogatom i velikom, bez povratka, u neka nova ružičasta svitanja, u neke nove ljubavi, jer samo dok je ljubavi za svijet postoji nada......

Dana 6. studenoga 2013. Sandra Vulin

---------------

UZ ZBIRKU POEZIJE KRISTINE KOREN ''Kada tuga zavlada tišinom''

 

Pred nama je druga zbirka poezije gospođe Kristine Koren. Na nekih stotinjak stranica ona nam je priložila nešto više od stotinjak pjesama koje su sukcesivno nastajale u periodu od 1994 do 2004 godine.

Mogli bismo stoga reći da one obuhvaćaju period domovinskoga rata u Hrvatskoj kao i vrijeme poraća na što, dakako, upućuju i pjesme domoljubnoga karaktera mada je riječ o zbirci poezije isključivo ljubavne tematike.

Nije slučajno stoga da je ljubavlju protkana kako ljubav prema svojim bližnjima kao i ljubav spram domovine koja se tek oslobađala ratnoga zla u jednom nepravednom ratu u kojem je Hrvatska stradavala kao žrtva povampirene vlasti Beograda. Ali to je akcidentalna problematika dotične poezije koja se zapravo najviše trudi oko duha i duševnosti koja je u sebi slobodna i smirena kao religijska ljubav. Jer svo nastojanje naše autorice mada protkano suptilnim osjećanjima konkretne ljubavi upućuje na to da je bit ove poezije religijska ljubav.

Prava bit ljubavi sastoji se u tome što se napušta svijest o samome sebi, što se u nekome drugome JA zaboravlja na sebe ali se ipak tek u tome napuštanju i zaboravljanju ima i posjeduje sam sebe. Ovaj sadržaj kao ljubav ima formu u sebi usredsređenog osjećanja koje sažima njeno prostranstvo i neizmjernost u jednostavnu dubinu duševnoga. Jer duševnost, duša, osjećanje bez obzira na njihovu unutrašnjost svagda imaju neku vezu sa osjetnim i tjelesnim tako da oni pomoću tjelesnosti objavljuju najunutrašniji život i određeni bitak duha. I to se često događa bilo pogledima, bilo crtama lica ili pak tonom i riječima.

I ovdje je ono tjelesno odnosno ono izvanjsko pozvano da izrazi ono najunutrašnije same duše. A upravo je takva poezije Krstine Koren: izraz onog najunutrašnijeg u unutrašnjosti njene duše. Zato je njena poezija duhovna ljepota kao takva. Ljubav je ovdje u svome afirmativnome zadovoljenju ili odsutnosti u sebi uspokojena blažena realnost koja jest idealna ali je potpuno duhovna ljepota koja se može izraziti kao usrdnost i kao usrdnost duševnosti.

 I ovdje je Bog shvaćen kao ljubav. Otuda i njegovu najdublju bit koja odgovara poeziji treba shvatiti i prikazati u Isusu Kristu . Ali Krist je božanska ljubav koja je shvaćena kao konkretni subjekat. Odatle u ovoj poeziji subjektivna usrdnost biva stalno uzdignuta i nošena općostću. Odatle Marijina ljubav jest predmet religijske fantazije koja je najviše realna, ljudska, koja je bez interesa i bez potrebitosti prohtjeva, koja je neposredna, koja je apsolutno umirena blažena usrdnost. To je ljubav bez žudnje, ali ona nije samo prijateljstvo, ne zahtijeva neki sadržaj, neku bitnu stvar kao cilj, nego je bez ikakove istovjetnosti ciljeva i interesa.

 Njen pravi sadržaj jest božansko ali prirodno jedinstvo i ljudsko osjećanje koje prožima duhovno i duševno na jedan tih i nesvjestan način. Odatle i kajanje i preobraćanje koje se iskazuje u duševnome bolu ili u svome vraćanju duševnosti na dobar put. Postoji u naše autorice jedno duboko uvjerenje da vjera, ta unutrašnja usmjerenost ka Bogu jest u stanju da spere naše grijehe. Ovaj uzmak od zla i to vraćanje pozitivnome jest u stvari beskonačna snaga religiozne ljubavi, to osjećanje jačine i istrajnosti vlastite duše koja pomoću Boga kome se obraća pobjeđuje zlo.

Međutim ne treba uzimati previše ozbiljno niti grijeh niti svetost nego vjerujemo da će nam biti oprošteno zbog naše ljubavi i zbog naše ljepote. Ono što je dirljivo sastoji se u tome da mi ipak svoju ljubav smatramo za stvar savjesti koja je ČISTA i što u ljepoti duše punoj osjećanja lijemo suze bola. Zabluda je u tome što smatramo da smo grešni jer smo ljubili i što vjerujemo da smo grešni a promaklo nam je da smo u svojoj ljubavi bili plemeniti i duboke duševnosti, da smo bili ČISTI u našoj ljubavi: ''želim ti dati ljubav iskrenu i čistu, jer znam da nudiš upravo i ti meni istu''.

I konačno, zahvalni smo Kristini Koren na ovako iskrenoj i toploj poeziji koju ćemo sigurno dugo pamtiti po svojoj unutrašnjoj jednostavnosti kao čisto zrcalo njene duše u kojem se autorica ogleda u svoj svojoj ljepoti i ljudskosti.

Zlatan Gavrilović Kovač Adelaide 1.10.2013.

----------------------------

RECENZIJA NA ZBIRKU „EVO ME MOJ GOSPODINE"

VJERUJ, JER LJUBAV JE BOG …

 

Svaki pjesnički ciklus ima svoj početak. Svoje rođenje unutar sebe. Kraj pjesničkog stvaranja, ne naslućuje se, kao ni životni vijek. Kome da zahvalimo za to nenadano rođenje sebe u sebi ? Ljudi bi znali reći: „Dogodilo se slučajno.""

 

Blago onima koji su spoznali da slučaj kao stanje ne postoji. Sve bi ostalo na tom „impozantnom"" slučaju kada ne bi znali od kuda nam taj poticaj i to nadahnuće. Bog nam je rođenjem darovao život, um svjesnosti, ljubav, slobodu i savjest odgovornosti. Kad odlučujemo; što, koga i zašto odabiremo, taj put, tu istinu i takav način životu, uvijek imamo barem dvije ponuđene šanse. Dobru i manje dobru, ako ne i nevaljalu.

 

Sami odlučujemo. Često i najčešće odlučujemo srcem, bolje rečeno strašću. Takvom odlukom zanijemimo kad iskušenjem nakon izvjesnog vremena vidimo da smo pogriješili, da smo u grijehu. Darovana nam je sloboda uma. Dopušteno nam je, da slobodom svoje svijesti i savjesti sami dolazimo do nove spoznaje. Na tome … Svevišnjem bezuvjetnom ljubavlju zahvaljujemo.

 

Upravo tim ciklusom pjesničkog izraza vođena je bila naša draga pjesnikinja Kristina Koren. Nadahnućem Božje duhovnosti bila je vođena osobnom odlukom da nam svjedoči svoj PUT, ISTINU I ŽIVOT. Izabrala je najljepši put. Stihovima u pisanim tragovima, bez oklijevanja u nekom tegobnom trenutku „procvilila"" i „zajecala"" je njena savjest s odgovornošću. Ohrabrena Nebeskim darom otvorila

je svoje srce nesebično drugima, kako bi kao ovozemaljska putnica dala naslutiti svima koji prolaze svoju kalvariju - da nisu sami.

 

Dala im je do znanja: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! … I doista … tko ište, prima; tko traži, nalazi; tko kuca; njemu će se otvoriti."" - (Mt. 7,7-8)

 

Draga Kristina, izabrala si najbolju smjernicu do Krista. Navest ću tvoje naslove. Oni su dovoljni signali i semafori koji nas vode ka cilju. Vječnosti kojoj težimo svi sa vjerom.

 

1. Napustio si me Bože - s osjećajem straha i napuštenosti.

 

2. Napuštam ovaj svijet - vapi za odlaskom od sebe

 

3. Sreća - satkana u nadi … ništa bez nade

 

4. Isuse, spasi nas - vapaj za šansu koju vidi kao posljednju

 

5. Čekam Te Gospodine - moli Isusa da dođe po nju, ali dok sunca ima, vjeruje u Njegov spas

 

6. Zvona zvone - u vapaju sebe grešnicom proziva tako ponizno …

 

7. Navikla na suze - u samoći svih životnih odluka, osjećaj napuštenosti

 

8. Tako mi malo treba - pita se i vapi:

 

„Moram li proliti toliko suza i patiti?

Možda želiš Bože da svu patnju svijeta mogu lakše shvatiti?"

 

9. Molitva Isusu - vjera u Isusa i predaja Njegovoj ljubavi

 

10. Nisam te vrijedna - kajanje zbog grijehova … divna ispovijed

 

11. Ljubimo jedni druge - predivna poruka

„I ponizno izmoli duši za spas

Njegovu zapovijed čuvaj u srcu

Ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas"

 

ZAKLJUČAK

 

Svojim stihovima Kristina Koren oslikava smisao života na osobnoj kušnji. Iskrena, jednostavna i neposredna u svom izričaju, s naglaskom vapaja, te iskustvom života poučena pretvara se u misionarku Božje ljubavi.

 

Njezine opservacije stihovno je različito, ali u suštini prepoznajemo njeno u njoj Božje otkrivenje. Tu divnu bezuvjetnu i istinsku ljubav prvo prema Bogu, majci Božjoj, u Anđelima … čime sveobuhvatno sazrijeva kao prava vjernica. Kao što napisah … njen ciklus života je u trajanju, s toga … poželimo joj da ustraje u sebi, za obitelji i za sve druge s kojima je okružena. Od srca, draga Kristina, vjerujem

u tvoje misionarstvo Ljubavi. I reče Bog; „Ne boj se!" Ljubim te Božjom ljubavlju i molim dragoga Boga da ovu molitvenu stihovnicu blagoslovi kako bi i još mnogi uz tvoje svjedočenje postali Svjetionici

Božje ljubavi.

 

Amen !

 

MARIJA ŠIKIĆ BORČIĆ, vjeroučiteljica


-----------

Posebna Napomena

Naš intervju s pjesnikinjom i književnicom Kristinom Koren, moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.nema-kompromisa.com/intervju-kristina-koren.php

-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Darko Cvijetić



 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Živi i radi u Prijedoru, u Pozorištu.Pjesnik.

Napisao zbirku kratkih priča MANIFEST MLADE BOSNE i nekoliko knjiga pjesama NOĆNI GORBAČOV, HIMENICA, PASSPORT FOR SFORLAND, MASOVNE RAZGLEDNICE IZ BOSNE.

Osnivač nepostojećeg teatra A PRO PO PRIJEDOR, Dramskog studija LIJEVI TEATAR DESNICA i lažne organizacije URBA CULT 92.

Pjesme su mu prevođene na francuski, njemački, engleski, slovenački, mađarski i poljski jezik.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Konopci s otiskom vrata; digitalne knjige, 2013.  

 

http://www.digitalne-knjige.com/cvijetic.php

 

---------------

 

Naslovnice knjiga:

 ---------------

Kritike:

Pedeset nijansi crnog

Možda je kičasto, možda potpuno pogrešno započeti recenziju vjerovatno najozbiljnije zbirke pjesama koja će ove godine biti objavljena u regiji jeftinom aluzijom na naslov petparački napisanog erotskog romana koji preplavljuje police knjižara već duže vrijeme. Sasvim moguće da je tako. Ipak, nakon nekoliko iščitavanja nove zbirke Darka Cvijetića naslovljene Konopci s otiskom vrata, dominantna nit mog razmišljanja jesu upravo te mnogobrojne nijanse crnog koje zbirka u svojoj mračnoj veličanstvenosti obuhvata. U samom naslovu, u inverziji pozicija konopaca i vrata, Cvijetić daje naslutiti djelimičnu vjernost svom poetskom metodu iz Masovnih razglednica iz Bosne. Iako korištenje sličnih inverzija i drugih jezičkih eksperimenata u ovoj zbirci nije toliko rasprostranjeno kao uRazglednicama, ovaj metod i dalje ostaje jedan od zaštitnih znakova Cvijetićeve poezije.


Strukturalno, zbirka se sastoji od prologa, dobro izabranog citata Duška Radovića u kojem se sjećanje raspinje između prošlosti i budućnosti, između realnosti i imaginacije i tri ciklusa pjesama koncipiranih kao pisma Draženu Erdemoviću, Srđanu Aleksiću i Alexandru Cvijetiću. Sama emfaza riječi Pisma u svakom ciklusu predstavlja neku vrstu nadogradnje Razglednica. Sa slika koje dominiraju razglednicama smo prešli na riječi, sa jednostavnije, površnije forme razglednice na složeniju, višeslojniju formu pisma. Samim tim se i apstraktnost i povremena hermetičnost zbirke uzdižu na još viši nivo nego što je to bilo u Razglednicama


Ovo nije zbirka koja se čita za dva sata, ovo nije zbirka koja ne ostavlja ožiljke, ovo je zbirka koja vas primorava da joj zastanete na svakom drugom stihu, ako ne na svakom, i da se poklonite svakoj od onih nijansi crnila koje sam već pomenuo. Iako u smislu poetskog tona i tematskog odabira i nema distinktne granice između ciklusa pjesama, ono što Cvijetić postiže ovakvom strukturom je neka vrsta sveobuhvatnog pogleda na užase rata koji su i ovdje najfrekventnija tematska odrednica kao i u Razglednicama. Erdemović je tako izdvojen kao zločinac, Aleksić simbolizira onu ljudsko-herojsku dimenziju, također prisutnu u svakom ratu, dok nam pisma Alexanderu Cvijetiću čitavu Cvijetićevu poetiku postavljaju na pijedestal ličnog, onog kako, na kraju krajeva, svi mi primarno doživljavamo rat.


Već u prvoj pjesmi prvog ciklusa Pismo Draženu Erdemoviću nazire se galerija cvijetićevskih poetskih slika  – paralizirani dječak, djevojčica koja čupa pliš iz trbuha tuđeg mede, pčela koja odleti sa ubojičine košulje kao naznaka da se i priroda želi distancirati od zločinca. I završetak pjesme, odlučno, ljudsko, a opet tako nemoćno:Dosta je. U pjesmi Mašice, mišice, mušice, lirski subject iskazuje fascinaciju sopstvenim kostima tvrdeći:


Svoje sam kosti krio

Po saksijama. I prenosio.

Neke su mi se spoticale o nebo.

 

Te neke kosti koje su se spoticale o nebo ostaju visiti u svijesti čitatelja/čitateljke kao mogućnost života koja nikada nije realizirana jer ju je rat, neumorni sakupljač kostiju, jednostavno uništio. U pjesmi Volandova obljetnica, pravom remek-djelu narativnog iskaza, data je jedna ironična slika smrti, djevojčica biva dekapitiranau liftu kroz koji je pomolila glavu. Čitav ovaj stravični narativ je ironično smješten u okvir rata, devedeset drugu godinu, čime Cvijetić naglašava neminovnost smrti, bez obzira da li će nam je sam rat donijeti, izraženu i kroz briljantan završetak pjesme kada Voland, misteriozni stranac iz Majstora i Margarite sjedi na vrhu lifta mašući repom i gledajući odrasle prijateljice davno dekapitirane djevojčice:


Sada mlade žene.

Kako se došminkavaju u liftu.

Pred izlazak u grad.

 

Slična upotreba ironičnog pristupa razmatranju fenomena smrti se vidi i u pjesmi koja dolazi kasnije u zbirci,Iskrkljana pjesma, u kojoj nam Cvijetić dočarava autobus vojnika koji se vraćaju s linije i igrom zlokobne sudbine survavaju niz nasip tako da jednom vojniku cijev odozdo probija čeljust:

 

U jednom krkljaju.

U kojem nišanska mušica

Zategne glasnu žicu.

 

Jedva što se malo oporavimo od Volanda i potpune nezaštićenosti pred smrću, Cvijetić nas zaskoči neočekivanošću pjesme Zarobljeni drugi vod u kojoj se naglašava Nježnost trepavice; Kakve odgajaju snajperisti te brutalnošću pjesme Mačići,nekom vrstom opore kritike manipulacije ljudskom prirodom u ratu. Pjesma, na konkretnom planu, govori o tome kako da vojnici istrijebe pacove koji im ulaze u rovove. Nakon uspostave ove neobične pjesničke slike, ubitačna ironija aterira pravo u čitatelja/čitateljicu u stihu:

 

Više nema pacova

U rovovima i

Može se puno mirnije pucati.


Alan Pejković


---------------------------------

        

Čudoživ slučaj Darka C.

          

         Jutro uz novine u Bosni

         U pekari

         Mater mojeg frenda

         Kojeg je u oko upucao snajper.

         Starica

         Lakša od sjenke glave

         Na jastuku

         S perjem crne ptice.

         Ne vidim ni koliko je

         Kruh više veli.

         E da su mi oči mojeg sina

         Da odmorim

         Te razmake

         Kao dvogled.

          

Negde sam jednom napisao da Darko Cvijetić piše kao snajperom i pogađa pravo u srce. Ne znam kako vi, koji čitate Darkovu poeziju, doživljavate njegove stihove, ali mene on svakom pesmom pomalo ubije...

          

Nije to patetika niti sentimentalno palamuđenje već muka živa od njegovih reči. Darko kao da vam stihove urezuje u kožu, inficira vas svojim nemogućim metaforama, zaviruje u utrobu, kopa po savesti... Njegove pesme su kao slike iz Gojine „lude"" faze, pune groteske, nadrealne, nastale u grču i agoniji, kao da su u paklu pisane.

          

        Crvava ispod noktiju

         Omrsila se kost.

          Ukopava se u vrt

         Iza kuće.

         Kao kućni ljubimci.

         Mlad grobograditelj.

         Po usnama glinav

         Nakon objeda. 


         (Iz pesme Grobograđanska)

          

Pa ti vidi… Kažem vam, muka je živa čitati Darkove pesme. Kakva je ovo grobograđanska pesma? O kome to ona govori? Ko je to ""mlad grobograditelj""? Čini se kao da je opevan neki depersonalizirani subjekat, čovek bez svojstava, neka avet na groblju, fantom ili živi mrtvac, koprofag. Užasno je i nezamislivo razmišljati o takvom biću, kao da je došlo iz noćne more koju želite zaboraviti, zbog koje ne smete da spavate jer se plašite da ćete opet sanjati isto.

          

        Kao klicanje zločincu.

         Kao nesanica

         U pismonošama

          Pretvorena u tekst.

          

Tako se završava ova pesma, naglo kao da joj je namerno prekinut njen morbidni tok; završava se kao što je i počela, apstraktna i siva, ali samo dok ne zaderemo kožu ovog nemogućeg bića. ""Kao klicanje zločincu"" - govori nam nešto o karakteru grobograditelja. On je kao klicanje, izrastao iz gliba kolektivne savesti, avetan od sopstvenog zaborava, strašan jer želi da živi i da se vidi. "Kao nesanica"" - živi grobograditelj, on je agonija koja stoji iza svega što ćuti,a realan i od zemlje-blata kao što su i grobovi stvarnost. Ali grobograditelj je nesanica ""U pismonošama"" i to ""Pretvorena u tekst"". Pravi ""subjekt" ove pesme je sam pesnik koji svoju ""nesanicu"" pretvara u tekst, u reči koje zadiru u podsvest na ličnom, a osobito na kolektivnom planu.

          

Pesnik je pismonoša, on je grobograditelj grobograđanske svesti koja bi da pokopa sećanje i zaboravi ono što je boli i peče. Ne dozvoljava pesnik da tišina ćuti oko njega već je prvo u sebi i-zaziva, bori se sa njom i pronalazi joj izraz, a ona ""tek rođena"" mora sada naći svoj put do javnosti, to jeste do kolektiva.

         

Darko Cvijetić nam nudi svoje tišine kao pesme, kao poklone koje bi radije izbegli nego primili.

                  

Zlatko Jelisavac


-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Apr 13 '14
Kako napisati kvalitetan roman ?




Nađite računovođu, apstinirajte od seksa, kratite, ponovno pišite, onda ponovno kratite i, ako sve ostalo propadne - pomolite se. Slavni autori Ian Rankin, Elmore Leonard, Zadie Smith, Hilary Mantel, Will Self, Jonathan Franzen, Neil Gaiman, Margaret Atwood, P.D. James, Annie Proulx i Philip Pullman donose svoje savjete za pisanje kvalitetne fikcije.

Elmore Leonard tvrdi da je upotreba priloga 'smrtni grijeh', a u nastavku pročitajte što je velikan izbjegavao i čemu je težio u pisanju. Provjerite kako su ostali pisci postigli statuse književnih zvijezda.

Elmore Leonard


1. Nikad nemojte otvoriti knjigu opisom vremena. Ako je samo zbog stvaranja atmosfere, a nije reakcija lika na vrijeme, ne želite odugovlačiti. Postoje očekivanja. Ako ste, kojim slučajem Barry Lopez, koji ima više načina od Eskima da opiše led i snijeg u svojoj knjizi 'Arctic Dreams', možete se baviti vremenom koliko želite.


2. Izbjegavajte prologe: mogu biti dosadni, posebno prolog koji dolazi nakon uvoda koji dolazi nakon uvodne riječi autora. Ali to je uobičajenije u publicistici. Prolog u romanu je pozadinska priča i možete je ubaciti u bilo kojem dijelu. Postoji prolog u romanu 'Sweet Thursday' Johna Steinbecka, ali to je OK jer lik u knjizi objašnjava poantu mojih pravila. Kaže: 'Volim puno priče u knjizi i ne volim kad mi netko opisuje kako lik koji priča izgleda. Želim iz načina na koji priča i što govori sam dokučiti kako izgleda.'


3. Nikad nemojte koristiti nijedan glagol osim 'rekao je' kako biste razvili dijalog. Linija dijaloga pripada liku, a glagol je piščevo zabijanje nosa u taj dijalog. Ali 'rekao je' puno manje intruzivno zvuči od 'uzdahnuo je', 'upozorio je', 'lagao je'… 


4. Nikad nemojte koristiti prilog kako biste modificirali glagol. Upotreba priloga na taj način je smrtni grijeh. Autor se time bespotrebno izlaže, koristeći riječ koja ometa i narušava ritam razmjene. Imam lik u jednoj od svojih knjiga koji objašnjava 'kako je pisala povijesne romanse pune silovanja i priloga'.


5. Držite uskličnike pod kontrolom. Nije vam dopušteno više od dva ili tri na 100.000 riječi proznog teksta. Ako imate fetiš na uskličnike poput Toma Wolfa, ali i uz njegovu umješnost u korištenju, možete ih nabacati na gomilu.


6. Nikad ne koristite riječ 'iznenada' ili frazu 'all hell broke loose'. Ovo ne zahtijeva objašnjenje. Primijetio sam da pisci koji koriste 'iznenada' imaju tendenciju gubiti kontrolu kad je riječ o uskličnicima.
7. Koristite regionalni dijalekt štedljivo. Jednom kad počnete sricati riječi u dijalogu fonetski i nakrcavati stranicu apostrofima, teško ćete se zaustaviti. Primijetite način na koji Annie Proulx koristi dijalekt iz predjela Wyominga u zbirci kratkih priča 'Close Range'.


8. Izbjegavajte detaljne opise karaktera, već ih je sve upotrijebio Steinbeck.


9. Nemojte ulaziti u najsitnije detalje u opisima mjesta i stvari, osim ako niste Margaret Atwood i imate sposobnost oslikati scene jezikom. Ne želite da opisi uspore radnju i tijek priče.


10. Nastojite izbaciti dijelove koje čitatelji imaju tendenciju preskakati. Razmislite o tome što vi preskačete tijekom čitanja romana: guste paragrafe za koje odmah uočavate da imaju previše riječi.


Moje najvažnije pravilo koje sumira prethodnih deset je: 'Ako vam zvuči kao pisanje, napišite ponovno.'


Margaret Atwood


1. Ponesite sa sobom olovku za vožnju avionom. Penkale se kvare i cure. Ako špica olovke pukne, ne možete je naoštriti tijekom leta jer ne smijete imati oštre predmete. Stoga uzmite dvije olovke.


2. Ako se obje olovke slome, možete noktom popravljati rečenice na metalu ili staklu.


3. Uzmite nešto na čemu ćete pisati. Papir je dobra opcija. U stisci, možete iskoristiti i komad drva ili vlastitu nadlakticu.


4. Ako pišete na računalu, uvijek osigurajte tekst dodatno ga spremajući na memorijski stick.


5. Radite redovito vježbe za leđa. Bol ometa u rasuđivanju i razmišljanju.


6. Nastojite zadržati čitateljevu pažnju (što će funkcionirati bolje ako možete zadržati svoju). Nažalost, ne poznajete čitatelje unaprijed, tako da je taj pokušaj u maniri lovljenja ribe praćkom po mraku. Ono što fascinira čitatelja A, čitatelju B bit će dosadno do nepodnošljivosti.


7. Trebate dobar rječnik, gramatiku i snažan osjećaj za realnost. Pisanje je posao, a također nalikuje i kockanju. Neće vam osigurati penziju, drugi vam mogu malo pomoći, ali uglavnom ste sami u tom pothvatu. Nitko vas nije natjerao da se time bavite, sami ste izabrali, stoga prestanite jadikovati.


8. Nikad nećete moći pročitati vlastitu knjigu s nevinim iščekivanjem koje dolazi s prvom opojnom stranicom nove knjige, koju niste sami napisali. Već ste bili iza kulisa. Vidjeli ste kako je radila magija i znate trikove kako su zečevi prokrijumčareni u šešir. Stoga zamolite prijatelja ili dvojicu da pročitaju tekst prije nego što ga pošaljete nekome u izdavačkoj industriji. Taj prijatelj ne bi trebao biti netko s kim ste u romantičnoj vezi, osim ako ne planirate prekinuti.


9. Nemojte sjediti sami, dugo izgubljeni u sredini šume. Ako ste promašili u radnji ili proživljavate blokadu, vratite se istim koracima da uočite gdje je sve pošlo po krivu. Onda krenite drugim putem. Ili promijenite glavnog junaka ili junakinju. Promijenite stranicu kojom otvarate priču.


10. Molitva bi mogla upaliti. Možda čitanje neke druge knjige ili konstantna vizualizacija vašeg 'Svetog Grala' - objavljene, završene verzije knjige.


Jonathan Franzen


1. Čitatelj je prijatelj, a ne protivnik ili promatrač.


2. Fikcija koja nije autorovo osobno putovanje u nešto zastrašujuće ili nepoznato nije vrijedna pisanja, osim ako nije isključivo za honorar.


3. Nikad ne koristite 'onda' kao veznik, imamo 'i' za tu funkciju. Supstitucija s 'onda' lijeno je rješenje za previše upotrebe veznika 'i' na stranici.


4. Pišite u trećem licu, osim ako se vrlo snažno i inspirativno prvo lice ne obznani kao neodoljivo i nezamjenjivo.


5. Kad informacija postane besplatna i univerzalno dostupna, opsežno istraživanje za roman obezvrijeđeno je tom činjenicom.


6. Najčišća autobiografska fikcija zahtjeva inventivnost. Nitko nikad nije napisao veću autobiografsku priču od Kafkine 'Preobrazbe'.


7. Vidjet ćete više akcije dok mirujete nego dok ste u potjeri.


8. Sumnjivo je da bi itko s internetskom vezom na radnom mjestu mogao dobro pisati fikciju.
9. Zanimljivi glagoli su rijetko vrlo zanimljivi.


10. Morate voljeti prije nego što postanete nemilosrdni.



Neil Gaiman 


1. Pišite.


2. Stavite jednu riječ ispred druge. Nađite pravu riječ i zapišite je.


3. Dovršite što ste pisali. Što god trebate napraviti da dovršite priču, napravite.


4. Sklonite bilješke sa strane. Pročitajte praveći se da ih prvi put vidite. Pokažite ih prijateljima čije mišljenje cijenite i koji imaju afinitet za temu vašeg pisanja.


5. Upamtite: kad vam ljudi kažu da je nešto loše ili ne funkcionira za njih, uglavnom su uvijek u pravu. Kad vam kažu što je točno loše i kako da to popravite, uglavnom su uvijek u krivu.


6. Popravite tekst. Zapamtite, prije ili kasnije, prije nego što dosegne savršenstvo, bit ćete prisiljeni ostaviti sve što ste radili i krenuti dalje na pisanje druge stvari. Savršenstvo je kao lov na horizont. Morate se nastaviti kretati.


7. Smijte se vlastitim šalama.


8. Glavno pravilo pisanja je: ako radite s dovoljno samopouzdanja i uvjerenja, smijete si dopustiti bilo što (to bi moglo biti pravilo za život kao i za pisanje, ali definitivno stoji za pisanje). Stoga pišite priče onako kako trebaju biti napisane, po vama. Pišite iskreno i ispričajte ih najbolje što znate. Nisam siguran da postoje druga pravila. Barem ne ona koja vrijede.


P.D. James


1. Povećajte fond riječi. Riječi su sirov materijal za vašu vještinu. Što je veći vaš vokabular, efektivnija je moć pisanja. Mi koji pišemo na engleskom dovoljno smo sretni da pišemo na najbogatijem i raznovrsnijem jeziku na svijetu. Poštujte tu činjenicu. 


2. Čitajte raznovrsno i bez predrasuda. Loše pisanje je zarazno.


3. Nemojte samo planirati da ćete početi pisati – pišite. Samo uz pisanje, a ne fantaziranje o tome, razvijamo osobni stil.


4. Pišite ono što trebate napisati, a ne ono što je trenutačno popularno ili ono za što mislite da će se dobro prodavati.


5. Otvorite um za nova iskustva, posebno zbog proučavanja drugih ljudi. Ništa što se dogodi piscu, koliko god bilo sretno ili tragično, nije bačeno.


Hilary Mantel


1. Jeste li sigurni u odluku da želite pisati? Onda unajmite računovođu.


2. Pročitajte 'Becoming a Writer' Dorothee Brande. Onda učinite ono što ona nalaže, iako mislite da je nemoguće. Posebno ćete mrziti savjet da pišete ujutro, ali ako uspijete, to će biti najbolja stvar koju ste učinili za sebe. To je knjiga o tome kako se postaje autor iznutra.


3. Napišite knjigu koju biste voljeli i sami pročitati. nemojte pisati za određeno tržište ili publiku. To će najvjerojatnije iščeznuti do vremena objavljivanja vaše knjige.


4. Ako imate dobru ideju za priču, nemojte pretpostavljati da mora formirati proznu naraciju. Možda će bolje funkcionirati kao drama, scenarij ili pjesma. Budite fleksibilni.


5. Budite svjesni da sve što se pojavi prije prvog poglavlja možete i preskočiti. Nemojte tamo stavljati ključne tragove.


6. Prvi paragrafi često mogu biti isključeni.


7. Koncentrirajte svoju negativnu energiju na točku promjene. Ovo je posebno važno za povijesnu fikciju. Kad je vaš lik nov u nekoj situaciji ili se stvari mijenjaju oko njega, to je dio kad trebate zastati i popuniti detalje njihova svijeta. Ljudi obično ne uočavaju svoje svakodnevno okružje ili dnevnu rutinu, pa kad je pisci krenu opisivati, može djelovati kao da se previše trude instruirati čitatelja.


8. Opisi moraju djelovati u skladu s određenim mjestom, ne smiju biti samo 'ukrasni'. Obično djeluje bolje ako unutar njih postoji i ljudski element, obično je efektivnije ako dolazi iz impliciranog stajališta nego iz Božje perspektive. Ako je opis obojen gledištem lika koji opaža, postaje dio njegove definicije i akcije.


9. Ako zaglavite, maknite se od stola. Prošećite, okupajte se, odspavajte, napravite pitu, crtajte, slušajte glazbu, meditirajte, vježbajte, što god radili, nemojte ostati zaglavljeni u problemu. Ali nemojte telefonirati ili ići na zabave, ako to učinite, tuđe riječi i misli, zamijenit će mjesto vaših. Otvorite mjesto za njih, stvorite prostor. Budite strpljivi.


10. Budite spremni na sve. Svaka nova priča ima drugačije zahtjeve i može vam ponuditi priliku da razbijete sva pravila. Osim pravila broj jedan: ne možete ponuditi svoju dušu književnosti ako razmišljate o plaćanju poreza.



Annie Proulx 


1. Radite polako i pažljivo.


2. Kako biste osigurali da radite polako, pišite na papiru.


3. Pišite polako i na papiru, samo o stvarima koje vas zanimaju.


4. Razvijajte vještinu kroz godine predanog čitanja.


5. Nadopisujte i uređujte sve do ne ostvarite najprikladniju frazu, rečenicu, odjeljak, priču, poglavlje.



Philip Pullman


Moje glavno pravilo je da ne sudjelujem u ovakvim anketama koje me udaljuju od pravog posla.

Ian Rankin 


1. Puno čitajte.


2. Puno pišite.


3. Naučite biti samokritični.


4. Saznajte koje je kritike dobro uvažiti.


5. Budite uporni.


6. Nađite priču vrijednu pisanja.


7. Nemojte odustati.


8. Upoznajte tržište.


9. Nađite način da vam se posreći.


10. Ostanite sretni.



Will Self


1. Nemojte se osvrtati na tekst dok niste napravili cijeli okvir, samo započnite pisanje od zadnje rečenice prošlog dana. To sprečava loše emocije i omogućava vam da ostvarite supstancijalno djelo prije nego što pređete na pravi posao, a to je…


2. Uređivanje teksta.


3. Uvijek nosite blok za pisanje. Informacije se u kratkoročnom pamćenju zadržavaju tri minute, pa ako nije na papiru, prijeti vam opasnost da izgubite misao ili ideju zauvijek.


4. Prestanite čitati fikciju, to su ionako laži i tamo nećete pronaći ionako ništa što već ionako ne znate (uz pretpostavku da ste već u prošlosti pročitali znatno velik broj fikcijskih djela, ako niste, onda ionako nećete postati autor dobre beletristike).


5. Znate li za ona tjeskoban osjećaj neadekvatnosti i prevelike izloženosti dok čitate vlastitu prozu? Opustite se uz svijest da vas ta senzacija nikad neće napustiti, bez obzira na to koliko uspješni ili razvikani postanete. To je intrinzični osjećaj koji prati pravo pisanje i treba ga cijeniti.


6. Volite život i pišite o njemu. Postoji i više nego dovoljno knjiga o knjigama.


7. Ako pišete roman smješten u suvremeno okruženje, trebate pisati dugačke odlomke u kojima se ne događa ništa osim opisa gledanja TV-a.


8. Život pisca je osuda na samoću, ako niste spremni na to, nemojte se 'prijavljivati'.


9. Pripremite se na povremena mučenja koja su organizirali sadistički čuvari vaše imaginacije.


10. Promatrajte sebe kao malu korporaciju. Odvedite se na team building vježbe (duge šetnje). Priredite si božićnu zabavu na kojoj ćete stajati u kutu vaše sobe za pisanje, vikati glasno sami na sebe dok ispijate bocu bijelog vina. Onda masturbirajte pod stolom. Sljedeći dan osjećat ćete dubok osjećaj nelagode i srama.


Zadie Smith


1. Čitajte puno knjiga u djetinjstvu. Trošite više vremena na to nego na bilo koju drugu aktivnost.


2. Kad odrastete, probajte čitati svoja djela kao što bi ih čitao stranac ili, još bolje, neprijatelj.


3. Nemojte romantizirati svoju vokaciju. Možete pisati dobre rečenice ili ne možete. Ne postoji stil života spisateljice. Sve što vrijedi ono je što ostavite na stranici.


4. Izbjegavajte svoje slabosti. Ali to činite bez da uvjeravate sebe da stvari koje ne možete napraviti nisu ni vrijedne toga da se naprave. Nemojte maskirati nesigurnosti i propitivanja s prezirom.


5. Ostavite pristojnu količinu vremena između pisanja, uređivanja i objavljivanja.


6. Izbjegavajte klišeje, grupe i velike tulume. Prisutnost grupa neće vam poboljšati pisanje.


7. Radite na računalu koje je isključeno s interneta.


8. Štitite vrijeme i prostor u kojem pišete. Držite ga podalje od svih, čak i od ljudi koji su vam najvažniji.


9. Nemojte brkati nagrade s postignućima.


10. Govorite istinu kroz koji god filtar je ispričali. Pomirite se sa životnom tugom koja dolazi iz konstantne nemogućnosti postizanja zadovoljstva.




------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Apr 10 '14 · Oznake: kako napisati kvalitetan roman?

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Marko Jukić


 

 

-----------

Bilješka o piscu:

 

Doc. dr. sc. Marko Jukić rođen je u Sinju 1950. godine. Živi i radi u Splitu, specijalista anesteziologije i intenzivne medicine. Domoljub. Nije nikada bio član nijedne političke stranke. Dragovoljac Domovinskog rata, član mobilnih kirurško- anestezioloških ekipa (1991.-1994.) Koordinator saniteta pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske (1994.-2000.) Osnivač i voditelj Ambulante za liječenje boli u KBC-u Split(od 2004.godine)…

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

"Dokazivanje nevinosti"; digitalne knjige, 2013.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jukic.php


"Medicinska etika III - Klinička etikadigitalne knjige, 2016.


http://www.digitalne-knjige.com/jukic2.php

 

---------------

Naslovnice knjiga:


 ---------------

Kritike:

Ovo je priča o incidentu u jednoj bolnici i događajima koji su uslijedili nakon toga. Slučaj koji je ovdje prikazan, opisan, je primjer kako ne treba voditi istragu, kako ne treba suditi bez dokaza na temelju takozvane osnovane sumnje.

Budući da se ništa nije promijenilo u pravosuđu, a postoji vremenski odmak, treba ukazati da su promjene nužne i zato treba prikazati ovaj slučaj. Radi se o sudsko-medicinskom slučaju koji je pokazao nedostatak pravne države, neprofesionalno ponašanje pojedinih liječnika, neodgovorno pisanje novinara i pasivnost odgovornih pojedinaca koji su znali o čemu se radi. Pasivnost (nečinjenje) je također grijeh. Nije potrebno braniti pojedinca, njegov čin jer će o tome suditi oni koji su za to zaduženi (sudovi, vještaci, etičke i stručne komisije), treba braniti načelo, tražiti poštivanje struke i pravičnu primjenu zakona. Čovjek, osumnjičeni, mora imati poštenu i stručnu istragu te pravedno suđenje a ne montirani proces.

Incidenti se događaju u svim bolnicama svijeta, to je nažalost neizbježno. Razlozi incidenata su loša organizacija rada, nemar pojedinaca, umor, nedostatak opreme, splet nesretnih okolnosti, nedovoljna edukacija, preopterećenost poslom i drugi. Svaki incident mora biti stručno-medicinski analiziran da bi se otkrilo kako je incident nastao, tko je kriv i da li se mogao izbjeći.

Istražni organi ne mogu praviti medicinske procjene jer to ne znaju i obično izvlače krive zaključke. Istražni organi moraju surađivati s bolničkom upravom i stručnom komisijom ili imenovanim pojedincem od strane suda koji je pozvan da da mišljenje o postupku.

Optužnica je napisana a nije potkrijepljena nijednim dokazom. Iz obrazloženja optužnice je vidljivo da ne postoje dokazi i da je optužnica sama po sebi kontradiktorna (vidi optužnicu i obrazloženje). Tužiteljstvo je amnestiralo glavnog krivca a podmetalo optuženome koji je morao dokazivati nevinost.

Sud je sudio 13 godina temeljem apsurdne optužnice koja nije pružila niti jedan dokaz. Optuženi je ukazivao na činjenice koje su se nalazile u spisu ali nitko (istražni sudac, tužitelj, sudac koji je vodio raspravu) nije reagirao i nakon 16 godina sud utvrđuje ono što se znalo prvoga dana istrage. Nije jasno zašto sud prihvaća optužnice bez dokaza. Ne može se ljude izvoditi na sud temeljem takozvane osnovane sumnje.

Tužitelj nekoga oslobađa krivnje a drugoga okrivljuje (u istom postupku), zanemaruju očitu krivnju jedne osobe a pretpostavlja krivnju druge osobe. Stručno-medicinska mišljenja ne može davati tužitelj, tužitelj ne može negirati mišljenja vještaka, kao što se ovdje dogodilo. Ako vještak ne može kazati koji je uzrok smrti tko tužitelju daje pravo da tvrdi što je uzrok smrti. Zašto je pravljeno vještačenja, nadopuna vještačenja i drugo vještačenje kada tužilac ignorira mišljenje komisije koja je vještačila. Zašto gubiti vrijeme na vještačenje i trošiti sredstva poreznik obveznika?

Nakon 16 godina tužilaštvo odustaje od daljnjeg progona! Sud donosi rješenje o obustavi postupka. Troškovi sudskog postupka će biti namireni iz proračunskih sredstava ali krivo optuženi, sada oslobođen sumnje, nema pravo na naknadu troškova postupka (odvjetnički i drugi troškovi), narušavanje zdravlja i ugleda, ugrožavanje egzistencije, materijalnu štetu zbog nemogućnosti natjecanja i izbora. Jadan je pravosudni sustav, jadna je pravna teorija i praksa u Hrvatskoj kada provodi ovakva suđenja.

Doc. dr. sc. Marko Jukić

-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

PROMOCIJA ROMANA "JUSTININA TAJNA", OSMANA ARNAUTOVIĆA


Izuzetno mi je zadovoljstvo da vas pozovem na PROMOCIJU moga novog romana "Justinina tajna"


 A promociju zamišljam  kao razgovor koji bi se vodio oko prisjećanja i dogodovština vezanih za tu knjigu, a u kojem  biste učestvovali vi dragi moji.




Ponedjeljak, 28. april u 17 sati, Gradska biblioteka « Derviš Sušić »  - Tuzla


Tako bi me veselilo da vas vidim na promociji, jer bi to bila prilika da se vidimo, da proćaskamo, da se sjetimo drage prošlosti i da prije svega podijelite sa mnom radostan trenutak. Dobro došli !


A evo i nekoliko fotosa s promocije moga romana « Kamen na duši ». Vidjećete na njima tolika draga lica.



















Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------


Atif Kujundžić




-----------


Bilješka o piscu:


Rođen u Gračanici 1947. godine. Prvu knjigu poezije objavio je u sarajevskoj Svjetlosti 1976. godine, a od tada, pedesetak raznih knjiga u rasponu odpoezije do proze, esejistike, publicistike...


Zastupljen u udžbenicima za osnovnu školu, ali i knjigama u programu lektire za osnovnu školu. Kako i sam navodi, najradije piše za djecu. O čemusvjedoči i podatak da je dobitnik godišnje književne nagrade za dječje i književno stvaralaštvo za mlade koju dodjeljuje Društvo pisaca BiH.


Objavio je knjige eseja o piscima, slikarima i fotografima. Neki od njih objavljeni su kao posebne publikacije, u katalozima, monografijama, časopisima, listovima i na portalima.

  

Zastupljen i u desetak zajedničkih knjiga i antologija, a autor je i većeg broja prikaza,predgovora, pogovora i recenzija.Tekstovi su mu prevođeni na slovenski, francuski, engleski, švedski, njemački, albanski i makedonski jezik.


Urednik je više od stotinu pedeset knjiga.


Preminuo je nakon duge bolesti 01 03. 2015


-----------


Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Priče o dječacima i psima; digitalne knjige, 2010.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic.php

 

KUĐI -roman o kuji; digitalne knjige, 2011.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic2.php

 

Mahir i zmaj; digitalne knjige, 2011.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic3.php

 

Akrostih; digitalne knjige, 2011.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic4.php

 

Paleta i dijeto, slikari i pisci; digitalne knjige, 2012.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic5.php

 

Priče iz predgrađa; digitalne knjige, 2013.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic6.php

 

Smoluća selo koje je imalo smolu, 2013.

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic7.php

 

Staklenci godišnjih doba

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic8.php


Dnevnik građanskih prosvjeda

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic9.php

 

Pjesme o dječjim pravima i drugim stvarima

 

http://www.digitalne-knjige.com/kujundzic10.php


---------------


Naslovnice knjiga: 








---------------


Najave knjiga:


Kako bismo najbolje opisali knjigu "Staklenci godišnjih doba"?


Znam autor bi rekao: To su realistične i lirske priče za djecu koje krugom smisla i značenja - iscrtavaju skicu za romaneskni narativ o djetinjstvu...

 

No, bez obzira na to što je taj opis i točan i ispravan dojma sam da sve to djeluje poprilično knjiški i šturo, jer roman za djecu "Staklenci godišnjih doba" je puno, puno više od toga.

 

Naime, danas se mnogi književnici trude pisati za djecu. Nažalost rijetki su oni koji u tome uspijevaju upravo zato jer pisci za djecu osim literarne vještine moraju imati i dar da i sami jednim dijelom bude djeca, da razmišljaju na taj i takav način, te da ono što napišu bude i zanimljivo i razumljivo možda najnezahtijevnijoj, no svakako i najzahvalnijoj publici - djeci.

 

A, upravo sa svim tim sastojcima susrećemo se u romanu "Staklenci godišnjih doba" u kojem autor iz dječje perspektive opisuje bezbrižno djetinjstvo i doživljaje vezane uz igru s staklencima (pikule, klikeri).

 

U svakoj priči u romanu na jednostavan i dječje iskren način ispričan je i po jedan doživljaj, no autor baš kao i svako dijete iz njega izvlači i zaključak, koji će mu jednom kad odraste svakako dobro doći.

 

Upravo ta jednostavnost i dječja iskrenost pomažu čitatelju da se htijući to ili ne uživi u svijet drugačiji od onog u kojem vjerojatno živi, te da prihvati jednostavnost i vrijednost dječjeg uma.

 

Vjerojatno je i da će se ta jednostavnost i neopterećenost svijetom i vrijednostima koje ponekad nameću odrasli svidjeti svima koji pročitaju ovu knjigu. I djeci i odraslima. Nama se svidjela i uspjela nas uvući u svijet bolji, ljepši i bezbrižniji od onog u kojem živimo, a upravo to je tajni sastojak svake dobre knjige.

 

A, sad je red na vas. Pročitajte knjigu i saznajte što nas sve jednostavna igra staklencima, (pikulama, klikerima), može naučiti.

 

U Zagrebu 16. 03. 2014. Nenad Grbac


---------------


Roman za djecu "Priče iz predgrađa", Atifa Kujundžića nagrađen je godišnjom književnom nagradom za dječje i književno stvaralaštvo za mlade 2008 godine, koju dodjeljuje Društvo pisaca BiH.

 

Žiri za dodjelu nagrade radio je u sastavu Ibrahim Kajan (predsjednik), Nenad Radanović i Mirsad Bećirbašić. Predsjednik žirija Ibrahim Kajan je pročitao obrazloženje žirija. U obrazloženju se navodi da su "Priče iz predgrađa", Atifa Kujundžića zbirka priča povezanih zajedničkim likovima, zbiljnim prostorom i oživljenim vremenom, pa je tako moguće govoriti i o romanesknoj strukturi djela. U obrazloženju se također navodi da iz cijelog teksta zrači autorska iskrenost i nepodilaženje.

 

Član žirija i književnik Nenad Radanović to je prokomentirao na sljedeći način. "Dugo je godina književno stvaralaštvo za djecu i mlade bilo u zapećku književnosti za odrasle. Sretan sam što se konačno to mijenja, jer su djeca i mladi vrlo važna i velika čitalačka publika". Naglasio je kako se knjiga "Priče iz predgrađa" Atifa Kujundžića izdvojila zbog njenog književnog savršenstva, te da je pisac na najbolji način ispričao priču o životu djece u jednom predgrađu u periodu nakon završetka Drugog svjetskog rata


------------------------------



RIJEČ UREDNICE za knjigu likovnih prikaza "PALETA I DLIJETO" Atifa Kujundžića.

 

Tekstovi obuhvaćeni ovom knjigom, bez izuzetka prešli su preko stranica portala TACNO.NET, gdje su kao i na FACEBOOK-u čitani s odobravanjem.

 

Takođe, tekstovi su prošli kroz kataloge, monografije, preko stranica HRVATSKOG GLASNIKA - HKD NAPREDAK Tuzla, časopisa Matice hrvatske MOTRIŠTA Mostar i GRADOVRH Tuzla, te časopisa Društva pisaca Bosne i Hercegovine ŽIVOT Sarajevo.

 

Izdavanjem ove knjige DIGITALNE KNJIGE tekstove čine stvarnim u virtualnom prostoru i dostupnim svima koji koriste internet.

 

Urednica portala tacno.net i ove knjige, Štefica Galić, lipnja, anno Domini, 2012.

 

Mi bismo uz sve to samo napomenuli da se zahvaljujući autoru ove knjige gospodinu Atifu Kujundžiću u knjizi nalazi cijeli niz nadahnuto napisanih i bogato ilustriranih prikaza slikara, kipara i umjetnika kao što su: Antonija Gudelj , Ilija Skočibušić, Mladen Ivešić, Marijana Ivešić Pažin, Ćazim Sarajlić Zdravko Novak, Natalija Cimeša, Ahmet Hundur, Davorin Briševac, Franjevci, Sanjin Lugić, Srećko Galić, Lada Pervan, Biljana Vrbić Mačak, Hasan Mehinović, Ibrahim Novalić, Maja Behmen Novalić, Boško Kućanski, Hamo Ibrulj, Magdalena Džinić, Hasan Fazlić, Fehim Husković, Mehmed Slezović, Dževad Hoze, Fikret Ibričić, Senaid Buljubašić, Mustafa Pašić i Ivan Mijatović


-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Apr 5 '14

NAŠI DOPRINOSI  SVJETSKOJ  ZNANOSTI I TEHNOLOGIJI



 

Pa ja ne bih htio previše špekulirati oko našega doprinosa svjetskoj znanosti I  tehnologiji. Htio bih samo dati nekoliko natuknica oko toga doprinosa kako bi stvari bile malo jasnije nego što one danas jesu. Kao prvo ja osobno mislim da je Tesla sasvim kompletan znanstvenik. Ništa njegovom radu ne nedostaje. On je otpočeo obrtnim magnetskim poljem, pa onda sinhronim I asinhronim elektircnim motorima pa je onda radio na generatorima, turbinama da bi cijeli rad  zaključio svjetskim sistemom prenosa električne energije. Dakle tom radu ništa ne nedostaje. I taj rad je  koliko ja imam uvida doista ogroman, riječ je o jednom izuzetno velikom opusu  u kojem se izlaže Teslina teorija na možda nekih 30 I više velikih tomova.

 

U čitavom kontekstu Nikole Tesle Kozmologija zlatnoga prstena koja je nastala ravno 100 nakon njegovih inicijalnih nastojanja  predstavlja moj rad na rubovima toga Teslinoga sistema. Ili na onim njegovim dijelovima za koje je I Tesla mislio da  su stvari znanstvene fantastike. Međutim se pokazalo das mo mi u tom rasponu od 100 godina učinili značajne ako ne I gotovo neprocjenjive korake naprijed. Stoga se čini da je I Tesla bio djetetom svoga doba I da je u značajnoj mjeri  bio određen limitima toga vremena. Danas već govorimo o prstenima I oko planete Zemlje I oko Mjeseca I oko Marsa I čini nam se da govorimo o sasvim realnim problemima. Isto tako promatramo  čitav naš solarni sitem u jednom jedinstvu pa nam se čini jako važnima spoznaja  da ima asteroida veličine od 250 kilometara u dijametru koji također posjeduju prstenove kao što je to slučaj sa  četri planete našega solarnoga sitema. I mi smo sasvim zadovoljni činjenicom da nam procesi nisu stranost nego da se uklapaju u vrlo složenu sliku nastanka  života u kozmosu.

 

Međutim je u svim tima našim razmišljanjima važno istači da elektormagnetizam predstavlja izvorne  duševne preokupacije naših ljudi I da nama svakako pripada prvenstvo u  tome pitanju. To se možda najbolje vidi u današnjim hidrocentralama gdje je Tesla oponašao esenciju našega balkanskoga života a to je život uz  mlinsko kolo I žrvanj. Tako je kolo vodenice njegova turban dok je mlin postrojenje generator koji proizvodi elektircnu energiju. I to je naša esencija, naša bit, naš bitak u našim pokušajima opstanka u cjelini čovječanstva. A to je svakako veliki naš  doprinos.

 

Titus Lucrecius Carus o munjama I magnetizmu!

 

Titus Lucrecius Carus je prema nekojim spoznajama porijeklom sa Balkana.Cijelo šesto pjevanje njegove De rerum natura raspravlja o pitanjima munja I magnetizma. Carus je smatrao da grom nastaje od oblaka koji je “šuplji” I on piše: “Ta mali čak mjehurić napunjen zrakom često kad pukne ovako nenadano priličan zvuk da.” (6, 130) Za munje kaže : “Nastaje također zvuk kad goruća preskoći strijela s oblaka jednog u drugi, sad skoči li munja u oblak s mnogo vode to odmah je ubija vlaga uz prasak ko užareno gvožđe kad vadi se vruće iz peći, pišti ako se odmah u ledenu uroni vodu” (6,145)  Mogli bismo reći da su ovdje dati vjerni opisi munja I pokušaj da se objasni njihovo porijeklo. I doista ta su objašnjenja toliko interesantna da I danas bude pažnju nakon skoro 20 stoljeća.

 

Ovdje je dat jedan pokušaj da se ovi fenomeni kao I fenomen magnetizma shvate kao rezultat djelovanja” mnoštva nevidljivih nutra atoma” (6,936) I onda Carus raspravlja o blagotvornom djelovanju atoma, o vodičima o magnetizmu kao kretanju atoma ili strujanju atoma između kamena I željeza itd.itd.

 

 Tales!

 

Tales je bio Grk. Prema Dielsovim Predsokraticima Tales je smatrao da pomoću magneta I jantara  I nežive stvari imaju dušu. A dušu je shvaćao kao nešto što potiče kretanje- također prema Dielsu. Prema tome ovdje je elekticitet I magnetizam unekoliko shvaćen u jednom panteističkom smislu odnosno u smislu jednog panpsihizma. I doista čitavu Ezrinu teoriju ja bih shvatio u smislu jednog panteizma odnosno panpsihizma. To je jako važno shvatiti.

 

Kolo vodenice i Teslina turbina!

  

Nekada u Teslino vrijeme bijaše na prostoru Balkana jako mnogo vodenica. Danas je tih vodenica mnogo manje. To su zapravo mlinovi koji koriste okretanje vodenice kako bi pokrenuli žrvanj koji onda melje pšenicu. Postojali su I ljudi koji su se isključivo time bavili I oni su bili mlinari I imali su u posjedu svoje vodenice. Teslina turbina kao I Teslino razmišljanje o jednoj turbini koja bi iskorištavala potencijalnu I kinetičku energiju vode odnosno rijeka zapravo je baš pravo slijeđenje ove prvotne zamisli da se naime oponaša rad  naših vodenica na Balkanskim rijekama. Tako je nastala ideja Tesline turbine koja se bez nekih večih razlika koristi I danas u hidrocentralama. Teslina  turbina je baš to kolo vodenice koje pokreće tok rijeke. A energija inducirana okretanjem turbine proizvodi ono što mi danas zovemo električnom energijom.

 

Prema  tome čini se da mi imamo mjesto u tome svijetu  novih spoznaja id a  štoviše imamo jedno jako povlašteno mjesto das a velikim zadovoljstvom is a sigurnošću možemo reći da je čitav elektromagnetizam i elektricitet našim prirodnim interesom  a odatle onda  i našim isključivim vlasništvom da nam obrazovane nacije  samo mogu pozavidjeti. Pozavidjeti što smo tako mali  a što smo bili spremni iznijeti na  vidjelo dana velike znanstvene spoznaje.

 

Zlatan Gavrilović Kovač

 

------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 

 

Svatko ima svoju priču



 

Petnaestogodišnji dječak, gledajući kroz prozor vlaka, najednom vrisnu: ‘Tataaa, gledaaajjj,  drveće se kreće unazaaad!’


Otac se radosno nasmijao gledajući ga  s ljubavlju.

 

Mlađi bračni par, koji je sjedio preko puta, gledao je dječaka s tugom i sažaljenjem.

 

Iznenada mladić opet viknu: ‘Tataaaaa, pogledaaaajjj, oblaci lete s namaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!’

 

Otac se radosno nasmijao gledajući ga  s ljubavlju.

 

Bračni par nije više mogao izdržati pa se obratiše ocu: ‘Gospodine, a zašto ne posjetite liječnika? Netko vašem sinu sigurno može pomoći.’

 

Otac se nasmijao i uzvratio im: ‘I jesam. Baš se vraćamo iz bolnice. Moj sin, ovaj dječak kojeg ovdje vidite, bio je slijep od rođenja. Operacijom mu je vraćen vid. Od jutros prvi put u životu on VIDI.’

 

Svatko ima svoju priču.


I zato ne sudi o drugima prije nego što ih zaista ne upoznaš… jer istina bi te mogla iznenaditi!



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

Apr 3 '14 · Oznake: svatko ima svoju priču

KVAKA 8  



            

Napisao: Boris Golić

        

Ljutimo se kad nemamo posao, ali se ljutimo i kad ga imamo. Ja sam imao takav ugovor o radu da sam svome poslodavcu trebao biti dostupan svih 24 sata na dan. Istina da on to i nije uvijek koristio ili zloupotrebljavao, nego mi je dao mobitel, a on je trebao biti uključen 24 sata na dan. Iz toga je isticalo da nam tehnika i nije pomoć, nego zlo nad nama i stalni strah i teror da će me tko zna kada zvati poslodavac ili neki moj poslovni partner.

 

Kažu da je to u skladu s kapitalističkim poslovnim pravom i radnim moralom. Ti se trebaš poslodavcu javiti kad te treba, a on se tebi ne treba javiti ili samo onda kad je raspoložen. I izdržao sam ja to gotovo 20 godina, a ostalih 10 sam radio u trulom i olovnom socijalizmu. Sjećam se da u socijalizmu nismo imali mobitel i da je sve bilo laganica, a i za to vrijeme mogu reći da sam stalno bio u nekakvoj akciji ili akcijama. Jedino što su mi primanja bila puno manja.

          

Ipak se sjećam švercanja raznih roba iz Austrije, Turske i Italije, a svoju ciljanu skupinu za prodaju sam pronalazio ili kod nas, ili u Mađarskoj, bivšoj Čehoslovačkoj, Poljskoj, DDR-u, bivšem Sovjetskom Savezu, Poljskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. Sada toga više nema, a ako me prema čemu vuče nostalgija, onda je to po tim vremenima i okolnostima. Možda sam iz svega toga i stvorio radne navike i osjećaj prema novcu. Naime, gdje god i kako god bi se provodio, uvijek bi moralo ostati za neki drugi, budući posao. I kao što sam rekao došla nama u tvrtku tehnika i tehnologija, u početku nam je mobitel bio čudnovato velik, a kasnije mali i držali smo ga u desnom džepu pored naših testisa. Jest da nam je nekad i smetao, a nekad kad je vibrirao i nije. Ne znam jeli iz tih vremena nastao i vic o malom Muji koji voli da mu baka drži ono što ima kad ga potjera  jer se baki tresu ruke. 

             

I da se nadovežem na mobitel i moje radno pravo. Nitko nije predvidio da se ja nekad trebam odmoriti i spavati. I da mi se ne bi događali slučajevi koje u nastavku navodim jednog dana sam donio odluku da ću isključivati mobitel u ponoć. A zašto sam to odlučio, pročitajte slijedeću priču i recite jesam li bio u pravu. Dakle, nazove mene neka žena u noći u pola tri i kaže:                                                                                             

 

„Dobro veće."                                                                                                                  

 

„Dobroveće."                                                                                                                                     

 

„Smetam li?"                                                                                                                                

 

Prepoznam ženi glas i utvrdim da mi je ona poslovni partner pa će možda nešto naručiti, a kako smo tada bili u krizi s radnim nalozima, svaka narudžba je važna i ne smije se odbiti. Stoga kažem:

             

„Ne. Ne smetate, ni ja baš ne mogu spavati."                                                                   

 

„Onda dobro."                                                                                                                                             

 

„ Jeste li nešto htjeli naručiti?"                                                                                                                 

 

„Ne, nisam. Imam drugi problem."                                                                                          

 

   „Recite!"

 

„Znate, moj muž se napije pa me tuče."                                                                                               

 

„Tuče li vas zato što je pijan ili zato što ga ne puštate spavati?"                                                   

 

„Tuče me što je pijan i što me ne sluša kad mu govorim da mu to škodi."                                             

 

„A da ga pustite da prespava mamurluk i pijanstvo. Znate da se kod nas kaže da je „ jutro pametnije od noći."                                                                                                                       

 

„Ne mogu jer kad je pijan, onda i grozno hrče."

          

„A da odete u neku drugu sobu i tamo spavate?"                                                                     

 

„Ni to ne mogu. Nisam naučila spavati sama."                                                                                       

 

Sad sam već i ja bio ljut, pa kažem:                                                                                                      

 

„Gospođo! Morate se odlučiti što želite: mir u kući ili tuču u kući. Muž vam je pijan i očekuje da ćete ga ostaviti na miru. Sutra mu možete govoriti o štetnosti alkohola."                  

 

„Ali meni je razbio san, na televiziji nema ništa na programu, a meni je dosadno." 

 

Mislim u sebi da nikog drugog nije mogla zvati, a i nije, jer kupac je uvijek u pravu, pa može nazvati i u pola tri u noći. Ne znam jeli dotična gospođa zna da imam radni ugovor u kojem piše da sam na raspolaganju 24 sata, pa kad već to jesam, zašto me i ne bi nazvala. I kad se sa mnom malo smirila i sredila, kaže ona meni:                                                      

 

„Nadam se da nisam smetala. Sada mi je puno bolje. Idem malo prileći, možda i zaspim."

                   

Nisu ni muškarci bolji, i oni nazovu u dva ili tri u noći i kad ih pitaš hoće li što naručiti, a oni prvo pomisle o tome,  pa kažu:

 

„Dupla votka, konjak ili štok."                                                              

 

„Ne. Ne." - kažem ja: „ To morate tražiti od konobara. Trebate li nešto od mene?"                    

 

„ Da. Da. Trebam milijun komada."                                                                                                       

 

„ Dobro čujemo se onda ujutro." I nazovem ja tog gospodina ujutro. Ne javlja se do podneva, a onda se valjda prirodno budi, pa je mamuran. Kako ga ne bi uznemiravao u svemu tome, nazivam ga u 13 sati, a on kaže: „ Što me trebaš?"                                                         

 

„Sinoć ste naručili milijun komada svega i svačega, možemo li definirati što konkretno trebate i možete li mi poslati narudžbenicu?"                                                                               

 

„Tko vas je zvao, zar ja? Uopće se toga ne sjećam."                                                                            

 

„Nije to ni važno. Trebate li što od mene?"                                                                                        

 

„Ne trebam ništa. To je sigurno nekakva greška i nesporazum." 

              

Toga dana sam podnio poslodavcu zahtjev da mi uvede radno vrijeme od 06- do 24 sata, a od 24 sata do o6 sati bih malo i odmorio. Naime, svi kažu da nam odmor treba, pogotovo ako imamo takvo radno vrijeme. Ne razumijem učiteljice koje se bune na svoje radno vrijeme. Naime, one rade od 08 do 11 sati, a onda ne znaju što će sa sobom. Možda im je problem što nemaju koga nazvati u pola tri u noći. Naime ima situacija da i takvima muž pije.

 

Što još reći nego da mi moj poslodavac nije nikad odgovorio na moj zahtjev. Tvrtka mi je propala, a ja ne znam kad trebam isključiti mobitel i u miru spavati.  Treba mi to netko reći jer čekam daljnje upute, radne zadatke i direktive.

          

Navodno su tako prošli i drugi ljudi s iskustvom i znanjem. U tranziciji su smijenjeni i oni koji su nešto znali i mogli učiniti, a zamijenili su ih oni koji to nisu i koji su državne resurse prigrabili sebi, a da nisu ni znali što će s njima. Umjesto da je ljudski kapital došao do izražaja, do izražaja su došli političari i 200 obitelji. Svugdje stručnjaci ili oni s iskustvom imaju nekakvo značenje i okosnica su nekakvog razvoje, jedino su kod nas političari i oni koji nemaju ni dan rada u industriji ili u realnom sektoru oni koji donose nekakve odluke, ali na našu štetu. Zato nam i je takvo, kakvo nam je i zato nam tako i ide. Što gore, to nekima bolje, ili se to nama tako čini.             



---------------------------------


Ovo je samo jedna od priča ili kvaka iz knjige "22 kvake", Borisa Golića. 

 

Tu knjigu možete naravno posve besplatno preuzeti sa sljedeće adrese: 

 

http://www.digitalne-knjige.com/golic7.php


Naslovna stranica knjige:




------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 


Apr 3 '14 · Oznake: kvaka 8
Sjećanje na hrvatske velikane - Ivan Mažuranić 




Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 11. kolovoza 1814. - Zagreb, 4. kolovoza 1890.), hrvatski pjesnik, jezikoslovac i političar. Hrvatski ban od 1873. do 1880. Poznat je pod nadimku ban pučanin. Najznačajnija je kreativna ličnost hrvatskoga narodnog preporoda (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). Potječe iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji u Novom Vinodolskom. 


Osnovnu školu pohađao je u Novom, gimnaziju u Rijeci, studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i mađarskom Szombathelyju. Po svršetku studija radio kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu. Godine 1848. Osrednji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, pošto ona prizna "neodvisnost i samostalnost" i "realni i virtulani teritorialni obseg" Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 

Potom postaje voditeljem hrvatskog dikasterija na carskom dvoru u Beču. Službuje u Saboru od 1861. godine, 1862. potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Predsjednik je Matice ilirske 1858.-1872. Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Sklon je oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti.


Od prvih stihova (Vinodolski dolče, da si zdravo!) koje piše kao 16-godišnji đak riječke gimnazije kao pozdrav svome zavičaju, bavio se raznim liričkim problemima: razjašnjenjem metričkih problema vezanih za hrvatski jezični izraz, vergilijanskim epom, posebno odnosom povijesti i poezije. U “Danici” je, od samoga početka, bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika, a kao čovjek neobično uman, temeljite naobrazbe i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-političkih intencija i nijansi.Kao jezikoslovac, ostvario je prvi uistinu moderan hrvatski rječnik. 


Zajedno s Josipom Užarevićem 1842. izdao je hrvatsko-njemački rječnik (Njemačko-ilirski slovar) sa 40.000 riječi u kojemu je, osim primanja starijega nazivlja iz rječnika Mikalje i Stullija, osmislio mnoge nove riječi. Kako bi preveo pojedine njemačke pojmove, skovao je hrvatske pojmove za mnoga područja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Šuleku. Primjerice, Mažuranić je otac riječi računovodstvo, nosorog, sladoled, veleizdaja, velegrad ili izraza tržišno gospodarstvo.
Već u početnim stihovima pokazuje osobitu originalnost. Želeći provjeriti snagu i mogućnost hrvatskog jezika na poeziju pokušava primijeniti različite poetske oblike i stilove: elemente klasičnog metra (Sapfina strofa, elegijski distih), piše stihove koji su često porođene, formalno i sadržajno, za narodno pjesmom, te se okušao u trubadurskoj poeziji. 


Njegov pjesnički ugled bio je u to doba već tako neprijeporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva velikog epa. Tri pjesnika okušala su se u tom poslu prije njega: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i jedan koji se nije potpisao; poslije njega nitko više nije ni pokušavao nadmašiti Ivana Mažuranića: toliko se njegova dopuna stopila s cjelinom Gundulićeva djela. Dopuna Osmana je Mažuranića predstavilo kao erudita i snažnog umjetničkog potencijala. Uspio se saživjeti s tekstom, usvojivši Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini, ali tu iskazuje neke originalne hrvatske konciznosti, metaforiku i refleksije što vidimo u njegovom spjevu Smrt Smail-age Čengića.


Uspjeh je i u javnosti bio tolik da ga je, karlovačkog odvjetnika, šurjak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah “Iskra” napiše nešto novo. To novo bio je spjev “Smrt Smail-age Čengića”, koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. Kačić i Gundulić: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićeva epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz. U svome danas već klasičnom djelu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umjetnina hrvatske riječi, opjevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih povijesnih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojbenom provincijalnom događaju: ubojstvu lokalnoga tiranina na prijetvorno-mučki način), pjesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli vodilje cijeloga našeg preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde.


--------------------------------


Malo poznati detalji o Ivanu Mažuraniću


Lik Ivana Mažuranića nalazi se na novčanici od 100 kuna.


Osim Trga Ivana Mažuranića u Zagrebu, mnoge ulice, trgovi  i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime.


Poznata književnica Ivana Brlić Mažuranić bila je unuka Ivana Mažuranića.


Putopisac Matija Mažuranić  bio je brat Ivana Mažuranića


--------------------------------

DANICI ILIRSKOJ

Ivan Mažuranić


Kak sokol sivi koga sužanjstvujuć

Krutnim spletenog gvožđa rukotvorom

     Kroz vijeke cijele od prirodne

          Letnje nemil sustezuje zatvor;


Kad v uzi skučeć krila navađenom

Revnošću v tanke zrake razastira,

     Al, oh, željezna građa jača

          Od plamenov slobode ga veže!


Pak dobrodjejna ruka mu dospije,

Krletki tvrda vrata otvarajuć,

     Il vrijeme davnog vijeka tajnom

          Uzu svojom opodere moćom:


Ustane sužanj od dugovječnijeh

Trudna nevoljâ krila prokušati,

     Ter uz lagane vjetre vještim

          Sunca kotar prolićuje mahom:


Tak, zvijezdo mila, kad Ilirom tebe

Zmožni na vedrost zvabihu bogovi

     Z tamnosti grozne i potajne

          Nazlobnosti lukavih vragova.


Ti stade, davnim jur upitomljene

Ropstvom, krilate konje ogledati

     I sijevajući voz, gorućim

          Zlato kojeg nakićuje suncem. 


Pak mjesto starog uresa, koga jest

Vkus tuđozemski rodio, žarkijem

     Svjetlosti trakom, djevičansku

          Glavu kiteć tere grudi snježne,


Bijesnim dodavši biče krilonogom

Po nebu hitriš jezdit Ilirije,

     Mrzeć što prosta hoće ludost,

          Il nenavist što poreče žuta.


Što suncu pači, ak zimičav ne bi

Hotjel mu žara primiti? - grije ga;

     Il što da tuži, kad srebrna

          Trak mu nikad ne oduzme luna?


Višnjih je duša mrziti predsude,

Mrzit potmastog puka ogovore,

     I k cilju stalnom smjerajuće

          Pute tihom sljedovati sviješćom.


O jezdi dakle, zvijezdo, junačkijem

Trkom po sjajnih, kud si nakanila

     Putih, predragi spješno žarkim

          Dom Ilirov nakiteći suncem. 


--------------------------------

Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili jednu knjigu istog književnika.  


Knjiga "Smrt Smail-age Čengića"  nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više o toj knjizi moći ćete saznati na sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/mazuranic.php


Ovdje ćete moći preuzeti i pokazni primjerak te knjige.


--------------------


A u prilogu vam poklanjamo i video zapis Ivan Mažuranić - Smrt Smail-age Čengića (Agovanje).


Taj video zapis moći ćete pregledati na sljedećoj adresi:


http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/120


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.