Osvrt na knjigu - "REIKI - jedna drugačija priča", Slavomira Cune Miljevića




----------------------------------------


PREDGOVOR drugom izdanju knjige "REIKI - jedna drugačija priča" 

Podatak o vremenskoj udaljenosti, od davne 1999 godine kada je iz tiska izašlo prvo izdanje do danas, u odluci o njegovom ponavljanju bio je glavnom preprekom. 

Mnogo se toga promijenilo u međuvremenu. Moje terapeutsko i učiteljsko iskustvo ponajviše. 

Pa ipak, vrlo brzo sam shvatio kako postoje samo dva načina da se namjeravani projekt izvede. Ili napisati potpuno novu knjigu - što je najviše odgovaralo u međuvremenu stečenoj masi novih saznanja, spoznaja i iskustva - ili, jednostavno, ponoviti stari tekst u njegovom neokrnjenom obliku? 

U tim dilemama pomagala mi je spoznaja da je - takav kakav je po malo sirov i nedorečen - cjelokupni tekst ipak proizvodom jednog vremena i jedne razine spoznaje. To više; jer je baš takav prihvaćen od brojnih čitatelja i praktikanata. 

Na taj način jedino što mi je preostalo bilo je minimalno stilski, sadržajno i činjenično intervenirati u njega. Nadao sam se da te intervencije neće narušiti početne informacijske obrasce koji su mu u svoje vrijeme priskrbili, po malo, kultni status. 

Ma koliko svjestan nespornih manjkavosti takve odluke, nadao sam se da će osnovni razlog nastanka teksta i dalje biti održan. 

Razumjeti REIKI bilo kao doktrinu, bilo kao tehniku s kojom se putom svijesti dosežu naponske razine osobnog polja, s fantastičnim efektima samorasta i iscjeljivanja sebe ili drugih (ali i kao samoobrambenog efekta naspram okružujućih individualnih ili grupnih inherentnih frekvencija), u konačnici je postao temeljnim kriterijem za konačnu odluku. 

Jesam li u tomu uspio, odgovorit će prvenstveno stari čitatelji. 

Za one nove koji će s po prvi puta susresti s njime, ostaje mi nada da će i sadašnjim pristupom biti jednako obogaćeni u vlastitim saznanjima kao što su to bili njihovi prethodnici. 

Imajući u vidu u što se sve današnjici događa u jedno sam, međutim, ostao neupitno siguran. 

REIKI će svima i te kako dobro doći. Ne kao (mnogima) pomodarski pristup i igračka, već kao vrijednost koja on sam po sebe jest. 

Slavomir Cune Miljević 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/miljevic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Osvrt na knjigu - "Vjetar kroz kosu", Nade Mihoković-Kumrić




----------------------------------------


Ulomci iz recenzija: 

Odlomci iz osvrta, recenzija, predgovora, pogovora... 


Temeljna forma emotivne veze likova i cjelokupnog romana strukturirana je uglavnom u obliku pisama. Sekundarno se javljaju i tekstovi refleksije likova, u kojima se analiziraju pisma i osjećaji proizašli iz njih. Nedvojbeno, autorica je svjesno odabrala oblik pisma kao literarno-poetične forme suobraćanja, koji danas u doba intenzivne i sve prisutnije elektronske komunikacije(e-mailom, faxom, telefonima i mobitelima) sve više iščezava.


Mladi čitatelji u romanu će lako prepoznati vlastite dvojbe, teškoće, mladenačku nestrpljivost i ljubavnu želju koja je u neprestanoj borbi sa zadacima učenja i školovanja. Usporedo s realističkim prikazom likova autorica dokumentaristički prikazuje razdoblje šezdesetih godina prošlog stoljeća: doba idolatrije Beatlesa, Toma Jonesa, Engelberta Humperdincka… U to vrijeme pojavljuju se prvi hipiji i iz dalekog zapadnog svijeta pušu primamljivi vjetrovi liberalizma, dok u provincijskim mjestima mladi nailaze na strogu stegu i ograničenja. Određeno licemjerje u društvu javno osuđuje svaki javni neformalni iskaz ljubavi, a u naličju brižljivo skriva lice pohote i društvena zastranjenja.


Međutim, autorica ne želi jednostrano kritizirati proteklo vrijeme, budući da današnje vrijeme bez stega, donosi nove zamke egoističnosti i bezobzirnosti svedozvoljavanja. Nada Mihoković-Kumrić ne idealizira nijedno vrijeme, već naprosto iskazuje da svako vrijeme nosi ljepše i teže osobine, a mladima nudi zamamljiva nadanja kao i zamke. Vrlo plastično u žarištu emotivne relacije prikazan je mladenački prijelaz iz pubertetske zasanjanosti u odrastanje, u kojem životne okolnosti i postupni prodor pragmatičnosti nerijetko nameću ljubavi svoje neminovne uvjete.


Između ostalog, pisma su bila i odraz smirenijeg vremena u kojem se njegovala pisana izražajna komunikacija i u kojem su, u suodnosu dvoje mladih refleksija i meditiranje o životu prethodili fizičkom srljanju u akciju.  Upravo, suvremena psihologija ističe kako nedostatak razgovora, manjak razumijevanja tuđih osjećaja i nemogućnost ostvarivanja komunikacije predstavljaju glavne uzroke raskida emotivnih veza, razvoda brakova i brojnih posljedičnih frustracija. Birajući oblik pisma između dvoje skromnih mladih ljudi, autorica je na indirektan način pokazala kako se danas previše pozornosti posvećuje fizičkom izgledu i materijalnom statusu, a zanemaruje se dugotrajno i strpljivo izgrađivanje razumijevanja i toplog ljudskog suobraćanja.


dr. sc. Hrvojka Mihoković-Salopek

 

---------------------------------------


Vrijeme stoljeća koje je za nama bitno je mijenjalo naše navike, želje, potrebe i odnose uvjetovane tehničkim dostignućima. Bilo je to vrijeme koje je čovjeka uvelo u prve korake telekomunikacije, ispratilo ga na Mjesec i omogućilo mu dopisivanje elektronskom poštom putem Interneta. Ljubav pretočena u pisanu riječ sve je tananija. Olovka je gotovo u potpunosti izgubila značenje u intimnim doživljajima, prepuštajući svoje mjesto nekim drugim znakovljima. Umjesto olovke i papirnog listovlja, raznovrsne telefonske sprave omogućavaju ljubavi da poteče i protiče iz jedne srčane klijetke u drugu, a zatim još modernijim pristupom ljubavi sve otkucaje srca šalje tisućama kilometara u daljine koje postaju sve bliže. Upravo zato može nam izgledati da je ljubav izgubila, ili da gubi, ono iskonsko što struji čovjekovim bićem, ali to je prividno, jer tehnička dostignuća samo su pritajeni otkucaji srca. I još nešto.

Intimna dopisivanja, prepisivanje, ili poruke koje je srce emitiralo u daljine, uvijek su se slijegale u nedostupne prostore. Samo ponekad, zaslugom sakupljača ili spisateljskom rukom, proslijeđena su i do onih koje su takva pisma mimoišla ali ih mogu dotaći, pristupiti im ili zaigrati njihovim krvotokom.  Upravo jedna od te spisateljske ruke, na svoj specifičan način, podarila je čitateljstvu ljubavna razmatranja prepuštajući se vremenu, dopunjujući otkucaje srca s otkucajima vremena udaljena od početka prvog stoljeća trećeg tisućljeća, gotovo trideset godina.


Branko Pilaš


---------------------------------------


Podnaslov romana glasi: «»Roman za odrasle (i) mlade»», što znači za one koji više nisu djeca, još nisu odrasli, a fakultativni «»i»» otvara i drugu mogućnost da djelo bude namijenjeno i starijima. Autorica time pobliže objašnjava svoj stvaralački pristup, svoj naracijski diskurs, nudeći dvojak izbor namjenjujući tekst jednoj i drugoj čitateljskoj publici.


Priča počinje kao što to s tinejdžerskom prozom i jest – na asfaltu, s autima «»u glavnim ulogama»». Manji sudar prouzročio je odmotavanje uspomena, pa je zapravo to kraj priče koja počinje znatno prije. Okvir je zadan. Unutar njega autorica prepliće dva narativna tijeka preko pisama: s jedne je strane vojnik Frano, a s druge srednjoškolka Ljubica.


Otkrivaju se i uz pomoć pera susreću dva svijeta: jedan momački, trenutačno vojnički, pomalo površan i introvertiran, drugi ženski, srednjoškolski, na pragu adolescentske pobune protiv svih stega! Rađa se obostrana privlačnost. U odnos ulaze drugi, relacije se proširuju i usložnjavaju: Frano se vraća iz vojske, dočekuje ga bivša djevojka Adrijana, Ljubica se pak neprestance lomi između Frane i Darka, koji ne mari za nju, ali koji je tu, uz nju, stvaran, u njezinoj svakodnevnici.  Zapravo, u djelu je naglašen osnovni problem – kako razviti i njegovati osjećaje (simpatije) pismom nasuprot primamljivoj svakodnevnici. Autorica uspješno vodi priču, uvjerljivo i zanimljivo strukturira osjećaje na toj korespodentskoj razini.  U tom smislu znakovit je upravo rasplet te «»papirne»» veze. Oboje se mladih, naime, vraća svojim prijašnjim vezama ili simpatijama koje nakon toga bivaju i ozakonjene. Na svijet dolazi novi naraštaj, novo vrijeme i idoli, i tom naraštaju koji živi u ovome materijalističkom, hedonističkom (otuđenom) dobu nije jasno kako su uopće njihovi «»starci»» mogli voditi «»papirnu»» ljubav… Roman je time na stanovit način i angažiran: osjećaji u današnjem vremenu nemaju nikakvu šansu, oni su (i na razini autoričina iskustva!) bili mogući u nekom prošlom vremenu.


U ovom romanu zanimljiv eksperiment na diskurzivnoj razini književne funkcije, kao i na razini životnostvarne pojavnosti – pripada prošlosti.  No upravo poradi tog eksperimenta ovo djelo zaslužuje našu punu pozornost.


dr. Stjepan Hranjec

 

---------------------------------------

 

Nježno doba emotivnog sazrijevanja jednog mladića i djevojke prikazano je uvjerljivo, s mnogo potresa u duši, velikih očekivanja, nada i vjerovanja, ali i patnje, razočaranja, straha i preispitivanja.


Zapravo, roman gradi neobičnu vezu koja koleba između prijateljstva i ljubavi i koja čak doseže točke osjećajnog vrelišta, a odmah potom prolazi kroz rashlađene zone.  Tako između dvoje mladih nastaje odnos koji dobro obvezuje, a opet ostavlja slobodno srce i za neke druge opcije. Sve započinje gotovo slučajnim pronalaženjem adrese i dopisivanjem mladića i djevojke, koji preko pisama upoznaju duševni svijet onoga drugoga, ali usto grade i nešto zajedničko, nešto lijepo i na trenutke veliko.


Događa se tako da jedno drugome postaju neka vrsta idealnog partnera u kojemu vide sublimirane sve svoje intimne težnje. Iako duboko čeznu jedno za drugim, oni ipak nikad ne raliziraju međusobni susret, kao da su u strahu da bi stvarnost mogla oduzeti čari njihovoj iluziji. Pri tome, kao da im i sami događaji idu na ruku i kao da je sve podređeno nekoj trećoj volji, koja s njima ima posebne planove. I u tome je najveća vrijednost ove knjige.


I mladić i djevojka započinju dopisivanje u svojevrsnoj emotivnoj krizi. On nakon razočaranja zbog nevjere vlastite djevojke, a ona s osjećajem manje vrijednosti jer ne uspijeva zaokupiti pozornost mladića koji je neodoljivo privlači. Tražeći razumijevanje i potporu, oboje poput slijepaca pružaju ruke u prazno ne bi li napipali neki čvrsti oslonac koji bi im iznova dao snage za život.  Našavši jedno drugo, oni se hrabre izmjenjujući pisma, jedno su drugome izvor nove snage i pomoć u trenucima slabosti i razočaranja. Time se njihovi osjećaji pročišćuju s obzirom na vlastite težnje, ali i s obzirom na okolinu. Žudeći za idealom prave i iskrene ljubavi, oni jedno drugome postaju svjetlom koje poput onoga na svjetioniku, tek označava opasno more što ga treba zaobići, kako bi njihov životni brod napokon uplovio u sigurnu luku. A kad se jednom dospije u luku, svjetionik gubi svoj smisao i važnost, pa je sasvim razumljivo što se dvoje ljudi, kad ih život napokon sastavi, ne žele više stvarno upoznati.  Oni u pismima dodiruju i mnoge opće teme egzistencijalne važnosti, prema kojima se nastoje osjećajno i iskustveno odrediti. Boju i ozračje, poput vanjskog okvira slike, daju opisi važnijih događaja na širem planu, u tzv. velikom svijetu, kojima autorica situira emotivne naboje likova iz knjige u stvarni prostor i vrijeme.  Uz tradicionalno poznate odrednice koje ocrtavaju privlačnost, ali i sraz spolova, u knjizi su osobito realistično prikazane i generacijske razlike koje određuju odnose roditelja i djece.


Božidar Prosenjak

---------------------------------------


Radnja se zbiva na dva plana: fiktivnome, u pismima, stvarnome, u događanjima i razmišljanjima. Budući da se pisma i stvarnost ne podudaraju u cijelosti (kao ni u životu, uostalom), takav način pisanja stvara određenu dramsku napetost koja potiče pažnju čitatelja.

Iako je radnja romana vremenski smještena u šezdesete godine dvadesetog stoljeća, priča je izvanvremenska, općeljudska i bavi se ponajprije ljubavnim odnosima likova. Stoga vremenska određenost ostaje tek na površini i ničim ne ulazi u strukturu i bit teksta.

 

Ranka Javor


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/mihokovic2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Osvrt na knjigu - "Srbi medu nama", Borisa Golića




----------------------------------------


SRBI MEĐU NAMA - PREDGOVOR 

Nakon Turaka i Roma, došao je red i na Srbe, naš prijateljski ili neprijateljski, susjedski narod. Kako će ih tko nazvati i zvati. Pa sam se tako sjetio jednog svog ondašnjeg prijatelja iz Srbije. Inače, njega je bolje izgubiti, nego naći. Pa sam se ja trudio ga izgubiti. 

Međutim, on se nije dao, a ja nigdje nisam uspijevao nabaviti telefon ili centralu koja pokazuje dolazne pozive. Na kraju sam uspio pronaći takvu centralu, a kod koga drugog nego kod mog prijatelja Pere. I od tada se više ne javljam Neđi, mom prijatelju iz Srbije. 

I na tome moja priča završava, a što se s njim dalje događalo ili događa, to čitalac mora sam zamisliti i sam o tome mora donijeti odluku. 

Citat kada prvi puta govorim o Neđi: 

I onda nam je taj drug Neđo, koji je kod nas stigao iz nekakvih Kusonja, Čeralija ili Duzluka, ma tko je onda ikoga pitao jeli došao iz ravničarskog kraja ili je gorštak, jeli taj dinarid ili je panonski tip, jeli ratar ili stočar, jeli miroljubiv ili ratoboran, jeli mekan ili je tvrd, bitno je bilo da je taj uspješno organizirao radničke sportske igre i nogomet, a ja sam jedne godine bio u tome svemu jako uspješan i prvi strijelac tih radničkih sportskih igara. 

Vjerojatno se to dogodilo stoga što me drugovi nisu ozbiljno čuvali i što nisu držali do mene. Valjda me nisu smatrali nekakvim igračem. Druge godine su mi posvetili više pažnje, pa nisam bio tako uspješan. Ustvari, nisam bio uopće uspješan, pa me je moj trener izostavljao iz igre. Mogu reći da se mi u to vrijeme i nismo ni na što žalili, bilo nam je kako nam je moglo biti, većina je bila zadovoljna svojom sudbinom i većina je živjela zadovoljno i donekle sretno. Tek onako kako se u to vrijeme i moglo živjeti. 

Male su bile želje, pa kad bi ih se i ispunilo, kud ćeš veće sreće. 

Citat kada mi Neđo nudi posao: 

"Uskoro ću doći u Hrvatsku. Trebaš li cigareta, oštrih pića, amfetamina, ekstazija, zlata, poker automata ili štogod već trebaš? Sve ti ja to mogu nabaviti." 

"Ništa od toga ne trebam. Imam za sebe dosta i ništa mi ne treba. Ne želim imati posla s našom policijom, ne želim da me oni prate, hapse i izvode pred sud." 

"Naš amfetamin ima afrodizijačka svojstva. To ti je nešto kao viagra, ali puno bolje." "Razveo sam se i nemam ženu. Ja sam ti doživio kolaps životnog standarda i svog življenja, pa me valjda zbog toga napustila i moja bolja polovica. Ona mi se jedino vraća kad treba novaca, a treba ga malo - malo. 

Baš nedavno je zvala i što joj treba? Trebaju joj moji novci. Kažem joj da nemam, da sam i ja u krizi, a ona mi ne vjeruje. Ona uobičajeno i svakodnevno tandrće i cvili. Sve je ovo gangsterski kapitalizam, pa netko ima, a ja nemam. Njoj to nikako da uđe u glavu." 

"Trebaš li novu ženu? Neku profesoricu seksa? I to ti mogu nabaviti i prokrijumčariti. Hoćeš li neku našu? Ustvari, neće naša kod vas. Hoćeš li neku Moldavku ili Ukrajinku? Samo reci! Zašto ne bi usrećio sebe i tu ženu?" 

Citat o tome kako odgovaram Neđu od njegovog dolaska u Hrvatsku: 

"Kažem ti da neću biti kod kuće." 

"A kad ćeš biti?" 

"Ne znam. Imam neodgodivog posla, a ja ti baš ne bih preporučivao da dolaziš ovdje. Mnogima si ostao dužan, mnoge si zavio u crno, a mnogi su zbog toga osvetoljubivi." 

"Ne vjerujem ti ja baš mnogo." 

"Vjerovao, ne vjerovao, na istom ti sad to dođe, naši ljudi su ljuti na sve, a kako neće na Srbe koji su ih prevarili, pobjegli u Srbiju i ostavili im dugove i kredite. Tu su u pitanju i ratne rane, neki su kod nas i stradali, ali najgore je sa tim starim dugovima i raščišćavanje istih." 

Boris Golić 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic23.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Zašto neki pisci i književnici biraju anonimnost umjesto slave?


 


'Obožavam biti slavan. To je gotovo kao da sam bijelac', rekao je jednom američki komičar Chris Rock.

Ali sve je veći broj umjetnika koji žele uspjeh bez slave. Od uličnog crtača Banksyja do talijanskog književnog fenomena Elene Ferrante, novi soj umjetnika aktivno odbija svjetla pozornice i čine sve što mogu da ih izbjegnu. Čak i oni koji su napisali svoje prvijence, čiji su izdavači željni toga da javno promoviraju svoja djela, odbijaju slavu.

Mladi francuski romanopisac koji piše pod pseudonimom Joseph Andras odbio je prošle godine najveću francusku nagradu za književnost jer bi mu ugrozila anonimnost. Kao i Ferrante, autorica nekoliko bestelera, Andras se odbija fotografirati, a intervjue daje jedino e-mailom. 'Pekar peče kruh, vodoinstalater čisti cijevi, a pisac piše. Sve je u knjizi, ne vidim što bih tome mogao dodati', napisao je za komunistički list L'Humanite, u svom jedinom intervjuu. 

Sličnu motivaciju ima i Elena Ferrante. 'Jednostavno sam odlučila, prije više od 20 godina, osloboditi se od anksioznosti i potrebe da pripadam tom krugu uspješnih ljudi', kazala je Vanity Fairu.'Zahvaljujući toj odluci imam svoj vlastiti prostor, slobodan prostor ... Onima koji vole književnost knjige su dovoljne', dodala je.

Ali to talijanske medije nije spriječilo da gotovo opsesivno pokušavaju otkriti njezin identitet. Prošle je godine jedan istraživački novinar objavio da je slijedeći trag novca njezine izdavačke kuće i uspoređujući uplate i objavu novih izdanja, ustanovio da se iza pseudonima Elena Ferrante krije prevoditeljica iz Rima Anita Raja.

Izdavačka kuća Edizioni E/O to nije htjela potvrditi, ali je priopćila da su metode kojima se novinari koriste kako bi otkrili njezin identitet jednake onima kakvima se otkrivaju mafijaški šefovi.'Odvratno je da se prema velikoj talijanskoj autorici odnose kao prema kriminalcu'.

Profesor književnosti sa sveučilišta u Georgiji Philip Auslander misli da Banksy i Ferrante inzistirajući na anonimnosti na neki način novinarima bacaju rukavicu izazova da ih pokušaju otkriti. 'U književnosti imamo osjećaj da autori izražavaju sebe kroz svoja djela, a to nam budi želju da saznamo nešto više o njima', kaže Auslander.

Sociolog Stephane Hugon sa Sorbonne smatra da umjetnici skrivaju svoje identitete kao 'čin otpora' u vremenu opsjednutom celebrityjima, u doba u kojem je sve poznato. 'Kada konačno saznamo tko je Elena Ferrante, bit ćemo razočarani', dodaje Hugon. 'Tajnovitost ubrizgava dozu zagonetnosti u ovaj svijet, kojem stvarno treba malo mašte'.


Autor: Hina

 

Odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Zašto neki pisci i književnici biraju anonimnost umjesto slave?


 

'Obožavam biti slavan. To je gotovo kao da sam bijelac', rekao je jednom američki komičar Chris Rock.

Ali sve je veći broj umjetnika koji žele uspjeh bez slave. Od uličnog crtača Banksyja do talijanskog književnog fenomena Elene Ferrante, novi soj umjetnika aktivno odbija svjetla pozornice i čine sve što mogu da ih izbjegnu.

Čak i oni koji su napisali svoje prvijence, čiji su izdavači željni toga da javno promoviraju svoja djela, odbijaju slavu.

Mladi francuski romanopisac koji piše pod pseudonimom Joseph Andras odbio je prošle godine najveću francusku nagradu za književnost jer bi mu ugrozila anonimnost.

Kao i Ferrante, autorica nekoliko bestelera, Andras se odbija fotografirati, a intervjue daje jedino e-mailom.

'Pekar peče kruh, vodoinstalater čisti cijevi, a pisac piše. Sve je u knjizi, ne vidim što bih tome mogao dodati', napisao je za komunistički list L'Humanite, u svom jedinom intervjuu.

Sličnu motivaciju ima i Elena Ferrante.

'Jednostavno sam odlučila, prije više od 20 godina, osloboditi se od anksioznosti i potrebe da pripadam tom krugu uspješnih ljudi', kazala je Vanity Fairu.

'Zahvaljujući toj odluci imam svoj vlastiti prostor, slobodan prostor ... Onima koji vole književnost knjige su dovoljne', dodala je.

Ali to talijanske medije nije spriječilo da gotovo opsesivno pokušavaju otkriti njezin identitet. Prošle je godine jedan istraživački novinar objavio da je slijedeći trag novca njezine izdavačke kuće i uspoređujući uplate i objavu novih izdanja, ustanovio da se iza pseudonima Elena Ferrante krije prevoditeljica iz Rima Anita Raja.

Izdavačka kuća Edizioni E/O to nije htjela potvrditi, ali je priopćila da su metode kojima se novinari koriste kako bi otkrili njezin identitet jednake onima kakvima se otkrivaju mafijaški šefovi.

'Odvratno je da se prema velikoj talijanskoj autorici odnose kao prema kriminalcu'.

Tajnovitost koja okružuje britanskog umjetnika Banksyja također je potaknula mnogo teorija. Posljednja je da se radi o članu trip hop benda Massive Attack koji, kao i Banksy, dolazi iz Bristola.

Profesor književnosti sa sveučilišta u Georgiji Philip Auslander misli da Banksy i Ferrante inzistirajući na anonimnosti na neki način novinarima bacaju rukavicu izazova da ih pokušaju otkriti.

'U književnosti imamo osjećaj da autori izražavaju sebe kroz svoja djela, a to nam budi želju da saznamo nešto više o njima', kaže Auslander.

Sociolog Stephane Hugon sa Sorbonne smatra da umjetnici skrivaju svoje identitete kao 'čin otpora' u vremenu opsjednutom celebrityjima, u doba u kojem je sve poznato.

'Kada konačno saznamo tko je Elena Ferrante, bit ćemo razočarani', dodaje Hugon.

'Tajnovitost ubrizgava dozu zagonetnosti u ovaj svijet, kojem stvarno treba malo mašte'.

Autor: Hina

 



Odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Laži i obmane" , Zlatana Gavrilovića Kovača




----------------------------------------


RIJEČ AUTORA 

Povodom početka suđenja Vasiljkoviću ili "famoznom" "kapetanu Draganu" pred sudom u Splitu pojavljuje se i ova mala knjižica sa naslovom "Laži i obmane". 

Već se iz samog ovog naslova daje razaznati, da je obrana Vasiljkovića, koji se godinama skrivao u Australiji pod lažnim imenom, jedna takva laž i obmana koju bi svakako trebalo potkrijepiti činjenicama. 

U tom pravcu razmišljajući, Autoru je bilo stalo da predstavi zainteresiranom čitateljstvu politički, socijalni i vojni kontekst koji se vezuje za ime kninske krajine i da na taj način pojasni ionako veliku mutež oko srpske autonomije u Hrvatskoj. 

Da je ovdje bilo veliko poigravanje sa nacionalnim osjećajima ljudi i njihovom brigom za zdravlje nacije, nije potrebno posebno napominjati pored tragizma koji je pratio tisuće nevinih ljudi koji su bili uvučeni u jednu prljavu igru Beograda koji je od stradalništva i patnje naroda samo napravio jako dobar bussines. 

Zato je Autoru bilo stalo, da u kratkim crtama naznači spomenuti problem i kako je on bio rješavan tijekom vremena bez velike ambicije, da slika koju čitateljstvo dobije bude potpuna i da bude izvedena sa akribijom, već da bude skroman prilog ukupnoj dokumentaciji koja se vezuje za posljednji rat na našim prostorima. 

Koliko se pri tome uspjelo u predstavljaju spomenute problematike, zavisit će također i od dostupnosti dokumentacije sa sudskog procesa i dokumentacije koja je pripremljena kao optužba koja broji negdje oko 40 tisuća stranica, a autor će biti zadovoljan već samom činjenicom, da je u ovoj knjizi dotakao neke probleme o kojima se rijetko kod nas govori, što iz manjkavih izvora, što iz razloga pomirljivih tonova među zavađenim nacijama, a što iz razloga briga za vlastito dobro osjećanje. 

Vjerujući da će ova knjiga potaknuti na razmišljanje mnoge koji su u proteklom ratu vidjeli samo svoju sudbinu previđajući, da je zapravo tu riječ o sudbinama čitavih naroda, predstavljamo jedan dokument koji je sukcesivno objavljivan na informativnom potralu 
www.magicus.info i na portalu www.digitalne-knjige.com iz Zagreba i tako se rastajemo sa Vasiljkovićem, priželjkujući da ostatak svog kreativnog života provede tamo gdje mu je davno bilo mjesto.

Autor, Adelaide, 21.9.2016. 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Feb 23 '17

Osvrt na knjigu - "Znanost i poezija", Zlatana Gavrilovića Kovača




----------------------------------------


OSVRT NA KNJIGU - "ZNANOST I POEZIJA" - dr. Zlatan Gavrilović Kovač 

"Kompas je instrument koji reagira na magnetizam Zemlje. Služi za određivanje strana svijeta. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru." - je definicija.

Svi imamo mogućnost izbora, a izbor je ono što nas na kraju određuje.

Taj unutarnji kompas kod nekih ne reagira na magnetizam Zemlje, već na magnetizam života, pokazuje im kojim smjerom trebaju ići, a njegova pokretna igla se okreće uvijek prema ispravnom smjeru.

Jednostavno, zar ne? …pa i nije….ponekad znamo zanemariti smjer pokazivanja pokretne igle i krenuti malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje, no nešto u nama nas uvijek vraća na ispravan smjer.

Vraćalo nas je naše srce, jer srce nikad ne laže, "cor non mentitur" i tako se na otoku naše duše sretnu titraji života i uzbune se, ako nešto krene u krivom smjeru, uzbunili su se, jer su vidjeli novootkriveni osjećaj što je nastao usred procesa obnove bića. 

Bilo kada u bilo koje vrijeme osjetimo taj titraj, a kad titraj priđe bliže srcu i kad osjetimo preskočene ritmove, a mali su poput mrava, oni čekaju skromno, da dođu na red.

Pamtimo li te prve titraje, komuniciramo li sa njima? 

Ne znam, ne sjećam se više kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nos, ali znam, sjećanje na njih će se vratiti, jer zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih, ali oni su uvijek u nama, mirni su i čekaju, da ih se sjetimo, ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti.

Što su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo došli i onakvi kakvi ćemo jednog dana u sekundi otići, to je život, život što se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi.

Prijatelji, koji su davno otišli iz naših života, odjednom se javljaju i te vječne teme, koje su uvijek vječne, ponovno se objavljuju, a titraju srca i novih bliskih i dalekih prijatelja, mostovi poruka se spajaju i zajedno se živo događaju opet neki novi titraji.

Zato, hvala im, dragi naši titraji, što nas uvijek podsjećaju, da poslušamo njihove strepnje i da se vratimo po neke odgovore u vaše odaje. 

Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 11.9.2016. 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Feb 23 '17

Osvrt na knjigu -  "Zlobizmi i zlomisli", Miroslava Pelikana




----------------------------------------


"Zlobizmi i zlomisli", Miroslava Pelikana 

Teško je precizno definirati humor. Jedna od najtočnijih definicija riječi "humor" glasi: To je ono što nas tjera da budemo dobo raspoloženi ili veseli te da se smiješimo ili smijemo šali, dosjetki ili priči koju smo čuli ili pročitali. Humor može poslužiti i kao sredstvo smanjivanja, odnosno povećavanja napetosti u ljudskom društvu, no istodobno i kao sredstvo uspostavljanja psihološke ravnoteže između "ozbiljnog" i "neozbiljnog" dijela života. 

S duge stane AFORIZAM (grčki aphorismos) je kratak oblik jednostavne i duhovito izrečene tvrdnje ili sažete misli, sa svojstvima paradoksa. Među prvima ih koristi Hipokrat (460 - 380 p.n.e.) u svojoj zbirci kratkih medicinskih savjeta 'Aphorismoi'. 

Humor i aforizmi služe zato da ljudi zabave, nasmiješe, razvesele, no i da ih natjeraju na uočavanje nepravilnosti, prijevara i situacija koje se kose s moralom i uvriježenim načinom ponašanja. I upravo zato događa se da i Humor i aforizmi s vremenom postanu i nepoželjni. Što je vlast u nekoj zemlji sklonija totalitarizmu, nepoštenija i što više iskorištava i maltretira svoje građane to je humor nepoželjniji i nećete ga sresti u medijima. Sve to i danas je izraženo u ovoj nazovimo je uvjetno "modernoj Hrvatskoj
državi". Humor, aforizmi ili bilo kakvo ruganje pametnim Hrvatskim političarima i "poštenim" stranim i domaćim bankama i korporacijama, nešto je što nikako nećete susresti u Hrvatskim medijima. 

No, sve to i dalje ne sprječava pojedine pisce da i dalje budu neozbiljni, nasmiješeni i da se i dalje bave pisanjem Humora i Aforizama. U nedostatku prisutnosti u medijima i oni su se poput većine normalnih ljudi okrenuli Internetu.

Jedan od takvih pisaca je i Miroslav Pelikan čiju knjigu aforizama "Zlobizmi i zlomisli" možete preuzeti s ovog linka. Čitajući Miroslavove aforizme sigurno ćete biti nasmiješeni. Naime u svojim aforizmima i Miroslav se bavi ljudskim manama, nepravilnostima i posebno manama onih o čijim manama se zapravo ne bi baš smjelo govoriti - Hrvatskih političara 

A, nama odnosno, uredništvu portala digitalne knjige je drago što smo objavili još jednu knjigu aforizama, što smo omogućili čitateljima da je pročitaju i budu nasmiješeni i što smo time nadam se bar malo doprinijeli medijskoj slobodi.

U Zagrebu dana 09.09.2016. Nenad Grbac 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/pelikan9.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Feb 23 '17

Osvrt na knjigu - "Prilagođeni", Nade Mihoković-Kumrić




----------------------------------------


Ulomci iz recenzija: 

Prema tipologiji Wolfganga Kaysera, Nada Mihoković-Kumrić u psihološkom romanu lika, Prilagođeni, odabrala je zanimljivu, intrigantnu tabu temu, u hrvatskoj književnosti dosad necrpljeno tematsko područje.

U središtu fabulativnog zbivanja nalazi se psihološka drama oženjenog muškarca koji igrom okolnosti saznaje da je sterilan, a službeno je otac djevojčice. Ta nagla medicinska spoznaja preokreće vizuru glavnog lika u odnosu na njegov brak, prikriveno lažno očinstvo, te mijenja sagledavanje zbivanja njegove prošlosti i sadašnjosti. U intimnim refleksijama i dijalozima pokazuju se sličnosti i razlike u ženskom, odnosno muškom poimanju ljubavi. Roman razvija etičke dvojbe i bavi se dilemom: koliko ljubav prema djeci osjećamo genetski, a koliko ih volimo isključivo emotivno, zbog njih samih i kroz gradnju međusobne komunikacije, ljubavi i suživota. 

dr. Hrvojka Mihanović-Salopek 

Nada Mihoković-Kumrić u romanu Prilagođeni dovodi nas do mudrosne spoznaje da izvesti svoj život na pravi put, ne zahtijeva obavezno od čovjeka da naglavce preokrene svoj život, nego da ostane u stanju u kojem se nalazi, ali odgovorno prihvaćajući sve posljedice koje iz zatečenoga stanja proizlaze. A to je ponekad nemoguće bez dobronamjerne zajednice i bez čvrsto uperena pogleda preko brda.

Božidar Prosenjak 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/mihokovic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Feb 19 '17

Osvrt na knjigu - "Moje vrline", Anđe Jotanović




----------------------------------------


OSVRT NA ZBIRKU ”MOJE VRLINE” PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ 

Na ovom globusu, starijem od našeg postojanja, gori još uvijek to mjesto gdje stojimo i pitam se i sama, mogu li dva oka jednako gledati, mogu li dvije duše isto sanjati, može li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti? 

Ne znam... ostaju prazni odgovori bez pitanja i to malo srce bačeno u tišinu noći... 

izvana mir, unutra nemir. 

Gdje nam je dom, tamo gdje spavamo, gdje se budimo, gdje živimo? 

Možda, svjedoci kažu da je tako. 

Duša luta od znaka do znaka, od daha do daha i tako traje... u nama je tako, razmišljamo o tome, kako je želja, kad se ostvari... nebitna. 

Čemu onda toliko želja, radi trijumfa ostvarenja? Vjerojatno..to je kratkotrajan trenutak i opet sve ide u krug, dolazi duga osamljenost u sebi, čekamo gosta koji neće doći... 

Gledamo pun Mjesec na nebu, okomito postavljen točno iznad svijesti što se bori sa onim nesvjesnim u sebi, pijemo hladnu vodu, kapljice ne donose mir, radost je podijeljena pa u romboidnom obliku zauzima moć spoznaje... 

Gdje nam je dom, tamo gdje živimo, dišemo, sanjamo, spavamo? 

Možda, svjedoci kažu da je tako... kad ćemo se uvjeriti, možda kad otvorimo oči srca? 

Kamen i pijesak... 

Izvor, iz kojeg teče bistra voda, ne gubi se u pijesku... 



Jadranka Varga, pjesnikinja, Zagreb, 12.8.2016. 

 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic5.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu - "Endemska vrsta", Kristijana Golića




----------------------------------------


POEZIJA IZRAVNOG I ISKRENOG PRISTUPA 

Pjesništvo Kristijana Golića najbolje ćemo opisati stihovima njegove pjesme:

Biti prorok mi je porok

Biti prorok teški mi je porok
Bit će onako kako ja kažem
Tako sudbini sada nalažem
Biti prorok teški mi je porok
Kruh s obadvije strane mažem
Pada na namazan dio, kažem
Želim budalama ne odati
Kako disati, kako hodati
Jer sve će oni krivo shvatiti
Međusobno tada zaratiti
Sa sobom se dobro slažem
Samog sebe dobro lažem
Sve si dodatno pojasnim
Svaku laž za vas ukrasim


Iz navedenih stihova lako je zaključiti da Kristijan Golić ne robuje normama, stilu, profinjenosti izraza i nezamjeranju, odnosno pisanju o neutralnim temama, nego da je i njegova poezije i njegov izražaj podređen iskrenosti.

Kristijan jasno pokazuje da je svjestan svijeta oko sebe, svih stvari koje većini ljudi smetaju ali se uglavnom nitko o njima ne usuđuje progovoriti. I upravo ta iskrenost pa čak i beskompromisnost njegovoj poeziji daje i smisao i svrhu.

Jer poezija bez iskrenosti kao i da ne postoji. Bez iskrenosti nema prave zagledanosti u sebe i zbivanja oko sebe. Bez iskrenosti nema razumijevanja, već samo stvaranja lažnih slika i zavaravanja čitatelja. 

Kristijan se poezijom služi i da objasni naizgled složene međuljudske odnose što je lako primijetiti u pjesmi: "Za nestrpljive" 

Za nestrpljive

Tko je nestrpljiv
Bit će prevrtljiv
Neće naći ljude susretljive
Jer nitko ne voli nametljive


U poetska razigranost Kristijana Golića možete se uvjeriti i u pjesmi: Endemska vrsta.

Endemska vrsta

Sanjam anđela u noći 
Kako kroz snove mi kroči
Sanjam tvoje sjajne oči
Koje imaju posebne moći
Rijetko se događa da sna se sjećam
Zaboravim ih pri buđenju
No one u kojima si ti, predosjećam
Liježem tiho u čuđenju


Sve to dokazuje da se u pjesničkom prvijencu Kristijana Golića može pronaći puno toga. Od iskrenosti, razigranosti i optimizma pa sve do cinizma i hrabrosti da progovori o temama o kojim drugi pjesnici uglavnom šute.


A, ukoliko svemu tome dodamo i onu poznatu Tinovu notu vedrine i optimizma postaje posve jasno da od poezije izravnog i iskrenog pristupa Kristijana Golića u budućnosti možemo puno toga očekivati.

U Zagrebu dana 18.08.2016. Nenad Grbac 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golickr.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Feb 19 '17

Osvrt na knjigu - "Devet", Miroslava Pelikana




----------------------------------------


"Devet", Miroslav Pelikan 

Zbirka priča "Devet", Miroslava Pelikana zapravo je logičan slijed ili nastavak njegovih ranijih proznih djela. 

Neobičan svijet u koji nas autor priča uvlači puno je više od literarnog štiva - to je i duboka psihoanaliza i napeti psihološki triler koji čitatelja vuče i na nove stranice knjige i na nove stranice preispitivanja vlastitog života. 

Dno koje junaci priča moraju dotaknuti da bi se suočili sa svim svojim traumama postaje polazna točka s koje će isplivati na površinu novog, boljeg života. Svjetlo koje se iz dubokog mraka ukazuje pokazuje im put prema povratku. 

Posebno je zanimljivo primijetiti da autor knjige ne izbjegava teme kao što su starenje i svršetak svega, odnosno smrt. Baš kao i u životu u ovoj knjizi i starenje i smrt su sastavni dio života što svakako doprinosi u realističnosti i uvjerljivosti svake priče. 

No, čitajući ovu knjigu svakako morate biti svjesni činjenice da je Miroslav Pelikan po vokaciji pjesnik, tako da su njegove rečenice ponekad i poetične i dirljive, ali ponekad, s razlogom i brutalne i okrutne. 

Ovo je zapravo, jedna od onih knjiga koje valja sačuvati i kojoj se uvijek iznova možete vraćati. Nju ćete uvijek iznova moći prelistati ili čak i učiniti neoprostiv grijeh i upamtiti i u određenim situacijama i citirati poneke dijelove i rečenice. 

U Zagrebu dana 12.08.2016. Nenad Grbac 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/pelikan8.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 15 '17
Osvrt na knjigu - "Romi među nama", Borisa Golića




----------------------------------------


Predgovor knjige "Romi među nama" 

U prvom razredu osnovne škole smo jednog dana dobili u razred jednog Roma po imenu Dragan, a sa nadimkom Draganče. Bio je nižeg rasta od nas, imao je pokvarene zube i drugačije je mirisao od nas. Također je imao tamniju boju kože od nas, ali ipak svjetliju od afričkih crnaca. 

Naša ondašnja drugarica učiteljica, pa bio je socijalizam, je meni i mom kolegi i drugu po nadimku Knjak dala u partijski zadatak da pazimo da nitko ne tuče Dragančeta, da ga svi prihvate i da on prihvati nas i da redovito ide u školu. Naravno, da se to nije ostvarilo. Draganče je išao u školu šest mjeseci, a onda mu je umro otac. Pa je otišao u Italiju na rad. Što je tamo radio, samo on zna. Slijedeći puta ga srećem nakon njegove inauguracije za romskog kneza. Naime, valjda Romi nisu imali ikoga boljega i prikladnijega, pa su baš njega izabrali. On se s time dičio i ponosio i sam se pozvao u naše društvo rakijaša. 

Naime, moj automehaničar Josip, ja i jedan čovjek po nadimku Mađar, smo pekli rakiju, a kada se ona peče, onda ima i meze i onda se pije i konzumira rakija i betonira sa pivom. I u to društvo se priključio Draganče kao četvrti za kartanje bele. Prvo sam ga morao to naučiti, a onda je sve bilo lakše, čak smo nekad i pobjeđivali. Međutim, valjda smo se napili i Draganče je ukrao dvije litre rakije i kutiju viagre iz Mađarove sobe. I pio je valjda prvo rakiju, pa nakon toga nekoliko tableta viagre ili je pio samo jedno, ili je pio samo drugo, ili je pio to oboje, pa mu je od svega toga pozlilo i doživio je srčani napad ili infarkt, nakon čega je umro. Nakon toga sam imao obavezu ići na njegov sprovod, koji se razlikovao od sprovoda njegovog oca, a zatim sam imao zadatak istražiti njegovo podrijetlo u Indiji. Pa sam se i time bavio. 

Citat kada pitamo Dragančeta odakle je: 

"Odakle si ti Draganče došao u taj naš kraj? Kažu da ste vi Romi indijskog podrijetla. Da potječete negdje iz Dardistana, Kajastana ili Kafiristana, negdje iz Indije, oko rijeke Ganges, iz Rajistana. Znaš li ti odakle točno vi potječete? I što si radio zadnjih pet godina, pa te nije bilo u osnovnoj školi?" 

"Ne znam ja za taj Dardistan, Kajastan, Kafiristan i Rajistana. Bio sam na obalama Dunava i Drave, ali ne i Gangesa. I tamo gdje sam živio bila je pustoš i kaljuža, pa su naišle i poplave i evo mene sada ovdje, s vama. Kažu da je zakon da se mora u osnovnu školu, pa je i mene to zakačilo. Ja sam ovdje došao, ali mi se tu uopće ne sviđa. Jedva čekam priliku da nekuda idem i da nekuda pođem." 

"Ali svi kažu da ste vi došli iz Indije? Da od tamo potječete i da govorite sanskrtom." "Uopće ne znam za taj sanskrt." 

Citat kako nagovaramo Dragančeta da ide u školu: 

"Bez škole samo možeš biti nazadan, neciviliziran, degenerativan, delikventan, izvan zakona, siromašan i pripadnik podređene rase. Želiš li to u životu? Misliš li ti o životnim perspektivama? Završi osnovnu školu, pa upiši neki zanat. Završi neki zanat i budi vrijedni i privrženi pripadnik našeg društva i naše zajednice. Bez škole to sigurno nećeš postati. Kod nas to tako funkcionira." 

"Mi Romi znamo što nam je činiti. Tko će od nas osam godina ići u osnovnu školu i tri ili četiri godine u srednju školu. Što je tebi? Ne misliš valjda stvarno tako? Pa to nama uopće ne odgovara. Možda možemo ići na neki tromjesečni tečaj, ali dvanaest godina u školu, to nije za nas." "Ni meni se ne ide u školu tako dugo, ali što ću kad moram, a ono što se mora i nije teško. Prisili se na sve to. To je i tako danak našoj budućnosti i našim budućim poslovima." 

Citat o tome kako je Draganče uspio u životu: 

"Sjećaš li se da sam ti rekao da ću uspjeti u životu, pa mogu ti reći i pohvaliti se da su me izabrali za romskog kneza. To je vrhunac u našoj romskoj karijeri. Ja sada održavam mir i red među ovdašnjim Romima i privikavam ih mirnom i urednom životu. Inače, još tjeram romsku djecu u školu i ja sam najčešće kum pri i u svim romskim svatovima. Inače, dobio sam i znak kneževskog dostojanstva, sjekiricu na štapu s mesinganom kuglom na vrhu i šarenim resama ispod nje. Ponekad s njom i mašem." 

"Kad je to bilo?" 

"Nedavno, na našem tradicionalno balu. Birali smo romskog kneza i najljepšu Romkinju. Mene su izabrali za kneza, a neku mladu Romkinju za našu najljepšu djevojku." I tebi su dali u zadatak da tjeraš djecu u školu? Pa kud baš tebi, ni ti baš nisi volio ići u školu?" 

Boris Golić


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic22.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 15 '17
Osvrt na knjigu -  "Gabriellina tajna", Kristine Koren




----------------------------------------


RIJEČ AUTORA 

Zahvaljujući tečaju kreativnog pisanja koji sam pohađala kod hrvatske poznate spisateljice Milane Vuković Runjić, ne bih li naučila puno više od onog svog već do tada stečenog znanja, odlučila sam svoj roman izvaditi iz ladice i objaviti ga. Već je bio duboko u ladici zatrpan ostalim papirima i poezijom, spomenarima, negdje tamo zaboravljen na dnu. 

Kada sam pisala ovaj roman "Gabriellina tajna", imala sam samo 14 godina. Tada sam razmišljala drugačije nego danas, sanjarila sam o nekoj drugačijoj vrsti ljubavi. Onoj nekoj nemogućoj. 

Živjela sam tada u nekom "svom svijetu" iluzija, u nekom posebnom svijetu u kojem sam vjerovala da sve postaje stvarnost i da je sve moguće. Zatvarala bih se u svoj prostor i samo bih pisala i maštala. 

Danas, sa svojih 38 godina i mnogo životnog iskustva i mnogo koraka napravljenih: nekih ispravnih, nekih pogrešnih, shvatila sam da je upravo i moguće ostvariti barem dio tih mojih dječjih snova i maštanja, jer sam toliko strastveno vjerovala u njih. Jedan dio do sada sam ostvarila. 

Naučila sam da je svaka knjiga, svaki roman, svaka riječ koju pisac napiše - istina. Zašto? Zato jer ju je pisac tako napisao! Svaka je identična po nečemu gdje je pisac "otkriven" i gdje ostavlja neki svoj identičan i autentičan potpis.

Da li ljubav kakvu sam opisala u ovoj ljubavnoj drami zaista negdje postoji? Ne znam, vjerujem da postoji i da je sve moguće. 

"Gabriellina tajna" je roman o mladoj djevojci koja nakon nekog vremena ostaje sama sa ujakom. Kao dijete ostala je bez roditelja, uvjerena kako su oboje stradali u automobilskoj nesreći, ali nakon smrti majčine tete dolazi do iznenadnog preokreta u njezinom životu. 

Dolazi do nečega što će joj promijeniti osjećaje i život. Roman je priča o ljubavi, onoj iskrenoj i bezuvjetnoj, o razumijevanju, o vjernosti i poštovanju. 

Prepustite se i otkrijte što se sve događa sa jednom mladom, pomalo razmaženom Gabrielle. Djevojkom koja sazrijeva u kratkom roku, čiji se život iznenada mijenja i koja uči na ispravan način što je prava ljubav, te uči voljeti na ispravan način. 

Radnja ove priče smještena je u 1990 - te godine, u 20 - to, ne tako davno stoljeće. Vrijeme radnje uveliko se razlikuje od današnjeg vremena, te bih slobodno se usudila ovaj roman nazvati "retro" romanom. 

Vjerujem da negdje na ovoj planeti postoji nešto slično kao opisano u ovom romanu. Vjerujem i da će možda netko od čitatelja pronaći i sam sebe. Ili je to sve ipak samo jedna dječja mašta i iluzija. Mašta jedne djevojke koja iščekuje. Želja djevojke koja nikad nije odrasla. Procijenite sami. 

Svaka sličnost sa izmišljenim likovima nije slučajna. 

Kristina Koren 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren7.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 15 '17

Nastavak osvrta na knjigu - "Kozmologija zlatnog prstena", Dr Ranke Ferček




Str. 115. kennedyjeva pravilnost- prikaz (aproksimacija kapitalizacije u jednom okorjelom kapitalističkom sustavu (čitati naomi klein etc.)

- postotak dobiti-zarada- profit : ovisni o mnoštvu parametara, a ovaj slučaj nije objašnjen niti jednim konkretnim primjerom, stoga se ne može koristiti kao „pravilo“ o tom više pročitati u npr.: n. ferguson: uspon novca, p. krugman: the conscience of a liberal

 

str. 121. + str. 61. o tomu već pisala prije, u pokusu s algama pristupa se totalno neznanstveno,formulacija klorofila s dodatkom „fotona“ je deplasirana stoga što je kvant svjetlosti aktivator molekule, daje klorofilu samu energiju koja pokreće cijeli ciklus fotosinteze – o redoks-procesima, Stryer, Carlson

alge su bića koja su prema zakonima evolucije upravo opstala zahvaljujući svojoj sposobnosti fotosinteze, stoga žive unutar upravo takvog biotopa gdje im je dostupna sunčeva svjetlost. a svjetlost jest jedan od vidova elektromagnetske sile (usput, pogledati odnose primarnih fizikalnih sila: elektromagnetna, slaba nuklearna, jaka nuklearna, gravitacijska)

 

poglavlje „Rat i kozmos“: nema nikakvog smisla prozivati NASU zbog davnog ljudskog gledanja na rat kao da je nužan dio kosmičkog procesa, dok s druge strane se spominje Hawking u navodno njegovom stavu „da je svemir u stalnom širenju i skupljanju…“ podsjetivši autora na hinduistička shvaćanja reciklaže, ekspanzije do kaliyuge pa ponovnog sažimanja, vraćanja u singularitet. na autorovu žalost utvrđeno je da se svemir beskonačno širi (tamna masa, tamna energija, kosmička konstanta etc.) o tomu pogledati malo informacije o ekspanziji svemira, i čitati hawkinga malo detaljnije.

 

str. 429. lingua universalis – preporučam pročitati ponešto od n. chomskog i sl. o razvoju jezika, o verbalnom i neverbalnom govoru, ima dosta literature o razvoju jezika, razlozima istog etc. npr. Stanislas Dehaene: Reading in the brain

 

str. 430. „svjetska formula“ promjena razlike kvanta energije zbog nivoa energije pojedinih orbitala ili kaj?? – već poznata fizikalna metoda IR spektrofotometrije i drugih metoda, no neprimjenjivo na stohastičke modele, sorkač!

 

Proces i darwinova teorija + Iz brodskog dnevnika, str. 729 i dalje: „darwinova teologija u neku ruku prirodna religija, darwin je materijalizirao teološki stav…“ – neopravdano miješanje metafizičkog principa s iskustvenim zaključivanje na temelju praćenja prirodnih pojava; uvođenje tipične usporedbe koju koriste antievolucionisti, uz spominjanje hitlerovske i drugih zlouporaba evolucijske znanosti u protežiranju ideje natčovjeka, genetske superiornosti i sl.

 

Vojna znanost (????) – „sinteza praktičkih načela, estetičkih zahtjeva i naših spoznajnih moći“ (?) teorija i apologija potencijalnog nuklearnog rata i to na svjetskom nivou, a navodeći „uvjete“ lokalnosti, broja poginulih, nacionalnost etc?! Naprosto su nehumani nacrti kule u oblacima. Kategorija rata nikad nije opravdana osim u obrambene svrhe. U okvirima današnje političke situacije, ekonomske dehumanizacije, egzistencijalnog raskoraka, a sve između bogatih i siromašnih, gladnih i lakomih, bahatih, rat ima samo prljava „obrazloženja“ u raznolikoj terminologiji "velikih riječi": nacija, ponos, pravda, vjera etc. A pozadina je teritorij, resursi, energetika, prodaja i profitkojeg neki ostvaruju ratom (literatura od ekonomske do povijesne)…

 

Branislav Petronijević i njegova metafizika: ne mogu se upuštati u filozofsku raspravu zbog svoje na tom području nekompetentnosti i neznanja.

 

Teorija Geine sintetičke sile kao metode reagiranja cijele zemlje kao jedinstvenog bića: povezanost prolaska asteroida i konsekutivna pojava zemaljskih kataklizmi, katastrofa, meteoroloških događanja i sl. – za neke tvrdnje je naprosto premali gravitacioni ili kakav drugi utjecaj da bi se to događala baš tako, osim kod nekih asteroida koji su ušli u atmosferu (pročitati npr. zgodnu knjižicu Marq de Villiers: Dangerous World

Milankovićeva teorija „da su događaji koji se vezuju za sisteme na nižim nivoima u zavisnosti od stanja u višim nivoima…“ ima svoje logike i mnoštvo dokaznih komponenti, no autor to dočarava ljuskicama luka "...na način da je jedna sfera subordinirana drugoj…“ notorna je to činjenica, osim što sistemi nemaju tako sferno definirani oblik, ovdje nije riječ o ptolomejevskom prikazu kosmografijenego ih je nužno shvatiti u međusobnoj korelaciji, u 3D formatu, višedimenzionalno, a pogotovo u djelovanju ikakve sile na neko tijelo, proces ili događaj nije opravdano toliko antropomorfizirati čisti fizikus, nema tu govora o ikakvoj „kosmičkoj determinaciji, stvar je samo u poznavanju, razumijevanju, znanju i sposobnosti postavljanja činjenica u znanstveno egzaktni odnos ( preporuka: Bill Bryson: A short History of nearly everything)

 

Koliko je naša predstava sfere naivna, str. 659 na dalje

-neumjesna je usporedba mitoloških i predajnih shvaćanja neba i današnjih astronomski utvrđenih činjenica -mali medvjedàpolaris (sjevernjača) ok.

Kochab jest gigant, Ferkad je binarna zvijezda, jyldum nije galaksija nego zvijezdani patuljak, zeta malog medvjeda nije galaksija nego zvjezdani gigant, eta malog medvjeda nije žuta galaksija nego žuti patuljak…dakle, ovdje su osnovni podaci o astronomskim relacijama u sazviježđu mali medvjed neispravno iznijeti!(N. de Grasse Tyson and D. Goldsmith: Fourteen billion years of cosmic evolution)

U zvjezdanim sustavima česta je pojava binarnog, trostrukog ili višestrukog zvjezdanog skupa međusobno povezanih zvijezda u različitim gravitacijskim odnosima. Točnije, međusobno povezani jedinstvenim sustavom gravitacijskih vektora. To je naprosto fakat, nije nikakav posebni svemirski slučaj, binarnost nije nešto posebno jer ima puno drugih sustava, a to što prije nisu bile dostupne metode detekcije niti adekvatan instrumentarij, polučilo je, naravno, u narodu i kod raznoraznih učenih ljudi „objašnjenja“ najviše prispodobiva tadašnjim znanjima i ljudskom umu.

 

Književna kritika vs. astronomija? Pitanje estetsko umjetničkih kriterija vs. znanstvene činjenice – zapravo čemu ovakva distinkcija? Književna kritika se isto tako, ako je ozbiljna i valjana, na određenim postavkama koje držimo za istinite, bolje reći mjerodavne parametre za izricanje ikakvog suda o nekom djelu. Naravno, sve je to napravljeno i uz neminovni osobni estetski doživljaj i „osjećaj“. Isto tako se s umjetničke strane može sagledavati neki znanstveni rad ili znanstveno područje i u njemu nalaziti ljepota, udivljenje. No znanstveni rad tumačiti isključivo s umjetničkog aspekta kao umjetničko djelo je potpuno neprimjereno osnovnoj zadaći te vrste rada: egzaktnosti striktno tumačenje fizikalne stvarnosti. Na isti način umjetnost nikad ne može biti potpuno i doslovno opisana, no može biti klasificirana po sličnosti u neku kategoriju šireg pojma umjetnosti. Dakle, možemo reći da imamo voće u zajedničkoj zdjeli, no kruške će uvijek biti kruške, jabuke jabuke. Makar bile i iste obojenosti. Uostalom, prekrasne hubbleove fotke nebesa izazivaju u nama divljenje. No, ako ne znamo ništa o maglicama i galaksijama to će za nas i dalje biti samo lijepa slika neba.

 

Dubrovačka raštika i kinesko zelje – rješenje problema je taksonomija i genetska analiza obojega, možda i malo povijesnog čeprkanja kaj su jeli naši pra-pra- preci u doba prvog pripitomljavanja zelenjave na ovom našem terenu.

 

Str. 699.- bespredmetna diskusija o uzročno-posljedičnoj vezi „kauzalnog objašnjenja“ kao empirijskog, ali utvrđivanjem zakonitosti prirode i putem matematičkih algoritama može biti i prediktivno, a s druge strane pristajanje uz „teleološko objašnjenje“, koje zapravo uopće nije objašnjenje, nego izričaj svjesnog, namjernog, potpuno antropocentričnog pojma: svrhovitosti (koju možemo, naravno, analizirati i retrogradno)

 

Neki problemi vezani za jedinstvenu teoriju polja str. 735.

- pod „pozitivno empirijsku znanost“ smatraju se ili, pretpostavljam u svojem laičkom neznanju, podrazumiejvaju prirodne, dakle egzaktne znanosti kao fizika, astronomija, matematika, biokemija etc, dok se pod „hermeneutičkim znanostima“ dodaje još i psihologija, psihijatrija etc, spominju se individualni „kortikalni uvjeti“ pa se predlaže da se i prirodne znanosti prepuste individualnim sposobnostima shvaćanja? Ili nekako drugačije? Inače, psihologija i psihijatrija su poprilično egzaktne znanosti u današnje doba, podliježu zakonima znanstvenog rasuđivanja, mjerenja, klasificiranja, u, pogotovo psihijatrija koje je već odavno prerasla nekakve frojdističke, jungovske, ove i one budalaštine i prerasla u definirajuću mobilnu strukturu potpomognutu svim suvremenim metodama analize, dijagnostike, sinteze znanja i spoznaja, od molekularne biologije, neurologije, neuroimunologije, lingvistike, fonetike, magnetne rezonance, pozitronske emisijske tomografije, specta, uz svesrdno sudjelovanje evolucijske psihologije, primatologije… da ne nabrajam dalje.

http://magic-zef.irb.hr/~dhrupec/writing/zbornik_11_simpozij_o_nastavi_fizike.pdf

http://hrcak.srce.hr/60290

Čovjek je biće vrlo prizemnih zemaljskih gabarita, omeđen svojim dimenzijama, genetskim kodom koji se mijenja u svakoj jedinki neprestano, samo što je većina tih promjena nebitna za opstanak, pa time i statistički registrirana, bitna za prospektivnu studiju ili kakvo objašnjenje samo u skladu sa interakcijom genetika-okoliš. Ovisni smo o vlastitoj biokemiji, strukturi, prilagođenoj za percepciju , obradu podataka i reakciju upravo u okvirima potrebnim za preživljavanje. Kao što pčela i mrav vide drugačije nego orao, pas i čovjek, kao što pantera ima drugačiju sposobnost njuha jer joj je upravo potreban drugačiji da bi preživjela u određenom okolišu i ne preživljava ako nema upravo taj genotip i fenotip (razlikujmo genetski zapis od manifestacije istoga), tako i šišmiš ima drugačiju percepciju zvuka, u drugačijem spektru ultrazvučnih valnih duljina neprispodobivom uhu čovjeka i sposobnostima slušnog korteksa da ih uopće zapazi, stoga je i čovjek ograničen morfologijom i funkcionalnošću svog vrlo, vrlo materijalnog mozga. Nikakvih egzaktnih dokaza o ičemu drugomu nema. Literatura: obilata medicinska, pa npr: M. Ridley: Evolution,  a prilažem i linkove nekih stručnih radova

 

Neki problemi bioluminiscencije. Str. 793.

Biokemijski prikaz bioluminiscencije, luciferaza  etc.:

aldehid + FMNH2 + O2 -> karboksilat + FMN + H2O + hnu

dakle, radi se o biokemijskom procesu gdje enzim aldehid monooksigenaza katalizira aldehid uz prisutnost molekule kisika pri čemu daje karboksilat, vodu i emisiju svjetla (nama vidljivog), sve ostale vrste iluminiscencije traže direktni poticaj energije.

Vrlo je jasno objašnjenje stoga nije primjereno uspoređivati s teslinom indukcijskom lampom, a spoznaja „da je fenomen života sigurno kompleksniji od one slike koju može ponuditi suvremena znanost“ je notorna, poznata svakom istinskom znanstveniku, samo s malom digresijom: slika je samo uopćeni način (ni slučajno se ne odnosi na Platonove slike iz špilje) kako neznalcu laiku i autsajderu predočiti how stuff works. Time ne naglašavam da ste vi osobno autsajder u onom pejorativnom značenju, nego doslovno sve od navedenog, kao što sam i ja npr. u filozofiji, metafizici i vjerskim temama. Sine ira et studio.

 

drago mi je da ste prihvatili moje stavove, dakle, u mnogomu se slažemo, prepoznala sam upravo kao najbitnije vaš pjesnički moment u oblikovanju vaših eseja, dakle način prezentacije mi je prisan, pristupačan , razumljiv i emocionalno blizak. dakako da sam naglasila vašu nekompetenciju i krive predočbe o mnogim čisto znanstvenim problemima, rekla bih da ste u svemu tomu plivali kao sanjar u oblacima, a mašta se gusto ispreplitala s onim elementima koje bismo nazvali striktno objektivnom stvarnošću. šteta što se niste i radikalnije udubili u čisto znanstveni pristup temama, nego ostavili da ideje ovako neutemeljene lepršaju. približeni opasnom rubu gotovo ste došli u opasnost da se vaša djela odbace i smatraju besmislicom. to g. juretić, plemenito srce, nije učinio, takva bi gruba nesmotrenost bila neprispodobiva pravom znanstveniku-intelektualcu. nije to učinio. vrlo ljubazno je samo izjavio da se ne slaže s ni jednom vašom "znanstvenom" postavkom. naravno! ni ja se ne slažem, objasnivši vam da se zaista niti ne radi o znanosti. o znanosti, barem onim segmentima koje spominjente, treba znati. znati, ne maštati. jer, ni einstein nije izmaštao svoje teorije bez čvrste podloge znanja. najprije moraš nešto znati da bi o tomu mogao govoriti. i kad se piše pjesma, nauče se najprije riječi i njihova značenja, gramatička i fonetska pravila, a onda se srede emocije , misli verbaliziraju, oblikuju u sliku,  pa onda sve to izrazi nekim od umjetničkih modusa: riječju, glazbom, klesanjem...

što se tiče publiciranja moje male kritike, slažem se, iako napominjem da je još daleko od fine dorade i glanca! i ova opaska može ući u "recenziju", da se mene ne bi isto tako shvatilo kao neku facu koja važno govori o području usko vezanom o svoju struku. ne i ne¨! napomenula sam već više puta da za stručno objašnjenje svakog od tih mojih štikleca treba potražiti meritorno mišljenje. usko, znanstveno, potkrijepljeno s više podataka, obimnijom literaturom. no, valjda će svakom biti jasno da sam i ja laik, i da dajem prigovore isključivo u onim uskim okvirima svojeg znanja. kojeg nastojim širiti kad god mogu. eto.

 

pozdravljam vas, slažem se da se sve to publicira, može i u nekom epistolarnom obliku, baš onako kako je teklo naše druženje oko tekstova,  no u kompletu bez velike pompe, s naglaskom da sam samo promatrač. svako dobro Vam želim. evo, baš sam čitala krasnu recenziju koju ste napisali u vezi jadrankine nove knjige. eto, u tomu ste najbolji! poetskom nadahnuću i razumijevanju. veliki pozdrav šaljem iz zagreba :)

 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


OSVRT DR RANKE FERČEK NA KNJIGU KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA




evo, pročitala sam, vrlo loš pregled imam po onomu što ste mi poslali, naprosto imam tako loše računalo da nemam dobar pregled niti mogu sve kak treba izlistati, i jakomi je teško čitati. no, potrudila sam se, pa Vam šaljem neke osnovne smjernice svojih razmatranja o knjizi.

 

na početku je ono što sam već napisala, oni prvi dojmovi, kasnije ide nešto preciznija razrada. no, kako gradiva ima jako puno, izostavila sam nepotrebno razmatranje nekih čisto historijskih, neproblematskih sadržaja kao što je historijat arapskih spoznaja u matematici, općenito znanostima, na evropski razvoj, niti sam se osvrtala na nabrajanje lika& djela mnogih vrijednih pregalaca misli i znanja, također mi se nije činilo ni shodnim ni zgodnim da "tumačim" područja u kojem ste doma, kao što je filozofija i iznošenje primjera filozofa, znanstvenika po pitanju razvoja metoda mišljenja i sl. budući da ste se dotakli zaista mnogih vidova ljudskog života, prirode i spoznaje o svemu tomu, nisam ni u mogućnosti niti sposobna znanjem petljati se i komentirati sve o čemu ste pisali. tu ste veći erudit od mnogih ljudi, pa se osvrćem samo na spominjanje detalja i dajem osnovne upute gdje potražiti odogovore. jer, naravno, nisam kompetentna da govorim detaljnije o svemu tomu, no moj prirodoznanstveni senzibilitet ne dopušta da preko nekih stvari samo tako blagonaklono prijeđem, no isto tako niti da se mašim kritike, a nisam stručnjak u tomu. no, toliko moram znati ukoliko uopće želim biti u tom fahu. medicinari su čudne biljke: moraju znati puno o svemu što se tiče prirodnih kolegija, moraju se razumjeti u zakone ljudskog društva i varijetete ljudskog ponašanja, intelekta, emocija i tijela, moraju vladati vještinama ne samo komunikacije nego i upravljanja izvjesnim stojevima, ili barem znati dati ispravnu uputu stručnijima. eh, osim toga, ako ste primijetili, mnogi od nas su skloni maštanju, umjetničkom izražavanju, ako ništa drugo, volimo glazbu, likovnu umjetnost, sviramo koji instrument, rado idemo u prirodu. i ako smo pravi liječnici poštujemo svako živo biće. ne zamjerite mi na ponegdje oštrim ili nedovoljno jasnim kritikama, na uputama šturim i nedovoljnim, no mislim da morate sami uvidjeti da vam nedostaju mnoga nova saznanja o prirodnim znanostima, s obzirom da ste društvenjak, očito nemate onu osnovnu jezgru razvijenu u dovoljnoj mjeri da bissteosjetili potrebu za daljnjim napredovanjem u znanjima o prirodi. na žalost, to je mana svih nas koji dolazimo u neke godinice, izmoreni borbom za golu egzistenciju, izmučeni životnim problemima. naprosto si umoran. no, bit je intelektualca da ne zastane, nego da uvijek bude tjeran intelektualnom radoznalošću, do zadnjeg trena svijesti. imam dovoljno životnnog iskustva da vam to bez ikakvih ograda otvoreno kažem. niste doma u novijim dostignućima istinske prirodoznanstvene misli! i prema tomu vaše je veliko i lijepo djelo skup zgodnih zamisli od kojih su mnoge već savladane, negativno ocijenjene, objašnjene i ne čine nikakav kunst. isto tako nisam se zamarala detaljnim navođenjem literature onako kako se to radi u stručnim radovima, nego samo informativno. molim da prihvatite to moje mišljenje kao mišljenje jedne osobe koja voli znati. ne znači da sam potpuno u pravu, no u mnogočemu jesam u pravu. prihvatili vi tu činjenicu ili ne, to ne mijenja na stvari da vam naprosto fale mnoga saznanja. o umjetničkom užitku čitanja većine eseja uopće nema smisla problematizirati!! sviđa mi se. mi piacere! (ne govorim talijanski, no kroz školovanje sam učila i latinski i grčki, pa mi se nekak čini da bi talijanski oblik otprilike tako izgledao, ha, ha. naravno, ispravite me ako nije točno!

 

 a sad evo mojeg na brzinu napisanog štiva . lijepi pozdrav šaljem iz hladnog, ali sunčanog zagreba.

 

hvala što ste mi poslali elektronsko izdanje djela, pročitat ću, no kako sam već objasnila preko fejsa, nisam sigurna jesam li sposobna za tako golemu odgovornost. pokušat ću temeljito pročitati, no za provjeru i znanstvenu analizu ne znam koliko će mi trebati vremena. što zbog nekompetencije o kojoj sam već napisala, a što zbog mojeg ritma života koji zahtijeva odgovornost i puno vremena. zaposlena sam na odgovornom mjestu, samohrana sam majka dva sina koji su tek završili školovanje i počeli raditi, imam majku u godinama, i kućne ljubimce, angažirana sam na nekoliko strana u raznim udrugama, i od svega, što godina, što staračkih boleština već premorena i usporena. stoga ne obećajem ništa pametnoga, osim da ću pročitati tekstove. pozdrav.

 

zahvalna sam na razumijevanju,  to zahtijeva puno vremena, što i zahtijeva, ako mislim biti temeljita. a s druge strane, ne mogu se očitovati o stručnoj strani, čak niti s filozofskog, misaonog aspekta jer tu defintivno nisam kompetentna. ne mogu ništa ovako napamet obećati.ako i napišem nešto, to će biti nakon študiranja tekstova, ne želim biti površna ni isprazna naravno, niti garantiram "težinu" svojeg osobnog mišljenja i komentara, koji se nikako ne bi mogao svrstati po recenziju. a znanstveno potkovana u mnogim stvarima definitivno nisam. možda ću vas razočarati, ako Vam se žuri, bolje da se ne poduhvatim ničega. naime, moram pročitati tekst i razumjeti ga, bez toga bi bilo nečasno išta pisati. no ako smatrate da tjedan-dva tu ne bi značilo ništa bitno, s radošću bih sve proučila pa napisala ono što mislim. bez ikakvog očekivanja da ćete to i uvažiti i uvrstiti u svoj pogovor teksta ili neke marginalije. to je apsolutno Vaš osobni odabir i stvar slaganja ili naklonosti. nadam se da me razumijete i ne zamjerate. moram prvo pročitati, pa razmisliti. a onda reći.

 

evo, čitam, mnogo od toga mi je već bilo dostupno, nije mi uopće starano štivo, već sam čitala ovo vaše djelo, barem jedan dio, sad sam kod kuće na svojem računalu, i na žalost, ne mogu ostvoriti sve stranice kako bih pratila tekst!!?? ne znam zašto, moram pitati svoje sinove kad dođu kući, razumiju se u to bolje nego ja. neke stvari mogu već sad primijetiti, da je to amalgam povijesnih činjenica, neprovjerenih hipoteza, dokazanih znanstvenih teorija, divnog pregleda historijata naših i stranih znanstvenika različitih oblasti i smjerova znanosti, od antičke filozofije i atomistike preko srednjovjekovnih kršćanskih mislilaca do racionalizma novog vijeka, stvaranja prave znanstvene metode i sukcesivnih otkrića u skladu s razvojem prirodoslovnog duha. ono što je posebno je integriranje osobnih spoznaja, detalja iz intimne obiteljske povijesti i put kojim ste dolazili do vještine razumijevanja, potaknuti onom endogenom intelektualnom radoznalošću koja razlikuje običnog amatera od onoga koji je zaista sposoban spoznati bez obzira na stupanj i vrstu naobrazbe. detaljnije bih vas mogla i žestoko kritizirati. uz jednu ozbiljnu ispriku: nikako, ni na koji način ne mogu očitovati u nekim sadržajima na način na koji vi to činite: objašnjavanje kozmoloških pitanja uz pomoć vjerskih sadržaja i emocionalno religioznih obilježja životnih stavova. na žalost, često me u razumijevanju nekih stvari priječi činjenica da sam, u skladu sa svojim znanstvenim obrazovanjem, notorni ateist! no, to me nimalo ne priječi da neke detalje ipak razumijem. i da svojim senzibilitetom za umjetnički izražaj ne osjetim upravo taj, umjetnički, touch u vašim esejima. pokušajte me razumjeti molim Vas.

 

sine ira et studio, g. juretić  se distancirao od komentiranja upravo onog znanstvenog dijela knjiga koju ste željeli da pregleda i da stručno mišljenje. mislim da je potpuno u pravu naglašavajući da se veći dio tema odnosi na povijesni pregled, dakle već utvrđeno činjenično stanje. koje ste vi samo svojim trudom ponovno stavili na vidik drugima. u tumačenjima čisto prirodoznanstvenog aspekta s pozicije današnjeg znanstvenog znanja, dakako, slažem se s g. juretićem, da niste kompetentni ulaziti u tolike ogranke i smjerove. danas su stručna znanja toliko već usmjerena u subspecijalizacije da iz jednog pod-područja, npr. endokrinologija i patofiziologija suprarenalne glandule ne može stručni osvrt pisati endokrinolog za dijabetes. a oba su - internisti! naravno, o stručnom radu recenziju pišu jedan subspecijalist iz tog područja, i bar još jedan slične, no ne iste struke. o kategorijzaciji i bodovanju, odnosno rangiranju važnosti stručnih časopisa da ne pričamo. recenzenti stručnih časopisa biraju i kritiziraju svaki stručni članak iz pojedine znanstvene teme. u društvenim znanostima tu još ima nekih libeeralnijih stavova u ocjenjivanju, jer se društveni kolegiji često mnogostruko preklapaju, tako povjesničaru ne smije nedostajati znanja iz antropologije, umjetnosti, arheoloških vještina i tehnika, a morao bi poznavati i najnovija tehnološka dostignuća, softvere i aparature za dijagnostiku da bi razumio što će mu vještak napraviti ako zatreba provjeriti kakav izvor, vjerodostojnost, vremensko određenje. eh, otišla sam sad daleko. no, poanta je u tomu da, koliko sam vidjela, nemate striktno znanstveni pristup, da bi se o tomu očitovao jedan znanstvenik tog smjera. što se tiče kangrge, svi oni su bili i ostali debelo politički ofarbani, s jedne, druge ili treće strane, sa svojim domorodačkim ili kvazikozmopolitskim stremljenjima. žalim, sve su to samo teorije o mislima i metodici razmišljanja. i - neostvarivi praxis. u onom svom punom, pravom značenju: rad! ostvarivanje svojeg života kroz vlastiti rad.

 

o vašem curiculumu ne znam mnogo, zapravo me nije niti zanimalo. svidio mi se način na koji sagledavate neke stvari, lingvistički konstrukti koje rabite za ostvarivanje svojih umjetničkih poticaja. lijepo izražavanje o zanimljivim temama, znalački pristup i elaboracija. ne , nikako ne u stilu čvrstog, jasnog i mjerljivog prikaza podataka s kasnijom razradom i konkluzijom, nego nadahnuto vlastito letenje iznad sukusa, osnovne ideje pisanja. pjesničkim leksikom i stilom izvedene bravure nekog novog razumijevanja prošlosti i samosvojnog, potpuno laičkog, gotovo naivnog tumačenja prirode oko nas. kroz teološki vokabular dodali ste i uobličili zlatni okvir dobre misli. i, još važnije, božje ste sadržaje iz samoga sebe projicirali u srž svakog od problema i obrazlagali sve to dalje do prožimanja svakog detalja upravo božjom nakanom i smislom. stoga ovo vaše djelo zasigurno ne može nitko svrstati u znanstvena, prema tomu niti ih tako razmatrati. no, ono što je zaboravio pošt. g. prof. emeritus juretić jest: da ste vi pjesnik!

 

s obzirom da je glavna tema cjelokupne tetralogije teorija sfera, dakle zadire u osnovne fizikalne sile (s te  strane ste sigurno kao pomorac upućeni u termodinamiku, elektrotehniku, geodeziju, geografiju, meteorologiju, fiziku materijala i sl. tu se nemam što petljati, samo reći je li mi prezentacija jasna ili ne, i ima li osnove (dakako, samo u okviru mojih znanja i spoznaja i one čisto ljudske, prizemne logike koja mi je prispodobiva). dakle, čeka me dugotrajan i obimni posao čitanja. još nisam uspjela predočiti sve stranice teksta, otvaraju se pa zatvaraju. bit će da se radi o veličini, bolje reći količini kilobajta, ccc.onda je sve u redu :) primit ću se posla, usporediti po mogućnosti znanstvenu točnost razlikujući je od striktnih tvrdnji, vašeg osobnog mišljenja i kategorije nagađanja, pitanja i postavljanja mogućnosti. teme su mi i osobno posebno zanimljive, pa mi neće biti nemoguće pratiti sadržaj. no, moram naglasiti, radim u jednoj potpuno određenoj struci gdje su teme koje obrađujete samo dio eventualne opće kulture (zapravo, ako ćemo ispravno, morale bi biti poznate svakoj osobi koja se imalo smatra obrazovanom, a kamoli ne onome ko pretendira zvati se intelektualcem. jer - biti intelektualac je stanje duha, a ne imanje diploma, visoko pozicioniranog mjesta i ordenja). nadam se vašoj strpljivosti, nastojat ću nešto pametno napisati što prije.

 

samo, ne znam zbog čega je baš sad potrebno da se napravi dodavanje tuđih kritika, knjiga je izašla pred nekoliko godina, ne kritiziram, samo pitam iz radoznalosti. osjećam se zaista počašćenom ovim velikim zadatkom, nisam mislila da ću ikad svoje misli o nečijem djelu moći tako slobodno izražavati, stvarno mi je čast što ste mi dali tolikog povjerenja u moju sposobnost uvida u eseje, razumijevanja i oblikovanja vlastitih misli o tomu. hvala Vam, koliko sam zatečena, toliko se osjećam posebno i sretno. :)

 

joj, joj, to je užasno velika odgovornost. mislim da ste uzeli veliki zalogaj, zapravo,to je sve pisano još pred pet i više godina, što će sada neki moj osvrt?? nije mi problem, no vi tražite od mene znanstveni pristup, no u kozmologiju i leibniza se stvarno slabo razumijem, ha, ha. ma dobro, razumijem se u okviru neke opće kulture, čovjek je napravio infinitezimalni račun pa mu je kasnije newton, jedno obično sebično smeće, ali GENIJALNO i sposobno smeće oduzelo patent i svu slavu. što ja o tomu mogu reći? mogla bih o biokemijskoj sturkturi arheja, ogromne skupine živih bića koja su nastala i ostala još i dan-danas, pa kritizirati teoretičare zavjere koji misle da je tesla izmislio ko zna kakvu hiper-energiju etc. a baš u te hiperenergije se razmem ko krava u šnajderaj :p.

 

a što mislite o plitičkim razlozima odbijanja kritike eseja, ma kakve su to budalaštine, sada u 21-om stoljeću pozivati se na nekakve političke situacije iz prošlosti, pa to rade samo zatucani ljudi, ili oni kojima se ne da razmišljati o tuđem tekstu. na lomonosovu vjerojatno niste upravili na pravu adresu. vaš tekst nije znanstveni, nego je revijski prikaz razvoja znanstvenog mišljenja uz obilne digresije u vjersko, obiteljsko, osobno. s pojedinim cjelovitim izletima u religiozna razmatranja i prožimanjem idealističke note kroz mnoge rečenice. u nekoliko navrata prekidate čisti objektivni misaoni tok stilistički zaokrenuvši u mistično objašnjenje, osobno viđenje zadate stvarnosti koje ima težišnicu u potpuno metafizičkom, nadnaravnom teleološkom jezgru. vaša duhovna stvarnost!

 

pročitala. ok, neka moja razmišljanja o esejima se podudaraju, pa ću to uobličiti malo drugačije. napominjem uz to da sam ateist pa na kozmogoniju gledam s drugačijeg aspekta. zanimljiv je pregled filozofske metodike shvaćanja stvarnosti koja u današnje doba, čisto po pitanju filozofije kao komplementarne znanosti prirodoslovlju, donosi puno mirnije gledanje bez propitkivanja i zadiranja u esenciju same strukture znanstvenog rada. cijela knjiga složena je od pojedinačnih eseja od kojih su neki potpuno deskriptivni, prirodnjak bi rekao: morfološki, a neki problematiziraju postojeća znanja unoseći kreativni nemir radoznalca koji želi doznati više. i ne samo to! sama želja približavanju spoznajnom rubu (limbu??) što prisnije, dovodi autora do traženja sve više i više parametara koje analitički, logički preslaguje u razumu dokučiv puzzle, vidljivih elemenata, no, još važnije, u višedimenzionalnom funkcionalnom prikazu: čista fiziologija!

 

eh, ne bih se sad usudila kritizirati (ne u smislu negativnih primjedbi nego dovoljno znalačkog sagledavanja onoga što ste napisali!) matematičke izvode, tu sam tanka i znanjem i iskustvom. idem dalje čitati. dakako, revijalni ton prikazivanja što se događalo u određenom razdoblju ljudskog postojanja, tko je što mislio i na koji način je jedna runda umnih ljudi postavila temelje za daljnji zapadnoevropski kulturološki, prema tomu i znanstveni napredak je samo ugodna i korisna prolegomena onomu što želite iznjedriti. a to je ne samo pojedinačno profinjeno serviranje vlastite ideje pred mjesto za stolom, nego esej činjenja onoga što već milenijima pokušavaju sve umne glave i trustovlje mozgovlja svijeta: sakupiti sve moguće znanstvene teorije, povezati ih nesumnjivo postojećim čvrstim tkivom cjelokupnog svemira, iskoristiti sve energetske izvore, implementirati ih kroz teoriju svih sila mikro- i makrokosmosa... i shvatiti bitak i svrhu postojanja, njegov uzrok, povod, početak i kraj.

 

jesam li pogriješila u čitanju vaših nastojanja? ne, niste se napuhano i megalomanski poduhvatili nečega što nije prispodobivo ljudskom umu, nego ste to učinili vrlo lukavo i vješto, kroz pojedinačne zahvate u materiju prirodoznanstva, biokemiju, ekologiju, astrofiziku, teoriju čestica, onim putovima koji nisu, zasigurno nisu bili prispodobivi ni empedoklu, ni aristarhu, ni aryabahati, ni aviceni ni baconu, ni koperniku ,a niti newtnu ni leibnitzu. jest da je newton u svojoj autističnom megalomaniji (no isto tako i besprimjernoj genijalnosti!) preoteo leibnizu primat otkrića infinitezimalnog računa, no, da se ne bahatimo, nekakav primat je uvijek bio dio ljudske taštine.

 

zapravo, što se više udubljujem u tekstove koje ste pisali to više uviđam da se zapravo ne radi o nekom posebnom problematiziranju pojedinih stavki, nego iznošenju nekada nepoznatih i neobjašnjenih pojava koje je znanost, bolje reći skup pojedinačnih, u koheziji s posljedicom vrlo egzaktnih rezultata, prirodoznanstvenih područja, unatrag tridesetak godina već dala objašnjenje. ako ne taknuvši se prapočela, a onda barem objasnivši mehanizam nastajanja i održavanja.

 

dakle, na žalost, u vašim se esejima pod opisom  percepcije i motorike kukaca, porijekla mjesečeve materije, luminiscencije živih bića zemlje, kao i teoretiziranja o algama, zanemarivši pri tom novije već ustaljene teorije o podmorskim dimnjacima, vrućim i hladnim izvorima energije za arheje, ne nudi problematizacija gradiva u standardnoj znanstvenoistraživačkoj formi koja je nužna za sagledivost znanstvenog djela i prezentaciju rezultata. naravno, nisam specijalizirana za biokemiju određenih biotopa, nisam elektrotehničar, niti astrofizičar, niti ekolog, ni genetičar, ni entomolog, ni astronom, dakle niti sam kompetentna da postavljam precizna pitanja (a takva zahtijevaju vrlo visoki kompendijum znanja o određenom predmetu), niti sam sposobna razlučiti ispravnost ili neispravnost nečijih postavki u strogoznanstvenim okvirima. upletati se u ocjenjivanje nečijeg znanstvenog rada, a da je izvan okvira moje struke bilo bi ne samo prepotentno nego sramotno i potpuno neprimjereno imalo savjesnom pretendentu na početnu titulicu intelektualnog radoznalca. o nekim bi vam detaljima zasigurno mogao puno toga reći vaš sin, virolog (koliko sam shvatila, bavi se i genetikom vezanom uz viruse, naravno, to je obligatno). kad najdem vremena uputit ću vas na neku osnovnu literaturu, vrlo lako čitljivu i laiku.

 

eto, žao mi je što neću nikako biti u stanju dati specifično stručni znanstveni osvrt na vaše eseje (samo neke od njih, one koji se ne odnose samo na povijesni pregled i navođenje već poznatih činjenica, nego na one gdje postavljate pitanja ne samo čisto teoretske, filozofske naravi, nego konkretna koja se odnose na objašnjenja određenih pojava i otvaranja novih pitanja. što je imanentno  prispodobivo znanosti. moram reći da mi baš nisu jasni oni nekakvi matematički izvodi koje ste donijeli u jednom, meni nerazumljivom poglavlju. k tomu, kako sam već navela, ja sam ateist. i naprosto ne razumijem objašnjenja, ontološka, teleološka, uzročno-posljedična, svrhovna i slična, u kojima učestalo iznosite pojam Boga, Svevišnjega, Svemirske sile, Tvorca i sličnih pojavnosti i na taj način, apriorno, postavljate taj golemi, nevidljivi, neobjašnjivi stvaralački entitet (koji je neobjašnjiv i, očito, nikad neće biti objašnjiv jer ne ulazi u okvir ljudske percepcije niti direktne ni indirektne detekcije, mjerljivosti niti kakvog drugog načina za definiranje) ko spiritus movens, uzrok, povod, svrhu etc. svega, iza svega. dakle, zapravo ste već odabrali odgovor koji ima svoj početak, kraj, no ni na koji način unutar cijelog pojma ne razrađujete onaj suptilni, a zapravo najvažniji korak, od Boga do pojavnosti. to je nepojmljujuća ljudskom biću skrivenost koja se, na žalost, ne može u kasnijim fazama ni na koji način artikulirati. sve ostalo, onu sredinu, već je u glavnim crtama (navodim: u glavnim crtama, nikako potpuno, detaljno i za svaki slučaj ekplicitno!), okvirno, a ponegdje i vrlo istančano, riješava  suvremena znanost. u našim godinama, ukoliko ne pratimo specifičnosti svoje specijalizacije, nismo u stanju pratiti one količine novospoznatih činjenica koje rastu geometrijskom progresijom. danas više nitko nije homo universalis! renesansa je povijest. znanja je već toliko da se na koncu konca možemo samo prepustiti svojoj vlastitoj mašti. i pisati poeziju! a vi to činite divno, bez obzira na gola fakta.

 

Str. 61. alge:

 

sunčeva svjetlost, elektromagnetna svjetlost.. pa sve je to elektromagnetizam!, a energija ne može imati „organska svojstva“, osim toga, ne navodite kakva su to „organska“, a kakva ne-organska svojstva, molim pogledati kakav link o svjetlosti u okviru elektromagnetizma, vidljiva svjetlost, radijacija, uv, ir, gama-zračenje, etc.

 

Zajednička osobina svih algi je vršenje fotosinteze pri kojem kao nusproizvod proizvode kisik (za razliku od nekih fotosintetskih bakterija). S iznimkom modrozelenih, alge su eukarioti tj. njihove stanice sadrže oganele uključujući jezgru i mitohondrije odjeljene membranom od citoplazme. Eukariotske alge također sadrže kloroplast u kojem se nalazi pigmenti za absorpcije sunčeve energije tijekom procesa fotosinteze. Kod većine algiprimarni pigment je klorofil (a). Klorofil a sudjeluje u pretvorbi Sunčeve (ili neke druge energije koja daje energiju fotona, npr uv lampa kod indoors uzgoja biljaka) u kemijsku energiju. Pri tomu je struktura s magnezijem u sredini kao akceptorom (vrlo slična pirolskom prstenu ljudskog hemoglobina s molekulom željeza u sredini, hvatačem kisika). No, zaboravili ste važnu stvar: alge su samo jedna od kasnije nastalih bioloških grana! Pa ne znam što bi zapravo trebao dokazati vaš „pokus“. Inače, smatra se da su prvobintna organska bića bile bakterije nastale u fumarolima, kako onim kiselim, tako i onim alkalnim. Različiti uvjeti života, a kasnije razrada vrlo slična: stvaranje kisika kao posljedica metabolizma pod anaerobnim uvjetima (konkretno se radi o korištenju vode, pirita, sumpora za stvaranje organskog lanca, a kasnije i korištenje kisika u redukcijsko-oksidacijskom lancu stvaranja i deponiranja tako nastale energije. Pročitati nekoliko vrlo zanimljivih knjiga na tu temu, npr: dr. Nick Lane: Uspon života, Stryer: biochemistry, ili neku drugu knjigu o arhejama, prokariotima, nastanku eukariota i sl. mislim da bi vam sin mogao dati dobre i korisne smjernice.

 

Str. 59. morska hipoteza: …moja istraživanja u tom pravcu…morska hipoteza, a stavio lavor „čiste vode na sunce“

-lavor u hladu, ali je bio na jakom svjetlu ??

-..u razrjeđenoj otopini… ??

Potpuno mi je nerazumljiva tvrdnja da je voda bila čista. Čista je samo ako je sterilna, što je vrlo teško izvesti stavljajući lavor takve vode van na sunce. Ako je bio na suncu, nije bio u hladu. A čim je bio vani, doteplo se svega i svačega, pa se pod utjecajem vode, sunčeve topline (svjetlosti, votever, neki oblik dodatne energije), razvile one bakterije/gljivice/alge/votever što je prispodobivo takvom biotopu (lavor iznesen van, na zrak, kojim plutaju spore, bakterije, virusi, gljivice, sve i svašta). Dakle neispravna je tvrdnja da je od vode i svjetlosti nastala alga. Nije, nego je uz pogodne uvjete za vlastiti rast i razmnožavanje neka spora alge uspjela preživjeti i, dapače, razmnožiti se.

 

Str. 56. „izvori visoke energije, kao što su toplina, mehanička energija, uv-svjetlo, elektična energija…“-

opet savjetujem neki udžbenik iz osnova fizike, općenito o vrstama energije, jakostima, joulima etc. To već spada u osnove prirodnih znanosti koji se uče u primarnom edukacijskom ešalonu.

 

Str. 64. izvor informacije i brojčani pokazatelji „ da je sadržaj dušika u ranoj prekambrijskoj organskoj materiji relativno nizak…“ - što znači – relativno nizak? Na koji način se došlo do tog zaključka?

- što znači „reduktivna atmosfera“ ?

osnovne informacije o prekambrijskim perturbacijama su mi ponešto različite od ovih tvrdnji. Možda samkrivo nešto uzela u obzir?

 

Str. 69. milankovićeva hipoteza – već odavno nije samo hipoteza nego je čvrsta, znanstveno dokazanateorija, dalje to pitanje razrađujem na kasnijim stranicama jer su se teme ponavljale

 

Str. 74. + tesla i medicina, str. 738.

„da se treba uzeti u obzir kvantnomehaničke pretpostavke… razvoj atomske medicine koja je najvećmadijelom upotrebljena u dijagnostičke svrhe izuzev manjeg broja instrumenata…“

netočno. Kasnije u sličnoj temi elaboriram zašto i kako.

"Elektromagnetizam je fundamentalni povratak na izvorna načela medicinske znanosti…“ koja  načela? O elektromagnetizmu se u povijesti medicine ne bilježi gotovo ništa. Samo se koristeznanja i tehnička dostignuća, no to tek nakon spoznaja o eventualnoj koristi u dijagnostici i terapiji.

 

Str. 76. + 739-740 str. – ponavljanje problematike millerove primordijalne juhe, kloniranja,elektromagnetizma, tesle, munje u meteorologiji - "Ezrina teorija koju je on proučavao od malih nogu…“  okojoj se točno teoriji radi i kako se naziva ta teorija?

 objašnjenje „ovdje je elektricitet i magnetizam unekoliko shvaćen u jednom panteističkom smislu,odnosno u smislu jednog panpsihizma...- to nema veze s konkretnim spoznajama koje se ni učemu ni na koji način ne mogu povezati sa svakodnevnim životom čovjeka niti njegovim socijalnimni psihičkim događanjima.

 

Neka razrješenja tih problema: str. 741. stav da"...rješenje oko jedinstvene teorije polja nije moguće narazini fizike, nego na razini mikrobiologije..."  je totalno neopravdan, jer se sav živi svijet apsolutno ponašaprema zakonima fizike, bez iznimke, dapače je njihov „produkt“

 

Str. 89. veličanje filozofije kao jedinog pravog „sredstva“ koje iznalazi metode apsolutno primijenjive i naprirodne i na društvene znanosti je neutemeljeno, jer filozofija jest potpuno različita u današnje doba,deskriptivna je, post festum disciplina, i odnosi se samo na iznošenje različitih tema života i načinaintelektualnog domišljanja i promišljanja svijeta. Dakle, nije se puno maknula od mašte. Doduše, neki suvremeni filozofi donose i neke nove smjernice filozofskog razvoja, o kojima nisam dovoljno upućena, stoga ih prepuštam znalcima. A mašta je glavnistvaralački pokretač ideja koje znanstvenici implementiraju pomoću znanstveno čvrstih metoda. Uostalom,danas je lhc (large hadron collider)u cern-u pokazao kako su matematički izvodi imaginativnih fizičara čestica najbolji jezik zapredočavanje zamisli, provođenje dokaza i objašnjenja, odnosno donošenja valjanih zaključaka na temeljueksperimenata. – preporučam pogledati i rezultate takvih istraživanja kod fermilab - usa

 

Str. 90. spominjanje schopenhauera u gabaritima senzorike i sposobnosti osjetila da detektiraju valnudužinu određene svjetlosti i mozgovnom prepoznavanju je u 21. stoljeću deplasirano i bez ikakvihznanstvenih osnova, isto kao i goetheova priča nakon već utvrđene optike kao fizikalne znanosti.

- anegdotalne autobiografske priče – faust vrančić i padobran ok., zanimljivo je o tomu čitati

- poetski uzleti: lira i školjke, neptun, hvalevrijedni i estetski, umjetnički doživljaj, daleko odsuhoparnosti

 

Str. 108. „hipoteza i objašnjenje da je mjesec ostatak neutronske zvijezde ..."orbita ne bi bila takva, sastavne bi bio takakv kakav jest, a u formama i vrsti materije od čega je napravljen, sunca se ne završavajusamo kao neutronske zvijezde, a naše će završiti vjerojatno kao smeđi patuljak (molim provjeriti među astronomskim podacima i astrofizici zvijezda!)

 

Str. 115. kennedyjeva pravilnost- prikaz (aproksimacija kapitalizacije u jednom okorjelom kapitalističkomsustavu (čitati naomi klein etc.)

- postotak dobiti-zarada- profit : ovisni o mnoštvu parametara, a ovaj slučaj nije objašnjen niti jednimkonkretnim primjerom, stoga se ne može koristiti kao „pravilo“ o tom više pročitati u npr.: n. ferguson: uspon novca, p. krugman: the conscience of a liberal

 

str. 121. + str. 61. o tomu već pisala prije, u pokusu s algama pristupa se totalno neznanstveno,formulacija klorofila s dodatkom „fotona“ je deplasirana stoga što je kvant svjetlosti aktivator molekule, dajeklorofilu samu energiju koja pokreće cijeli ciklus fotosinteze – o redoks-procesima,  Stryer, Carlson 

alge su bića koja su prema zakonima evolucije upravo opstala zahvaljujući svojoj sposobnosti fotosinteze,stoga žive unutar upravo takvog biotopa gdje im je dostupna sunčeva svjetlost. a svjetlost jest jedan odvidova elektromagnetske sile (usput, pogledati odnose primarnih fizikalnih sila: elektromagnetna,slaba nuklearna, jaka nuklearna, gravitacijska)

 

Nastavak ovog osvrta moći ćete pročitati na adresi - 


http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/2063

Osvrt na knjigu - "Stari zavjet u riječi i slici" u izdanju Župe sv. Lovre mučenika iz Petrinje




----------------------------------------


STARI ZAVJET u riječi i slici 

Stari zavjet je dio Biblije kojim se podjednako služe i Židovi i Kršćani. Sastoji se od 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih zovu apokrifima). Dijelimo ih u knjige zakona, povijesne, mudrosne knjige, poeziju i proroke. 

Iako se danas često ističe važnost i nauk Novog zavjeta važno je istaknuti da Novi zavjet bez Starog zavjeta ne bi postojao i da je on zapravo njegov logičan slijed ili nastavak veličanstvene piče o kojoj nam govori biblija. Početak Starog zavjeta početak je i nastanak svijeta, a Stari zavjet je dio božanske objave i čini oko 75% Biblije. 

Stari zavjet nam pruža izazov jedne od najvećih svjetskih književnosti kao što je knjiga o Jobu, Salomonova ljubavna pjesma, ljudsko iskustvo pisca Psalama, Rutina ljubavna priča, Esterina hrabrost. On nas poziva da pratimo vjekovnu ljudsku povijest i borbu u odnosima s Bogom te promatramo naše uspjehe i padove. 

Stari zavjet bio je Isusova Biblija i Biblija Njegovih učenika. To je vjerojatno najveći razlog zbog kojeg bismo trebali proučavati Stari zavjet. Isus se tijekom svoje službe pozivao na njega kako bi potvrdio vrijednost svojih uvjerenja. On je na početku svoje službe, u subotu, u sinagogi u svojem rodnom gradu Nazaretu, ustao da pročita ulomak iz proroka Izaije tvrdeći da se te riječi ispunjavaju u Njegovom radu (Luka 4,16; Izaija 61,1.2). Isto tako, nakon krštenja, kada ga je davao kušao, Isus je uporabio starozavjetne ulomke kao svoje oružje protiv đavoljih napada. (Vidi Luka 4,1-13 i Matej 4, 1-7 te citate iz Ponovljenog zakona 8,3; Psalam 91,11.12; Ponovljeni zakon 6,13.16; 26,10; Jošua 22,5; 1. Samuelova 12,2.) 

Sve to govori nam i o značenju Starog zavjeta i potrebi da ga proučimo. Upravo zbog toga drago nam je da vam možemo ponuditi na čitanje ovo ilustrirano izdanje Starog zavjeta koje je za sve vas priredio Josip Samardžija, upravnik župe Sv. Lovre mučenika iz Petrinje

U Zagrebu 17.07.2016. Nenad Grbac 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/starizavjet.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Osmine", Miroslava Pelikana



----------------------------------------


Kako pisati dobru poeziju? 


Moć poezije sakriva se upravo u činjenici da ona više nego neke druge književne vrste izaziva čitateljeve emocije, te u slučaju da je dobro napisana i pogođena ostaje trajno upisana u umu čitatelja.

Da je to zaista tako govori nam i činjenica da će se većina onih koji čitaju poeziju na samo spominjanje Tina Ujevića ili Vesne Parun, prisjetiti i na stihova pjesama "Svakidašnja jadikovka" ili "Ti koja imaš ruke nevinije od mojih".

Znam da ću vas razočarati kad kažem da recept za pisanje dobre poezije ne postoji. Najveći dio magije stiha sakriva se u pjesniku, njegovom životnom iskustvu, inspiraciji, životnom veselju, razočaranju ili očaju. Neki ljudi sve to ili taj talent, životno iskustvo i inspiraciju, jednostavno imaju u sebi, bez obzira što možda nikad u životu nisu napisali nijednu pjesmu, a neki ne, bez obzira što su možda napisali stotine ili tisuće pjesama.

Drugi manji dio pisanja dobre i zapažene poezije je onaj zanatski dio. Stihovi moraju odisati svježinom, originalnošću, moraju stvarati intenzivno raspoloženje ili atmosferu. Riječi koje pjesnik koristi moraju imati i svoje značenje i zagonetnost. Svaka pjesma mora imati i svoj smisao i poruku. Pjesma mora imati i početak, sredinu i kraj. Ritam pjesme iznimno je važan… 

No, siguran sam da ste se upitali zašto sve to navodim u recenziji ili najavi zbirke poezije "Osmine", Miroslava pelikana. Odgovor na to pitanje zapravo je vrlo jednostavan. 

Zbirka poezije "Osmine" Miroslava Pelikana gotovo je klasičan primjer odmjerene, dobro napisane i vrijedne poezije, koja će vam već samim čitanjem pomoći da shvatite koliko truda, inspiracije i vještine treba da bi ste pisali poeziju. 

U Zagrebu dana 08.07.2016. Nenad Grbac 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/pelikan7.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 10 '17
Osvrt na knjigu - "Turci medu nama", Borisa Golića



----------------------------------------


Predgovor knjige "Turci medu nama" 

Uopće ne znam kako je do mene došao taj Turčin, Osman, ili kako se već zove. Pored svih tih Nijemaca, Austrijanaca, gdje me baš on nađe. Jednog dana je došao na moja vrata i pozvonio. Već sam mislio da je on nekakva izbjeglica, ali ne, netko mu je rekao i spomenuo da se s nama Hrvatima, on treba družiti, da je ovdje dobrodošao i on je došao. Ali zašto i kako baš meni. Ja više i nisam za neke poslove. 

Čekam prijevremenu mirovinu, uplaćujem si mirovinski staž od 560 kuna i briga me za poslove, poduzetništvo i za cijeli poslovni svijet. Ali što kad mi je taj Osman došao. Mora da ga je dnevna politika ovdje donijela i on bi ovdje nešto svoje prodavao, ali što? Sve mi ovdje imamo, na ničemu mi ne oskudijevamo, samo trebamo imati više novaca i kupit ćemo mi i ono što nam treba, ali i ono što nam ne treba. I on mi u početku ponudi da mu nađem prostor za njegovu tvrtku koja bi zapošljavala 1.000 ljudi. Međutim, to kod nas i nije tako lako. Deklarativno postoji zanimanje za ulaganjem, a onda kada se to treba obaviti, onda je na 1.000 zapreka i prepreka. Stoga mi on ponudi da prodajem ženske higijenske uloške, ali je i sa time mnoštvo problema. 

Citat: 

"Vremena se mijenjaju, pa kad nema Nijemaca, Talijana, Amerikanaca ili Austrijanaca u našim životima, i kada nam oni ne upravljaju našim životima, tada su dobri i Turci, njihovi gospodarstvenici i Erdogan. Samo da ulože ili investiraju svoje novce u nešto kod nas. Neće baš u nekakvu proizvodnju, ali hoće u naše marine, u naše hotele i u naš zdravstveni turizam, ma što to bilo i što nam to značilo. Stoga, ne možemo mi onda mrziti Turke, a i ta mržnja je iracionalna i proistječe iz 15 stoljeća. Odavno smo prestali mrziti Rimljane, Hune, Avare, Tatare, Križare, Mletke, Talijane, Nijemce, Napoleona, Austrijance ili Mađare. Možda još nismo prestali mrziti Kraljeve žandare i pandure, Karađorđevu dinastiju i kamarilu, četnike Draže Mihajlovića, Šešeljevce, Miloševićevce i Arkanove horde zla i ostale Srbe, ali što ćeš takvi smo, kakvi smo i nema nam spasa. Nekoga mrzimo, a nekoga volimo. Kakva nam se prilika ukaže i ako nam se ukaže dobra prilika, onda ćemo je valjda iskoristiti. 
Samo i mi imamo probleme sa samim sobom: 

"I što još reći, nego da su oni bili vjerski fanatici držali su se svog džihada ili svetog rata protiv nevjernika i da su vjerovali u sudbinu i bili fatalisti. Što im sudbina da, tako će biti. Ako treba dati život, oni će ga dati, bez pitanja. I zato su žarili i palili po cijeloj Hrvatskoj i to su vrijeme naši povjesničari nazvali vrijeme turskih nevolja, turskog vjekovnog mraka i raznih katastrofa. Za njih se govorilo kud prođoše, nesreću posijaše. Pa su stoga naše majke, bake i prabake plakale kad su im odvodili sinove i kćeri i govorile: 

"Sine ili kćeri moja, nemoj majku zaboravit!" 

I tko mi je kriv što mi se nešto takvo urezalo u pamćenje i imam animozitet naspram Turaka? Što Turke samo i jedino doživljavam u kontekstu i naslijeđu iz prošlosti, a ne iz sadašnjosti i svijetle nam budućnosti. Mora da je to produkt i rezultat mog nacionalnog samoodređenja i naše tragične prošlosti."

Boris Golić 



----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic21.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 10 '17
Osvrt na knjigu - "Lanterna moje duše", Tanje Repinac





----------------------------------------


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "LANTERNA MOJE DUŠE" TANJE REPINAC 

Može li se riječ pretvoriti u tišinu, može li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, može li duša poricati sebe? 

Možda može, možda ne, ne znam, dok se promatramo u ogledalu vremena, dok ispitujemo konture svog lica, dok zamagljenim očima gledmo stvarnost - sve je moguće. Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega? 

Ova slova što se nižu, kao da su pobacana na tamnoj pučini života, kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj. 

Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti i tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još, ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa. 

Odavno čovjek shvaća, da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno čovjek shvaća, da mir dolazi iz njega, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora, odavno je čovjek shvatio, da ono što leži u njemu, čeka samo pravi trenutak da povede njegov život onim smjerom za kojeg je rođen. 

Traži se čovjek godinama, pronalazi se u sekundama, a to su trenuci kad sastavlja kaleidoskop Života i srce mu zabljesne u vatri spoznaje. 

Jadranka Varga, pjesnikinja 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 7 '17
Osvrt na knjigu - "Kad stih je žedan rime", Željke Košarić - Safiris





----------------------------------------


Prepoznavanje "noći duše"

 

Ne postoji čovjek koji nije prošao kroz "noć duše", koji nije iskusio onaj duboki ponor u koji povremeno upadnemo dok kročimo stazom života. Nazivaju ga i ponorom očaja.

 

Nemoguće je izbjeći ga, a samo snaga duha određuje hoćemo li se iz njega izvući. Mnogi, na žalost, ostaju u njemu, a da ga nisu ni svjesni. Jednostavno kažu "C'est la vie!".

 

Posebno je pjesnicima i drugim kreativnim dušama teško kad se nađu u prostoru bez riječi, boje i glazbe. Željka Košarić - Safiris je u svojoj novoj zbirci pjesama majstorski i zrelo opjevala svoje iskustvo gubitka inspiracije koji ju je odveo da zaroni još dublje u sebe i luta u samoći svojeg unutarnjeg svijeta sve dok nije otkrila da je sve zapravo tamo i da nikad nije nestalo.

 

Nove spoznaje Svjetla su izniknule iz prividne Tame, a njena poezija nas kroz njeno proživljeno iskustvo prema kraju zbirke vodi do jasnih trenutaka prisutnosti pretočenih u stihove. I nije vrijednost ovih pjesama toliko u njenom osobnom pjesničkom hodočašću koliko njeni stihovi prenose mudrosti puno dublje i drevnije od prolaznih oscilacija života.

 

Tko će pažljivo čitati, zapravo dozvoliti si da osjećajno uroni u Safirisinu poeziju, i sam će osjetiti pomake u svojoj duši, osjetit će "prepoznavanje". No, više je to od rezonancije s vlastitim iskustvima - ova zbirka je doista duhovni melem, i putokaz za svakoga tko upravo sada prolazi kroz "noć duše", jer vrlo je utješna spoznaja da će se "žedan stih" doista obilno napojiti rimom.

 

Boris Pecigoš, dipl. slikar


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/safiris3.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 7 '17
Osvrt na knjigu - "Kad stih je žedan rime", Željke Košarić - Safiris





----------------------------------------


Prepoznavanje "noći duše"

 

Ne postoji čovjek koji nije prošao kroz "noć duše", koji nije iskusio onaj duboki ponor u koji povremeno upadnemo dok kročimo stazom života. Nazivaju ga i ponorom očaja.

 

Nemoguće je izbjeći ga, a samo snaga duha određuje hoćemo li se iz njega izvući. Mnogi, na žalost, ostaju u njemu, a da ga nisu ni svjesni. Jednostavno kažu "C'est la vie!".

 

Posebno je pjesnicima i drugim kreativnim dušama teško kad se nađu u prostoru bez riječi, boje i glazbe. Željka Košarić - Safiris je u svojoj novoj zbirci pjesama majstorski i zrelo opjevala svoje iskustvo gubitka inspiracije koji ju je odveo da zaroni još dublje u sebe i luta u samoći svojeg unutarnjeg svijeta sve dok nije otkrila da je sve zapravo tamo i da nikad nije nestalo.

 

Nove spoznaje Svjetla su izniknule iz prividne Tame, a njena poezija nas kroz njeno proživljeno iskustvo prema kraju zbirke vodi do jasnih trenutaka prisutnosti pretočenih u stihove. I nije vrijednost ovih pjesama toliko u njenom osobnom pjesničkom hodočašću koliko njeni stihovi prenose mudrosti puno dublje i drevnije od prolaznih oscilacija života.

 

Tko će pažljivo čitati, zapravo dozvoliti si da osjećajno uroni u Safirisinu poeziju, i sam će osjetiti pomake u svojoj duši, osjetit će "prepoznavanje". No, više je to od rezonancije s vlastitim iskustvima - ova zbirka je doista duhovni melem, i putokaz za svakoga tko upravo sada prolazi kroz "noć duše", jer vrlo je utješna spoznaja da će se "žedan stih" doista obilno napojiti rimom.

 

Boris Pecigoš, dipl. slikar


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/safiris3.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 7 '17
Osvrt na knjigu -  "Bog i Hrvati", Vladimira Biondića





----------------------------------------


Predgovor knjige "Bog i Hrvati" 


U književnoj teoriji lirika obuhvaća kraća književna djela u stihovima u kojima pjesnici izražavaju svoje osjećaje i poglede na svijet. Lirske vrste su najčešće napisane u obliku pjesme. Lirske se pjesme mogu podijeliti tematski pa postoje vrste: ljubavna pjesma, pejzažna pjesma, misaona ili lirsko refleksivna pjesma, socijalna pjesma, domoljubna pjesma i duhovno-religiozna pjesma. 


Također postoje i tradicionalni oblici pjesama koji su nastali u staroj Grčkoj. Te su pjesme imale točno određenu namjenu, npr. prilikom obreda i sl. To su: himna, oda, ditiramb, elegija, epitaf, epigram i idila. 


Sve te pjesme imaju svog konzumenta koje se nalazi u pojedinim ljudima u njihovim sklonostima prema određenoj vrsti lirike. Međutim, samo domoljubne pjeme imaju kolektivnog konzumenta, a to je narod, kategorije nacija. I u pravilu čitalački doseg domoljubnih pjesma zadržava se unutar državne granice koja uokviruje pojedini narod i, ako je ima, njegovu dijasporu. 


U povijesti brojnih naroda snaga njihovih domoljubnih pjesama odigrala je ključnu ulogu u uspostavi duhovnog jedinstva nacije, a posebno u dramatičnim situacijama u kojima su se znali naći, a ponajprije u obrambenim ratovima. 


Tako su u hrvatskoj povijesti tri pjesme koje slobodno možemo nazvati "toponimskim" (ciljanim na određeni prostor) odigrale izrazito veliku ulogu u opstanku nacionalnog identiteta, a to su Gundulićeva pjesma Himna slobodi, pjesma Zemljo krasna, Istro mila i pjesma Lijepa naša domovino, koja je proglašena i hrvatskom himnom. U hrvatskoj povijesti mnogo je toponimskih pjesama, ali ove tri spomenute najviše prednjače. 


Pjesma Ivana Gundulića Himna slobodi


O lijepa, o draga, o slatka slobodo

Dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do, 

sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti! 


Ova pjesma stoljećima je hrabrila Dubrovčane i Dubrovačku Repuliku da ustraju u borbi za slobodu. 


Ono što je Himna slobodi značila za Dubrovnik, to je pjesma Krasna zemljo značila za Istru. 


Krasna zemljo 


Krasna zemljo, Istro mila


dome roda hrvatskog! 

Dobrim dijelom zahvaljujući i ovoj toponimskoj pjesmi, zadržan je hrvatski nacionalni identitet u Istri. 


Što je pridonijela pjesma Lijepa naša domovino hrvatskom opstanku to je opće poznato. 


Kad srce naroda ubrzano kuca - tad se iz duše i grla širokog puka ore domoljubne pjesme. Domoljubne pjesme su jedina vrsta lirike koje su u funkciji - naroda, domoljublja, politike i sl. 


Narod koji ima tragičnu povijest, u pravilu ima i bogatu kolekciju domoljubnih pjesama. 


Evo i ova knjiga našeg dragog prijatelja Vladimira Biondića, nepatvorenog domoljuba i talentiranog pjesnika zaživljava kao nova kolekcija domoljubnih pjesama, stvaralaštvo kojih je inicirao Domovinski obrambeni rat. 


Zahvaljujem se prijatelju VLadimiru Biondiću što je svojim domoljubnim pjesmama pridružio i tri rukoveta pjesama drugih autora i to: autorice koja živi u Australiji i čije srce uvijek uzbuđeno kuca za njenu domovinu gospođe Marije Dubravac , potom i pjesnika Mate Čavara koji je nedavno preminuo, a cijeli život je u srcu nosio svoju Hrvatsku, kao i rukovet mojih domoljubnih pjesama. 


I zato, neka nitko ne dira Lijepu našu, zauvijek i za sva vremena - od nje prste dalje! Jer…boj se onog tko je viko bez golema mrijeti jada…! I ne zaboravite - imamo i pjesnike, koji će, ako zatreba, i njihove mrtve kosti pretvoriti - u nove bojovnike! 


Mile Prpa 


----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic13.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 7 '17


Zlatko Lukić: 'ZBOG PISANJA SAM ČESTO BIO NESHVAĆEN, ALI SE NIKAD NISAM PREDAVAO'




Foto: Ivana Miletić

 

Mnogo je godina prošlo od kada je Zlatko Lukić napustio Banjaluku, ali bosanski običaji, jezik i kultura, teme su kojima se uvijek rado vraća i nadopunjuje ih. Vrijeme mladenaštva provedeno u Banjaluci ostavilo je na njega neizbrisiv trag i odredilo ga i kao osobu i kao književnika. Radio je kao novinar i u Švedskoj i Norveškoj, ali dio njega zauvijek je ostao u njegovoj banjalučkoj ulici u kojoj je odrastao i srastao sa svojom rajom koja mu se toliko podvukla pod kožu da je postala neiscrpna tema njegovog stvaralaštva. Ovaj rođeni Zagrepčanin koji živi na otoku Braču, nedavno je u Sarajevu u sklopu međunarodnog sajma "Knjiga 2016" predstavio svoje drugo dopunjeno izdanje Bosanske sehare, vrijednog djela koje će budućim naraštajima ostaviti kao svojevrsni kulturološki zalog koji će im svjedočiti o drevnoj bosanskoj kulturi, jeziku i običajima ljudi. Osim što je književnik, Zlatko Lukić je multikulturalist, kozmopolit i avanturist, u životnom i misaonom smislu. Njegove misli neprestance lutaju i traže nove izazove koji zadiru u najskrivenije kutke ljudskog življenja i njegovog kulturno-povijesno postojanja, a vagabundo koji čuči u njemu, tjera ga da neprestano istražuje nova mjesta i u njima traži bit svojeg ljudskog i književnog postojanja, jer sva mjesta koja je obišao i u kojima je boravio, duže ili kraće vrijeme, nadahnula su ga na nove pothvate koje je perom pretakao u svoja nova književna djela, drame, romane, novele, eseje.


Što Vam znači knjiga Bosanska sehara u koju ste uložili mnogo strpljenja i vremena, a u razgovor uključili mnogobrojne sugovornike koji su vam prenosili svoja drevna znanja?

 

Prvo da objasnim što je sehara. To je škrinja u kojoj su se čuvale knjige, odjeća, djevojački miraz i uopće sve dragocjenosti u jednoj bosanskoj kući. Dalmatinski bi se moglo reći da je to bavul. Želja mi je bila da od zaborava spasim mudrost Bosne, njene ljude i njihov duh. Godinama sam putovao kroz Bosnu i po njenim kavanama, parkovima i raznim obiteljima slušao i zapisivao stoljetnu mudrost svih naroda koji žive u njemu. Ali, budući je Balkan stjecište svjetskih putova, sudar Istoka i Zapada, uvijek je vrlo rizično biti osoba koja u kavani sluša i nešto zapisuje. Dešavalo se da sam zbog toga bio sumnjivo lice koje bez prava, poput špijuna, zapisuje tuđe misli i želi ih otrgnuti od njihovih vlasnika.

 

Dakle, djelo je svojevrsna sinteza bosanske kulture, jezika i tradicije. Ostaje mlađim generacijama kao svojevrstan zalog u kojem će moći čitati o nekom drugačijem životi i vremenu u kojem su živjeli njihovi stari? Je li to bila osnovna misao vodilja pri nastajanju ove knjige ili je u pitanju sasvim nešto drugo?

 

To moje djelo već je od mnogih prijatelja po peru ocijenjeno kao remek-djelo pa čak i epohalno. I sama činjenica da je to drugo izdanje jedne knjige (koja, usput, ima 750 stranica) govori o ogromnom interesu i želji za spoznajom zajedničkog smisla postojanja. Potomci moraju znati misli svojih predaka jer to stvara kontinuitet zrelosti i smisla njihovog života. Znate; samo treba znati dobro slušati narod Bosne; narodni gen je zaista prebogat iskustvom i duhovitošću. Ono što narod jednom upamti i zapiše u svoje gene dugotrajno je i vrjednije od djela najvećeg pisca.

 

Što je to što vas toliko fascinira u bosanskoj kulturi, životu i običajima „malog i velikog“ čovjeka da se stalno vraćate toj temi, istražujete je godinama do najsitnijih detalja i pretačete je u pisano djelo koje kao neizbrisiv trag ostaje budućim generacijama, ne samo s tog područja već i šire. Težite li vi pri tom rođenju novog djela ili pak osobnoj besmrtnosti?

 

Ljudi trebaju imati na umu da je BiH konglomerat nacija koje su stoljećima egzistirale u harmoničnom suživotu. U Bosni nema grada u kojem ne živi barem četiri nacije, Bošnjaci, Hrvati, Romi, Srbi ili Židovi. Ta multinacionalnost zemlje dala je i multikulturalnost koja je učinila bogatim i atraktivnim život u Bosni i dala pečat njenom identitetu. Zato je prirodno da čovjek zaroni u mnoštvo ideja takvog života i iznjedri ljepotu koja spava u zajedničkom snu svih ljudi jedne od moje dvije domovine. Prvih šest romana, a i tri drame prije toga bile su ogledalo takvog života i zasigurno će ostati uvijek u dušama onih mojih čitatelja koji su u njima prepoznali i svoj život.

 


 

Što se u Bosni promijenilo u odnosu na vrijeme kad ste vi tamo živjeli, ima li još uvijek tamo vaše banjalučke raje?

 

Smatram da smo mi koji smo živjeli u Bosni bili bogatiji od ostalih država koje su nas okruživale jer smo bili svjedoci drugačijeg oblika života nego što je tek jednonacionalno okruženje. Međutim, kataklizma koja je slijedila od 1990., velike migracije na ovim prostorima u mnogome su izbrisale i zatomile sve one oblike života koji su bili sasvim prirodni u Bosni. Budući se više nisam vratio u Banjaluku, kao ni mnogi moji prijatelji i rodbina, taj grad za mene više nije ono što je nekada bio. Grad čine ljudi, ali tih ljudi više nema. Teško mi je zbog toga, ali svoj život sam sada nastavio na Braču.

 

Iz pojedinih izjava može se iščitati nostalgija za prošlim vremenima provedenima u Banjaluci, a s druge strane mnogo putujete, kozmopolit ste i vrlo se brzo asimilirate u novu kulturu. Kako nam to tumačite?

 

Ako se ima na umu da sam više od pola života živio u podneblju multikulturalnosti nije se nimalo teško adaptirati na neko novo „mjesto pod suncem“. Ja sam a priori veliki eurocentrik i eurofil. Za mene vrijedi ona povijesna činjenica: Europa je centar svijeta i centar razvoja civilizacije od antičkog Rima do danas. Pa kad je već tako zašto ne bih upoznao sve cigle u zgradi koje čine Europu. Bio sam u svim europskim državama osim Irske i Islanda i bilo gdje da dođem držim se one stare židovska izreka koja kaže: U svakoj zemlji gdje se nađeš – ponašaj se kao da si rođen u njoj.

 

Koliko ste knjiga do sada napisali i koja je njihova tematika? Što vas je inspiriralo i potaklo da obradite teme koje su zastupljene u vašim knjigama? Koju od njih smatrate remek-djelom i zašto?

 

Počeo sam pisati pripovijetke i pjesme i za oba žanra sam nagrađen, a prije nego li sam ih i objavio, izvedene su tri drame; Crveni kesten, Djeca noći i Hibernatori, od kojih je ova treća drama nagrađena. Od objavljenih djela tu su prvo ona koja su vezana za period mog života u BiH: Bosanski trokut, Banjalučka trilogija, Bosanska sehara (2 izdanja), Posrtanje knjige (2 izd.) Karađoz (2), Kino Bosna (2), zatim slijede: Katarza (nagrađeni roman), Bosanski rodoslovi (genealogija), Zagrljaj (poezija u prozi), Izgubljena generacija (pripovijetke), Nauk nebeski za narod bosanski (drama, nagrađena), Više od ljubavi (novela), Znameniti Rimljani (genealogija) i Book of Kings (genealogija, na internetu). Ponoćni rituali u Hramu snova osobno smatram svojevrsnim remek-djelom. Roman smatram emotivno vrlo uspješnim jer je to jedna intimna priča o samospoznaji kroz ljubav u kojoj je smisao života uzdignut u rang duhovne kabale i alkemije. Upravo je dovršen i razmišljam kome ga ću poslati da ga objavi.

 

Vrlo uspješno i s mnogo emocija pišete i ljubavne pjesme. Jedna od njih je i Parižanka koju ste prema svemu sudeći posvetili voljenoj ženi. U njoj ste opisali svu ljubav i strast koju čovjek može osjetiti prema ženi, na stvaran, ali ipak na pomalo neobičan način jer staviti ženu u središte svojih misli i osjećaja očekivano je, ali tu ljubav i ambijentalno utkati u svaku poru pariške povijesti i kulture neočekivano je i prezanimljivo. Kako vam je pošlo za rukom da u jednoj pjesmi objedinite ljubav i na tako dojmljiv način opišete kulturu jednog grada? Koliko je žena i ljubav koja vas obavija inspirativna za vaš rad i može li se kazati da je ljubav ono što vas pokreće i navodi i na druga djelovanja?

 

Žena za mene nije samo ljudsko biće, ona je u mojim vizijama simbol života, a život je vrlo vrijedan i zbog toga ga volimo, onda žena kao tako moćan simbol mora biti uzdignuta u vječnost kakvu posjeduje jedan Grad Svjetlosti, grad Umjetnosti. Sa suprugom Ivanom sam bio prije nekoliko godina u Parizu, obilazili smo sva ona mjesta koja se spominju u pjesmi i svaki put, ma gdje bili ja sam spontano doživljavao otkriće da je smisao te ljepote upravo to što je dijelim s voljenim bićem – sa svojom ženom. Ljepota, kao i ljubav vrjednija je ukoliko se dijeli s nekim. Ako čovjek sam konzumira ljepotu ili voli jednosmjerno onda je to nepotpuno, tužno čak i besmisleno, A ako se ono što je uzvišeno dijeli s nekim, s dragom osobom – time to postaje još uzvišenije.

 

Sada ste već književnik koji je svojim stvaralaštvom zadužio mnoge, ali možete li se načas prisjetiti svojih početaka? Je li bilo teško razvijati se kao pisac, na koje ste prepreke nailazili i što je prevagnulo da duhovno, ali i ekonomski opstanete na ovom pomalo za to i teškom životnom području?

 

Sa šesnaest godina sam shvatio da želim postati književnik (mada sam prve pričice napisao već s dvanaest godina). Ako se čovjek želi baviti, kreativan biti, tada mora shvatiti da sve ostale aspekte svoga života treba dobrim dijelom podrediti toj svojoj ambiciji. Nađite mi umjetnika (u najširem smislu) koji je imao harmoničan, miran, konvencionalan život – mada je stvarao harmoniju, dizao buru svojim stvaralaštvom i bio je ekstravagantan. Zbog pisanja sam bio često neshvaćen, uskraćen, boem, ali sam i dalje išao protiv vjetra, plovio sam uzvodno i preko uznemirenih voda. Ali sam uvijek išao naprijed, nikad se nisam predavao, bilo je teško, ali sam to shvaćao kao izazov, a ne kao kamen spoticanja.

 

Koja biste profesionalna iskustva podijelili s mladim kolegama koji se tek žele afirmirati kao književnici i koju biste im poruku ovom priliko odaslali?

 

Čovjek treba što prije shvatiti da je pisanje njegova stvarna potreba, da on piše kako bi ostao živ, a ne da živi za pisanje. Isto tako, vrlo, vrlo je važna, upornost i nepokolebljiva vjera u sebe. Kako sam jednom napisao: Budućnost je ostvarljiva samo za istrajne duše. Zatim treba putovati, stalno putovati, upoznavati nove kulture, otkrivati „bijela područja“ na karti Svijeta. Možda je najvažnije: svakodnevan rad. To znači, Nulla sine dies linea. – kako bi stari Rimljani rekli: Ni jedan dan bez crte. Vrijedi napisati barem jednu-dvije rečenice, barem pasus-dva, ili stranicu-dvije dnevno. Kontinuitet rada stvara samodisciplinu, odgovornost prema sebi, daje rezultate, riječi se gomilaju, tekst se umnožava i onda je lako izbaciti i brisati ono što se pokaže kao loše napisano… Uostalom, ako čovjek ima dovoljno dragulja u sebi, ti dragulji moraju jednom zablistati.

 

AUTOR: ANITA PALADA


Preuzeto s adrese: http://www.lokal.hr/


-------------------------





Onako usput ćemo dodati i da je Zlatko Lukić na portalu Digitalne-knjige.com objavio 

4 knjige. To su redom: 


Posrtanje knjige 


http://www.digitalne-knjige.com/lukic.php


Karađoz


http://www.digitalne-knjige.com/lukic2.php


Kino Bosna


http://www.digitalne-knjige.com/lukic3.php



Bosanski trokut


http://www.digitalne-knjige.com/lukic4.php



Svaku od tih četiri knjige možete uz pomoć priloženog linka i preuzeti 

i pročitati. Ako vam se sadržaj knjiga svidi zahvalite se Zlatku, koji vam 

je i omogućio besplatno preuzimanje knjiga.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

     


Feb 3 '17

Neznanje je moć, a političari, bankari i megakorporacije to dobro znaju



 

Kako ljudi ili kompanije šire neznanje i zamrače znanje? Postoji termin koji definira ovaj fenomen.

 

Robert Proctor, povjesničar znanosti sa Stanfordskog sveučilišta počeo se baviti duhanskim kompanijama i njihovim širenjem nedoumica oko toga uzrokuje li pušenje rak, piše BBC Future.

 

Proctor je otkrio da duhanska industrija ne želi da mušterije znaju da je njihov proizvod štetan te su potrošile milijarde dolara na prikrivanje štetnosti pušenja. Ta ga je potraga nagnala da stvori riječ za namjerno širenje neznanja: agnotologija.

 

Dolazi od agnosis, grčki za neznanje, i ontologije, grane metafizike koja se bavi prirodom bića. Agnotologija je proučavanje namjernih djelovanja širenja neznanja i prevare, obično da se proda neki proizvod ili dobije naklonost.

 

"Istraživao sam kako moćne industrije neznanjem prodaju svoje proizvode. Neznanje je moć... a agnotologija je namjerno stvaranje neznanja. Otkrio sam tajni svijet povjerljive znanosti te smatram da bi povjesničari na ovo morali obratiti više pozornosti", kaže Proctor.

 

Neologizam je stvoren 1995. godine, iako se većina Proctorovih analiza dogodila u proteklim desetljećima.

 

Proctor objašnjava da se neznanje može širiti pod krinkom uravnotežene debate. Ideja da će uvijek biti dva suprotna pogleda ne rezultira racionalnim zaključkom. Tako su duhanske kompanije uz pomoć znanosti učinile da njihov proizvod izgleda bezopasno, a danas to koriste oni koji ne vjeruju u klimatske promjene.

 

Novo doba neznanja

 

"Živimo u doba radikalnog neznanja te je čudno da ikakva istina dolazi do nas", smatra Proctor. Upozorava da iako je znanje dostupno, to ne znači da mu se pristupa.

 

Proctor je otkrio da se neznanje prvo širi kad ljudi ne razumiju koncept ili činjenicu, a zatim kad interesne skupine naporno rade da oko određene teme stvore zbrku. Znanstveno nepismeno će društvo biti ranjivije na takve taktike.

 

"Bitka nije samo oko klimatskih promjena, već oko toga je li Bog stvorio zemlju, ima li vlada pravo regulirati industriju, treba li zelenima dati moć, itd. Ne radi se samo o činjenicama", kaže Proctor.

 

Odlučivanje za sebe

 

David Dunning sa sveučilišta Cornell također proučava neznanje. Dunning upozorava da internet pomaže u širenju neznanja, jer tamo svatko ima priliku biti stručan. "Mnogi će imati lažni dojam stručnosti. Trebali bismo se konzultirati jedni s drugima puno više nego što to inače činimo. Drugi ljudi nisu savršeni, ali njihova mišljenja mogla bi nam biti korisna u ispravljanju vlastitih pogrešaka, i obrnuto", upozorava Dunning.


Tko ima najviše koristi od neznanja?

 

Neznanje i neupućenost najvažnije je političarima. Naime to je jedini način da se većina njih zadrži u politici i dalje nastavi izrabljivati narod. Upravo zahvaljujući neznanju i neupućenosti moguće je obične ljude uvjeriti da je njihova sveta dužnost da plaćaju poreze i da ne budu upućeni u to kako i zašto se taj novac troši. 

 

Ono omogućuje i različite prevare tijekom izbora, mijenjanje i nadogradnju izbornih zakona. Zahvaljujući upravo tim i takovim izbornim zakonima Trump je pobijedio u Americi, iako je za njega glasalo 3 000 000 glasaća manje, nego za Hillary Clinton. Slična situacija je i u Hrvatskoj gdje nekim čudom ili voljom političara na Hrvatskim izborima glasaju ljudi, koji nisu rođeni u Hrvatskoj, ne žive u Hrvatskoj i nikad nisu bili dio Hrvatskog naroda.

 

Slične manipulacije naivnim narodom događaju se i tijekom izbijanja ratova kad se političari i mediji silom trude sotonizirati protivnika i psihički pripremiti obične građane da čine stravične zločine u ime politike i političara koji naravno ne rade za narod nego samo i jedino za sebe. Sve to doživjeli smo i mi u Hrvatskoj u Tuđmanovo vrijeme, sjetite se samo pregovora između Tuđmana i Miloševića, dijeljenja tuđih zemalja, praštanje ratnih zločina, privatizacije, pljačke i osiromašenja stanovnika Hrvatske. Danas doživljavamo sličnu situaciju zahvaljujući uglavnom desničarskim strankama i navodnoj predsjednici, koju su izabrali upravo oni koji nikad ne bi trebali glasovati u našoj zemlji.

 

Neznanje i neupućenost megakorporacijama je također važno. Naime to je jedini način da normalnim ljudima za mnogo novaca prodaju robu ili proizvod, koji nema tu vrijednost ili vrijedi jako malo.

 

Neznanjem i manipulacijama najviše se služe i Banke i Osiguravajuća društva, koja građanima uporno prodaju maglu i dobro zarađuju na tome. Primjer kredita u Švicarskim francima samo je jedan od primjera u kojim banke i političari, koji donose zakone, koji samo bankama odgovaraju legalno, svjesno i bez ikakvog srama pljačkaju građane.

 

Agnotologija možda i je potekla iz industrije duhana, ali danas su ta riječ i proučavanje ljudskog neznanja potrebniji nego ikad.



Preveo i nadopisao: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

 

Feb 2 '17