Sjećanje na hrvatske velikane - Ivan Gundulić




Napisao i obradio: Nenad Grbac


Rođen je kao najstariji sin carskog generala[1] Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.


Školovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Carla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[2], a 1638. član Maloga vijeća.


Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.


Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).


Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.


Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.


Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.


Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a donekle i Slavonca Antuna Kanižlića. Djelo se sastoji od tri „plača“ (pjevanja): Sagrešenje, Spoznanje i Skrušenje, a pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali talijanski pjesnici Luigi Tansillo i Erasmo da Valvasone. Gundulić građu za svoje djelo pronalazi u paraboli o povratku i pokajanju rasipnoga sina iz Evanđelja po Luki (Lk 15). Suze sina razmetnoga djelo je u kojemu se mogu prepoznati barokne karakteristike (bogata i končetozno razvijena metaforika i antitetika, česta upotreba figura nabrajanja), ali i opća polazišta duhovnoga života: ispraznost i prolaznost ovozemaljskih uživanja, potreba iskupljenja grijeha te prihvaćanje načela kršćanske vjere.


Dramom u stihu metaforički nazvanom Dubravka (prvi put izvedena 1628.) Gundulić se vraća kazalištu. U starijoj književnopovijesnoj literaturi to se djelo, zbog brojnih idilsko-pastirskih scena, označavalo kao pastorala, ali noviji su proučavatelji otkrili da Dubravku s baroknom dramom povezuje alegoričnost poprišta, likova i zapleta, a upravo je prozirna politička alegorija pridonijela njezinoj iznimnoj popularnosti. Dubravka je prvi put tiskana tek 1837. godine, a od 1888. često se izvodila u hrvatskim kazalištima. 


U posljednjem desetljeću života Gundulić stvara Osmana, svoje najznačajnije djelo. Osman je povijesno-romantični ep u 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pjevanje) nastao pod utjecajem Tassova epa Oslobođeni Jeruzalem. Gundulić je namjeravao prevesti Tassov ep (to napominje u posveti Pjesnima pokornim kralja Davida), ali povijesne su mu prilike nametnule novu građu. Iako se na mnogim razinama prepoznaju sličnosti Gundulićeva Osmana i Tassova Oslobođenog Jeruzalema (opisi ženske ljepote, viteških dvoboja, kronografski i topografski opisi; tematsko-kompozicijska struktura – tri tipična svijeta tasovskoga epa: povijesni, romantični i eshatološki[3]), Gundulić ne slijedi u potpunosti Tassova normativno-poetička načela: u Osmanu su, uz određene digresije, opjevani suvremeni politički događaji (vezani uz život i vladavinu turskog sultana Osmana II.). 
Mišljenja povjesničara književnosti o razlogu nedostatka 14. i 15. pjevanja ne podudaraju se, ali od 20. stoljeća prevladava pretpostavka da je prazninu u srednjem dijelu epa uvjetovao diskontinuitet pjesnikova rada ili nedovoljna koordinacija povijesnih i romantičnih epizoda.


Opsegom i vrstovnom raznolikošću svojega ukupnog opusa, privlačnošću svojih scenskih i epskih prizora, svojom baroknom frazom i oštrinom religioznih i misaonih uvida Gundulić nadvisuje većinu pisaca svojega vremena, pa je već odavno stekao status klasika. Nemjerljiv je njegov utjecaj na formiranje hrvatskoga jezika jer je hrvatski narodni preporod pridao Gunduliću status kultnoga «ilirskoga» autora, a Ivan Mažuranić dopunio je Osmana.


Ivan Gundulić stekao je književnu slavu još za života, a u preporodno je doba dobio i do danas sačuvao status kanonskoga pisca starije hrvatske književnosti.


--------------------------------


Naravno u svemu tome ne smijemo ni zaboraviti možda najpoznatije stihove Ivana Gundulića koji glase:


HIMNA SLOBODI


O lijepa, o draga, 

o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga 

višnji nam Bog je do,

uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove Dubrave,

sva srebra, sva zlata, 

svi ljudski životine mogu 

bit plata tvoj čistoj ljepoti!


Himna slobodi, himna koju je napisao dubrovački pjesnik Ivan Gundulić, na narodnom jeziku. 1926. ovu je pjesmu skladao Splićanin Jakov Gotovac. Pjesmom se htjelo reći da je sloboda nenadvisivo dobro, a i simbol je težnje za slobodom koju je Dubrovnik stoljećima plaćao. U pjesmi se nalazi šest stihova. Ima ukupno 42 riječi. Ova se pjesma izvodi na otvaranjima Dubrovačkih ljetnih igara.


 --------------------------------


Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili dvije knjige istog književnika.  


Knjiga "Dubravka"  nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više o toj knjizi saznati ćete na sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/gundulic.php


Na istom linku moći ćete i preuzeti kompletnu knjigu.


Knjiga "Suze sina razmetnoga"  nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Pokazni primjerak te knjige moći ćete preuzeti sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/gundulic2.php


--------------------


A u prilogu vam poklanjamo i nekoliko video zapisa koji govore o Ivanu Gunduliću.


Te video zapise moći ćete pregledati na sljedećoj adresi:


Video biografiju Ivana Gundulića: http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/118


Jakov Gotovac - Himna Slobodi (Ivan Gundulić - Dubravka): http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/119


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 



Arapska nautička znanost



 

Htio bih reči par riječi o arapskoj nautičkoj znanosti i time ispraviti jednu nepravdu koju sam nehatom počinio u svojoj Kozmologiji zlatnoga prstena gdje je izostalo raspravljanje o ovoj problematici mada je cjelokupna rasprava o muslimanskom doprinosu svjetskoj znanosti upućivalo na nju. I to stoga jer mi se čini da ova tematika koja je u bliskoj vezi sa astronomijom i geometrijom nije dovoljno obrađivana niti kod nas niti negdje drugdje.

 

Ne vjerujem da su razlozi za to političke prirode. Prije je riječ o tome da je nautička znanost kumulativna znanost i da se uglavnom ne osvrće na povijest vlastitih načela. Odatle se događa da nautičari uglavnom dobro vladaju nautičkim tablicama u njihovom orijentiranju otvorenim morem, a takve tablice su u moje vrijeme bile Kotlaričeve tablice i tablice geodetskoga instituta u Splitu , ali da im nedostaju historijske spoznaje i dugi put nautičke znanosti do najnovijih spoznaja. Da bi smo sasvim ukratko uputili na te historijske momente razvoja nautičke znanosti posebno uzimajući u obzir arapska i muslimanska iskustva ja sam odlučio hrvatskom čitateljstvu predstaviti problematiku pozivajući se na radove Grosset-Grangea i Henri Ranquettea koji su sukcesivno objavljivani od kraja prošloga stoljeća.

 

Nautičke spoznaje predstavljaju kako smo već rekli jednu akumulaciju iskustava nautičara ali također predstavljaju sintezu različitih znanstvenih disciplina posebno astronomije, geografije i meteorologije ne zaboravljajući pri tome pitanja mjernih i opservacijskih instrumenata. Najveći broj radova koji se odnose na ovu tematiku dostupni su od kraja 15 stojeća i početka 16 stoljeća i opisuju umijeće navigacije Indijskim Oceanom. I tu su najznačajniji autori Ibn Majid i Sulejman al Mahri koji su bili nautičari i koji su bili nasljednici stare nautičke tradicije.


Razlozi za to su bili mnogobrojni a jedan od najznačajnijih je svakako kontakt zapadne, Rimske i arapske civilizacije sa kineskom civilizacijom na Istoku u jednom procesu dugotrajne i neobično intenzivne komercijalne razmjene koja je postojala između njih. To je istovremeno doba velikih otkrića gdje portugalski pomorci ulaze u Indijski ocean koji je ekskluzivno bio domenom arapskih, perzijskih , indijskih i kineskih nautičara za više od pola milenijuma. U ovom oceanu Arapi su djelovali u dva glavna područja, to je bila istočna obala Afrike, obala Omana sa brojnim lukama, njih 37, od kojih su najznačajnije bile Magadiš i posebno Malindi u Keniji, Kilwa u Tanzaniji i Safala u Mozambiku. Na drugoj strani kraljevstvo Delhija od 1206 godine kontrolira cjelo istočno područje. Pomorci su dakle bili involvirani u navigavanje uz pomoć jugozapadnih monsuna između ove dvije obale a onda i dalje od njih. Negdje oko 1420 godine jedan je indijski ili arapski jedrenjak oplovio Cape Town i na taj način ušao u Atlantik. U ovome putoavnju nautičari su slijedili put kineskih pomoraca.

 

1405 godine velika pomorska ekspedicija sa kineskim admiralom Zheng He započela je nakon nekoliko pokušaja dokučiti Indoneziju i Indiju i onda prolazeći pored njih dosegnuti Afriku i to su uspjeli negdje 1417 godine i vratili se 1431 - 3 godine. S druge pak strane Indijski ocean bio je u neku ruku Sino –arapski kondominijum. U 15 stoljeću zatvoreni kopneni putevi trgovine svilom dali su muslimanima monopol u istočnozapadnoj trgovini. Ali oni su time profitirali do intervencije Portugala. Kasnije je Bartolomeo Dijaz dosegao Cape Town 1488 godine, Vasko de Gama stigao je do obala Mozambika gdje je susreo arapske jedrenjake pune zlata, dragulja, dijamanata i mirodija i gdje je kao iskusnoga pilota zaposlio Ibn Majida poznatoga od 1462 godine po svojim nautičkim zabilješkama.

 

Fenomen monsuna koji su imali glavni utjecaj na orijentaciju i definiranje pomorske rute uspostavilo je regularne pomorske puteve za transporte zlata, slonovače, sirovog materijala za luksuz i trgovinu robljem između zapada i istoka. U povratku nautičari su donosili pamuk, svilu, mirodije, keramiku i porculan.

 

Zbog meteoroloških karakteristika Indijski ocean omogućuje jedrenjacima dobre brzine na vjetru koji udara o krmu. Zbog toga su jedrenjaci toga remena u Indijskom oceanu bili dugi i tanki sa izuzetnim manevarskim karakteristikama. Od ovoga vremena u pomorstvo su uvedeni pojmovi kao što su precesija, nautička milja, nautičke efemeride, meridijan, geografska dužina i širina, gnomon, azimut, astrolab..... Od toga vremena također postoji navigacija i orijentiranje na moru pomoću znakova na kopnu i navigacija pomoću zvijezda i to pomoću sekstanta. A visina zvijezda se mjerila prstima, 12 prstiju predstavljalo je negdje oko 20 stupnjeva . Pređena distancija mjerila se zamima. To je osmina distancije koju zvijezda dosegne u promjeni visine za jedan prst ili izraženo drugačije , ona predstavlja distanciju od 12 nautičkih milja. Devijacija zvijezda i nebeskih tijela koji variraju za jedan prst.

 

Što se tiče pomorskih karata treba reći da pomorci koji su navigavali Indijskim oceanom do 1500 godine nisu raspolagali nautičkim kartama. Oni su za svoje orijentiranje na moru uzimali aproksimativni kalendar i različite nautičke instrukcije. Njihovo iskustvo pomoraca bilo je najvažnije i najviše se oslanjalo na njega. Što se pak tičenautičkih instrumenata kompas sa magnetskom iglom bio je poznat Ibn Majidu. Isto tako bilo mu je poznato određivanje koordinata nebeskih tijela pomoću horizonta i visine odnosno azimuta i visine zvijezda koja se mjerila prstima. Međutim arapskim pomorcima bili su poznati pojmovi kao na primjer pojam ''drvo'' ili drveni aparat čime se mislilo na parat za mjerenje distancije zvijezda od horizonta. I oni su razlikovali malo drvo, srednje drvo i veliko drvo. S druge pak strane budući je navigacija morem zavisila od sezona postojala je velika potreba za kalendarom koji se pojavljuje kod arapskih pomoraca jedno stoljeće ranije s tim da je taj kalendar mijenjan i modificiran s obzirom na putovanja u zavisnosti od monsuna. Tako je od početka Juna do sredine Augusta vladavina jugozapadnih monsuna, od Augusta do Septembra u doba Velike Sezone dobro je vrijeme i ono je takvno na cijelom tom području, južnozapadni vjetrovi i sjeveroistočni monsuni vladaju od Oktobra do aprila a južnozapadni monsuni od kraja Aprila do kraja Maja.

 

Što se pak tiče kursa broda arapski su pomorci razlikovali obalnu plovidbu, plovidbu otvorenim morem i deduciranu rutu. I pri svim ovim putovanjima oni su se orijentirali pomoću zvijezda i to fiksnih zvijezda ponajviše zbog jednostavnije identifikacije na sferi i zbog lakšega memoriranja.

I konačno treba reći da je ovoj dvojici arapskih pomoraca, Ibn Majidu i Al Mahriju učinjena golema nepravda da nisu prihvaćeni na način koji oni zaslužuju i da bez obzira na njihovu nautičku nesavršenost predstavljaju dva imena izuzetne nautičke tradicije kojima današnje generacije trebaju otplatiti stanovite jako važne dugove.

 

 

Zlatan Gavrilović Kovač

 

Mar 27 '14 · Oznake: arapska nautička znanost

Sjećanje na hrvatske velikane - Ksaver Šandor Gjalski 




Napisao i obradio: Nenad Grbac


Hrvatski književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić 26. listopada 1854. godine u Gredicama kod Zaboka. 


Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati: U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.


U roditeljskom domu odgajan je u izrazito ilirskom duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj životopis zapisati: Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav. Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerojatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela francuskih, engleskih i njemačkih književnika.


Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu. Studij prava završiti će 1874. godine, ali ne u Zagrebu već u Beču. U vrijeme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli. No, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje Josipa Jurja Strossmayera. Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u Koprivnici kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka (Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891. godine, ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuen-Hédervárya.


U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu Vienac 1884. godine pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo Pod starimi krovovi (1886.). No, značajni su svakako i njegovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi. 


Pored njih piše i politički roman U noći te tri povijesna romana - Osvit, Za materinsku rieč i Dolazak Hrvata. Svakako treba spomentu i djela: Iz varmedjinskih dana, Diljem doma, Tri pripoviesti bez naslova, Janko Borislavić, Biedne priče, Djurdjica Agićeva, Male pripoviesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovietke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića. Pored romana pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. U dva mandata bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1903. godine izabran je za počasnog člana JAZU.


U politički život uključuje se 1906. godine kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1929. do 1920. godine na dužnosti je velikog župana Zagrebačke županije. Preminuo je 9. veljače 1935. godine u rodnim Gredicama. Njemu u čast se održava manifestacija Dani Ksavera Šandora Gjalskog, na kojem se dodjeljuje i istoimena nagrada, nagrada "Ksaver Šandor Gjalski".


---------------------------------


A. G. Matoš o Ksaveru Šandoru Gjalskom


O najhrvatskijem književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom A. G. Matoš, uz čije je uzglavlje, kada je umro, nađen roman Pod starimi krovovi pisao je: On je prijelazan tip i otud njegova umjetnička univerzalnost. Njegova umjetnost je psihološka kao Leskovarova, realistična kao Kumičićeva, historijska i romantična kao Šenoina, patriotska i satirična kao Kovačićeva. U tim riječima sadržana je bit književne pojave Gjalskoga koji je djelatno ujedinio dva razdoblja: realizam i modernu, koji je u književnost ušao sa Starima, a postao jednim od vođa Mladih. 


--------------------------------


Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili jednu knjigu istog književnika.  


Knjiga "Dolazak Hrvata"  nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više o toj knjizi saznati ćete na sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/gjalski.php


Pokazni primjerak te knjige moći ćete preuzeti sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/p16.php



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Mar 24 '14
ŠTO ĆE SE UČITI NA MARSU?!!!!!




Nema nikakove sumnje da mi živimo danas jedno krizno razdoblje gdje nam se nameću tendencije progresivne kao i negativne orijentacije. Heidegger je to nazvao vremenom preboljevanja epohe, da smo bolesni od tendencija progresa i nazatka a da su solucije stvar naše svakodnevne prakse i naše volje da stvarima vladamo na poželjan način. I kada pogledamo kako stvari doista stoje danas onda vidimo da u okvirima kapitalističke svakodnevnice tražimo najbolje solucije kojima bismo obilježili naše vrijeme i tome vremenu dali smisao koji mu nedostaje. 

U svojim razmišljanjima ja sam krenuo od predivne poezije Ante Dolića koja je posvećena Jesenjinu a koja glasi ovako:

Dovidjenja druže

Vjetar u ledeno jutro, noć pretvara.
Zvijezde se povukle, sakrile u dubinu.
Ludosti neke mi na um dolaze.
Hajde da pričam ti nešto o Jesenjinu.

Jutro je! ... a, oka sklopili nismo,
Umor se unosi u beskrajna bdijenja.
Pričat ću ti onu … omiljenu našu.
„Dovidjenja druže! ... dovidjenja”

Pričat ću ti o noćima, izvedreno hladnim.
Konjima vranim, kazanskim zimama ljutim.
O Isidori Duncan, trevenkama, skandalima ...
keruši jednoj, i psićima, malenim...žutim.

Hotel Angleter, nad Lenjingradom magla.
Razbijeno okno, radijator … konopac … uže!
U noći krik ... poruka krvlju ispisana...
i naša ona : "Dovidjenja … dovidjenja druže”!
borky

Pa sam onda dopisao stih: nad lenjingradom su magle, novo doba, nove nade.....
A zapravo sam mislio da se današnje vrijeme značajno razlikuje od vremena Jesenjina i da nam možda nije potrebno toliko žaliti za prošlim vremenima. Jer ja mislim da mi možemo i kolonizirajući Mars također učiti našu djecu poeziji Jesenjina i Majakovskoga kao i filozofiju Lenjina i Gorkoga imajući u vidu da svi ovi filozofemi predstavljaju opće dobro čovječanstva bez kojih danas isto tako ne možemo kao što ne možemo bez vode ili zraka. 

To je sasvim suprotno mišljenjima koja i dan danas susrećemo na Zapadu da je u svim ovim slučajevima bilo riječi o teroristima koji su narode uvukli u silnu neimaštinu i bijedu. Dakle suprotno tim prilično primitivnim mišljenjima ja sam na stajalištu da filozofija koja je karakterizirala europski razvoj do polovice 20 stoljeća i kasnije može predstavljati sjajan kompendijum ideja primjerenih našim kolonijama na Marsu i Mjesecu i da one ne kolidiraju sa našim futurističkim stajalištima o našem daljnjem pohodu prema još neistraženim svjetovima. Jer je i u ovome slučaju slično kao i u našem odnosu prema klasičnoj glazbi bez koje sigurno ne možemo zamisliti naš život na susjednim planetama. 

Jer je i u slučaju Jesenjina i njegove poezije kao i njemu sličnih pokušaja riječ zapravo o našoj klasičnoj kulturnoj baštini prema kojoj se moramo odnositi sa ozbilnošću i sa brigom i koja sigurno predstavlja kompendijum ideja koje našem životu daju puniji smisao. Prema tome ja ne mislim da gubimo stvari, ja mislim sasvim suprotno, da nas nove spoznaje i novi odnosi mogu obogatiti filozofijom i pjesništvom koje će našem novom životu dati puni smisao.


Zlatan gavrilović kovač

Mar 24 '14 · Oznake: što će se učiti na marsu?!!!!!
KOLONIZACIJA MJESECA I MARSA




Pa ja mislim da mi danas nemamo vizije razvoja ljudskoga društva. Mi smo uglavnom zarobljeni dnevnim problemima i probllemima nacionalne prirode da ne vidimo zbiljske ciljeve čovječanstva. 

U protekloj dekadi mi smo se svi uglavnom bavili pitanjima političke prirode kao što su pitanja odnosa nacionalnih skupina u Gruziji na primjer i to povodom konflikta ruske nacionalne skupine i one gruzijske u Ingušetiji posebice, pa smo se bavili pitanjima samostalnosti Kosova, bavili smo se američkim učeščem u ratu u Iraku, danas se bavimo problemima Ukrajine i njene samostalnosti u odnosu na Rusiju......i općenito bi se moglo reći da se bavimo doista sporednim pitanjima. 

A ta su pitanja sporedna u odnosu na ona pitanja kao što su naša zemaljska odbrana od stranih projektila iz kosmosa kako bi se na vrijeme specila zemaljska katastrofa sraza sa stranim kozničkim objektima ili pak s obzirom na pitanja naše kolonizacije Mjeseca i Marsa. Ja sam dubokoga uvjerenja da su naši kapaciteti trenutno takovi da nam omogućuju ovu kolonizaciju i s obzirom na tehnologiju kojom vladamo i s obzirom na očekivanja posebno mlade i najmlađe generacije zemljana. 

Međutim je jako važna jedna politika jedinstva svih zainteresiranih subjekata koji mogu biti predvođeni velikim nacijama kao što su to ona Ruska ,Američka, Kineska i Japanska. Dakle potrebno je imati jednu zajedničku osnovu na kojoj je onda moguće formulirati strategiju našega daljnjega osvajanja kozmosa. Pri tome prije svega mislim na konstrukciju prstena oko zemlje o kojoj ideji je razmišljao naš veliki Nikola Tesla kako bi se stvorili neograničeni izvori električne energije i kako bi se formirao geomagnetizam zemlje primjeren našim intencijama na sličan način na koji se time bavi suvremeni film Fifth Element na primjer. 

Sličan se proces može dogoditi također i u slučaju Marsa koji nam više nije strana planeta niti planeta o kojom mi gradimo samo fantazije. I važno je također reči da ideje o kojima govorim nisu fantazije nego da su naša realnost samo što su naše dnevne prilike ispod svake kritike - ali ostaju predmet kritike. I na tome fundamentu stvaranja prstenova oko planeta moguće je onda govoriti o našem pokušaju da konstruitamo strojeve koji će na fundamentu spojenih zavojnica i njihova induktiviteta omogućiti naše putovanje kozmičkim prostranstvima brzinama bliskim brzinama svjetlosti koristeći baš taj magnetizam planeta. 

I ova slika je svakako naša skora realnost koja će postati toliko značanija koliko generacija koja je nosi ima potrebe i da je realizira. Inače će nam slijedeče generacije prigovoriti da nismo dorasli vremenu u kojem živimo.

Srdačno iz Adelaidea Zlatan gavrilović Kovač

Mar 24 '14

Sjećanje na hrvatske velikane - Vladimir Nazor




Napisao i obradio: Nenad Grbac


Pučku školu je završio na otoku Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječjeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.)


Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) – djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.


Na izborima 1934. Nazor se krivim političkim potezom izjasnio za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. Nedugo poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.


Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor počinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik hrvatskoga Sabora. Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao ulomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.


Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autor golemoga djela sastavljenoga od različitih žanrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i igrokaza za djecu.


Prvih dvadesetak godina njegova stvaralaštva uglavnom se poklapaju s razdobljem hrvatske moderne i u tom vremenu Nazor prelazi put od diletantskog pjesnika u traženju vlastitog puta, preko nacionalno angažiranog poetskoga tribuna – ponesenog mitološko-legendskim i povijesnim hrvatskim i šire slavenskim motivima (Slavenske legende, 1900.; Živana, 1900.; Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904.) te potrebom za osvješćivanjem i prosvjećivanjem istarskog puka (poema Krvava košulja, 1905) - preko pjesnika dionizijske životne radosti i panteističkog zanosa prirodom koji se napaja na vrelu poganskoga klasicizma te starozavjetnih biblijskih tekstova (Lirika, 1910.; Nove pjesme, 1913.), do sebi okrenuta refleksivnog lirika što se počinje zatvarati u svoj nutarnji svijet (Intima, 1915). 


Počevši od pjesničkih zbirki Intima i Pjesni ljuvene,1915., Nazor se sve više zatvara u svoj unutarnji svijet; u njegovu stvaralaštvu postaju dominantne teme unutarnjeg pročišćenja, samoprijegorne žrtve i uzvišene osamljenosti, a sklonost k alegorijskom iskazu sve je očitija (ep Utva zlatokrila, 1916.; zbirka priča Stoimena, 1916; Legenda o svetom Hristoforu, 1922.; Pjesme o četiri arhanđela, 1927.). 


Kroz Nazorovo stvaralaštvo možemo pratiti motivsko-tematsku i stilsku povezanost pojedinih djela koja organski izrastaju jedna iz drugih, a ipak su ona raznolika, jer je kod njega zamjetna stalna težnja za promjenom. Tako u vremenu kad u hrvatskoj književnosti postaju sve dominantniji avangardni stilovi, posebice ekspresionizam, Nazor je — tražeći nov izraz i nove motive — pokušao slijediti poratni senzibilitet (novela Crveni tank, 1922), ali nove kvalitetne domete u svojem stvaralaštvu on je ostvario na drugom području okrenuvši se svojim vlastitim inspiracijama (sjećanju na djetinjstvo na otoku i mladost) i jednostavnijem umjetničkom iskazu.


Istaknuo i kao prevoditelj s nekoliko jezika (Dante Alighieri, Shakespeare, Heine, Carducci,..).


Umro 19. lipnja 1949. Od najhrvatskijeg našeg pjesnika, kako ga je jednom nazvao Matoš, oprostila se na zagrebačkom Mirogoju beskrajna povorka štovatelja.


--------------------------------


Cvrčak 

  

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče

Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...

Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se.

Sunčani ditiramb.


I pjeva: "Ja sam danas ispio sunce plamno.

I žilice su moje nabrekle ko potoci.

U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.

Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.

Dv'je st'jene, dva obronka postaše moji boci,

A glava - gorski vrh."


I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,

Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:

"Zemniče, ja sam himna što bruji za oltarom,

Dok šuti gordi hram.


... Izađi! - Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?

Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!

Rominja s vedra neba ko kiša od iskara

Sunčana sveta krv.


... Izađi - ti, koj' niknu iz zuba ljuta zmaja,

Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,

Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,

Al omekša ti srce jesenjih voda plač.


... Zaprznio te mrak,

Po zemlji sipaš žuč.

A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,

Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.


... Ja gutam žar sunčani.

I osjećam u sebi, gdje struje šumne r'jeke,

Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,

Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,

Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,

Niz bor se smola toči.


... Zemniče, ja sam pjan.

Oh, sunca, sunca, sunca.

Još led mi noge trni,

Pred očma još se crni

Odurni zimski san."


I cvrči bez prekida, šiba teškim ritmom

Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.

Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima

Dugačak svilen trak.

I pjeva: "Slava zemlji i suncu i talasu!

Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,

I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj.

Al velju snagu novu podajte mome glasu.


... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,

Napete kao strune. Golema harfa sja.

Mnogo je ruku dira. - Nebesa zabrujaše,

I sluša zemlja sva.

Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,

Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine:

Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima

Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.


... Zemniče, čuješ poj?

Šumi ko srebrn-more,

Zuji ko pčelâ roj.

I pjeva: "Sv'jet je lijep, a život dar je s neba,

Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.

Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje,

I bit ćeš sveđer mlad.


... Oh, sunca, sunca, sunca!

I vonja sa doline

I vjetra sa vrhunca!


... Zemniče, ja sam pjan.

Gle, iza žbuna viri,

Pomamnu pjesmu sviri

Na fruli nagi Pan."


I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče

Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.

Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se

Sunčani ditiramb.


Vladimir Nazor


--------------------------------


Posebne napomene


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili tri knjige istog književnika.  


Knjiga "Šuma spava" objavljena je u Virtualnoj antologiji hrvatske poezije.


A preuzeti ćete je ukoliko kliknete svojim mišem na sljedeći link: 


http://www.digitalne-knjige.com/nazor.php


A Knjiga "Veli Jože" i "Medvjed Brundo" nalaze se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više o tim knjigama saznati ćete na sljedećim linkovima:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/nazor.php


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/nazor2.php


--------------------------------


A u prilogu vam poklanjamo i kratki video zapis s o književniku Vladimiru Nazoru.


Taj video zapis moći ćete pregledati na sljedećoj adresi:


http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/117



----------------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Sjećanje na hrvatske velikane - Antun Gustav Matoš




Napisao i obradio: Nenad Grbac

 

Matoš je rođen u Srijemu u Tovarniku, u petak trinaestoga. Po porodu babica je rekla Matoševoj majci "Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo ime će se mnogo spominjati, ali - mnogo će i trpjeti". U drugoj godini života seli se s roditeljima u Zagreb, pa je znao reći da je: "Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrebčanin odgojem". Do sedmoga razreda gimnazije bio je učenik gornjogradske gimnazije, sedmi razred polazio je dva puta, ocjenu nije dovoljan osim iz fizike i propedeutike dobio je i iz hrvatskog jezika kod profesora Ivana Broza.

 

Pokušaj studiranja na Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beču svršio je neuspjehom, izgubio je stipendiju zbog nepoloženog kolokvija. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali slijedeće 1894. dezertira, pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u Srbiju, najprije u Šabac, a zatim u Beograd.

 

Kako sam navodi, u Beogradu je tijekom sljedeće tri godine i nekoliko mjeseci "čelist, pa novinar, literat". U Beogradu je bio stalan gost kavane "Dardaneli", gdje su se okupljali književnici-boemi, nezavisni novinari i glumci. Tu je upoznao Janka Veselinovića, Stevana Sremca i Milovana Glišića.

 

Kad je došao u Beograd prvo vrijeme zarađivao je držeći instrukcije u obitelji Sarajevčić, gdje je u to doba i stanovao. Kasnije je preživljavao na razne načine, svirajući violončelo i pišući članke prvo za "Pobratim" Janka Veselinovića, potom za sarajevsku "Nadu" koju je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević dok je formalni urednik bio Kosta Hörmann.


Pisao je osvrte na kazališni i glazbeni život Beograda, također je pisao kritike priča i romana koji su tada izlazili. Iako je bio prijatelj s Veselinovićem koji ga je objavljivao u Pobratimu, Matoš je bio beskompromisan kritičar, bez dlake na jeziku, udarao je desno i lijevo, po živim ljudima, prijateljima i neprijateljima, pa kad je izašao Veselinovićev "Hajduk Stanko", roman s tematikom I. srpskog ustanka, Matoš ga je "pokopao", "žali sebe što je morao čitati roman do kraja, a i pisca što je morao napisati tih 456 strana".

 

U siječnju 1898. godine odlazi preko Beča i Münchena u Ženevu, a odatle 1899. u Pariz, u kojemu će ostati punih pet godina i za vrijeme toga boravka napisati najznačajniji dio svoje proze. U vrijeme Svjetske izložbe u Parizu 1900. Hörmann je Matoša angažirao kao novinara, "imenovao me vrstom sekretara bosanskog pavillona, pribavi mi od ministarstva trgovine novinarsku kartu", te je Matoš punih džepova živio najpunije i najsretnije u zadnjih 5 ili 10 godina.

 

Godine 1904. opet je u Beogradu, da bi - još uvijek kao vojni bjegunac - u četiri navrata potajno dolazio u Zagreb tijekom 1905, 1906. i 1907. godine.

 

Konačno, 1908., poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan je i definitivno se vraća u Zagreb. Umro je od karcinoma grla, ostavivši iza sebe dvadesetak što tiskanih, što neobjavljenih knjiga: od pripovijedaka, feljtona i putopisa, do pjesama, kritika i polemika. Cijeli je život bio izrazito domoljuban, a u politici je bio naklonjen Stranci prava. Po njegovim riječima: "Stekliš sem bil i stekliš bum vumrl". (stekliš – član stranke prava dr.Ante Starčevića) Ipak, cijenio je i Strossmayera i Starčevića.

 

Matoš je središnja ličnost hrvatske moderne, te radikalne inovacije hrvatske književnosti koja se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravši suvremena strujanja od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta, s oslonom na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa. Esteticizam i umjetničke norme su postali primarnim kriterijem vrjednivanja, dok je nacionalni i društveni angažman, dotle praktični jedini credo, ostalo uklopljen u cjelovitiju vizuru zadaće hrvatskih pisaca, koji od Matoša nadalje nisu (osim u komunističkom razdoblju) mogli gojiti pretežito utilitaristički odnos spram umjetničkoga stvaralaštva.


U književnost je ušao 1892. pripoviješću Moć savjesti, koja naznačuje početak perioda moderne. U nekoliko navrata pisao je o svojemu poimanju poetike proznog stvaralaštva te o svojim literarnim uzorima. "...

 

Od novelista najviše volim genij Poeov, zatim superiornu, konciznu točnost Merimeeovu i prirodnost Maupassantove satire, izjavljuje on u jednome pismu prijatelju Milanu Ogrizoviću. Težnju da se nigdje ne ponavlja, da ne zapadne u manirizam, uspio je ostvariti u većem dijelu svojih pripovijedaka sakupljenih u tri zbirke i izdanih redom: Iverje, 1899; Novo iverje, 1900; Umorne priče, 1909. godine.

 

S obzirom na Matoševu stvaralačku tehniku, metode i stilske postupke u ostvarivanju fabula pripovijedaka, a prije svega s obzirom na tematske interese i ostvaraje, poznata je već standardna podjela njegova pripovjedačkog opusa na dva temeljna tematska kruga: - jedan s tematikom iz domaće zagrebačko-zagorske sredine i stvarnim junacima što ih je sretao u životu, - te drugi s novelama bizarnog sadržaja s dominacijom čudaka, tipova posve individualnoga karaktera.

 

Zajednički nazivnik jednoga i drugoga kruga naglašena je lirska nota i nazočnost ljubavnih motiva. Novele jednoga i drugoga kruga nastajale su paralelno, istodobno, što govori da nije riječ o nekom posebnom evoluiranju Matoša pripovjedača, nego o njegovim pokušajima da na različitim temama ostvaruje i iskušava različite, kako je on to znao reći, "stilske studije".

 

Uz iskričav polemički duh kojim se tijekom svojega spisateljskog puta nerijetko služio u obračunavanju s mnogim svojim suvremenicima, Matoš je dubok trag ostavio i u žanru kritike i esejistike, te feljtonistike.

 

U njima uz naglašeno impresionistički pristup djelima pojedinih hrvatskih (Kranjčević, Vidrić, Domjanić, Kamov) ili srpskih pisaca (Sremac, Veselinović, Pandurović), Matoš je nerijetko iznosio i svoje umjetničke postulate. Shvaćajući umjetnost kao sinonim za lijepo, on intenzitet pjesnikove superiornosti riječi i izraza, dakle individualnoga piščevog stila, uzima kao osnovni kriterij za estetsko vrjednovanje djela. To je i razlog što ne pravi razlike između pojedinih književnih vrsta: pripovjedna proza, lirika i kritika za njega su samo umjetnost iz koje na prvom mjestu treba zračiti individualna ličnost stvaraoca i njegova umješnost plastičnog i nebanalnog izražavanja.

 

No, iako je polazio od izrazito estetskih mjerila, dakle određenoga univerzalnog pristupa i ocjenjivanja, nikad nije zanemarivao ni specifični nacionalni kriterij u analizi pisaca hrvatske književnosti.

 

Matoševo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti: slobodno se može reći da bez njegova zaokreta i ostvaraja, poglavito na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske književnosti kakvu ju poznajemo. Ni Krleža, ni Ujević, ti stožeri naše dvadesetostoljetne literature, ne bi bili mogući da legendarni AGM nije trgnuo hrvatsku književnost iz letargije provincijalizma i uveo je u maticu svjetske pisane riječi.


--------------------------------


Za one kojima nije poznato reći ćemo i to da se ovih dana navršava 100 godina od smrti Antuna Gustava Matoša, te da smo na portalu digitalne-knjige.com dosad objavili dvije knjige istog književnika.


Knjiga "Pelin tužnih radosti" objavljena je u Maloj virtualnoj knjižnici hrvatske ljubavne lirike.


A preuzeti ćete je ukoliko kliknete svojim mišem na sljedeći link: 


http://www.digitalne-knjige.com/agm.php


A Knjiga pjesama nalazi se na našem multimedijskom CD-u "Klasici hrvatske književnosti"


Više o toj knjizi saznati ćete na sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/matos2.php


--------------------


A u prilogu vam poklanjamo i nekoliko video zapisa s nekoliko pjesma Antuna Gustava Matoša.


Te video zapise moći ćete pregledati na sljedećim adresama:


Antun Gustav Matoš. Utjeha kose - http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/116


Na vješalima. Suha kao prut... - http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/114


Djevojčici umjesto igračke - http://digitalne-knjige.com/oxwall/video/view/115



----------------------------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.





100 najboljih knjiga svih vremena 




Svjetska knjižnica je lista s 100 najboljih knjiga svih vremena, predložena od 100 pisaca iz 44 države, koji su listu sastavili 2002. u organizaciji Novreškog kluba knjige. Popis knjiga je trebao oslikavati književnost cijeloga svijeta, s knjigama iz svih država ali i različitih vremenskih epoha. 11 knjiga je napisano od strane ženskih , 85 od stane muških i 4 knjige od strane nepoznatih autora. Svaki pisac, član žirija, birao je 10 knjiga.


Između ostalih svoje glasove su dali; Doris Lessing, John Irving, Salman Rushdie, John le Carré, Milan Kundera, Paul Auster, Ben Okri, Fay Weldon, Carlos Fuentes, Nadine Gordimer, Seamus Heaney, Aleksandar Hemon, Astrid Lindgren, Viivi Luik, Herta Müller, Norman Mailer, Orhan Pamuk i dr. Samo dvoje pisaca nije dostavilo svoje liste. Isabella Allende je javno kritizirala glasovanje dok Bob Dylan nije nikada dao svoj odgovor..


Fjodor Dostojevski je pisac koji se najviše puta pojavljuje na listi (4 puta). Izabrane knjige nisu rangirane ili kategorizirane na bilo koji način; ogranizatori su objavili da "su sve na istoj razini" s izuzetkom Don Kihota a ta se knjiga smatra "najboljim ikad napisanim literarnim djelom." Popis knjiga je objavljen prema abecednom redu.




------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


Mar 17 '14 · Oznake: 100 najboljih knjiga svih vremena

Samo za ljubitelje "Zvjezdanih staza": 


FERENGIJI U HRVATSKOM SABORU




Napisao i obradio: Nenad Grbac


Ferengiji su pohlepna vrsta. Civilizacija im je izgrađena na idealima slobodnog poduzetništva, gdje su svi ciljevi podgvrnuti dobiti. Narav Ferengija u Hrvatskoj najbolje opisuje 73. pravilo stjecanja koje glasi: Ako će ti to donijeti profit, prodaj i vlastitu majku. Ako je ne možeš prodati pokušaj je privatizirati. Ako ni to ne uspije dogovori se s političarima, organizirajte javni natječaj i zamijeni je za bilo što.


Ferengiji su vlasnici većine hrvatskih banaka i članovi svih hrvatskih stranaka. U težnji za zaradom, često mijenjaju zakone i ustave. Posebno im smetaju prava radnika, sloboda pojedinaca i sve što se ne može obuhvatiti porezima ili raznim nametima. 


Njihovo je mišljenje da se pojedinci rađaju samo zato da bi mogli plaćati poreze i služiti državi, političarima, bankarima, korporacijama i tajkunima. Zalažu se za strogu kontrolu obrazovanja siromašnih slojeva društva jer znaju da je naivne, neuke i lakovjerne pojedince lako prevariti i kontrolirati te time ostvariti veću zaradu i dobit.  


Može ih se vidjeti u Hrvatskom saboru, upravama javnih poduzeća i  banaka, postaji Deep Space 9, na matičnom planetu Ferenginaru, te mnogim europskim kolonijama.


Ferengiji imaju 285 pravila stjecanja po kojem se od svih muških pripadnika te vrste očekuje da žive i da ga upamte još u vrlo ranoj dobi. Pravila se odnose na osobno stjecanje bogatstva.


Ferengijska pravila stjecanja

          

01. Kad imaš njihov novac, nemoj im ga vratiti.

02. Najbolji dogovor je onaj koji donosi najviše profita.

03. Ne plačaj da bi zaradio više nego što moraš.

04. Svejedno je jesi li član HDZ-a, SDP-a ili bilo koje druge stranke. Važan je samo novac koji tim putem možeš ukrasti.

05. Nikad nemoj dopustiti da ti narod stoji na putu do zarade.

06. Uvijek se sjeti «Velikog Nagusa Franje» i njegovih 200 bogatih obitelji .

07. Privatizaciju je bog blagoslovio da bi se političari i njihovi zemljaci obogatili, a narod osiromašio.

08. Sitna slova vode prema velikom riziku.

09. Prilika plus instinkt jednako je profit.

10. Pohlepa je vječna.

11. I kada je besplatno, uvijek možeš kupiti jeftinije.

12. Sve što se isplati učiniti se isplati učiniti zbog novca.

13. Sve što se isplati učiniti se isplati učiniti dvaput.

14. Drži svoju obitelj blizu, ali novac još bliže.

16. Dogovor je dogovor, sve dok bolji ne naiđe.

17. Ugovor je ugovor je ugovor - ali samo među Hrvatskim političarima.

18. Političar bez profita nije Ferengi.

19. Zadovoljstvo nije garantirano.

20. Novac daj samo ljudima od kojih znaš da možeš ukrasti.

21. Nikad ne stavljaj prijateljstvo ispred profita.

22. Mudrac može čuti profit u vjetru.

23. Dostojanstvo nikad ne može zamijeniti novac.

24. Novac ne može kupiti sreću, ali je zato može dobro iznajmljivati.

25. Uvijek postoji izlaz.

26. Kako odlazi kupac, tako odlazi i mudar profiter.

27. Ništa nije opasnije od poštenog biznismena.

28. Novac uložen u banku nije više tvoj novac. Njime raspolažu bankari i političari.

29. Što ja imam od toga?

31. Nikad se ne rugaj Ferengijevoj majci.

33. Nikad ne boli ulizivati se političarima i policiji.

34. Rat je dobar za posao.

35. Mir je dobar za posao.

37. Ako je besplatno, uzmi i brini se za skrivene troškove kasnije.

39. Prijateljstvo je privremeno, profit je vječan.

40. Ona ti smije dotaknuti tijelo, ali nikad novac na tvom računu.

41. Profit je nagrada sam za sebe.

42. Što je moje, moje je; a što je tvoje, također je moje.

44. Nikad nemoj zamijeniti mudrost za sreću.

45. Ambicija ne poznaje obitelj.

46. Napravi svoju trgovinu lako vidljivom.

47. Ne vjeruj onome tko ima bolje odijelo od tvog.

48. Što je veći osmijeh, nož je oštriji.

49. Uvijek nekome nešto vrijedi.

50. Zahvalnost može doprinijeti darežljivosti.

51. Nagradi svakoga tko ti pridoda profitu jer će to učiniti opet.

52. Nikad ne pitaj kada možeš uzeti.

57. Dobre mušterije su rijetke kao i kreditna kartica Raifaizen banke. Brini se za njih.

58. Ne postoji zamjena za uspjeh.

59. Besplatni savjeti su rijetko jeftini.

60. Neka ti laži budu dosljedne.

62. Što je put riskantniji, zarada je veća.

65. Pobijedi ili izgubi, tu je uvijek prah za šmrkanje od buba.

68. Masaža ušiju će te dovesti svugdje.

69. Političari nisu odgovorni za glupost naroda.

72. Nikada ne vjeruj svojim glasačima.

73. Ako će ti to donijeti profit, prodaj i vlastitu majku. Ako je ne možeš prodati pokušaj je privatizirati. Ako ni to ne uspije dogovori se s političarima, organizirajte javni natječaj i zamijeni je za bilo što.

75. Dom je gdje je srce, ali zvijezde su novac.

76. Svako malo vremena, objavi mir. To će zbuniti neprijatelja do pakla.

77. Bolje progutati ponos, nego izgubi profit.

78. kada posao postane težak, težina mijenja pravila.

79. Pazi se pohlepe za znanjem.

82. Što je proizvod veća prijevara, cijena mu je viša.

84. Prijatelj nije prijatelj ako pita za popust.

85. Nikad ne dopuštaj konkurenciji da znaju što misliš.

87. Prijatelj u potrebi znači trostruki profit.

89. Ne pitaj što tvoja zarada može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za svoju zaradu.

92. Postojim mnogo putova do profita.

93. Radi bez zakašnjenja! Oštar nož brzo sječe.

94. Žene i financije ne idu zajedno.

95. Proširi posao ili umri.

96. Za svako pravilo postoji jednako i suprotno pravilo (osim kada ne postoji)

97. Dovoljno... nikad nije dovoljno.

98. Svatko ima svoju cijenu.

99. Povjerenje je najveća obveza od svih.

100. Ako te uzmu za prvog časnika, ili si premalo tražio ili previše ponudio.

101. Jedina vrijednost stvari koje se mogu skupljati je ta što uvijek netko drugi može platiti.

102. Priroda se kvari, ali novac u banci traje vječno.

103. Spavanje se može mješati sa...

104. Vjera pomiče planine... inventara.

105. Ne vjeruj nikome tko vjeruje tebi.

106. Nema časti u siromaštvu.

107. Garancija je važeća samo ako te mogu naći.

109. Dostojanstvo i prazna vreća vrijede kao vreća.

111. Ponašaj se prema dužnicima kao prema obitelji - iskorištavaj ih.

112. Nikad ne vodi ljubav sa šefovom sestrom.

113. Uvijek vodi ljubav sa šefom.

115. Najbolji ugovor uvijek ima lijepi otisak.

116. Uvijek postoji kvaka.

117. Ne možeš osloboditi ribu iz vode.

119. Nikad ne sudi kupca po debljini novčanika (...nekada dobre stvari dolaze u malom pakiranju).

121. Sve je na prodaju, pa i prijateljstvo.

123. Čak i slijepac prepoznaje sjaj novca.

125. Ne možeš sklopiti posao ako si mrtav.

126. Uračunaj to.

127. Ostani neutralan u sukobu, tako da možeš opskrbljivati obje strane.

135. Nikad ne vjeruj mušteriji.

139. Žene služe, braća nasljeđuju.

141. Samo budale plaćaju na malo.

142. Ne postoji nepoštena prednost.

143. Rizik je dio igre... igraj za svu vrijednost.

144. Sve je u redu s milosrdnim novcem - ako završi u tvom džepu.

146. Potreba je majka izuma. Profit je otac.

152. Laž je način govorenja istine onom tko ne zna.

153. Prodaj peć, ne odrezak.

162. Čak i u najgora vremena, netko zarađuje.

169. Natjecanje i poštena igra su obostrano isključiva.

171. Krv je gušća od vode, ali je novac korisniji.

172. Šanse nisu kao što nekad bile.

177. Poznaj svoje neprijatelje... ali uvijek posluj s njima.

181. Čak ni nepoštenje ne može uništiti sjaj zarade.

188. Budala i njegov novac je najbolji kupac.

189. Neka ostali zadrže svoj ugled. Ti zadrži njihov novac.

190. Slušaj svakoga, ne vjeruj nikome .

191. Ferengi se natječe kupovati tek kada se njegovi protivnici iscrpe.

192. Nikad nemoj prevariti političara... osim ako nisi siguran da se možeš izvući.

194. Uvijek je dobro znati o novim mušterijama prije nego prođu kroz vrata.

202. Opravdanje za zaradu je zarada.

203. Nove mušterije su poput crva - mogu biti sočni, ali ponekad te ugrizu.

208. Ponekad, jedina stvar koja je opasnija od pitanja je odgovor.

211. Zaposlenici su poput prečki na ljestvama uspjeha - ne boj se hodati po njima.

214. Nikad ne počinji pregovore o poslu na prazan želudac.

218. Uvijek znaj što kupuješ.

229. Novac traje duže od požude.

236. Ne možeš kupiti sudbinu.

239. Nikad se ne boj krivo označiti proizvod.

242. Više je dobro ali sve je bolje.

255. Žena je luksuz. Pametan računovođa je nužda.

261. Bogat čovjek si može priuštiti sve osim savjesti.

263. Nikad nemoj dopustiti sumnji da smanji tvoju žeđ za novcem.

266. Kad sumnjaš, laži.

284. Duboko ispod, svatko je Ferengi.

285. Nijedno dobro djelo ne prolazi nekažnjeno.










----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.