Spaljivanjem djela muzej prosvjeduje protiv štednje





»Tisuću djela koja izlažemo u svakom slučaju bit će uništena zbog ravnodušnosti vlade«, rekao je Manfredi

CASORIA – Direktor Muzeja suvremene umjetnosti u gradu Casoria blizu Napulja počeo je u utorak spaljivati djela prosvjedujući protiv velikih proračunskih rezanja za kulturu, javljaju u srijedu mediji.

Krajem poslijepodneva utemeljitelj i direktor muzeja Antonio Manfredi zapalio je djelo francuske umjetnice Severine Bourguignon koja je prethodno odobrila taj čin i pratila ga izravno putem Skypea.

»Tisuću djela koja izlažemo u svakom slučaju bit će uništena zbog ravnodušnosti vlade«, rekao je Manfredi i najavio da će svakog tjedna u sklopu inicijative »Art war« (rat umjetnosti) spaljivati po tri djela.Ogorčen mafijaškim prijetnjama i vladinom pasivnošću da spasi talijansku kulturnu baštinu, Manfredi je lani izašao iz anonimnosti kada je pismom kancelarki Angeli Merkel zatražio azil u Njemačkoj.

»Njemačka je jedna od rijetkih zemalja koja nije srezala proračun za kulturu«, rekao je i u znak privrženosti takvoj politici istakanuo njemačku zastavu pred muzejom.

»Ako vlada dopušta propast Pompeja, ostavite svaku nadu za moj muzej«, poručio je Manfredi aludirajući na urušavanje Kuće gladijatora u Pompejima zbog nemara. Kancelarka Merkel nije odgovorila Manfrediju, no »umjetnički azil« ponudio mu je Tacheles, poznati skvoter iz Berlina.

Ministarstvo kulture je među sektorima koji su najviše pogođeni programom štednje talijanske vlade. Ministarstvo kulture je nedavno objavilo da će pod zaštitu staviti Maxxi, muzej suvremene umjetnosti u Rimu koji je u dugovima. Subvencije tome muzeju smanjene su za 43 posto u odnosu na 2010., godinu dana nakon svečanog otvaranja.Talijanska vlada izdvaja samo 0,21 posto svog proračuna za kulturu, a na njezinu je tlu polovica svjetske kulturne baštine. 

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Luca Cetinić

-----------


-----------

Bilješka o piscu:

 

Rođena je 1954. godine u Tijarici u Dalmatinskoj zagori.

U ranom djetinjstvu preboljela je dječju paralizu i postala trajno ovisna o ortopedskim pomagalima.

Srednju upravnu školu završila je u Splitu, gdje ostaje živjeti i raditi do 2007. godine, kada se preselila u Zadar. Po osnivanju organizacija osoba s invaliditetom aktivno se uključuje u njihov rad i kao volonterka, i kao profesionalka, dvadesetak godina zdušno doprinosila njihovu afirmiranju, djelovanju i razvoju.

Priredila je jednu samostalnu izložbu slikarskih radova, a izlagala je svoje radove i na tridesetak skupnih izložbi slikara amatera te sudjelovala u desetak likovnih kolonija. 

Imala je i samostalnu izložbu fotografija.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka priča iz života: "Ti možeš sve"

http://www.digitalne-knjige.com/cetinic.php
 


Zbirka poezije: "Nepripadajuća"


http://www.digitalne-knjige.com/cetinic2.php

 ---------------

Naslovnice knjiga:


 ---------------

Kritike:   


Svi vi ste sasvim sigurno dobro upućeni u probleme s kojim se susreću hrvatski političari, isto tako, vrlo je vjerojatno da znate i s kakvim problemima se susreće običan narod, no malo je vjerojatno da ste ikad razmišljali o tome s kojim i kakvim problemima se susreću osobe s invaliditetom.   


A, upravo to je ono što ćete moći saznati ukoliko pročitate nadahnutu, vedru i nadasve iskreno napisanu knjigu "Ti možeš sve", autorice Luce Cetinić.   


  Prvi dio knjige autobiografskog je karaktera. U njemu se autorica prisjeća kako je ranom djetinjstvu preboljela dječju paralizu i postala trajno ovisna o ortopedskim pomagalima. Sve to dovelo je do novih problema. Kako se snaći u svijetu koji je uglavnom namijenjen i prilagođen zdravim ljudima? Kako zaobići prepreke? Kako pomoći onima koji se susreću s problemima sličnim njezinima.   


A, upravo ta potreba za pomaganjem svima kojima je pomoć zaista i potrebna navela je Luce da se prihvati pisanja knjige u kojoj i sebi i nama objašnjava kako i zašto je uspjela pobijediti i bolest od koje je još kao dijete oboljela i sve probleme s kojima se kasnije susretala.   


  Ta potreba navela ju je da svoja iskustva podjeli s svima koji se danas nalaze u sličnoj situaciji.   Jer svi oni, baš kao i Luce, zaslužuju priliku da jednom sami sebi kažu - "Ti možeš sve".    


Nenad Grbac


 ---------------


Recenzija zbirke pjesama; "Nepripadajuća"


Ne mogu reći da me začudilo kada mi je Luca Cetinić poslala i zbirku svojih pjesama, ali me jeste ugodno iznenadilo. Kao i drugo što radi u umjetnosti, Luca Cetinić s izvrsnom literarno-estetskom mjerom oblikuje stihove i pjesme. Dominantno, riječ je o kratkom slobodnom stihu s mjestimičnom spontanom rimom.

 

Riječ je o kratkim pjesmama, a staro je i općepoznato pravilo, da su: samo kratke pjesme - dobre pjesme. Dakle, Cetinićeva ne gubi vrijeme, ne igra se izlišnom i suvišnom leksikom čemu su brojni, čak i na glasu pjesnici skloni, a što je protivno jasnoći i preciznosti pjesničkog izraza i pjesme. Luca Cetnić strogo vodi računa o izboru jezičnog materijala i skoro, pa je nepogrešiva u nivou lekskičkog i semantičkog smisla i značenja riječi koje uključuje u svoj stih i pjesmu.

 

U tematsko-motivskom smislu i značenju, Luca Cetinić kao i u knjizi Ti možeš sve - ostaje kod rješavanja ljudskih pitanja i nedoumica nametnutih čovjeku s hendikepom i zbog toga posebnim teškoćama u živoru. Luca je vrlo uspješna i djelotvorna u tom teškom i odgovornom poslu i kad je riječ o konačnom umjetničkom iskazu, u ovom primjeru - pjesmi, humanistički je jasna i vrlo odgovorna do mjere, da će njezin stih i pjesma zauvijek - biti vrlo snažna potpora ljudima s najraznovrsnijim problemima, a to je upravo ono što ove pjesme i angažman Luce Cetinić

čini važnim i značajnim.

 

Naime, kao mjerilo dobrog stiha i pjesme ili nekog drugog umjetničkog djela! uvijek se može uzeti kvantum osobno proživljene životne patnje. Luca Cetinić je osobno i bez sumnje, mnogo izdržala i propatila dok je došla do održivih životnih spoznaja koje mogu ući u autobiografsku publicističku knjigu Ti možeš sve, ili izgledati dobro kao na njezinim slikama i izvrsno zvučati kao u njezinoj pjesmi.

 

Pjesme Luce Cetinić ljudski ohrabruju taj veliki Život kojim smo obuzeti, koji nas nosi. Zato i zavrijeđuju svaku ljudsku i čitateljsku pažnju. Zato ovaj rukopis svesrdno preporučujem Izdavaču, radi opće koristi.

 

Atif Kujundžić, književnik


 ---------------


Poezija:


- Poezija s bloga "Blogezija" 2009., grupa autora (dvije pjesme)


- 1972. i 1973. godine u nekoliko navrata stihovi objavljeni u tadašnjem tjedniku "Plavi Vjesnik"


- Stihovi (poezija) korišteni prigodno u više humanitarnih akcija za katalog, zahvalnicu ili prezentaciju.



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Sajamsko okupljanje pisaca i prevodilaca iz BiH dijaspore


Apsolutno najprodavanija knjiga ovogodišnjeg Sajma knjige u Sarajevu je "Ja sam Zlatan Ibrahimović" koju je sa švedskog preveo književnik Ševko Kadrić

 



Za uspomenu, diplome za najbolji prevod i najbolje predstavljanje pisaca


U Sarajevu je od 18 - 23 aprila održan Sajam knjiga i učila a na njemu su se po osmi put okupili i Bosanski pisci po svijetu razasuti. Ovaj, više nego bilo koji drugi sajam je pokazao sav raskoš nastupa odgromne kulturološke snage koju ovaj prostordobija sa ljudima od knjige koji, sticajem nama poznatih razloga, žive daleko od Bosne. Oko desetak knjiga svjetskih autora donešeno je na ovaj sajam prevedenih na naš jezik, oplemenjivajući i prostor ali i dajući krila tim autorima da sa nama dolete i do Balkana.


Goran Sarić iz Holandije je donio, ali lino doveo Geert Maka i njegovu svjetski poznatu knjigu "U Evropi", Moja malenkost sa onima koji su u prevodu u zadnji čas pripomogli (i hvala im) dovela je senzaciju i najprodavaniju knjigu sajma, "Ja sam Zlatan Ibrahimović", Osman Arnautović je preveo Marc Levyia i njegov roman "Eh, kad bi to bila istina". Bilo je još prevoda i sa drugih jezka i drugih pisaca, ali i sa našeg jezika na druge, kojima ovdje više mjesta nećemo dati, ali hoćemo dvjelam publikacijama koje su u korice knjige sabrale, skupile književnike i njihova djela. Jedna je ponovljena i dopunjena publikacija: "KO je ko u BiH dijaspori - pisci" a druga zbirka pripovjetki "Vrijeme protiče otključano". Prvu je priredilo i objavilo MInistarstvo za ljudska prava i izbjeglice u koju je skupilo 178 onih koji su ovom ministarstvu poslali svoje prezentacije o književnom stvaralaštvu. Čitam imena: Midhat Ajanović, Tanja Aličković, Mustafa Cico Arnautović, Osman Arnautović....Vinko Grubišić, Ante Matić, Enes Topalović, Zlatko Lukić, Igor Divković.... i tako sve dobroja gore spomenutog.


Vrijedni Osman Arnautović je po drugi put,priredio zbirku pripovjetki bosanskih pisaca i u nju uknjižio 39 pripovjetki Arifa Ključanina, Edina Sarača, Zlatka Lukića, Safete Obhođaš, Velje Bosnića, Idriza Saltagića, Asime Ćosić Smajić, Linije Pavlović-Grgić, Denisa Dželića, Loris Gutić....


Od onih koji su se na Sajmu prestavili novim djelima idimo redoslijedom: Hadina Tahirović - Sijerčić sa roman "Rom ko grom", dječiji pjesnici sa knjigom izabrane poezije, Šimo Ešić, Ismet Bekrić, Rajko Joličić, Jagoda Iličić, Šefik Husagić. Asima Smajić - Ćosić iz Francuske se predstavila sa knjigom "Oči od kristala", Denis Dželić iz Danske sa romanom "Astralni letovi", Edhem Trako iz Norveške sa romanom "Svjetlo povratka", malenkost potpisanog je po prvi put na sajmu promovirala roman "Farbanje neba", Predrag Finci sa knjigom "Osobno kao tekst", Vladimir Pištalo je predstavio knjigu "Tesla, portret među maskama" u prevodu na češki jezik. Valerija Škrinjar - Tvrz je predstavila zbirku poezije "Bliskosti/iskanje blizine", Zlatko Lukić iz Hrvatske je predstavio novu knjigu pripovjetki "Izgubljen ageneracija", Safeta Osmičić iz Holandije zbirku poezije "Samačka soba u velegradu", Saima Višić iz Švicarske knjigu "Tuđinci", Ismet Bekrić je sa ekipom saradnika predstavio 14-ti broj Banjalučkih žubora, ali knjige Banjalučanina Sadika Beglerovića "Čaršija u Gornjem Šeheru" i Mehmeda Hadžiavdaka "Banjalučki golubovi", Rifet i Nerma Bahrijagić i Alma Omeragić su sa engleskogpreveli i predstavili knjigu "Svjetska politička nauka neubijanja", "Preporod" iz Hrvatske je predstavio sjajnu zagubljenu knjigu srpskog komediografa Branislava Nušića "Ramazanske večeri", knjigu Filipa Mursel Begovića "Izbor iz mlađeg bošnjačkog pjesništva", "Multimonolog" Senada Nanića, "Vtoglavica duše" Esada Jogića te su promovirani časopisi "Behar" i "Jurnal", Milena Letić, Zeničanka iz Novog Sada se predstavila romanom "A kozna kosmo mi?" Vezuv Bašić iz Danske je predstavio knjige "Izbjeglička soba" i "U predvorju smrti", Midhat Hodžić iz SDA-a se predstavio sa knjigom "Jedna mala noćna (banjalučka) muzika, a Svebor Delić iz Holandije sa poezijom "Buket srcoruža za Melidu".


Na kraju ovog javljanja nije moguće prikačiti sve ono što se dešavalo između promocija, dogovaranje, druženje, duhovno oplemenjivanje koje će se između dva sajma pretočiti u trag, paponovo promovirati nekom prigodom, nekim okupljanjem. Spas naših razasutih duša, ovog prostora pa i svijeta u cjelini, čini mi se da je upravo u tome, knjizi i istini u njoj zaključanoj koju treba otključavati, čitati.


Uz srdačan pozdrav iz Sarajeva

-- 

www.sevko.se


Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Ivan Doje

-----------

Bilješka o pjesniku:

O Ivanu Doji zna se vrlo malo, tek toliko da je rođen prije tridesetak godina u Dubrovniku te da piše poeziju i kratke priče.

A, sve drugo što bi o njemu željeli saznati, nalazi se u njegovim pjesmama i pričama.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka poezije: "
Neravnoteža"

http://www.digitalne-knjige.com/doje.php


---------------

Naslovnice knjiga:

 

---------------

Kritike     


Samo nadarenim pjesnicima svojstveno 


Iščitao sam s dužnim poštovanjem, kako i priliči starijem prema mlađem pjesniku, rukopisnu zbirku pjesama "Neravnoteža", moga sugrađanina Ivana Doje. 


Iščitao i ostao ugodno iznenađen stihovima koji odaju neosporan talent i začudo već izgrađen poetski rukopis. 


Rukopis u kojem je Ivan Doje svoj na svome, u kojem nema ni oponašanja, ni pomodarstva, ni podilaženja "velikanima od versi". 


Riječ je o poeziji vrlo iskrenoj, vrlo doživljenoj, zapisat ću, umnoj i dubokoj, u kojoj se ogleda istinski dar pjevanja što ovom pjesniku omogućuje da od riječi stvara nove svjetove. 


Stvara ih stihovima snažnih emocija, dahom unutarnjih tišina, u kojima nema mjesta patetici već samosugestivnom, lirskom pjevanju. 


Ivan Doje za svu složenu jednostavnost prirode, a nadasve čovjeka u njoj, uspijeva pronaći poetski izraz "po mjeri", a taj je izraz najčešće neobjašnjena tajna kao što je život, ljubav, nada, strah, rođenje ili smrt.


Mato Jerinić, književnik. 


Recenzija zbirke pjesama "Neravnoteža" 


Rukopis zbirke pjesama "Neravnoteža" Ivana Doje uvlači nas u one izuzetne trenutke naših života kada "zamišljamo da nas nema", kada procjenjujemo "da li smo svoje prijatelje obogatili ili osiromašili", svoju "obitelj usrećili ili unesrećili", poznanicima "više dali ili uzeli".


Jedan krivi korak, "samo se malo trzneš" i odmah slijedi pad u "pjesnički mrtav" život, u "zaborav" kada se gubi ona "iskonska snaga" koja čini da "dišeš punim plućima i znaš kamo gaziš". S laganim šaljivim otklonom od umrtvljena svakodnevlja, ove nas pjesme čine sudionicima "stoljetne borbe između poeta i mediokriteta" nastanjenih u našim srcima, suboraca isuviše naših i bliskih da bismo ih pripisali drugima.


Antun Nodilo


HRVATSKI PISCI U AKCIJI ZA SPAS PROFESIJE

'Neka Ministarstvo kulture potpomaže nas, a ne privatne izdavače'




Autor: Karmela Devčić, Adriana Piteša


Hrvatsko društvo pisaca nedavno je javno podržalo zahtjeve inicijative Pravo na profesiju koja nastoji poboljšati položaj pisaca. Novi elementi tih zahtjeva su formiranje fonda za evaluaciju umjetnički i kulturno vrijedne knjige te zahtjevi za proširenje potpore za knjigu, što bi uključivalo obavezni minimalni honorar autorima u rasponu od 10 pa do 30 tisuća kuna.


Logika je jednostavna, ni ostale grane umjetnosti nisu prepuštene tržištu pa zašto bi to onda bili pisci koji, čak i ako su afirmirani, za višegodišnji rad na romanu dobiju između 8 i 15 tisuća kuna. Ukoliko pređu 1000 primjeraka, pripadne im i postotak od prodaje koji se kreće od 8 do 12 posto. No, taj iznos prijeđu rijetki.

Realna potraživanja

Grupna akcija pisaca zbog brojnih loših iskustava bila je očekivana. No, problem je što se sve događa u trenutku kad država teško da može izdvojiti dodatan novac za njih kako bi rješavala probleme tržišta i nefer odnos na relaciji pisac - izdavač. Naklade knjiga, pak, postale su takve da je skupina izdavača i knjižara nedavno uputila apel za spas knjige.

Ti podaci, smatraju naši sugovornici, nisu razlog da se njihova borba ne prekine.


“Realno je da tražimo više, jer to ne zahtijeva nova ulaganja već samo logičniju raspodjelu novca”, objašnjava Robert Perišić, začetnik inicijative.


Nikola Petković, predsjednik Hrvatskog društva pisaca, podsjeća da pokušaji da se problem artikulira traju već deset godina.


“Radi se o minimalnim zahtjevima i povećanju izdvajanja za pisce u iznosu od, recimo, jedan posto. Ako se ne varam, Ministarstvo za arhiviranje izdvaja 9 posto ukupnih sredstava, a za pisce 6 posto. Kako je to duhovito, ali i precizno primijetio baš Robert Perišić, ispada da više arhiviramo nego što pišemo. Kriza jest činjenica, ali je u velikoj većini slučajeva i isprika da se, što se kulture tiče, marginalizira pisac, a što se znanosti tiče, da se ponizi i obezvrijedi društvena humanistika. Ako se budemo unaprijed predavali i razmišljali o tajmingu, nikada nećemo postići ništa. To se ne tiče samo pisaca. To se tiče svih poniženih i obespravljenih u našem društvu u kojemu nije jasno dokad će ta tranzicija trajati.”


No, financijska računica je sljedeća. Za knjigu prodanu u 1000 primjeraka, s prosječnom cijenom od 100 kuna - dobije se 100 tisuća kuna. Ako se radi o izdavaču koji nema svoju knjižaru, onda, u ime rabata, knjižaru mora izdvojiti do 50 tisuća kuna.


Troškovi izdavanja


Troškovi izdavanja knjige kreću se oko 30 tisuća kuna. Izdavaču, dakle, ostaje 20 tisuća kuna. Autorski honorar kreće se od 8 do 12 posto maloprodajne cijene. Ako kao prosjek uzmemo 10 posto - pisac dobije 10 tisuća kuna, a oko tog iznosa kreće se prosjek autorskog honorara.


No, 1000 prodanih primjeraka za hrvatskog pisca je jako velik broj, a u cijeloj zemlji njih 10 do 15 pređe tu granicu. Broj pisaca nije mali, samo je u dva društva pisaca učlanjeno oko 600. Većina njihovih knjiga proda se u manje od 500 primjeraka, a brojni ne prođu ni troznamenkastu brojku. Izdavanje tih knjiga, ukratko, nije baš najisplativiji posao. Istina je da, bez obzira na izdvajanja države, mali postotak pripadne samim piscima, ali da nema tih davanja, dobar dio knjiga ne bi ni bio objavljen. Naime, hrvatski pisci uglavnom imaju prednost pri potporama i otkupu izdanja - što su stavke s kojim izdavači i računaju, a na koje se u prosjeku dobije 20 do 25 tisuća kuna i koje su dovoljne da se pokrije izlazak knjige. Zaseban problem je što su s tim potporama izdavači krpali i ostale rupe u svojim programima.


Minimalni autorski honorar od 10 do 30 tisuća kuna u svemu tome baš i nije realan. Mogao bi se i pokazati kontraproduktivnim ako izdavači počnu odbijati hrvatske pisce. Perišić smatra kako problema ne bi trebalo biti jer minimalni honorar nema veze s izdavačem, nego bi bio novi dio potpore za objavljivanje knjige koju daje Ministarstvo.


Minimalni honorar


Govoreći o minimalnom autorskom honoraru, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić kaže:


“Ministarstvo može uvesti jednu vrstu ugovornog odnosa da izdavač koji dobije novac za potporu ne može dobiti otkup ako autorima ne isplati honorar, ali Ministarstvo kulture ne može se miješati u visinu honorara jer je to nešto što predstavlja intervenciju države u odnose koji pripadaju u nama nedragu riječ, tržište. Mi ne možemo normirati visinu honorara, ali možemo procjenjivati ozbiljnost cijeloga projekta i financirati ga, što i jest politika ovoga Ministarstva: financirati sada manji broj projekata, ali s većim iznosom sredstava, što omogućuje veću kvalitetu.”


Petković, pak, odgovara kako ne razumije zašto bi se minimalni autorski honorar mogao pokazati kontraproduktivnim, “osim ako na izdavače apriori ne gledate kao na grabežljivce koji partikularne interese pretpostavljaju konceptu općeg dobra. Mi, pisci, takvima ih ne vidimo. Zaista ne mislim da u Hrvatskoj postoji izdavač koji bi tako izravno radio na devastaciji nacionalne književnosti. Pisci i izdavači dijele jednaku sudbinu i naši interesi nisu u sukobu”.


Glavna adresa


Deklarativno to će reći svaki pisac i izdavač. Pitanje je koliko će, ukoliko kriza nakladništva potraje, praksa to potvrditi, a već sad stječe dojam da se baš borba dviju prirodno povezanih tabora nužno ne podudara.


Robert Perišić o tome kaže: “Bilo bi naivno očekivati da su interesi pisaca i izdavača posve isti”.


Pitanje je samo tko će ponuditi uvjerljivije argumente Ministarstvu, glavnoj adresi za rješavanje kulturnjačkih problema.


Kako izabrati najbolje književnike


Država već nekoliko godina dodjeluje tzv. stipendije - preko kojih pisci mogu dobiti tromjesečne, polugodišnje ili godišnje iznose od 21, 42 ili 84 tisuće kuna, i za to se izdvaja oko milijun kuna. Pisci za njih mogu aplicirati svake tri godine.


Evaluacijskim fondom, pak, vrednovale bi se već objavljene knjige. Zamišljeno je da bi za njega bilo potrebno oko dva milijuna kuna godišnje, a potpomogao bi se rad oko 50 pisaca koji su objavili najbolje knjige u prethodnoj godini. No, oko toga koje se knjige bile najbolje, ukoliko takav model zaživi, mogla bi se lomiti koplja jer kritika, naime, u Hrvatskoj gotovo ne postoji, a nagrade su stalni predmet rasprava. Petković napominje kako se upravo razgovaraju o kriterijima evaluacije knjiga, kao i o parametrima po kojima bi se odlučivalo o vrijednosti knjige.


Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Zorica Krističević

-----------




-----------

Bilješka o pjesnikinji:


Rođena je u Doboju BIH, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Potom u Tuzli upisuje Pedagošku akademiju i studij južnoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.


Zbog rata prekida studij, napušta BIH i dolazi u Zagreb.

Prvu zbirku pjesama SEDMO SLOVO SLOBODE (MH Zaprešić 2006) objavila je pod prezimenom Avdagić. Drugom zbirkom poezije POTROŠENI ADONIS (MH Zaprešić 2008) vraća se na djevojačko prezime Krističević.

Članica je Matice Hrvatske od 2004. godine.

Živi u Zaprešiću, a radi u Zagrebu

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka poezije: "Hod na prstima"


http://www.digitalne-knjige.com/kristicevic.php

 ---------------

Naslovnice knjiga:



---------------


Predgovor knjige  "Hod na prstima":   


Zbirka pjesama Hod na prstima nastajala je uglavnom u 2006. godini izazvana   intimnim previranjima, a inspirirana u velikoj većini neželjenim i prilično brutalnim   iskustvom nekolicine žena što sam ih upoznala te iste godine. Iskustvo je to nasilja svake vrste, a koje se (na žalost) još uvijek svakodnevno dešava na mjestu koje svojim nazivom izaziva predodžbu sigurnosti, mira i povjerenja. Mjesto je to koje nazivamo svojim domom      


Kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji uvedeno je u kazneno pravni   sustav Republike Hrvatske Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona   koji je stupio na snagu 30. prosinca 2000. godine. Drugim riječima, sve do deset godina unatrag, svaki oblik nasilničkog ponašanja, ponižavanja, zlostavljanja i ograničavanja osobnih sloboda, svaki oblik fizičkog ugrožavanja i ugrožavanja zdravlja osobe, nije bio kazneno ili prekršajno procesuiran ako je izvršen nad vlastitim bračnim drugom. Ili djetetom.     


Riječi 'obitelj' i 'nasilje' oprečnih su značenja. No, u današnje vrijeme spoj tih   riječi kao da ne izaziva neku posebnu reakciju. To je postala samo još jedna   jezična kovanica u našim umovima. Ne bi smjelo biti tako. Svatko može oboljeti (i bolovati) od teške bolesti. Većina nas barem ponekad dobije virozu. Jednako tako svatko od nas može doživjeti (i živjeti) teške grubosti. A poneki šamar nerazumijevanja i iskazivanja sitnih nadmoćnosti svi  ponekad doživimo od svojih bližnjih. Ponavljam, ne bi smjelo biti tako.    


Pisati stihove o obiteljskom nasilju bilo je teško i nadasve uznemirujuće iskustvo.   Upravo zbog toga nisam se mogla odlučiti da dovršim, a zatim i objelodanim ovu   neveliku zbirku poezije. No, dvije godine kasnije saznala sam da moja rodica Suzana u svojoj 42. godini   boluje od raka maternice. Bila je to još samo jedna u nizu bitaka kojima ju je   život 'častio' od ranog djetinjstva. Slobodno mogu reći - nju više nego nas   ostale. Tada sam napisala pjesmu Suzana bez ljubavi i spojila Suzanu i Hod na   prstima. Ova je knjiga posvećena sjećanju na Suzanu Krističević.    

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------

Jadranka Varga

-----------



-----------

Bilješka o pjesnikinji


Jadranka Varga, rođena 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS. Od 1976. godine je zaposlena, živi i radi u Zagrebu, udana, bez djece. Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala svoje prve 3 pjesme i od tad se nije zaustavila.


Zbirka pjesama, «Sjena duše» nastajala je u razdoblju od 2003. do 2011. godine i prožima 7 godina njenog života, okrećući je njoj samoj u njen jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na web stranici http://shadowofsoul.blog.hr da bi se nastavilo pisanjem i izvan gore navedene web stranice.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com: 


"Sjena duše"; digitalne-knjige.com 2011.


http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

"Predvorje bijele tišine"; digitalne-knjige.com 2012.

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

"Gola žena"; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

"Plesač na žici"; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

"Na trgu ptica"; digitalne-knjige.com 2013.

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php

"Duša anđela"; digitalne-knjige.com 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

"Izbrisano lice"; digitalne-knjige.com 2014.

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

"Moj tajni svijet"; digitalne-knjige.com 2015.

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php

"Kamen nije sam"; digitalne-knjige.com 2016.

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php

"Oči pune zvijezda"; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php

"Tajna bijelih snova"; digitalne-knjige.com 2017.

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

-----------

Naslovnice knjiga:

---------





---------

Kritike:

Poezija Jadranke Varge riječima stvara impresionističke slike, sklada ljubavne balade i simfonije snova.

Ne postoje riječi kojima se može ocijeniti i procijeniti njeno pjesništvo, njene pjesme treba čitati jer one nam same govore. Poezija je u svom praobliku, u svom izvornom stadiju odraz uzvišene duhovnosti i neodvojiva je od pjesnikove duše.

 Zdenko Jelčić

 Poezija Jadranke Varga je nepredvidljiva u naletima snažnih emocionalnih vrtloga, nepredvidljiva u vrtlozima osjećajnih virova što izranjaju iz dubina njenog duševnog podmorja, ali je predvidljiva u vječnom vraćanju u ljubav, tu bezvremenu rijeku kojom neumorna, nesalomljiva i nezaustavljiva plovi njena životna galija.

 Dijana Jelčić

-----------


R E C E N Z I J A


Dragi čitatelji,


velika mi je čast i vrlo me veseli što sam dobio priliku napisati osvrt na knjigu Jadranke Varga „Predvorje bijele tišine"  i od srca joj zahvaljujem na povjerenju.


Ova knjiga, satkana od djela pisanih u poeziji i prozi, ostavlja duboki utisak i govori nam da ruka, koja je pisala redove u njoj otisnute, pripada osobi koja dubokoumno promišlja život, donoseći zaključke i odgovore na svoja, često vrlo zagonetna pitanja, nakon vrlo temeljitog i dubokog promišljanja, koja bih se čak usudio usporediti sa meditacijama, što se može uočiti već pri prvom pogledu na njene stihove:


Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja,a na straži vječnosti stoji moje srceotvaraju se nova vrata beskrajai svjetlost obasjava moje tužno lice.


Vrata beskraja i vječnosti može otvoriti jedino tužno lice, srca ispunjenog bolom, tim savršenim, neumoljivo strogim učiteljem, koji nas, u trenutku kad postane nesnosno jak, natjera da se pokrenemo i potražimo odgovore na postavljena pitanja, koja se uporno ponavljaju sve dok na njih ne odgovorimo.

Na isti način na koji promatra ovozemaljski svijet, ne propuštajući ni najmanju priliku iz njega naučiti lekcije životne mudrosti koje joj pruža, autorica, na isti način, ni jednog trena ne zanemaruje ni onaj drugi, onostrani život, neraskidivo spojen i utkan u ovu našu zemaljsku realnost, bez kojeg ni mi, kao ni zemaljska realnost, ne bismo mogli postojati.


U delti života, koja se tako fino razdijelila ovog jutra, astralni svijet moje duše nije uzburkan niti uznemiren...


Poruke njenih pjesama su vrlo upečatljive i duboke, prodiru duboko u našu suštinu, dodirujući ono najljudskije u nama, često puta, na žalost, duboko potisnuto i skriveno, što djeluje vrlo moćno na dušu čitatelja, uspavanu monotonijom svakodnevnice, utopljene u sivilo ovog našeg licemjernog, u laži ogrezlog pokvarenog svijeta, donoseći novu nadu, istovremeno učvršćujući, kod mnogih već poprilično uzdrmanu vjeru da ljubav nikad ne umire, što vrlo nedvosmisleno i jasno, bez uvijanja iskazuje, postavljajući sebi vrlo težak, ali i iznimno plemenit zadatak:Moj život je kao orao u letušto se vine pod nebo i kružiti stanedonoseći mir ovom čudnom svijetuda zemaljska suza iz oceana ne kane. Prozirna stvarnost ne vidi krajaonome što je tako vidljivo i jasnokad se dotaknu usne pakla i Raja za neke radost, a za druge kasno.


Mora se priznati, s dubokim poštovanjem, toliko je mudrosti izrečeno u ovim i još nekim njenim minijaturama, da bi se, proučavajući ih i o njima razmišljajući, mogla napisati cijela knjiga.
Svaka stranica i svako slovo ove knjige, željom njene autorice, odiše čarobnim ritmom magičnog plesa pitanja i odgovora, koji iz trenutka u trenutak zamjenjuju mjesta, provocirajući jedni druge, navodeći na duboko razmišljanje, poistovjećuje nas sa samom sobom, što u konačnici svi mi to i jesmo - jedno, jedinstveno jedno, razdvojeni okovima tijela, kao kapi kiše koje lutaju nebom, svaka u oblaku svom, dok se jednom ne stope sa bezbrojem ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more.


Dubina Duše je tamno more,i kao aura obavija moj liksa zlatnim sjajem rane zoreuči me kako da pišem života stih.


Ljubav, kao imperativ njezine životne stvarnosti i pogleda na svijet, vrlo je jasno naglašena u svakoj rečenici u knjizi zapisanoj. Ljubav kao čežnja, ljubav kao nada, ljubav kao vjera u bolje i sretnije sutra, u kojem će napokon pronaći sreću u zagrljaju srodne duše, jer svjesna je da srodnu dušu nije tako lako naći, pogotovo kad u srcu nosi tako visoke i plemenite ideale, koje srdačno želi podijeliti s nama, kroz izražaj mudrosti u svojim uretcima.


Isto tako ona vrlo dobro zna da sreća, kao ni nesreća, nikad ne dolazi sama, ali ni kao plod puke slučajnosti.Jasno joj je da se sreća stvara, iz trena u tren, iz dana u dan, kroz uzajamno razumijevanje i nesebičnu ljubav dvoje ljudi, koji su je zajedničkim snagama odlučili ugraditi u svoj zajednički život, poštujući jedno drugo, ali i svoju osobnu slobodu, u kojoj se uzajamno potpomažu i podržavaju.

Ljubavlju smo jednom spojeniu trenu nepredvidljive sudbinekad si svoju dušu vezao uz mojuzlatnim trakama životne istine.


Zato me uvijek dušom pomiluj izdalekanek' je dodir tvoj mekan kao krilo anđela,jer takvog sam čovjeka oduvijek željelai takvu sam ljubav oduvijek ja htjela
Proživjevši mnoga životna iskustva, shvatila je dragocjenu istinu o tome koliko je važno unutar sebe pronaći mir, tu nepobjedivu snagu, koja je temelj srećom ispunjenog života, gdje prepreke i problemi postaju tek zanimljiva igra u kojoj je neprekidno svjesna da će svaki put na kraju iz nje izaći kao pobjednik.


Na kraju, otkriva nam nesebično, zašto su svi pjesnici sanjari, zašto vjeruju u svoje snove, zašto su snovi njihova najveća ljubav i ponos te zašto se nikad iz njih ne žele probuditi:

Snovi su Božja pisma neotvorenai zato ih uvijek čitati trebamo,jer će nam njegova poruka pomoćida svoju Dušu nikome ubiti ne damo.


Lutajući bespućima tame neznanja ovoga svijeta, dižući se uporno i još odlučnije nakon svakog novog pada, naučila je hodati, ne saplićući se. Naučila je najveću mudrost života.
Jer, znati biti i ostati svoj, čak i onda kad se ne zna kako, a ni kamo dalje, odlika je hrabrih, odlučnih i mudrih, koji vjeruju u sebe i svoju sposobnost da pronađu svoj put i odgovore na sva postavljena pitanja, što potvrđuju slijedeće Jadrankine riječi:


Otići ću opet putem Mjeseca, zatvorit ću srce u predvorje bijele tišine i neću se bojati te istine, jer me srebrni Mjesečev sjaj vodi u apstraktnu stvarnost gdje se ne snalazim kao nekad, ali iz podzemlja mojih želja progovara Vestalka što se javlja uvijek kad sam najtiša i najčudnija. Pri tome nikad ne zaboravlja na svoje bližnje. Ma koliko joj bilo teško, oni su, bez obzira na sve teškoće i probleme, uvijek prisutni, kao što će uvijek biti, u njenom srcu, mislima i molitvama. Na raskrižju kod predvorja tišine i bijele neistine, zaustavit ću se, sa nemirom u duši i blagoslovom za tebe.


Kad napokon dođe kraj, kad se čini da propada svijet, da nema više dalje, da će preostala postavljena pitanja ostati bez odgovora, izgubljena putem kroz bespuća tame, ona je pronašla izlaz, želeći nam dokazati, u čemu je svakako i uspjela, da je moguće naći rješenje, čak i za naizgled nemoguće probleme:


Nema me, opet me nema, odlutala sam u moju čudnu poeziju, zatvorila sam stari svijet, razvezala savez Neba i Zemlje i opet načinila gordijski čvor snova gdje na predvorju bijele tišine pokušavam odgonetnuti put za dalje.


Čitajući njenu knjigu, pokušavajući proniknuti u suštinu njenih misli, shvatio sam da Jadranka u ovom periodu svog života, iako misli da ne vidi put, ona ipak sigurno i čvrsto korača njime. Stoga sam siguran da će joj, najzad, što joj od srca želim, na kraju tunela zasjati svjetlo, za kojim toliko teži i žudi, svjetlo koje je svakako svojim radom i nastojanjima i više, nego zaslužila.

Možda je i moja malenkost, ako dopusti, na kraju, može podsjetiti na veliku istinu, koju ona sigurno već zna, ali je ponekad, kao i većina nas, jednostavno na trenutak zaboravi, da svjetlo na kraju tunela za kojim svi toliko očajnički tragamo i žudimo, nije ništa drugo do mi sami.

Zato, dušo moja srodna, ma koja jesi,dobro došla u život moj,znam da se nikad ne pitam gdje sijer u zrcalu života vidim odraz tvoj

                                        

Damir Maras


------------------------


MALA RAZMIŠLJANJA O POEZIJI GOSPOĐE VARGA


Baš je nedavno gospođa Jadranka Varga štampala svoju drugu zbirku poezije pod imenom Predvorje bijele tišine.To je dakle njena druga zbirka poezije mada nekako to začudno djeluje s obzirom da je riječ o jako poznatoj spisateljici koja je svoje poetske priloge pisala u najboljim zagrebačkim portalima za suvremenu hrvatsku poeziju. 


Za razliku od onih spisatelja koji imaju opsežan spisateljski opus i kojima je bilo dostupno štampati knjige bez obzira na političke i socijalne prilike u Hrvatskoj. Zato ja mislim da bi Ministarstvo kulture Hrvatske trebalo ozbiljno porazmisliti o donacijama kada je riječ o talentiranim mladim pjesnicima pogotovo kada imamo u vidu da se radi o njihovim prvim zbirkama. Jer je malo neobično da se prominentni pisci nagrađuju sa tisućama kuna za objavljenu zbirku dok talentirani mladi pjesnici moraju čekati ''bolja vremena'' kako bi štampali svoje prve radove.


Predgovor ovoj drugoj zbirci poezije napisao je jako nadahnuto gospodin Maras. I on je u tom predgovoru dao jednu optimističku ocjenu poezije o kojoj je riječ posebno stavljajući akcent na dva fundamentalna pojma koji tvore poetsku sliku gospođeVarga a to su duševna bol i alternativa njoj-ljubav. Međutim ja nisam siguran da se ovim pojmovima iscrpljuje sva filozofija gospođe Varga. Mislim da je poetska slika daleko složenija i dublja. 


Prvi problem vidim kao problem ritma njene poezije. Što mislimo kada kažemo da čitamo poeziju gospođe Varga? Najprije moram ovdje spomenuti da u čitanje kod ovoga razmatranja ja ne računam na razumijevanje smisla onoga što je pročitano nego je čitanje ovdje djelatnost pretvaranja u zvukove onoga što je napisano ili naštampano kao što je to slučaj recimo kod sviranja po notama. Čitanje i upotreba ove riječi u uvjetima našega svakodnevnoga života nama je naravno prilično dobro poznata. Međutim bilo bi neobično teško da se makar i u grubim crtama opiše uloga koju u našem životu ima ta riječ kada je pretvaramo u zvukove. 


I to se čitanje onda može događati glasno kao recimo kod recitiranja ili pak u sebi. Ako je pak čitanje izvjestan doživljaj prelaza od znaka ka izgovorenom glasu onda svakako ima smisla govoriti o riječima koje su pročitane ili o riječima koje su izazvale izvjesno osjećanje onoga što je pročitano . Naravno postoji mnoštvo osjeta koji su manje ili više karakteristični za čitanje jedne štampane rečenice ili stiha: postoji osjet kada zastajemo u čitanju, kada bolje pogledamo stih, kada pogrešno pročitamo, kada čitamo manje ili više tečno....A isto tako ima karakterističnih osjeta kada se izgovara nešto naučeno napamet. Međutim ima osjeta i kod prepoznavanja smisla ili značenja onoga što je pročitano kao i ritma onoga što se čita ili pak onoga što ima dublje značenje prepoznatljivo iz sintakse i semantike stiha o kojem je riječ. 


Nema nikakove sumnje da ovaj stih gospođe Varga u meni izaziva duboke osjećaje: '' Što je vječnost prema meni, koja plovi ovim Svemirom, i poput zvijezde lutalice, zaogrnuta sam najtišim nemirom?'' A taj osjećaj istovremeno govori o ritmu te poezije. Taj ritam mora biti skladan, on mora pronaći rezonaciju u mojoj duši, on mora biti unekoliko harmonija u kojoj subjekat osjeća jedinstvo sa Kozmosom. I ja općenito mogu reći da je poezija gospođe Varga uspjela u tome da nam približi to jedinstvo ritma, osjećaja i harmonije stiha pa će prema tome ova druga zbirka poezije biti pamćena kao literarni doprinos posebne vrste. I ja se osobno posebno radujemo tome. 


Hvala! 


Zlatan Gavrilović Kovač


-------------------------------


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE  "MOJ TAJNI SVIJET" HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE

 

Poetski doživljaj oživljuje u činu duševnosti.

 

To, međutim, ne znači da se takav čin dešava u usamljenosti  doživljavanja čovjeka.

 

Mogli bismo reći, da se ta usamljenost ništi već po karakteristikama estetskog doživljavanja, koje je prema svoje bivstvu uvijek okrenuto prema drugom čovjeku.

 

I ako je estetski doživljaj usmjeren na duševnost, on se upravo osvještava u duševnsoti, koja je usmjerena na drugog čovjeka, a odatle slijedi naša žed za duševnim dodirom, odatle slijedi naša čežnja, u kojoj se rađaju odnosi između duša.

 

I, s obzirom na ove momente, dolazi do uzdizanja ili pada ljudskog bića, ostvarenje i razaranje čovjeka i njegovog dostojanstva, samoostvarenje i samorazaranje čovjekove osobnosti, kao i drugarstva i prijateljstva, ali i dušmanstva.

Jer tamo gdje je ljubav, tamo je i gnjev i mržnja, tamo je i ljubavnog gnjeva i ljubavne mržnje, tamo je osjećanje ili čuvstvovanje, vrednovanje sudbinskih stanja, u kojima se odražava sva bivstvenost čovjeka i istina je, da poetsko djelo nastaje u samoći.

 

Tako je i poetska zbirka pjesama hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga nastala u samoći.

 

Ali koliko god ovaj estetski ili poetski doživljaj bio u samoći pojedinog pjesnika, umjetničko odnosno poetsko djelo prevladava tu samotnost, nadilazi je i razbija, jer je poetsko djelo usmjereno na drugo ljudsko biće, ono pretpostavlja ljudsko bice, koje mu se odaziva ili ga  tjera i nagovara.

 

I po tome se onda i razlikuju pjesnici, po tome jesu li uspjeli svojim razumijevanjem i doživljavanjem svijeta nagovoriti ili primjereno odgovoriti ili odnositi se prema drugima, kako i odgovarati mogućnostima pjesničke djelatnosti.

 

U tom smislu svakako može biti govora, da je poetsko djelo u bitnosti socijalna pojava i da je svaka umjetnina socijalno uvjetovana upravo zato, jer je ljudska i jer je okrenuta samom drugom čovjeku, inače ne bi imalo smisla baviti se poezijom.

 

Upravo je činjenica prema kojoj je umjetnost na određeni način usidrena u prijateljstvu te kao svojevrstan duhovni objektivitet, već pretpostavlja društvo ili društvo prijatelja, odnosno, mogućnost zajednice i zajedničkog života, koji je prvotno mišljen na duhovan način, da je to prijateljstvo prvo duhovne naravi i da je sama zajednica kao zajednica prijatelja također duhovne naravi.

 

Odatle toliko značenje imaju riječi, koje postaju presudne u našem saobraćanju sa drugim ljudima, međutim, nisu samo naše riječi važne.

 

Važno je i značenje, koje one podrazumijevaju i to oboje u sebi predstavlja bivstven nosilac estetske vrijednosti pa se može ono što uistinu nosi estetsko značenje, smatrati pravom osnovom poetske umjetnosti.

 

Tako pada i svjetlo na umjetnost Jadranke Varga i na njeno stvaranje, jer se ovdje u poetskom doživljaju otkrivaju i bitne znnačajke umjetničke stvaralačke osobnosti, značajke koje su uvjet pod kojim tek biva mogućim ostvarenje poetskog djela kao estetskog dobra i sredstva, odnosno, posredništva estetske komunikacije.

 

I ovdje se čini pjesnikinji, da je cijeli njen život satkan kao jedan veliki nedostatak te komunikacije, koja se upravo poetskim djelom hoće ostvariti kao prijateljstvo ili kao druženje, kako bi se konačno stalo na kraj besmislenoj egzistenciji, koju je jedino moguće prevladati poezijom, odnosno, onim što poezija doista znači, a to je smisleno sredstvo komunikacije između prijatelja ili drugova.

 

Tako stoji, da je duševnost iskonski nosilac estetske vrednote, koja je istovremeno istinski predmet i jedina prava jezgra poetskog djela, ali je ono također nosiocem i prenosiocem estetskog doživljaja i posrednikom estetske komunikacije, koja je posebna, jer je riječ o posebnom i specifičnom ljudskom doživljavanju u kojem se oslikavaju bitna svojstva umjetnika kao svojevrsne stvaralačke, a time i socijalno utjecajne osobnosti.

 

Svi ovi momenti: doživljavanje, čuvstvovanje, značenje, komunikacija, prijateljstvo..., sve je to toliko prisutno i živo u pjesničkom izrazu naše pjesnikinje, da se slobodno može reći kako predstavlja iznimnu novinu suvremene hrvatske lirike, koju ćemo pamtiti po svojoj darežljivoj toplini, koja zrači i izvan granica njene domovine, ali i izvan granica cehovski etablirane poezije, koja je suvereno vladala našim prostorima decenijama.

 

Valja svakako istaknuti naročitu osjetljivost pjesnikinje za očitovanje duševnosti, za skretanja duševnoga bivanja i bivstvovanja, za doživljavanje i doživljaje sudbine duše.

 

Ovdje osjetljivost zna ići do same ranjivosti i na njezinu se temelju izgrađuju, oblikuju i na svoj način povezuju osobna iskustva, koja nisu izvještačena, nego su primjerena stvaralačkim očitovanjima i potrebama komunikacije, jer je ovdje riječ o pjesničkoj riječi, jer je uvjerljiva, jer je moguća, jer je bivstovanje suvislo bez obzira koliko bilo teško i jer je sudbina vjerojatna bez obzira koliko bila gorka, mukotrpna...

 

Ne valja, dakle, gubiti iz vida, da se u slučaju Jadranke Varga poetsko djelo ne obraća, dakle, samo pojedincu, nego upravo u svojoj izvornosti još više socijalnoj skupini prijatelja pa i jest činitelj, koji ne utječe samo na doživljaj pojedinca, već jednako sudjeluje u izgradnji zajedničke svijesti pa se iznad ljudske zabrinutosti za sebe razbuđuje kod čitatelja jedan osjećaj vezanosti za zajednicu i konzekventno tome za osjećaj odgovornosti, koji je upravo svojevrsno svojstvo, kojim se odlikuje ljudsko biće.

 

I ja osobno mislim, da je to i najveća vrijednost ovog djela, a to je upravo ta sposobnost autorice, da nam postavi pitanje odgovornosti naših vlastitih djela, kako bi se zadovoljila ljudska načela u svijetu, u kojem jedino poezija ima nositi smislenost našega bitisanja.

 

              Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 26.7.2015.

 

 

------------------------


OSVRT ZA 11. ZBIRKU "TAJNA BIJELIH SNOVA" JADRANKE VARGA


„Kad se ljudska duša probudi iz dubokog sna u kojem spava čovječanstvo, postane svjesna sebe i svoje veličanstvenosti u sveukupnoj kolektivnoj svijesti planeta. Duša počinje tada vibrirati najvišim vibracijama božanskog, onog praiskonskog u sebi i shvati da je nedjelivi dio njega. 


Bog je prvi sa kojim počne komunicirati na otvoren, iskren i istinoljubiv način. Tu veličanstvenost nam predstavlja i jedanaesta knjiga naše hrvatske pjesnikinje Jadranka Varga. 


Duboka povezanost božanskog u čovjeku, čovječanstvu i kozmosu, spajaju se u nedjeljivu cjelinu. Jednota i istina zavladaju cijelom ljudskom dušom i ona jednostavno voli različito, slično ili isto.


Ta ljubav izvire kao bistar planinski izvor i teče zrakom, vodom i zemljom, a vatra božanske ljubavi velikodušno je raspiruje od bića do bića. 


Poezija Jadranke Varga baš upravo tako djeluje na mene dok je čitam, čista, praiskonska istina zrcali se kroz duh koji jeste sada i ovdje svjedočeći ono što svaki čovjek nosi u svojoj duši. Boga u svoj svojoj objavi, koga nastoji shvatiti mislima, izraziti riječima i ovekovječiti djelima.


Anđa Jotanović, pjesnikinja, Rijeka, 24.4.2017.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

OSTVARAJNI VRHUNAC RAJKA GLIBE




Odavna je poznato da je pjesnik Rajko Glibo na prostorima ex Yu i šire autentična pjesnička pojava. Njegova poezija svojom novom poetikom sublimizma traži dodatni napor sveučilišnim profesorima za proniknuće u njezine širine i dubine, a njegove kolege po peru u tu poeziju zaranjaju sukladno jačini njihove smješe srca i intelekta.


Zašto?


Glibo gotovo imperativno traži da sudjeluješ u njegovoj poeziji, a ne da je interpretiraš. Njegova poezija je „poezija istine“ kažu njegovi bolji poznavatelji. Svojom poezijom istine Glibo se obraća izravno, osobno, lokalno i sve to čini u znaku antiformalnog s jedne i aktualnog s druge strane.. 


On pjeva istinu o konkretnim bićima i konkretnim stvarima, o toponimskim odrednicama i njihovim odrazima u smješi pjesničkog srca i intelekta. Njegova poezija je njegovo energetsko pražnjenje. On je cjelinom svoje osobnosti zapravo sublimna pjesma. Njegova poetika je osobna i samo njegova. Horizont Glibine poezije određuju zemljopisna, etnomentalitetna, društvena i tu i tamo ponekad nazočno još pokoje opredjeljenje kao ograničavajuće datosti, ali pjesnik Glibo se kroz svoje pjesme očituje kao svjesna osobnost u kojoj vrije potreba za pisanjem koje svojom sublimnošću pomjera granice onoga što se može identificirati pa ono prvo proizvodi, onda kroz proizvođenje pronalazi razliku. 


To onda dovodi do buktinje želje i preobilja koje kao da prkosi žanru (rođenju, podrijetlu, rasi, klasi) da bi se to negdje drugdje smjestilo. Ovdje dobro dođe kao poveznica za nadogradnju ( Charles Bemstrain, „Time Out of Motion Looking Ahead to See Backward“ iz knjige Dubravka Đurić: „Jezik,poezija, postmodernizam“, str. 121.

Glibini stihovi dekonstruiraju i time ne dopuštaju da im bilo tko nametne svoje oružje u sferi nastajanja i nestajanja poezije. . On ne piše za sebe. Njegove pjesme su „dozivke“ koje svojom zanimljivošću izazivaju naše zanimanje za njih, jer Glibo je načisto da jezik proizvodi njega, a ne on jezik. Njegova zbirka pjesama „Slutnje s Rakitja“ rekla mu je da je njegova poezija u njoj hermetična što će reći kako je pjesnik shvatio da nikome i ništa nije objasnio, ni pojasnio pa, prema tome, njagov govor ne postoji izvan njega, već u njemu i u smješi srca i intelekta očituje se zajedno s njim. 


Na drugoj strani shvatio je kako je hermetička poezija zapravo preferirana opisna poezija od koje se treba što prije udaljiti. Put ga je poveo prema novoj naoči jednostavnijoj, a zapravo dubinski novoj poetici sublimizma. Ta, naoči nova, viša razina jednostavnosti sa sobom i u sebi zapravo nosi svoje poetikom zaštićene dubine dostupne intelektima da ih otkrivaju u mjeri kaloričnosti smješe srca iintelekta svakog čitatelja ponaosob. Glibi je degutantno svako očitovanje koje naginje skribomaniji., a njegova poezija kao da zazire od jednokratne upotrebe i čitatelju se postupno otvara njezinim iščitavanjem. 


Naglašujemo ponovljeno kako Glibo ne piše za sebe. On piše za druge i trudi se da bude što zanimljiviji za druge. On tim trudom jednovremeno uomčava pjesničku sklonost hermetičnosti. Njegova poezija od početka do kraja njeguje pokazivanje emocija, ali se time ne iscrpljuje. Poezija je način na koji ćeš pročitati pjesmu i on se polako otkriva tek sa drugim čitanjem glibinih lirskokaza.. Više njegovih pjesama taj način nude nagovještajno. Strah od egomanije trajno nazočuje kod ovog priznatog i poznatog pjesnika. 


Njegova je poezija „ukusan proizvod“ koji u sebi nosi nenametljivu i fino upakiranu poruku. Svojom poezijom istine nailazi na stanovite otpore kod uže i šire obitelji, dijela etnomentaliteta i šire, zapravo, svuda tamo gdje se nad istinom nadnosi prešućivanje i guranje pod tepih i gdje istina u konkretnim slučajevima čuči kao zarobljenik, a otkrivanjem ona boli. U poveznici sa ovim ide „Svakidašnja jadikovka“ Augustina Ujevića, a njoj je tako slićna Glibina ljudska i stvaralačka jadikovka jer mu se klipovi podmeću sa svih strana da se njegovom stvaralačkom obrazli tragu naudi, a baš sa stvaralačkim obrazli tragom Glibo uvodi novu dimenziju u hrvattskoj i eeuropskim književnostima koja, nakon svih nedaća, jednom mora pokazati svoje pravo lice. Poezija ovog poznatog i priznatog pjesnika ima utisnut nadnevak nastanka u knjigama i dijelom u pojedinačnim ostvarajima. 


Rijetki ga kritički uspoređuju s njegovim kolegama po peru iz prošlosti, a za poetiku budućnosti zatečeni su nespremni i slabo plivaju u vodama sublimizma. Važna je svijest ovog uglednog pjesnika, jer on je uvjeren kako nema te sile koja može uništiti dobrog pjesnika ma koliko ga se progonilo ili zatajivalo. Rajko Glibo je svojim ostvarajima davno upao u društvenu igru koju sa ostvarajima uvrštenim u zbirku pjesama „Zornice“ objelodanjenu 2011. godine nastavlja da još uspješnije igra. 


Na „Zornice“ se nadovezuje još upečatljivija zbirka pjesama „Neušutkane istine koja se planira objelodaniti ove godine i sa kojom vrhunski ostvaraji bilježe još upečatljiviju razinu autentičnosti, kvaliteta i oplemenjivačke emanacije.

Knin 11. IV. 2012. godine


Fabijan Lovrić




----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/glibo2.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Apr 20 '12 · Oznake: ostvarajni vrhunac rajka glib

Knjiga povijesti koju pobjednici prešućujuKontroverzni detalji povijesti od kolonizacije i robova do danas – Zinn otkriva da je kapital usmjeravan u ruke samo jedan posto bogatih

Piše: Milena Zajović

U domaćim knjižarama pojavila se “Američka povijest SAD-a” (VBZ), kapitalno djelo povjesničara Howarda Zinna, kojeg smatraju jednim od glavnih ideoloških predvodnika američkog antikapitalističkog pokreta. “Američka povijest SAD-a” nastala je kao Zinnov odgovor na tezu da povijest pišu pobjednici. Polazeći od spoznaje da povijesni zapisi nikad ne mogu dosegnuti ideal potpune objektivnosti, Zinn je odabrao da njegova pristranost skrene na teren poraženih – američkih Indijanaca, robova na južnjačkim plantažama, potlačenih radnika u doba industrijalizacije...

 Odabrao pristranost

Ova knjižurina od gotovo 800 stranica iznimno je zanimljiva kronika svih prešućenih, neugodnih dijelova američke povijesti. Knjiga počinje od razdoblja kolonizacije već u prvom poglavlju bombardirajući čitatelja zastrašujućim brojkama i citatima iz kronika kolonizatora koji su opisivali mučenje kojem je podvrgnuto lokalno stanovništvo (u nekim dijelovima današnjeg SAD-a milijunske populacije Indijanaca u samo godinu ili dvije pale su na nekoliko stotina preživjelih očajnika). Kako se Indijanci nisu pokazali dovoljno pokornom i izdržljivom radnom snagom, kolonizatori su pribjegli uvozu roblja iz Afrike, ali i iz Europe, o čemu se kasnije malo govorilo. Već u drugom poglavlju Zinn će se pozabaviti porobljavanjem afričkih crnaca opisujući kako su ih iz Afrike prevozili u pretincima visokima tek tridesetak centimetara, zbog čega su ti ljudi poput sardina čitav put proveli u ležećem položaju, masovno umirući zbog užasnih higijenskih uvjeta i nedostatka kisika.

 Obvezna lektira

Od tih prvih početaka preko Baconove pobune, borbe za neovisnost, Građanskog rata i suvremene povijesti, autor razlaže zakulisne igre koje su potaknule prijelomne trenutke u izgradnji SAD-a kakav danas poznajemo, koji je, ako je vjerovati Zinnu, od samih početaka formiran tako da se kapital gomila u rukama samo jedan posto najbogatijih.

Sa Zinnom se možete i ne morate slagati, ali svakako ga treba čitati jer radi se o jednom od najutjecajnijih intelektualaca današnjice, čije su teze aktualnije nego ikada. Jer protiv njegovih jedan posto bogatih danas na ulicama diljem svijeta prosvjeduju mladi ljudi.


Inicijativu udruge Knjižni blok zasad je potpisalo 36 nakladnika i knjižara




Autor: Adriana Piteša


Trideset i šest nakladnika i knjižara dosad se potpisalo ispod dopisa upućenom Vladi i Saboru, nadležnim ministarstvima te lokalnim vlastima u kojem upozoravaju na alarmantno stanje u sektoru u kojem izravno ili neizravno radi oko 13.000 ljudi. U apelu se ističe kako je kupnja knjiga drastično pala, a prosječne naklade na povijesnom su minimumu, manje no što su bile u vrijeme Ljudevita Gaja.
Čarobna formula

Iza dopisa stoji Knjižni blok, udruga srednjih i malih nakladnika i knjižara koja je uz apel poslala nekoliko konkretnih mjera za postavljanje željenog okvira fair playa na tržištu te zahtijeva hitno sazivanje radne skupine predstavnika ceha i “prozvanih” institucija da počne zajednički smišljati rješenja za opstanak knjige.

- U ovom trenutku očito je da nitko nema čarobnu formulu, ali neće je ni biti ako je zajedničkom sinergijom ne počnemo tražiti. Ceh sam to nije u stanju riješiti jer prijeti totalni kolaps - napominje Nenad Bartolčić, predsjednik Knjižnog bloka koji smatra da je nekoliko problema koji su doveli do urušavanja scene.

- Jedan je višegodišnji nedostatak suvisle državne kulturno-obrazovne politike. Pod hitno treba kreirati novi nacionalni program poticanja čitanja, osuvremeniti lektirne programe i uopće sustav obrazovanja. Nadalje, nužno je da država sve dionike u tzv. lancu knjige prepozna i kao dijelove vrlo važne grane industrije bez koje niti jedno normalno društvo ne može prosperirati - objašnjava Bartolčić.

Problem hrvatskog tržišta knjiga nije od jučer, ali je posljednjih godina, usred krize, kulminirao. Cijene knjige zbog malih naklada za prosječnog kupca su i dalje previsoke, a u krizi se gotovo prepolovio broj kupaca. Sve su knjižare uglavnom u rukama velikih nakladnika, koji su osim pada prodaje izgubili i dobar dio prihoda od udžbenika. Manji izdavači stoga jako teško naplaćuju svoja potraživanja, a scena je postavljena tako da bi kolaps jednog povukao i ostale, zbog čega su se nakladnici, zbog bojazni da neće naplatiti svoja potraživanja, uzbunili nakon nedavnog udruživanja Profila i Mozaika.

Iluzorno je očekivati dodatnu financijsku pomoć države koja bi poslužila kao infuzija posrnuloj grani.

Koji model tržišta

Bartolčić napominje da ne smatra kako je Ministarstvo kulture jedini adresant za problem, baš kao što nije dobro probleme svoditi na relaciju odnosa malih i velikih te da ceh ne amnestira od odgovornosti.

- Okrupnjavanja unutar nakladničkog i knjižarskog sektora su procesi koji se ne mogu i ne trebaju sprečavati, ali treba regulirati pravila igre na tržištu, onemogućiti monopole i prakse pri kojima veliki tlače male. Hrvatski knjiški ceh mora se pod hitno jasno odlučiti kojem će se konceptu knjižnog tržišta prikloniti, liberalnom modelu po uzoru na angloameričko, što bi bilo pogubno, ili slijediti primjere europskih zemalja poput Njemačke ili Francuske koje mi u Knjižnom bloku zagovaramo.

Dodaje i kako je jedan od ciljeva apela bio i taj da se uobičajena fokusiranost na Ministarstvo kulture usmjeri i na druge institucije sistema koje bi morale pokazati interes za probleme knjižne industrije, prije svega na Ministarstvo gospodarstva te Ministarstvo znanosti. U kojoj mjeri država uopće ima pravo intervenirati?

Tko je odgovoran?

- A na koje će načine država primjerice sutra pomoći peradarima koji moraju pod hitno uskladiti gabarite svojih farmi kokica nesilica, veličinu njihovog životnog prostora sa standardima na koje smo pristali pristupanjem u EU? Pretpostavljam da će im odgovorna država osigurati ili neke poticaje, ili povoljne poduzetničke kreditne linije, ili da postoje sredstva koja se mogu povući iz pristupnih EU fondova koja će pomoći da se njihov problem riješi.

Doduše, možda će peradari na kraju biti kolateralne žrtve ulaska u EU... Ukratko, državna administracija morala bi se domišljati kako pomoći koji sektor i omogućiti da se pojedine industrijske grane održe.

Časopisi bez publike

Premda je Ministarstvo kulture već godinama, sa svojim minusima i plusevima, zapravo jedini kupac knjiga u državi, Bartolčić ne smatra da je potpuno nemoćno.

- Mora se prekinuti uravnilovka pri raspodjeli, primjerice, potpora izdavanju knjiga, preispitati tko u Hrvatskoj može a tko ne biti nakladnik i aplicirati za potporu. Zatim, mora se učinkovitije pomagati i autore, pisce, prevoditelje i ilustratore i to ne samo uz predloženi post fond nego i preispitivanjem načina financiranja velikog broja časopisa.

Mnogi od njih više nemaju ili gotovo nemaju svoje čitatelje, ne plaćaju svoje autore. To su neki problemi koje država može riješiti čak i samo preraspodjelom postojećih sredstava. Neće ih riješiti sve, ali neke bi moglo.

Volim papirnatu knjigu, ali elektroničke knjige imaju moćniju budućnost

 

1. Rođeni ste u Zagrebu, od prve godine ste živjeli u Banjaluci, u ratu ste otišli u Švedsku, zatim u Norvešku, a  onda se pokušavali skrasiti u nekoliko gradova u Njemačkoj, Holandiji i Austriji. Da li ste i gdje konačno  skrasili ili još živite nomadskim životom?

Nomad u meni se nije umorio. Jednostavno; uplovio sam u bračnu luku i sretan sam životom kojim živim.

 

2. U nekoliko navrata ste se pokušavali vratiti u BiH, ali ste onda opet odlazili. U čemu je bio problem?

Problem je što se čovjek ne treba pomiriti s onim što se kosi s njegovim načelima. Nikad nisam pristajao na klanovske i nacionalne igre.

3. Godinama se domaćim izdavačima nudili kako ste sami rekli sve ono što Bosna nema, a treba imati –

   "Bosansku seharu" - zbirku poslovica i "Bosanski rodoslovi" - genealoške karte bosanske kraljevske dinastije Kotromanića i visokog plemstva na kojim ste radili 30 godina dok niste uspjeli naći izdavača. Da li još uvijek vodite iste borbe i koje već gotove knjige još uvijek čekaju izdavača?

Vodim „stogodišnji rat“ jer knjige uvijek čekaju izdavače.“Bosanski rodoslovi“ još nisu objavljeni. Jeste da je promocija bila prošle godine na Sajmu knjiga, ali tiraž tog izdanja je svega tri (3) primjerka. Pitajte izdavača…

4. Da li su ti problemi jedan od razloga zbog čega ste svoje romane objavili na internetu gdje se mogu besplatno preuzeti?

Svi romani koji su na netu već su objavljeni kao knjige. „Karađoz je objavljen dva puta.“ Volim papirnatu knjigu, ali elektroničke knjige imaju moćniju budućnost.

5. Na čemu trenutno radite?

Završio sam jednu malu enciklopediju eponima (preko 7000 natuknica), pišem jedan filmski i jedan scenarij za satiričnu tv seriju. Napravio sam i rječnik antičkih izreka koje sam prikupljao preko 30 godina.

6. Kazali ste da ste od Irfana Horozovića naučili šta je Bosna. Šta ste tačno naučili?

Družeći se s njim upoznao sam neke stvarne ljepote: merhamet, suživot, benevolencija, akšamluk, karitas.

7. Koliko često idete u Banjaluku?

Rijetko. Samo kad mi zatreba neki dokument. Grad čine ljudi a ne građevine. A onih starih Banjalučana nema, kao što nema ni starih Sarajlija, ni Mostaraca.

8. Danas je teško živjeti samo od književnosti, kako se vi borite za egzistenciju?

Krvavo. Da nemam svojih prihoda ne bih mogao živjeti. Ustvari mislim da nema ni deset pisaca u BiH da živi isključivo od svojih autorskih honorara ili tantijema.

9. Šta smatrate najvećim priznanjem za svoj dosadašnji rad?

Nagrada za roman „Katarza“, ali i za novelu „Nauk nebeski za narod bosanski. Ustvari svaka nova knjiga je priznanje za rad i ona mi je najdraža u tom trenutku.

10. Koje bh. književnike najviše cijenite?

Mak Dizdar u poeziji, Meša Selimović u Romanu, Ivo Andrić u pričama, Miodrag Žalica u drami.

11. Šta Vam najviše nedostaje iz BiH?

Stara raja s kojom sam proveo mladost, a koja je sad u Stockholmu, Chicagu, Capetownu, Melbournu.

12. Veliki ste zaljubljenik u filmove. Koji vas je film posljednji oduševio?

„Ponoć u Parizu“ Woody Alena, beskrajno dobro sam se zabavljao.

13. Da li su žene zaista rudnik zlatnih ideja?

Još pitaš. Kad se sretnemo objasnit ću ti. Kako je ono rekao Lawrence Durell: Postoje samo tri stvari koje možeš učiniti s ženom: možeš je voljeti, patiti zbog nje ili je pretvoriti u umjetnost. Ja sam prošao sve faze.

14. Novinarstvom ste se bavili 25 godina, sve do 1999. godine. Zbog čega ste odustali?

Previše je skribomana. A malo je Berića, Mihovilovića. Danas važi ona prastara Neronova: Audacter calumniare, semper aliquid haeret. – Drsko kleveći, nešto će uvijek ostati.

15. U Bosanskoj sehari, zabilježili ste skoro 11.000 poslovica i izreka. Koja Vam je omiljena?

Kad pametni popuste, budale zavladaju. (Nova verzija „Bosanske sehare“ ima skoro 15.000 natuknica; tražim izdavača, javite se.)

16. U biografiji ste napisali da pamtite mlijeko u prahu i Trumanova jaja. Da li ste time htjeli reći nešto o

      svojim godinama ili nešto drugo?

Imam dovoljno godina da znam da uvijek može biti bolje od mlijeka u prahu i Trumanovih jaja. Poslije svega ipak sam ostao optimista mada me je život uvijek vodio ka pesimizmu. Treba čovjek vjerovati u sebe.

17. Koliko je BiH zainteresovana za svoje, naročito uspješne, ljude u dijaspori?

Sramotno, ali vrlo malo. Jedan moj banjalučki prijatelj koji je sad u Švedskoj, završio je kraljevski konzervatorij, došao je u Sarajevo i ponudio svoj muzički kvalitet na nekoliko kompetentnih mjesta. Svi su ga odbili. Drugi je htio uložiti svoje znanje iz informatike i kapital, kad su vidjeli da ga ne mogu prevariti, on je odustao i vratio se u London.

18. Koje osobine najviše cijenite kod ljudi?

Ona koja ne postoji kod većine bh političara; nepodmitljivost, zatim kozmopolitizam. A kod nas u BiH vlada ksenofobija.

 19. Pokušali ste i sa ekranizacijom romana „Kino Bosna“ koji nažalost nije realizovan, pa ste ga onda preradili u Kino Dalmacija. Šta se s tim desilo?

Nemam običaj govoriti o svojim projektima koji još nisu definitivno “zaokruženi”. Ali, Čut ćete kad pukne! :-)

20. Postoji li u Splitu bilo šta što Vas bar djelimično podsjeća na Banjaluku?

Moje omiljene knjige koje sam uspio iznjeti iz BL. Split me vraća u mladost jer sam kao dijete prvi put vidio more u Splitu.

21. Kako sa, kakve takve, distance gledate na ukupne društveno-političke prilike u BiH?

Nema distance, BiH mi je u srcu. Vidim malo žešću tragediju u svojoj domovini. Nevjerojatno je kako su političari svih bh nacija iskvareni i svi vuku na svoju stranu. U BiH vlada patokracija a to je totalitarni oblik vlasti koju vodi psihopatska elita.

22. Koje Vam je najveće razočaranje u životu?

Moralna izdaja nekih bivših prijatelja. Zaborav prošlosti. A zna se: zaborav – ubija.

23. S obzirom da ste živjeli u mnogim zemljama koliko danas govorite jezika?

Poslije svih jezika koje sam učio, naučio, zaboravljao danas najbolje svoj jezik držim za zubima.

24. Šta je posljednje što ste pročitali od nekog bh. autora?

Nebojša Lujanović: Orgulje iz Waldsassena. Roman o Bosni.

25. Banjalučko studentsko pozorište ima ustanovljenu nagradu Crveni kesten nazvanu po Vašem istoimenom dramskom tekstu. Imate li ikakva kontakt s njima i koliko Vam to znači?

Nemam kontakt i nemam volje. Danas su tamo neki novi klinci, a moja raja iz Studentskog Pozorišta nije u BL. Nema Živomira Ličanina, Borisa Pržulja, Bahrudina Avdagića, Zlate Klapuh, Mirjane Marković, Benjamina Imamovića, Davora Jureška, Hase Jašarevića, Muhameda Bahonića... Zašto ih nema…

26. Da li Vam više prije dalmatinska ili bosanska kuhinja?

Asti Gospe, pa znaš ti šta je poguzija? E to sam ja. Kad dođem u Sarajevo padnem po maslenici, ćevapima, obavezno jedem u aščinici na Sebilju.

27. I Split i Banjaluka su poznati po lijepim ženama. Ipak, koje su ljepše?

Ljepota dolazi iz duše. Lijepe su i jedne i druge. Ljepše su one koje si u mogućnosti ljubiti.

28. Koja mjesta i atrakcije bi obavezno pokazali ili preporučili stranom turisti u BiH?

Prvo bih mu trebao objasniti što je Bosna bila… Onda bih mu otvorio svoju dušu. I poveo bih ga uzvodno rijekama Bosnom, Vrbasom, Neretvom, Unom…

29. Kako ispunjavate slobodno vrijeme?

Gledam filmove. Čitam. Plovim mislima… meditiram…

30. Odakle nadimak Prometej?

Prometej je po vokaciji Vodenjak. To možete pročitati u svakom boljem rječniku simbola. Budući sam i ja Vodenjak, zato sam uzeo taj nadimak.

31.  Bavite se i prikupljanjem eponima – šta su eponimi?

Imenice koje su dobile ime po nekoj osobi: giljotina, kvisling, doberman, Yahoo, kolt, abdićevac, nikotin, smirnof, baraba, linč, karamazovština, derbi, huligan, mazda, singerica,  fermij, amper, saksofon. Svih 7000 eponima sam semantički obradio.

32. Šta Vas najviše obraduje?

Zora. Kad Sunce izranja iz mora. Kad se rađa novi dan. Onih 8 minuta koliko treba Sunčevoj svjetlosti da dođe od njega do nas… I kad u tom novom danu usrećim blisku osobu. A i kad napišem nešto dobro i tad se osjećam radosnim. Odmah vidim, prepoznam sebe, svoje riječi kad napišem ono što jednog dana nađe svoje čitatelje. Osobito mi je drago kad mi se čitatelji jave e-mailom i kad kažu da im se sviđa ono moje što su pročitali.

33. Poruka mladim piscima?

Numquam retrorsum. – Nikad natrag. (Ciceron) Uvijek treba ići naprijed, protiv vjetra, uvijek gledati preko brda, preko planina, preko zidova i granica… I naravno – uvijek, zauvijek vjerovati u sebe.

 

Pitao:

Zdravko Čupović,

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------


Lidija Pehlić

-----------

-----------


Bilješka o piscu


Lidija Pehlić, diplomirana ekonomistica koja je cijeli život radila u modnoj industriji na raznim pozicijama. 2008. godine počinje svoj novi put. Počinje proučavati tajne osobnog razvoja pohađajući razne seminare i edukacije.


Glavna je urednica web stranice www.tasteoflife.hr.


Kroz svoja promišljanja o životu, kroz vlastita iskustva i iskustva raznih drugih ljudi doživjela je svoj AHA moment:


Život sada i odmah! 


Iskustva koja je prikupljala svo ovo vrijeme pretočila je u knjigu „Misli! Radi! Budi!"


Moto koji je vodi cijeli život: „Čuda se događaju!"


Njeno čudo se dogodilo. 


-----------


Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


"Misli radi budi!"


Ova digitalna knjiga može se preuzeti, odnosno naručiti ili kupiti na adresi:


http://www.store.hr


 ---------------


Naslovnice knjiga:


---------------

Predgovor:


Bok, dragi moji stari i novi prijatelji! Hvala što ste odlučili investirati svoj novac i vrijeme u moju knjigu. Kladim se da se sada pitate: "Tko je ta Lidija koja odjednom piše knjigu? Tko je ona?"


Tko sam ja?


Ja sam Lidija Pehlić.


Uvijek sam govorila da trebamo gledati u podnožje dok se penjemo na planinu jer nikada ne znamo kada ćemo ponovno biti u podnožju.


Moto koji me vodi cijeli život:"Vjerujem u čuda i nikada ne odustajem", ponovno se pokazao istinitim.


Čudo se dogodilo! Čudo koje sam čekala cijeli život! Dogodilo se čudo zvano moja knjiga. Moje dijete zvano: "Misli! Radi! Budi!"


 Moja knjiga "Misli! Radi! Budi!" priča je o potrazi za novom slobodom. Priča o tome kako postati C.E.O. vlastita života.


Otkaz nekada može čovjeku pokazati novi/stari put. Put koji je možda negdje u vašoj dubini skriven. Da bi našli sebe i svoju svrhu nešto nas mora izbaciti iz naše zone udobnosti.


Godinama sam živjela na način: "Kada budem imala više novca...", "Kada budem imala ljubav, bit ću sretna." "Kada potpišem novi ugovor ..."


 Kad je "Kada budem imala...", postalo "Imam", moj se život počeo mijenjati.


Dragi moji, živite sada! Nemojte dopustiti da vam nijedna sekunda vašeg života "procuri kroz prste".

Kroz Anninu priču doživjeti ćete čarobne trenutke putovanja prema sreći.


Mislite! Radite! Budite!


Uvijek očekujte čuda!



JAVNA OBJAVA ODBIJENICA


Što je sve Ministarstvo kulture odbilo financirati?

Autor: Maja Hrgović



Ministrica kulture Andrea Zlatar, Foto: D. LOVROVIĆ

Na natječaje za potpore i sufinanciranja prijavljuje se – sad se to jasno vidi – čudovišna količina nekvalitetnih, nezanimljivih, nerelevantnih programa, kreiranih u slijepim naletima entuzijazma kojekakvih pojedinaca i grupa koje kao da postoje samo zato da bi izvlačile državni novac. Odbijenice su upućene na stotine adresa

ZAGREB Korak naprijed u transparentnosti dodjele proračunskog novca kulturi, proveden s dolaskom Andree Zlatar na čelo Ministarstva kulture, pozitivna je novost koju će cijeniti šira javnost, a koja će kulturnim krugovima priskrbiti i nešto zabave: na internetskim stranicama ministarstva od kraja ožujka dostupni su popisi svih programa kojima je u natječajima za sufinanciranje odbijena potpora, i to u područjima od časopisne i književne produkcije preko glazbenih i scenskih djelatnosti do međunarodne razmjene.

Osim što je ovom intervencijom kompletirana slika o novim smjerovima razvoja domaće kulture, zanimljivo je vidjeti i čega se to Ministarstvo odreklo.

Na natječaje za potpore i sufinanciranja prijavljuje se – sad se to jasno vidi – čudovišna količina nekvalitetnih, nezanimljivih, nerelevantnih programa, kreiranih u slijepim naletima entuzijazma kojekakvih pojedinaca i grupa koje kao da postoje samo zato da bi izvlačile državni novac. Odbijenice su upućene na stotine adresa.

Zbirke memoarskih zapisa, početnički rukopisi poezije, komercijalna gostovanja po inozemnim sajmovima i festivalima, kazališne predstave, samizdati kojekakvih skribomana, opskurni časopisi - sve će to biti realizirano (ili neće) mimo novca iz Ministarstva. I dok za većinom odbijenih projekata zbilja nije žaliti, ima i onih od kojih bi domaća kultura sigurno profitirala.   

Anima Delmatica

Nisu podržane Ljetne noći teatra Exit, kazališne akcije riječkog Gradskog kazališta lutaka, održavanje četvrtog hrvatskog Biennala ilustracije u Australiji, međunarodne razmjene i gostovanja Hrvatskog društva pisaca u Peking, Mađarsku, Singapur i Bugarsku. Zagrebačka filharmonija neće uz financijsku podršku Ministarstva ići nastupati na Ohrid ni u Pečuh, ni u Krakov i Varšavu, niti će profesor Baltazar biti predstavljen u Hong Kongu, Bolonji i Frankfurtu u sklopu projekta »Professor Balthazar goes global«.

Hrvatsko narodno kazalište Varaždin neće poslati »Enciklopediju izgubljenog vremena« Slobodana Šnajdera na gostovanja u Rustaveli National Theatre Tibilisi ni u crnogorsko narodno pozorište u Podgorici, a Eurokazova »Saloma« ne ide u Francusku. Festival »Queer Zagreb« nije dobio sredstva za predstavljanje u New Yorku, a onamo neće otići ni izdavačka kuća Fraktura, koja je tražila novac za posjet sajmu Book Expo i prodaju prava u SAD-u. Dubrovačke ljetne igre ostale su bez 450.000 kuna (imaju na raspolaganju 4,2 milijuna državnih kuna), dok je Splitsko ljeto ostalo bez 130.000 kuna (i raspolažu sa 1,6 milijuna kuna). Potpora Šerbedžijinu Ulyssesu iznosi 100.000 kuna.

Nije podržan prijevod pametne i važne knjige Jonathana Safrana Foera »Eating Animals« u izdanju Algoritma, na primjer. No, s obzirom da je ta izdavačka kuća privilegirana u ovogodišnjoj raspodjeli novca (dobila je 220.000 kuna, 22 posto više nego prošle godine), za očekivati je da će tim novcem glatko »pokriti« i troškove objave ove knjige. Profil nije dobio pomoć za objavljivanje knjige »Anima Delmatica« Ljube Stipišića, no zato je za druge knjige, uključujući nove naslove domaćih pisaca Nevena Ušumovića i Zorana Malkoča, dobio 117.000 kuna.   

Euroskepticizam

Odbijeno je čak sedam prijavljenih naslova produktivnog Anđela Jurkasa, kao i »Euroskepticizam« našeg najvećeg stručnjaka za pitanja globalizacije Anđelka Milardovića. Nakladnik Bookglobe nije dobio podršku za »Cortove žene« (Hugo Pratt i Michel Pierre), a Naklada Ljevak nije dobila podršku za »Ispovijest i druge priče« Ive Andrića, kao ni za Krležine Glembajeve.

Što se tiče časopisa, 92 su odobrena, a 79 ih je odbijeno. Portal queer.hr, specijaliziran za ne-heteronormativnu kulturu i društvo, nije dobio ni kunu, kao ni Revija za sociologiju (Hrvatsko sociološko društvo), dječji list Radost, Hrvatski jezični portal ni Vox feminae (vrlo solidan projekt Prostora rodne i medijske kulture K-zona). Odbijeno je i financiranje elektroničkog časopisa za umjetnost i kulturu »RE«. Booksa.hr dobila je pak 80.000 kuna, koliko i Kulturpunkt.hr, dok je časopis alternativnih strip praksi Komikaze dobio svega 15.000. Portal H-alter.org dobio je 20.000, Fantom slobode 50.000, Quorum i Tema po 100.000, a Vijenac i Zarez po 600.000.

Smanjena je potpora desno orijentiranom Hrvatskom slovu, koji je ove godine dobio 400.000 (200.000 manje nego prošle godine).

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Marica Behtan Cecelja

-----------



-----------

Bilješka o pjesnikinji

 

Marica Behtan Cecelja rođena je 02.12. 1960. Dosad je objavila četiri zbirke pjesama.

Piše pretežno ljubavne i socijalne pjesme.

Vrlo često se osvrće na umor, smislenost života, njegovog trajanja, te vječitu težnju za mirom u kući i izvan nje. Ne priznaje smrt kao kraj svega. 

Piše i kajkavsku i religijsku poeziju.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka pjesama "Obrisi"

http://www.digitalne-knjige.com/behtan.php

-----------

Naslovnice knjiga:


-----------

Kritike:

POEZIJA SAMOĆE

Odjednom, dok sunca proplamsaj resi stihove preda mnom, iz tog crnog mora riječi podiže se val koji traži dodir nečije ruke, vapaj pjesnikinje za oslobođenjem, titraj duše koji će prepoznati dušu koja tone u neizmjernu tamu i koja za sobom ostavlja komadiće rasparane haljine života što tu i tamo oboji svojim životnim bojama učmalost prolaznosti.

Maricu upravo ta prolaznost koja nabire tugu u kutu usana vodi u nove poetske sfere kojima se iskreno, snažno i bolno suprotstavlja nametnutoj sudbini, i ona kao plamen svijeće gori i donosi svjetlo u zatamnjenu nutrinu svoje duboke osobnosti.

Tražeći potporu u vjeri i u obitelji, na trenutak u svojoj zbirci poezije dodiruje korijenje što se zapliću u izgubljenom ''kaju'', i tu konačno dominira svojom snagom i puninom izričaja. 

Nebeska snaga što ju nadkriljuje na svom putu izbavljenja upravlja njenim pjesničkim zanosom i uokviruje introspektivnu bol kao pobjedu nad samom sobom.

Moć da se izdigne i ustane iz pepela očituje se u objelodanjenoj zbirci u kojoj ćete i vi uživati. Rime u pjesama ritmički vas vode k poetskom vrhuncu na kojem poput vodoskoka pršte nesputane emocije kojima nas Marica nesebično obasipa.

Nazvah ovo moje sažimanje Maričine poezije ''Poezijom samoće'' jer upravo tu prazninu i neispunjenost osjetih i sam u sebi, a to je snaga poezije, kad putujući tuđim stihovima dopreš i stigneš do sebe samoga.

Taj poetski vlak koji se bremeni prepoznatim dušama vrtoglavo vuče nadolje, i ne dopušta odstupanja.

 Marica svojom poezijom ne nudi svemir, ona nudi fundament čulnosti s kojeg promatramo svemir onakav kakav je, lišen roza naočala i suvišne slatkorječivosti.

Zadržani u sferi pjesnikinjine intime, nakratko i sami ostajemo ogoljeni pred ogledalom duše. Samo o nama ovisi kakvima ćemo se vidjeti. U trenutku kad osjetimo poniranje, pružimo ruke i uhvatimo jedni druge u stihu izbavljenja, jer Marica, za razliku od mnogih nas ima tu snagu raščistiti ormar prepun proživljenih i preboljenih osjećaja.

Jednom, kad tako zajedno prođemo taj poetski purgatorij, čiste duše, ozarena lica, i izbrisanih bora sjest ćemo pred ''ogledalo duše'' i nasmiješit se svome novom početku kakvog želimo i Marici, na kakvog nas i Marica upućuje ne žmireći pred novim životnim izazovima.

                                                                  Krešimir Butković

 

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------

Dario Fabijanac

-----------



-----------

Bilješka o piscu:

 

Rođen je u Osijeku 1980. godine. Dio života proveo je i u Zagrebu i Parizu. Pisanjem se bavi od 2006. godine. U izdanju nakladničkog obrta Judita iz Okučana objavljena mu je novela pod nazivom „6 od 33». Do sada je sa svojim pjesmama sudjelovao na pjesničkim druženjima u Osijeku, Bujama, Požegi... Te na natječajima u Novom Sadu i Bečeju. Na oba natječaja osvojio je drugu nagradu za poeziju.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka pjesama "Na rubu ljubavi"

http://www.digitalne-knjige.com/fabijanac.php

-----------

Naslovnice knjiga:

-----------

 

-----------

Kritika:

 

Pjesme su zapravo glazba zarobljena na papiru. Gotovo sve one na neki način vrište za uglazbljivanjem. Čitanje tih pjesma baš, poput čitanja proze mladog Fabijanca, poseban je užitak i početak našeg vlastitog propitivanja. U današnjem vremenu poprilično rijetka, no u zbirci pjesama i česta i legitimna, ljubav se iskazuje i kao čežnja, zaluđenost, razočaranje... Razvija se, dakle u svim spektrima koje daje književniku kao tematika. A upravo ljubav osnova je pjesničkog izraza Darija Fabijanca, odnosno zbirke pjesama "Na rubu ljubavi"

 

Sjajan uvod u knjigu predstavljaju prve pjesme, "Čežnja" i "Sloboda". Pjesma "Pola sata kasnije" govori o svakodnevnom događaju, tako običnom i tako devastirajućem. Tehnika ponavljanja je osnova kompozicije lirske pjesme. Kompozicija koja nije uobičajena i rijetko se uči unutar uobičajenog školskog programa, no postoji i lako ju je pronaći. Ponavljanje pri građenju strukture vrlo je često u ovoj zbirci.

 

U pjesmi "Samo večeras", do izražaja dolazi Fabijančeva ironija, inače često temelj iskaza kako u prozi, tako i u pjesništvu :

 

Ali večeras budi moja Emanuella

Svuci sa sebe haljine od svile

Prepusti se nagonima prirodne sile

Već ujutro će mi ići na živce

Što ostavljaš šminku razbacanu svuda

I smiješ se mojoj zbirci ploča

 

Pjesma "Zbogom zavičaju", na tragu je najbolje poezije Dobriše Cesarića. Topla, slavonska duša najbolje se zrcali u takvim stihovima.

 

Ironija u pjesmama vrijedan je element strukture. Fabijanac ju nikada ne zaboravlja. Često, kao u pjesmi "Život je lijep", eksplodira u sarkazam:

 

Život je lijep recite otpuštenima

Za sebe sada imate vremena

Život je lijep recite neljubljenima

Ljubav je strašno precijenjena

 

A prije kraja dajmo autoru priliku da sam iznese program svog pjesništva:

 

Sjetite li se gospođo F.

Kako ste se smijali svim pjesmama mojim

I rekli ste budalice to vrijeme je prošlo

Da sam naivni romantik i izgubljen sanjar

 

I što drugo reći, nego: Sretno Dario!

 

prof. Mario Berečić

 

 

Treba nam više čitanja i druženja s Vesnom Parun


Pjesnik Branko Pejnović poznavao je i družio se s Vesnom Parun više od tri desetljeća, a večeras je vodio i bogat program što ga je osmislio, a u kojem su sudjelovali glumci, pjesnici, šansonjeri, pisci, glazbenici te novinari koji su posvjedočili dio pjesnikinjine neponovljive umjetničke i ljudske osobnosti

ZAGREB  – Deseti travnja nije samo rođendan kvislinške ustaške tvorevine NDH, već i nečega, odnosno nekoga posve suprotnog – vječite oponentice i najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun, koja je živjela i pisala samo za svoj račun. I za poeziju.

 Brojna prigodna obilježavanja rođenja pjesnikinje koja bi bila navršila 90 godina nisu samo pokazatelj okrugle obljetnice, nego kao da upućuju da je konačno jasno što s Parun od njene smrti 25. listopada 2010. godine. Jer dok je bila živa, bilo je i nedoumica treba li toj „lajavici“ koju je nemoguće kontrolirati posvećivati previše pažnje, iako se gotovo unisono kunulo u njen pjesnički genij.

Kako bilo, jedan od najustrajnijih njenih javnih pratitelja, unatoč ranije navedenom, autor brojnih intervjua s pjesnikinjom, uostalom njen čovjek od povjerenja – novinar i publicist Denis Derk – bio je povodom zagrebačkog spomena pjesnikinje. Zapravo bila je to njegova knjiga, „Posljednja volja Vesne Parun“, objavljena u V.B.Z.-u – nekonvencionalna kakva je i sama Parun bila.

Knjiga je naime, prema Derkovu kazivanju, nastala s jedne strane iz potrebe da skicira njen žvot posljednjih 20-ak godina, ali i kao izraz Parunine želje da u suradnji s njim objavi antologiju hrvatskih pisaca nesretnih sudbina. Knjiga tako sadrži niz neobjavljenih intervjua, transkripte razgovora Derka i Parun, njezine zapise i druge materijale koji govore o njezinu odnosu sa svijetom te postaje nezaobilaznom postajom istraživača njezina života i djela. Onih koji će jednom, valjda, napisati i tu toliko potrebnu monografiju.

A koliko je Parun nekonvencionalna bila mogli su saznati brojni posjetitelji u zagrebačkom Kazalištu lutaka na večeri predstavljanja knjige, koja nikako nije bila samo to. Dapače, knjiga se možda malo i izgubila u ambicioznom programu meštra ceremonije Branka Pejnovića, inače autora prikazanog dokumentarca iz 1995. godine o pjesnikinji, ali i novog, koji bi svjetlo dana trebao ugledati do kraja godine.

Bio je tamo Kemal Monteno, koji je otpjevao Paruninu pjesmu baš za njega napisanu, pa njen „zemljak“ Zlarinjanin Zvonko Varošanec, prijatelj dr. Izet Aganović – koji je plastično posvjedočio o pjesnikinjinu oštrom jeziku, Lidija Bajuk, Predrag Matvejević sa svjedočanstvom Parunina hrabrog govora na jednom kongresu književnika Jugoslavije, Đuro Pišpek, Jadranka Gračanin...

Svi oni, svaki na svoj način, poklonili su se pjesnikinji bez koje bi hrvatska književnost bila kudikamo siromašnija, poželjevši na kraju svima puno više čitanja i druženja s Vesnom Parun.

Autor: Davor Mandić
Objavljeno: 10. travnja 2012. u 23:25

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Zoran Kršul

-----------


-----------

Bilješka o piscu:

Rođen je u Rijeci 1955. Bavio se različitim poslovima.


Između ostalog, radio je kao nastavnik književnosti, lektor, automehaničar, recepcionar, brodograditelj, profesionalni /škampar-kočar/ - desetak godina, profesionalni vojnik u gardijskoj brigadi - trinaest godina. Umirovljen 2004. godine. 

Nastanjen je u Selcima nedaleko Rijeke (gdje sad povremeno ribari za svoj gušt). U periodici se povremeno javljao kritikom, kratkom prozom i poezijom. (Zastupljen, sporadično prevođen).

Objavio devet knjiga pjesama i jednu priređivačku:

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka pjesama "Simultanka"

http://www.digitalne-knjige.com/krsul.php

-----------

Naslovnice knjiga:


-----------

 

Iz predgovora Simultanka 


Radi se o istodobnoj (poetskoj) igri na više ploča, na više razina u mnogolikimkombinacijama... Ono što prvi dio poetski konstituira u cjelovitost, o drugi diorelativizira multipliciranjem "osnovnoga" značenja, odnosno multiplicira već uprvome dijelu nazočnu multiplikativnost interpretacije.Glede toga, šahovnica se ispunja nebrojenim poetskim mogućnostima, iako im jeteško reći smisao, kao i samoj poeziji uopće.U svakom slučaju, Simultanka Zorana Kršula vrijedna je novost i u poetskom i ukoncepcijskom smislu, ne samo unutar njegova poetskog opusa. 


 Iz predgovora Simultanka prof. dr. Milorad Sojević  



Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------

Marin Bukljaš


-----------

-----------

Bilješka o piscu


Rođen je 1975. godine u Zagrebu u znaku ovna. U životu je promijenio dosta poslova: radio je u CD shopu, prodavao instrumente, vozio kombi i nosio namještaj, konobario, žbukao fasade i skitao se po svijetu. Osnivač je rock benda Vis Tornado, u kojempiše tekstove i svira gitaru. Ne voli jesti meso i slušati turbo folk, voli putovati u egzotične zemlje, odlaziti na koncerte, družiti se s duhovitim ljudima, piti zeleni čaj iizražavati se u metaforama. Najveća mu je životna želja primati pristojnu plaću za posao koji voli raditi.Rezident DJ je u klubovima Soba, Tituš i Fanatic.         

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Roman "Veliki lutak"

http://www.digitalne-knjige.com/bukljas.php

 ---------------

Naslovnice knjiga:

 

 ---------------

Kratak opis romana "Veliki lutak"  

VELIKI LUTAK realistično je djelo s elementima fantastike. Roman se bavi pitanjima smisla života, egzistencije, odnosa glavnog lika prema ljudima koje susreće i sukoba koji vodi unutar sebe, a prikazan je kroz sjećanja na prošlost i čestu analizu postupaka protagonista. Jer kako glavni lik i sam kaže: Neprekidna zabrinutost produživala je potištenost, oduzela mi je energiju i činila me neprekidno umornim, a onda sam otkrio da sam postao ovisan o brigama, i zabrinuo se još više radi toga što sam stalno zabrinut...  


Radnja se odvija početkom 21. stoljeća u Zagrebu. Nezaposlenost je u stalnom porastu, a nezadovoljstvo se osjeća na svakom koraku. Glavni lik Robert Zimski je duboko usamljen mladić, nedruštven i učahuren u vlastitu samoću radi čega ga većina ljudi smatra čudakom i mizantropom. 
Živi s pobožnom majkom domaćicom i očuhom alkoholičarom kojeg mrzi. 


Nakon neuspjelog pokušaja osamostaljivanja, povlači se u sebe i većinu vremena provodi razmišljajući o tome kako da se promijeni. Ali ne može. Život mu se sastoji od ispijanja piva i pušenja trave s prijateljima u parku te povremenih poslova koje radi bez imalo volje.. Najveći problemi nastaju kad na jednoj zabavi upozna plesačicu Ninu, rastavljenu majku dvoje djece, u koju se impulzivno zaljubi, a koja hoda s čovjekom kojeg Robert nije vidio godinama i ne podnosi ga radi čestih sukoba u mladosti. 


Nakon kratkog druženja, Nina i Robert počnu živjeti skupa, ali njegova ljubomora i opsesivnost navode ga na sumnju popraćenu brojnim savjetima jednog njegovog prijatelja iz mašte koji se pojavljuje u trenucima teških psihičkih kriza. 


Ubrzo kreće Robertov put prema svakodnevnom opijanju, drogiranju, halucinacijama, komuniciranju sa silama koje žive s one strane života i naposljetku ka ludilu i samouništenju.   

Apr 7 '12 · Oznake: marin bukljaš

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------

Miljenko Stojić

-----------


-----------

Bilješka o piscu

 

Miljenko Stojić suvremeni je književnik, novinar i teolog. Rođen 1. lipnja 1960. u Dragićini kod Međugorja. Pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, studij filozofije i teologije u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu te magistrira kršćansku duhovnost u Rimu.

Piše pjesme, oglede, djela za djecu, kratke priče, aforizme, književnu kritiku, stručne i novinarske članke, uređuje knjige te prevodi. Zastupljen je u različitim antologijama, a
uvršten je i u čitanke i lektiru hrvatskog naroda u BiH. Prevođen je na više jezika.

Živi i radi na Humcu i u Zagrebu. Više podataka o njegovu životu i radu može se doznati na stranicama:www.miljenko.info

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka pjesama "Dobro jutro kolonijo"

http://www.digitalne-knjige.com/stojic.php


 ---------------

Naslovnice knjiga:

 

 ---------------

 Kritike:   


Pjesnički glas Miljenka Stojića ishodi iz dramatičnih mjesta vremena i
trenutaka u kojima smo se u sudbinskom pozivu našli kao oni kojima je dana najveća zadaća. Mjesta su to što još ne zamiču u već dogođenu povijesnost: naprotiv, u Stojićevim pjesmama žive intenzivno, duboko, iznova otkrivajući i produbljujući ranjenost i ranjivost, virove i strahove od sve novijih i neizvjesnijih zapleta.                                                      

                                                                     Gojko Sušac   


Stihovi Miljenka Stojića, koji čine zbirku znakovita ironijskog koliko i stvarnosno (samo)kritički utemeljena naslova "Dobro jutro, kolonijo", osobit su znak svekolike hrvatske, poglavito pak herceg-bosanske, stvarnosti transponirane u pjesničku riječ, koja zatim stvarnost - zbiljotvornom književnom riječju osnažena - postaje istaknuto podvučenom činjenicom odmaknutom od zgoljne realnosti što ju je nadahnula.                                                          

                                                                    Boris Domagoj Biletić





------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Apr 6 '12 · Oznake: miljenko stojić

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Aleksandar Kostjuk


 -----------


Bilješka o piscu


Aleksandar Kostjuk, rođen u Koprivnici gdje je pohađao osnovnu školu i opću gimnaziju. 2006. g. diplomirao je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu kao inženjer grafičke  tehnologije, usmjerenje Dizajn grafičkih proizvoda. Živi i radi u Koprivnici kao dizajner slobodnjak.


-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka kratkih priča: "Nemaju krv"

http://www.digitalne-knjige.com/kostjuk.php

---------------

Naslovnice knjiga:

 

-----------

Opis knjige


 "Nemaju krv" je zbirka kratkih priča. Kroz 12 primjera kratke fantastične proze upoznat ćete svjetove onkraj ljudske logike, gdje ništa nije onako kako se čini.

 "Opće je poznato i neprijeporno, argumentirano i neporecivo, znanstveno istraženo i utemeljeno da u životu svakoga muškarca - s iznimkom onih slučajeva koji su uključivali vađenje ugljena iz rijeke u prisutnosti nekoga tko nije zubar i zanemarivanje pribadača kao manje važnog dijela ljudske prehrane - dođe onaj sudbonosni trenutak kada osjeti strastvenu potrebu da mu pas napiše njegove memoare." (izvadak iz knjige).


Popis priča: Jedači vode, Bez psa, Četvrti glas, Sekundarni Motivator, Zašto djevojke lažu o koroziji?, Mjesec gori, Asinkroni takt svijeta, Štap bi mogao biti kriv , Nemaju krv, Nikad više Uruk, Pogon 12, Omoria ili Ljudska predanost tragediji.


-----------


Posebna napomena:


Više o autorovu radu doznajte na:


http://www.kostjuk.net/


http://www.ilustracija.kostjuk.net/


http://www.gospodin-o.kostjuk.net/


http://www.elektronickeknjige.com/


Knjigu "Nemaju krv" u tiskanom obliku možete naručiti na sljedećoj adresi:


http://www.unibook.com/hr/Aleksandar-Kostjuk/Nemaju-krv

 

 

 

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Miljenko Sušac

-----------


-----------

Bilješka o piscu

 

Rođen je 1962 u Crnopodu-Ljubuški. 

Zaređen je u Zagrebu 25.06.1995. 

Na ispomoći u župi sv.Jeronima u Zagrebu. 

Član je Družbe Marijinih Misionara ili Monfortanca.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Pobožnost Anđelima

http://www.digitalne-knjige.com/susac.php

 ---------------

Naslovnice knjiga:


-----------

Predgovor knjige

 

Anđeli su duhovna bića, koja je stvorio Bog. Oni okružuju Božje 

prijestolje, blagoslivljaju Boga, slave ga i zahvaljuju mu. Dobri Bog

je sve mudro i s ljubavlju stvorio, a njegova bića u slobodi trebaju

odgovoriti na tu ljubav i služiti mu.

 

Biblija i crkveno učiteljstvo uče da su neki od anđela zlorabili svoju

slobodu i nisu htjeli služiti Bogu te su otpali od njega i postali zli

duhovi. A dobri anđeli vrše volju Božju, ostvaruju planove Božje

Providnosti i njegove Očinske skrbi, čuvaju i štite ljude.

 

Sveto Pismo nas uči da Bog šalje svoje anđele i kao glasnike na

zemlju, a Crkva naučava da svaki čovjek ima anđela čuvara koji ga

prati od rođenja do smrti. Časteći svete anđele zahvaljujemo Bogu

što nam po njima daje tolika dobra i milosti. Sjedinimo se i mi s

anđelima u slavljenju Boga i budimo ustrajni u njegovoj službi.

 

Duži niz godina na raznim europskim jezicima smo skupljali tekstove

svetačke i pobožne tradicije o anđelima i njihovu štovanju te ih

sabrali u ovaj mali priručnik. Da ne bismo nepotrebno opteretili tekst,

ne donosimo izvore svih preuzetih citata.

 

Dao Bog, Majka Božja i zagovor svetih anđela da objavljivane ove

knjižice donese obilje duhovnih plodova u našem hrvatskom narodu.

 

         p. Miljenko Sušac s.m.m. - misionar monfortanac

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Robert Lovrić




Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.


-----------


Bilješka o piscu:

 

Baš kao i kod svoje prve objavljene knjige, odnosno zbirke poezije po imenu "Raspoloženje", Robert Lovrić odlučio je i zbirku poezije "Odnosi" objaviti bez uobičajenog životopisa. Objašnjenje te odluke vrlo je jednostavno. Pjesnik je želio da njegove pjesme, a ne on sam ili njegov životopis budu u središtu pozornosti potencijalnog čitatelja knjige.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka pjesama: "Odnosi"

http://www.digitalne-knjige.com/lovric3.php

Zbirka pjesama: "Raspoloženja"

http://www.digitalne-knjige.com/lovric2.php

 ---------------

Naslovnice knjiga:

 

-----------

Recenzija knjige «Odnosi»:

Jedina poezija, koja odbija priznati objektivno postojanje - objektivno postojanje bilo čega, prava je i istinita poezija. A upravo to ćete pronaći u novoj zbirci poezije "Odnosi" Roberta Lovrića.

I dok riječi Lovrićevih pjesama putuju jedna prema drugoj u svim smjerovima i sudaraju se vi ih čitate. No, ne zavaravajte se, dok ih čitate, svijet ne miruje . Ne miruju ni one. Ni one nisu mrtvo slovo na papiru. Jer sve se mijenja i sve se ponovno oblikuje.

 "Odnosi", postaju drugačiji!

 I baš stoga ili možda upravo zbog toga zbirka pjesama "Odnosi",

 Roberta Lovrića, knjiga je koju vrijedi pročitati.

 Nenad Grbac

 

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Emilija Dević

-----------


-----------

Bilješka o pjesnikinji:


Rođena je 24.2.1957 u Poreču.


Pjesme piše od djetinjstva..one su njena radost...

Objavljivala ih je u nekim časopisima kao što je bio Mozaik...Istarska Danica.

Objavljuje ih i na portalu Magicus i po nekim drugim portalima.

Objavila je prošle godine 1. svibnja. zbirku pjesama..ČUVARI SNA.. prvo digitalnu, a kasnije ju je i tiskala u vlastitoj nakladi. Tu knjigu još uvijek možete kupiti po cijeni od 60 kn.

Pjesma.. Ljuljačka anđela ..ušla je i u zbornik Garavi sokak

2011. Udata i majka troje prekrasne djece.

Slijedi svoju dušu...svoj san ..hvala svima što je prate na tom putu!

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Zbirka pjesama: "Knjiga vječnosti"

http://www.digitalne-knjige.com/devic3.php

Zbirka pjesama: "Čuvari sna"

http://www.digitalne-knjige.com/devic.php

Zbirka pjesama: "Putnik bez adrese"

http://www.digitalne-knjige.com/devic4.php

Zbirka pjesama: "Koraci kroz vrijeme"

http://www.digitalne-knjige.com/devic5.php

 ---------------

Naslovnice knjiga:


-----------

RIJEČ AUTORICE

Kroz ovu moju treću zbirku želim vam poručiti poštovani čitatelji da svi smo mi putnici bez adrese jer rađamo se dolazeći sa zvijezda…a  na kraju našeg puta vraćamo se domu naših duša, negdje opet među zvijezde…

Ostaje ono besmrtno u nama što preživljava sve oblike i uvijek se iznova rađa sve dok ne ispuni svoju zadaću do kraja.

Dotle smo putnici koji zastaju na peronima, ponekad umorni od puta  a ponekad sretni kad susrećemo draga lica koja budu naši savjetnici i učitelji, da tako lakše pronađemo svoju zadnju stanicu i odmorimo u zagrljaju anđela.

Ljubav je ta… sveprožimajuća  koja nas mami i zove, koja je cijeli svemir protkala i u kojoj jedino možemo i mi naći  onu  umirujuću tišinu.

Jer sve što dotaknemo rukom ili pogledom, u sve što uronimo  svoje misli biva promijenjeno i u tom vječitom plesu  ljubavi rađaju se planete i zvijezde, rađaju se i umiru istovremeno i naši mali životi…

A tamo u beskraju kojeg slutimo tek krajičkom svijesti ili u dubokim snovima leži ljepota ... 

Hvala Vam što me pratite na tom putu!

Hvala svima koji su vjerovali u mene, mojoj obitelji, prijateljima koji su mi velikodušno pomogli, ponajprije zahvaljujem mojoj lektorici gospođi Olgi Smolčić, koja je našla vremena da se zamara sa mojim stihovima i uredi ih kako dolikuje, mojoj dragoj Jadranki Varga, koja je tu za mene kad god mi treba, jednoj divnoj duši sa  magičnog portala Magicus gdje boravi moje jato bez kojeg  ni taj moj let ne bi bio moguć.

Zatim sve pohvale recenzentu gospodinu Damiru Marasu,  hvala ti prijatelju od pera na toplim riječima podrške, bio si tu i postao pravi kum mojoj novorođenoj knjizi..

Gospodinu Nenadu  Grpcu, uredniku digitalnih knjiga, jednom divnom i strpljivom čovjeku koji si je dao  trud i zbirku tako lijepo uredio. Hvala ti prijatelju!

Vaša Pjesnikinja!

-----------



Slike s promocije knjige "Putnik bez adrese", možete pogledati na sljedećem linku:


http://digitalne.orgfree.com/01/putnik/

Apr 2 '12

Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Rajko Glibo


-----------



-----------

Bilješka o piscu:

 

GLIBO, Rajko, redoviti sveučilišni profesor i pripovjedač, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist (Donja Vast kraj Prozora, 24. listopada 1940). 

Osnovnu školu gimnaziju pohađao je u Zadru (1956-1959), Višu pedagošku školu završio je u Mostaru (1968),diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972), magistrirao iz povijesti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne književnosti i književno stvaralaštvo Ive Andrića (1990).

Kao znanstvenik objavio je knjigu «Lutkarstvo i scenska kultura» i to je prvi udžbenik za taj kolegij na fakultetima u BiH i Republici Hrvatskoj, zatim knjigu «Medijska kultura» ( priručnik) i studiju «Domoljublje i otpadništvo Ive Andrića».
Bavi se i književnim radom. 

Objavio je šest knjiga pripovijetki, jedanaest knjiga poezije i pet drama. Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Društva hrvatskih književnika, HKD «Napredak» i matičar je Matice hrvatske u Zagrebu. Pjesme, pripovijetke, monodrame i radio-drame objavljuje u periodici i časopisima širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

Dobitnik je deset književnih nagrada za priču, tri za poeziju i jedne za monodramu.

Preminuo je 17. rujna 2012. godine u Zadru.

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:


Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka poezije: "Zornice"

http://www.digitalne-knjige.com/glibo2.php

Zbirka poezije: "Pjevopisi"

http://www.digitalne-knjige.com/glibo.php


Naslovnice knjiga:

 

-----------


In memoriam: Rajko Glibo (1940.-2012.)


Početi za pjesnika: …“ Umro je … u riječi se ne riječi, ne stoji… pjesnici ne umiru, oni samo potpuno potpuni, prelaze u riječi svojih pjesama, i sa njima nastave dalje, žive živote čitanih riječi u očima, umu, dušama, srcu, čitatelja, spomenici su što se izdižu u našim sječanjima.


Kako koju ljudsku ljudovanjem… čovjek o čovjeku… izdigne se izgordi, ono pjesnik, za pjev besmrtni, muza neugasivih, zov dalekih truba poeta… onaj koji je bistvovao bio tu, rani Rajko, obilježio je i dio moga stvaralačkoga puta, onda je bolest za njim mrsila konce pletiva, umjetničkoga i životnoga, razbolila ih, teških zapetljanih, neraspetljivih nepojmljivih, teško oprostivih, ali oprostiti se mora da bi se pošlo dalje, i oprost tražim i od drugih koje je dotakao taj zamrs pletiva, zamrsio… sječam se i pamtim Rajka iz onih zdravih i ljudskijih dana, pratim ga po upjesmima onog najljepšeg iz nutrine duše, slikovanih lirskokaza.topline doma kuća od riječi, one istinske Rajkove duše, uramljene u Rami s Bogom i Bosnom na svojoj strani.


Glibina ljudska i književna putanja


Glibo, Rajko, pripovjedač, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist… Donja Vast kraj Prozora, 24. listopada 1940.). Osnovnu školu završio je u Uzdolu i Prozoru, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Zadru (1956.-1959.), Višu pedagošku školu završio je u Mostaru (1968.), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972.), Magistrirao iz povijesti i teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986.), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne književnosti i književno stvaralaštvo Ive Andrića (1990.), redovni profesor na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, istraživač na polju filologijeKao znanstvenik objavio je knjigu Lutkarstvo i scenska kultura, to je prvi udžbenik za taj kolegij na fakultetima u BiH i Republici Hrvatskoj, zatim knjigu Medijska kultura (priručnik) i studiju Domoljublje i odpadnijštvo Ive Andrića. Sudjelovao je s priopćenjima na pet kongresa SUFKJ i sedam međunarodnih znanstvenih skupova. Objavio je pet knjiga pripovijedaka, šest knjiga poezije i pet drama. Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Društva hrvatskih književnika HKD Napredak i matičar je Matice hrvatske u Zagrebu. Pjesme, pripovijetke, monodrame i radio-drame objavljuje u periodici i časopisima širom Hrvatske i BiH. Dobitnik je deset književnih nagrada za priču, tri za poeziju i jednu za monodramu i 2008. Šimićeva nagrada za zbirku Očitovanja i ukupno književno djelo.