O podrijetlu Boškovićevom i njegovom engleskom iskustvu




Napisao:Zlatan Gavrilović Kovač


Niti od jednog velikog nam sina Hrvatskog naroda nije sačuvana tolika i tako zanimljiva korespondencija kao sto nam je od našega Ruđera Boškovića. Nešto poradi njegovih brojnih osobnih kontakata sa osobama od europske znanosti, učene knjige, diplomacije, Crkve i Dvora sve tamo od Rima, Milana, Beća pa do Pariza, Londona, Petrograda i dalekog nam Carigrada, a nešto poradi njegova svestrana zanimanja ne samo za strogo znanstvene probleme europske znanosti nego i poradi njegova zanimanja za posve moderna i svjetovna zbivanja, ono je desetak tisuća njegovih pisama koja su do nas došla jedna od najbogatijih korespondencija u Europi 18 stoljeća. U toj se bogatoj korespondenciji određuju različne strane njegova života ali i života njegova vremena i njegova Grada tako da ona nije važna samo poradi našeg Boškovića samog. Mnoga njegova pisma koja nisu određena za javnost i koja su višeput i štonoriječ posve intimna najpouzdaniji su izvori za povijest Dubrovnika a i za njegove odnose sa stranim svijetom kako na Mediteranu, dalekom istoku tako i dalekom Zapadu.

  

Mi ćemo danas u ovom predavanju o našemu Boškoviću, pored svega ostalog izreci ponekoju riječ o književnom radu Miss Ellis Cornelia Knight koja nam je ostavila o Boškoviću više podataka no ma koji drugi engleski i bilo koji drugi književnik. i poradi svega toga ona zaslužuje da se ovdje spomene jer je rijetko koji stranac u njezino doba s toliko oduševljenja i simpatijama govorio o Hrvatima, napose o Dubrovčanima.

  

No najprije kažimo ponešto o suvremenoj recepciji ovog Dubrovčanina. Ako kritički pogledamo suvremena enciklopedijska izdanja objavljena na engleskom jeziku u posljednjih tridesetak godina o učenim ljudima europske znanosti 18 stoljeća onda mi vidimo da nam se ime našega sina rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Tako ime našega Rudzera se ne spominje niti u enciklopedijskim izdanjima kao sto su The Concise Encyclophedia of Western philosophy and philosophers koju je uredio izvjesni J.O. Urmson izdane u Londonu 1960 godine, niti u rječniku A Dictionary of philosophy kojeg je uredio Thomas Montner izdane u Oxfordu 1996 godine niti u nekim enciklopedijskim izdanjima kao sto su Wagnalls New Enciclopedia izdane u New Yorku 1971 godine. S druge nam pak strane niti ruski izvori ništa bolju sliku ne daju da se ime našega najboljeg muza ne spominje niti u utjecajnoj Povijesti filozofije na ruskom jeziku u redakciji Aleksandrova, Bihovskog, Mitina i Judina, a valja nam također spomenuti, niti u predavanjima iz povijesti filozofije iz 1805/6 i Povijesti filozofije Wilhelma Hegela, a niti također u utjecajnoj Rusellovoj Povijesti zapadne filozofije iz 1946 godine u kojoj ima Russel riječi vipe i za Bogumile ali ne i za našega nam Boškovića.

 

U Multibiografiji o Jezuitima izdane u Parizu 1991 godine a prevedene na engleski u Londonu 1995 godine Jean Laconture spominje Boškovića tek posve nakratko u poglavlju o Teliardu de Shardenu u smislu da paleontologija za razliku od astronomije, matematike ili kartografije nije bila jezuitska specijalnost te da Telijard u neku ruku štonoriječ nije dotakao tu briljantnu galaksiju izuzetnih učenih ljudi kakvi su bili Kristofus Klasius, Atanasius Kirser ili otac Ruđer Bošković. i konačno, spomenimo i utjecajnog Johna Gribbina koji je objavio rad pod naslovom Science, A History 1543-2001 izdan u Londonu 2002 godine koji je imao velike ambicije prezentirati sve bitne razvojne tendencije zapadne europske znanosti od Renesanse do danas, također niti jednim jedinim izrijekom ne spominje ime velikog nam muza mada je nas Ruđer učenima danas poznat kao onaj koji je zajedno sa svojim prijateljem Marinom Sorkočevićem secuci po Rijeci Dubrovackoj došao na misao o mogućnosti sinteze Leibnizove i Newtonove koncepcije strukture materije sto nam sve  jasno pokazuje da je Ragusa prije mnogo stoljeća bila na visini tadanje aktualne europske filozofske i prirodoznantvene problematike.

  

I ne samo to nego nam se, što je još i teže, danas, s druge pak strane, oduzima i ime i istinsko podrijetlo našem Hrvatu. Tako u oxfordskom Rječniku filozofije, Oxford dictionary of philosophy, kojeg je uredio izvjesni Simon Blackburn stampana u Oxfordu 1996 godine stoji zapisano: “Bošković Ruđer Jozef 1711-1787, jezuit, matematičar i znanstvenik. Rođen je u Dubrovniku od srbijanskih i talijanskih roditelja, Ruđer Josip Bošković bio je obrazovan u Rimu i postade profesor matematike na  Colegium Romanum 1740 godine.” Da nas Ruđer nije nikakav istočnjak a još manje Talijan  prema svom podrijetlu to je posvema jasno ućenima ljudima danas, a da je tome tako govori i ogranak dubrovačke porodice Bošković koja i danas postoji u Dubrovniku i koja je svagda bila ništa drugo doli Hrvatskoga roda i časti. Da je do ove zbrke i pomutnje došlo od ranije možda je razlog tome treće dvojezično divot izdanje s paralelnim engleskim prijevodom Boškovićeve Teorije Prirodne Filozofije stampqnim u Londonu 1922 godine kada je srbijanski filozof Branislav Petronijević zajedno sa Nikolajem Velimirovićem, budućim vladikom Nikolajem pripremio za skampu prijevod Boškovićeve Teorije. Naime ima pet izdanja ova Teorije. Prvo izdanje štampano je u Beću 1758 godine, Drugo u Veneciji 1763, Treće kako rekosmo u Londonu 1922, Četvrto izdanje na engleskom jeziku u Americi 1066 i konačno Peto izdanje, također dvojezično latinsko-hrvatsko, u Zagrebu 1974 godine i čini nam se da je ovo posljednje i najbolje.

  

Pored bogate literature  o životu i djelu Ruđera nam Boškovića još smo mi daleko od toga da imademo potpunu i definitivnu njegovu biografiju. Grada još nije prikupljena, dobar dio njegove korespondencije još je razasut svojekako po stranijem knjižnicama, privatnim zbirkama, a mnogi dragocjeni podaci razbacani su svojekako u raznijem književnijem djelima, memoarima i pismima velikijeh ljudi svih narodnosti s kojima je Bošković dolazio u dodir.

 

To osobito vrijedi za njegov boravak u Engleskoj gdje je proveo sedam mjeseci, od svibnja 24. do 20 prosinca 1760 godine. U svojim pismima iz Engleskog perioda Bošković priča o engleskom životu i običajima, o engleskom jeziku kojeg ući sa svojim domaćinom, denoveskim ministrom Agenom, spominje osobito razlike između izgovora i ortografije te opisuje engleski način izgovaranja latinskijeh rijeci. Zatim govori o sudstvu i pravdi, o ratnoj mornarici, o društvenijem zabavama i teatru u Oxfordu i Tunbridu, o londonskoj klimi i magli, o modi i vlasuljama, o engleskim ženami, o njihovoj obrazovanosti, samostalnosti i čestitosti. Na primjer, on piše o londonskom Spomeniku, The Monument koji je podignut na spomen požara iz 1666. Zanimljivo je medutijem, da ne primjećuje da se u natpisu na Spomeniku  okrivljuju isusovci, ali zamjerava nezgrapnosti latinskog teksta. U Kembridu stigase 5 studenog, Guy Fawkes Night, kada se u Citavoj Engleskoj slavi uspomena na neuspjeh lagumske urote,Gunpowder plot 1605 godine, za koju su se katolici smatrali odgovornima. Našemu je Boškoviću bila neugodna ta “ gran festa per conto della liberazione del timor di diventar cattolici” i kao isusovac bojase se da ne bude imao neprilika, ali u Kembriđu mu “odmah iskazaše svaku pažnju”. Osim  Londona, Kembriđa i Oksforda Bošković posjecuje zvjezdarnicu u Grinicu i opisuje tamošnje ulice, posjećuje rodnu kuću pjesnika Aleksandra Popea u Tvikenhamu. Jednom drugom prilikom priča kako su na nekom sastanku engleskih isusovaca uzvanici “pili u zdravlje Dubrovnika i svih Dubrovčana”- “bebbero alla salute di Ragusa e di tutti i Ragusei” ,pismo je datirano 17.novembra 1760 godine.

 

Bošković se također za svojega boravka u Engleskoj susreo sa  pjesnikom Barettijem koji se proslavio svojim telijansko-engleskim rječnikom a usto je bio poznata osoba u krugu dr. Donsona i koji je uređivao časopis  La frusta lettteraria u kojem su se vodile i takve diskusije kao sto je  i ona da i na ostalim nebeskim tijelima , a ne samo na Zemlji, imade vjerojatno nekijeh vrsta razumnijeh bićami i da Zemlja prema mnogim pravovjernim astronomima “ medu kojima  ću spomenuti samo oca Ruđera Boškovića, papinskog astronoma, ne pretpostavlja Ptolomejev sustav Kopernikovoj hipotezi, a kao kršćani ti astronomi odgovaraju onima koji još uvijek vjeruju u Gedeonovu zapovijed  i tvrde terra autem stat da Sveto Pismo govori prosječnoj inteligenciji ljudi, koji su  svi ljudi ali nijesu svi Boškovići ,” i quali sono tutti uomini ma non sono tutti Boscovich”. U jedanaestom broju svog časopisa Baretti raspravlja o pedagoškom djelu, namijenjenom odgoju mladica i on kaže : učeni ljudi nisu sretni zato sto su ućeni. Da bi čovjek bio sretan nije dovoljno znati da su Merkur i Mars planete manje od naše Zemlje i da se oko Saturna okrece lijepi krug mjeseca. "“Sve astronomsko znanje Boškovića i Bredlija lijepo je i dobro a sluzi da upravlja kormilom broda koji hrabro plovi ovim ili onim morem; ali…” i dalje, uz Boškovićevo ime Baretti tumači : “To je vjerojatno isusovac koji je dobro poznat u cijelom literarnom svijetu” Usput samo da napomenem da i sam Bošković upozoruje na opasnosti manjkavosti moderna naukovanja i naobrazovanosti te on u Posvetnoj Poslanici knezu i Bećkom Nadbiskupu i Kardinalu Kristoforu Grofu De Migazzi svoje Teorije Prirodne Filozofije piše: “Na vrhovnog Ravnatelja svetih tajni spada i ta briga da se u prvom poučavanju bezazlene mladeži koje svagda mora polaziti od proučavanja prirode, ne potkradu u nježne duše kriva i opasna načela koja bi mogla osjetno vjeru pokvariti ili je čak potpuno preokrenuti i iz temelja potkopati, što, nažalost vidimo da se nekako sudbinski zbiva svugdje u Europi, pa to zlo iz dana u dan sve vise preotimlje maha tako da su ti mladici usisali neka primamljiva, ali u stvari vrlo opasna načela te izgleda da konačno tek onda nešto znaju kad su i samog Boga i premudrog Tvorca i Ravnatelja svijeta izagnali iz svoje duše.”

  

Naročito je zanimljiv Boškovićev susret u Londonu ssa ruskim knezom Galicinom s kojim je razgovarao na nekom slavenskom jeziku: on kaže “ nostra lingua comune”. Bošković je naime Galicinu govorio hrvatski a ovaj ga je razumio te Bošković zaključuje da su “della stessa nazione”.

  

U svojim engleskim susretima jedan je posebno značajan a to je susret Našega nam Ruđera sa Miss Ellis Cornelia Knight koja  u svojoj Autobiografiji ostaviše o Boškoviću više podataka no ma koji drugi engleski književnik. Pored Boškovića ona je osobno poznavala Rajmunda Kunića, Marka Bruerovića i Antuna Sorga a zanimala se i za stariju dubrovačku književnost te je na engleski prevela jednu pjesmu ignjata Đurđevića.

 

Cornelia Knight bila je kći admirala  Josepha Knighta. Već kao dijete dobila je izvrsno obrazovanje i upoznala se sa engleskim velikanima onoga doba, dr. Johnsonom, Goldsmitom, Burkeom i rejnoldskom. Nakon očeve smrti 1775 lutala je Francuskom, italijom, Rimom i Napuljom krečući se u visokom drustvu. Upoznala je tako Ldy Hamilton i njenoj joj muza Sir Vilijama Hamilton koji je u Napulju bio engleski poslanik. Poslije bitke kod Abukira pridružio im se tamo i Lord Nelson. Nakon smrti svoje majke 1799 Cornelia je prešla sasvim pod okrilje supruga Hamiltona i 1800 vratila se s njima i s Lordom Nelsonom u Englesku. Dio je puta s njima putovala i napuljska  kraljica Marija Karolina, kći Marije Terezije. Zanimljivo je da je čitavo društvo prevezla od Ankone do Trsta ruska eskadra koja se sastojala od tri fregate i jednog briga i kojom je zapovijedao “grof Vojnović, Dalmatinac”, Count Voinović, a Dalmatian. Taj Vojnović koji je, piše ona, “prošle godine kod opsade Ankone vidio kako su Nijemci  zlostavljali njegov narod i uništili njegovu Zastavu, zavjetovao se, da nikada neće stupiti na kopno, i toga se zavjeta pobožno drži, jer nije uzvratio kraljičin posjet.”

  

Za našega nam Boškovića Cornelia Knight kaže da je “bivši isusovac, Dalmatinac iz Dubrovnika koji je grad na glasu sa svojih književnika i učenjaka” da se krece u “najboljem društvu” i da ga svi poštuju. Ona mu se divi kao matematičaru i astronomu ali i kao dobru latinskom pjesniku “ koji je poput mnogih drugih svojih zemljaka imao dar da velikom lakoćom ex tempore slaže latinske stihove”. Dva stiha iz njegova epigrama o planetima gdje se kaže da se Zemlja kreće između Marsa i Venere i kako je stoga prirodno da svijetom upravlja ljubav i rat, toliko su joj se svidjela da ih je prevela na engleski:

  

“Twixt Mars  and  Venus as this globe was hurled,    Tis plain that love and war must rule the world.”

  

Pišući 1835 ona kaže da bi trebalo izmijeniti ili radije popraviti te stihove ovako: “ So Boscovich has sung, but now ‘tis plain- that fear of war and love of money reign.” (Tako je pjevao Bošković, ali sad je prirodno da vlada strah od rata i ljubav za novcem)

 

U biografskim bilješkama kaže da je “Dubrovnik mala republika u Dalmaciji, na obalama Jadrana, slavna po radinosti svojih stanovnika i po jedinstvenosti svog političkog položaja” i zatim nastavljaše:

  

“Još nikada nisam upoznala Dubrovčanina koji ne bi bio nadaren i učen ( who did not possess genius and learning). Ona konačno o našemu ocu Boškoviću i presvetom  sinu hrvatskoga roda dodaje: “Bio je intiman s mnogima od prvih porodica Francuske, ali nikada ulizica. U odmakloj dobi odlučio je da posjeti svoj zavičaj i da obiđe majku koja je još bila na životu i u dobru zdravlju… Konačno je podjetinjio ali srećom je umro prije francuske revolucije koja bi ga bila lišila mnogih udobnosti.”

 


Priča o Sergeju Jesenjinu i psu Džimiju




I pjesma o Kačalovljevom psu Džimiju ima svoju veselu priču.

 

Pred dolazak na Kavkaz, u martu 1925, Jesenjin je zajedno sa piscem Borisom Piljnjakom posjetio Vasilija Kačalova, čuvenog glumca Hudožestvenog kazališta. Glumac je pamtio scenu: psić, star svega četiri mjeseca, veselo je lajao na pjesnika.

 

On ga je jednom rukom mazio po glavi, a drugom držao za šape i promuklim glasom govorio: "Vidi samo ti tu šapu, nikad nisam vidio takvu!"

 

Živahni Džimi se otimao, gromko lajao, a kad bi mu se ukazala prilika - liznuo bi Jesenjinu nos. A, on bi se branio: "Džimi je kao pijanac, stalno bi se ljubio".

 

Večer je brzo prošla u prijateljskom druženju. Glumcu se svidjelo to kako Jesenjin izgovara svoje stihove: prirodno i iskreno, bez grimasa, naprezanja, a na spokojnom licu vidjeli bi se osjećaji.


Nekoliko dana kasnije, Kačalovu su njegovi ukućani rekli da su dolazili Jesenjin i Piljnjak.

 

Pjesnik je nosio cilindar, rekao je da ga je stavio zbog svečanosti: donio je pjesmu posvećenu Džimiju. Ali, pošto predaji pjesme treba da bude prisutan i domaćin, obećao je da će doći drugi put.

 

Nije došao, a pjesmom se oglasio mjesec dana kasnije, u Bakuu.

 


-----------


KAČALOVLJEVOM PSU

 

Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.
O takve šape nitko neće naći…
I hajde sad na tišinu da lajemo mi
baš kada plav će mjesec zaći.
Za sreću, Džimi, daj mi šapu ti.

Oprosti, mili, i ne liži me tako.
Shvati bar ono što je najprostije.
Jer ne znaš ti da živjet nije lako
i da na svijetu dobro nije.

Tvoj gospodar je i slavan i mio.
Dom mu je prepun na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Baš kažem da ti si lijepo pseto.
Svakom u susret trčiš lakovjerno.
I ne pitajuć, ko prijatelj pravi,
grliš ga i ljubiš neizmjerno.

Mili moj Džimi, kod tebe, znam, ima
gostiju mnogo, skoro prava sila,
al najtužnija, među njima
da slučajno nije dolazila?

I doći će ona, kunem ti se 
i kada upreš u nju svoje zjene,
za sve što sam kriv i što nisam
lizni joj ruku ti umjesto mene.


------------

 

Uredio i napisao: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

Najbizarniji zakoni o sexu!



 

Je li sigurni da je vaš seksualni život zakonit i da se pridržavate svih zakona koje su idioti (političari) napisali? Bolje bi bilo da ste sigurni!

 

Pogodite u kojoj državi postoji zakon koji ženama brani da imaju više od dva vibratora u kući? Znate li da postoje države u kojim je i samo udvaranje protuzakonito?

 

Ovom prilikom odlučili smo se pozabaviti zakonima kojim se određuje što smijete i što ne smijete radit u seksu. Odmah na početku zaključili smo da je najbolje da se ne bavimo egzotičnim zemljama nego da pregledamo zakone navodno civiliziranih i navodno demokratskih zemalja.

 

I onda slijedi iznenađenje 99% najčudnijih zakona o sexu dolazi nam iz takozvane zemlje slobode odnosno SAD. Naravno da nismo imali prostora za svaki čudan zakon o sexu koji smo pronašli, te smo  neke od njih smo morali skratiti. 


Dakle, ovdje je potpun, popis vrlo čudnih seksualnih zakona koji vrijede u nekim državama zemlje navodne slobode (SAD ili sjedinjene američke države)!


Alabama

Incestni brakovi su pravno dopušteni .

Aljaska

Zabranjeno je voditi ljubav na gradskim ulicama (Fairbanks).

Arizona

Žene ne smiju imati više od dva vibratora u istoj kući.

Arkansas

Bezazleno udvaranje i "seksualne šale" između muškaraca i žena mogu biti kažnjene sa 30-dana zatvorom. (Little Rock.)

Kalifornija

Nezakonito je prodavati plišane predmete nalik ženskim grudima ("Boobie jastuci") u krugu od 1000 metara od autoceste.

Nitko se ne smije oblačiti kao žena bez pismenog dopuštenja šerifa. (Oraha, CA)

Kolorado

Muškarci koji rade u salonu za masažu moraju nositi bijelu odjeću. (Adams County).

Neudatim osobama sex je zabranjen.

Florida

Bračni parovi (ni pojedinačno) ne mogu sudjelovati u "sramotnom ponašanju"

Sve sex igračke su zabranjene.

Illinois

Ako prodajete reptila, morate uz njega dati pisano upozorenje koje glasi "Ne gurati nos ili ne ljubiti ih".

Zakonom je zabranjeno da se "tjeraju kuje" (odnosi se na pse)

Indijana

Protuzakonito je seksualno se uzbuditi u javnosti.

Iowa

Poljupci ne smiju trajati više od pet minuta.

Kanzas

Ilegalna "sodomija" uključuje oralni seks, ali analna penetracija prstom dopuštena je pod određenim okolnostima.

Kentucky

Seksualno uzbuđeni psi ne smiju maltretirati imovinu ili ljude.

Do 1975, ljudi koji nose kupaće kostime na gradskim ulicama morali su imati policijsku pratnju.

Louisiana

Nekrofilija (spolni čin s mrtvima) je dopuštena.

Protuzakonito je koristiti proricanje sudbine ili astrologiju da se "riješe ljubavni problemi." (New Orleans.)

Massachusetts

Raditi buku u javnoj knjižnici je zločin protiv "nevinosti, morala i pristojnosti".

Michigan

Čovjek koji zavodi ili kvari neudanu žena suočava s pet godina zatvorske kazne.

Odjeća koje izlažu donje rublje je uvreda. No, ako ta odjeća izlaže stražnjicu ili dekolte, to je kazneno djelo. (Flint.)

Mississippi

Poligamija (mnogoženstvo) je protuzakonita, no protuzakonito je i objašnjavati drugima što je to poligamija.

Preljub ili pred bračni seks, kažnjavaju se je novčanom kaznom od 500 dolara ili sa 6 mjeseci zatvora.

Montana

Prostitucija je "zločin protiv obitelji."

Nebraska

Protuzakonito je oženiti se ako imate sifilis ili gonoreju (spolne bolesti)

Nevada

Prodaja seksualnih pomagala je protuzakonita.

New Hampshire

Doljnje rublje ne smije biti obješeno na užetu za sušenje rublja na aerodromu, osim ako ga prikrijemo. (Kidderville.)

New Jersey

Udvaranje je protuzakonito. Ni ne pomišljajte. (Haddon Township, NJ)

New Mexico

Golotinja je dopuštena samo dok su genitalije i ženske bradavice pokrivene.

New York

Preljub i sve vrste prevare u braku su protuzakoniti.

Sjeverna Karolina

Preljub i sve vrste prevare u braku je protuzakonit. No zabranjeno je i pretvaranje da ste oženjeni kako bi se podijelili s nekim hotelsku sobu.

Sjeverna Dakota

Protuzakonito je plivati ​​gol u Crvenoj rijeci od 08:00-20:00 sati. (Fargo.)

Protiv zakona je i da se ne ograniče psi ili mačke u žaru. (Grand Forks.)

---------------------------


Također vrijedi zapamtiti, da nekoliko država, i dalje imaju zakone protiv oralnog i analnog seksa, usprkos odluci  Vrhovnog  suda iz 2003. 


Također, čudno je i da jedan broj država dopušta nekrofiliju (spolni čin s mrtvima), u nekim okolnostima. 


---------------------------


Obradio i napisao: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Feb 17 '14 · Oznake: najbizarniji zakoni o sexu!

Što je to književnost?


Književnost je sveukupnost pisanih predložaka, djela, dokumenata, spomenika jednog jezika, naroda, kulturnog kruga ili civilizacije. Književnost možemo tumačiti i kao umjetnost lijepih riječi.




O čemu govori i čime se bavi?


Književnost je i zbir tekstova pedagoškog, filozofskog, religijskog, općenito humanističkog značaja, za razliku od djela uže znanstvene, prirodnjačke, tehničke ili praktične naravi.


Književnošču se nazivaju i djela takozvane "lijepe književnosti", najraznovrsniji sastavci ostvareni kao umjetnost riječi i pisane riječi, u kojima pisac izražava osobni svjetonazor i vlastite zamisli subjektivne naravi, koje se ne mogu iznijeti kao objektivna znanstvena činjenica.


Sadržaj književnosti su imaginativno uobličena piščeva mašta i njegove predodžbe, koje teže prema umjetničkom doživljavanju. Književnost kao oblik umjetničkog stvaralaštva je tema raznovrsnih književnoteorijskih promišljanja, koja nisu uvijek usuglašena. Ipak, utvrđena su tri sastojka koja su bitna za pojavu lijepe književnosti: osobno iskustvo pisca i njegova namjera koja prethodi književno djelu, samo književno djelo, te primanje književnog djela u svijesti čitatelja.


Kakva je razlika između književnosti i literature?


Sam izraz književnost često se zamjenjuje latinizmom "literatura", koji uz to označava i popis temeljnih i pomoćnih tekstova stanovite struke, predmeta, znanstvenog rada i slično.


Sveukupnost pisanih predložaka


Književnost je sveukupnost pisanih predložaka, djela, dokumenata, spomenika jednog jezika, naroda, kulturnog kruga ili civilizacije.Književnost možemo tumačiti i kao umjetnost lijepih riječi.


Književnost je i zbir tekstova pedagoškog, filozofskog, religijskog, općenito humanističkog značaja, za razliku od djela uže znanstvene, prirodnjačke, tehničke ili praktične naravi.


Književnošču se nazivaju i djela takozvane "lijepe književnosti", najraznovrsniji sastavci ostvareni kao umjetnost riječi i pisane riječi, u kojima pisac izražava osobni svjetonazor i vlastite zamisli subjektivne naravi, koje se ne mogu iznijeti kao objektivna znanstvena činjenica.


Sadržaj književnosti?


Sadržaj književnosti su imaginativno uobličena piščeva mašta i njegove predodžbe, koje teže prema umjetničkom doživljavanju. Književnost kao oblik umjetničkog stvaralaštva je tema raznovrsnih književnoteorijskih promišljanja, koja nisu uvijek usuglašena. Ipak, utvrđena su tri sastojka koja su bitna za pojavu lijepe književnosti: osobno iskustvo pisca i njegova namjera koja prethodi književno djelu, samo književno djelo, te primanje književnog djela u svijesti čitatelja.


Podjela književnosti


prema podrijetlu: narodna ili usmena književnost koju najčešće čine mitovi, bajke, pjesme, zagonetke, poslovice i sl. te umjetnička ili pisana književnost koju čini ukupnost književnih djela koju stvaraju i pišu književnici


prema jezičnim ili nacionalnim obilježjima: najčešće je književnost pisana na nekom jeziku ujedno i dio te nacionalne književnosti(hrvatski jezik/hrvatska književnost), no postoje i iznimke kada pisci pripadaju nekoj drugoj nacionalnosti od jezika kojim pišu,npr. hrvatski latinisti i sl.


prema vremenu nastanka: tradicionalna ili klasična koja traje do kraja 19.stoljeća te moderna koja traje od početka 20.stoljeća i još dan danas


Književni rodovi


Lirika 


Epika 


Drama


Književne vrste


autobiografija • životopis


dječja književnost • dnevnici


fantastika • pjesništvo


publicistika • esejistika


Književni rodovi


lirski / lirika temelji se na osjećajima


epski / epika temelji se na pripovijedanju


dramski / drama temelji se na radnji, napetosti


diskurzivni književni oblici temelje se na spajanju znanstvenog i književno umjetničkog načina mišljenja




-------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Feb 14 '14 · Oznake: što je to književnost?

Koliko ima istine u izreci - "Ne sudite knjigu prema naslovu i naslovnoj stranici"




Sigurno ste čuli izreku koja glasi "Ne sudite knjigu prema naslovu i naslovnoj stranici jer to ne mora nužno biti i loša knjiga". No u ovom slučaju izabrali smo za vas knjige čija vrijednost je vrlo upitna i koje se istiću i šokantnim naslovima i temama koje obrađuju i vrlo loše odabranim naslovnim stranicama. Svjesni smo i da ćete ukoliko pažljivo pogledate naslovne strane knjiga koje vam prilažemo biti ili šokirani ili nasmiješeni, no tu jednostavno nema pomoći.


Sve knjige koje smo za vas odabrali su objavljene i još uvijek se prodaju na tržištu. 


Dakle, sad pogledajte popis knjiga koje smo za vas odabrali i upitajte sami sebe koliko ima istine u tvrdnji "Ne sudite knjigu prema naslovu i naslovnoj stranici". Jedino što vas molimo je to da autora ovog članka nikako ne zamarate s vašim komentarima, jer to jednostavno ne želim ni čuti, ni čitati.


Napisao: Nenad Grbac































----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Pisanje uz vjetar: Autori i izdavači više nisu na istoj strani




Autor: Maja Hrgović

Dosad su porazne statistike o (ne)čitanju bile povod za jadikovke izdavača. Ipak, sve više autora odbija biti supotpisnicima takvih lamentacija, ocjenjujući ih licemjernima: izdavačima slabi posao, istina, ali upravo su oni ti koji su obezvređivali rad pisaca

Prosječni hrvatski pisac manični je depresivac bez dijagnoze. Objavio je pet naslova, za koje je umjesto honorara dobio naramak primjeraka svojih knjiga i komplet časopisa »Tvrđa«. Ponosi se time što je dvaput osvojio tromjesečnu potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i što je jednom dospio u polufinale velike nagrade za prozu.

Ipak, prosječni hrvatski pisac ne voli da ga nazivaju piscem. Ta titula budi u njemu nelagodu, ona mu zvuči kao provokacija. Pisac kao da se nečega stidi. U izvještajima o prodanim knjigama, što mu ih njegovi izdavači šalju na kraju godine, same su nule. Jedino pokoja knjižnica pristaje, kroz državnu subvenciju, otkupiti njegove knjige. Više nema snage ni zbijati na svoj račun šale o propalim pjesnicima.

U depresivnim fazama, kad izgubi svako samopoštovanje, kao prebiti se kojot vucara po periferijskim knjižnicama i kradom stavlja svoje naslove na policu »Najčitanije knjige«. Ali nakon tog kratkog, grešnog zadovoljstva, osjeća još veće gađenje prema sebi i svom pisanju. U fazama maničnog entuzijazma, kad surfajući po knjižničnom katalogu vidi da ga je netko posudio u knjižnicama Krvavi most i Kruge, spreman je uložiti zadnje pare u jeftino putovanje u Prag, voziti se u autobusu s avanturistički raspoloženim penzionerkama, prihvaćati od njih makovnjaču i orahovicu, i tamo, u Kafkinoj memorijalnoj sobi, u nastupu totalnog bezumlja, pokušati ukrasti Kafkino naliv-pero izloženo u posebnoj kutijici iznad njegovog turobnog pisaćeg stola.

Posljednji obznanjeni rezultati istraživanja tržišta knjiga pokazuju da se u posljednje dvije godine broj kupaca knjiga prepolovio, da je u posljednja tri mjeseca svega 19 posto građana kupilo knjigu, i da dva i pol milijuna Hrvata uopće ne čita. Istraživanje što ga provodi GFK za Zajednicu nakladnika i knjižara te Knjižni blok, pokazuje neočekivano drastičan pad općeg interesa za knjigu. Prosječan hrvatski pisac zbog ovih je saznanja ponovo zapao u očajanje, depresiju i samosažaljenje, iz koje ga tek povremeno izvuku varljive utjehe (»Nije problem u meni!«) i zlurado likovanje (»Propadaju, znači, i oni popularniji pisci koji su se donedavno kingkongovski busali u prsa svojim takozvanim komercijalnim uspjehom!«)

Kultura nestaje sa scene

Hrvatska književna depresija pokosila je i one najstamenije. Nagrađivana, prevođena autorica Daša Drndić priznaje da trenutno uopće ništa ne piše. Kaže da je nemoćna; da joj se u »ovoj i ovakvoj sadašnjosti« pisanje čini – besmismislenim. Ipak, podaci o izumiranju čitatelja nisu je iznenadili.

– Ljudi u Hrvatskoj nisu izuzetak. Kako zamišljate da će gladna, obespravljena, nezaposlena i na koncu ljutita osoba čitati bilo što, pa i šund? Kultura općenito nestaje sa scene. Ostaju šrot, sapunice i melodrama, kako bi se raja pacificirala. Ali ni to više nije dovoljno. Svijet može očekivati sve više razjarenih glasova, uglavnom neo-nacističkih i neo-fašističkih i s druge strane – mlaku pobunu. Ovo što se danas događa podsjeća na Njemačku početkom 1930-ih. Ako se bude »rađala« nova kultura, ona će biti varikinom isprana kultura, kultura u funkciji stvaranja »hrabrog novog svijeta«. Knjige već nestaju – postaju virtualne, kaže autorica čiji je roman »Sonnenschein«, na engleski preveden kao »Trieste«, doživio trijumf u inozemstvu.

Dosad su porazne statistike o (ne)čitanju bile povod za jadikovke izdavača koji koriste svaku priliku da ukažu na ugroženost svoje pozicije na tržištu. Ipak, sve više autora odbija biti supotpisnicima takvih lamentacija, ocjenjujući ih licemjernima: izdavačima slabi posao, istina, ali upravo su oni ti koji su obezvređivali rad pisaca isplaćujući im mizerne (ili nikakve) honorare, dok su drugi akteri izdavačkog procesa bili za svoj posao pošteno plaćani, od lektora i korektora do grafičara i ilustratora.

Autori i izdavači više nisu na istoj strani. Ne tako davno, Vedrana Rudan je javno o tome progovorila, odbivši sudjelovati na promociji nove knjige zbog neisplate honorara. Uzroci za pad prodaje knjiga također se pripisuju izdavačima, njihovoj halapljivoj želji da neuspjeh na tržištu nadomjeste državnim potporama iz raznih programa Ministarstva kulture.

Kritika izdavača

I Rade Jarak, književnik i urednik Knjigomata, glavni razlog poraznih statistika vidi u prevelikoj cijeni knjiga.

- Izdavači već godinama »nabijaju« cijene knjiga kako bi mogli dobiti što više novaca pri otkupu knjiga za knjižnice, to je mala prljava igra koja se igra već godinama, a o kojoj svi šute i prave se ludi. Sad je panika jer je voda došla do grla. Previsoka cijena knjiga donijela je samo zlo: čitateljima, koji spajaju kraj s krajem, oduzeta je prilika da kupuju knjige, posljedično su se zatvorile i mnoge knjižare, srušen je kompletan izdavačko-distributivni lanac. Logično je da se to dogodilo. Cijena knjige je morala odavno biti regulirana, prilagođena platežnoj moći građana, a Ministarstvo je trebalo odrediti kvotu za otkup knjiga, reći, primjerice, da će otkupiti do deset tisuća kuna knjiga, pa da izdavači odluče je li im u interesu omogućiti svojim izdanjima život, ili im ga uskratiti, a da pritom nemaju priliku zgrnuti lake pare i »bjež'«, kaže Jarak koji kao nakladnik inzistira na tome da naslovi iz biblioteke Knjigomat budu dostupni po »popularnim cijenama«.

Njegova kritika izdavača na tragu je one što ju je Veselko Tenžera ovako oblikovao u tekstu »Pjesnik pred zatvorenim vratima« iz 1979. godine: »Bio bi red da se ova kultura jednom toliko urazumi i da zajedno s društvom odgovori decidirano izdavačima 'Velite, dečki, ne ide... E, onda neka ne ide ništa, ne treba nam ni to što vi kažete da jedino ide!' Uostalom, gotovo sve i treba raditi ispočetka.« Tako je Tenžera govorio u vremenu koje nam iz ove današnje kulturne pustare djeluje kao zlatno doba.

Plodan autor i književni aktivist, Jarak je izlaz iz hrvatske književne depresije pronašao u Srbiji: njegov novi roman »Jugopuzzle« objavila je izdavačka kuća Laguna, u nakladi koja je nekoliko puta veća nego kod domaćih izdavača.

- Nemojmo ovo svaljivati na kupce, na čitatelje. Da su knjige jeftinije, kao u Srbiji, čitalo bi se i kupovalo, uostalom, to je već empirijski dokazano: kad je Fraktura stavila na sniženje jednu moju knjigu, sve je »planulo« začas. S druge strane, čitatelje ne treba ni precjenjivati. Kao da je to nešto novo, to što ne čitaju! Uvijek su kod nas pisci bili fanatici koji ne pišu za tržište nego za onu šačicu, također fanatika, koji čitaju, kaže Jarak.

Duhovni igrači i duhovni tragači

Marina Šur Puhlovski spada u one plodne, ali samozatajne pisce koji svoj poziv shvaćaju ministrantski pobožno i uporno rade, mimo površnih medijskih struja i trendova. Posljedično, njezin je opus godinama prolazio »ispod radara«. Ni ona nije iznenađena time što Hrvati ne čitaju; smatra da je tako bilo i u vrijeme kad književnost nije imala ovako jaku konkurenciju u televiziji i internetu.

– Hrvati nikad nisu puno čitali, nikad nisu voljeli svoje pisce, kao što su, recimo, Rusi voljeli svoje, i fućkalo im se što su im ovi većinom umirali mladi, od neimaštine i gladi. Ništa se tu nije promijenilo, u toj se točki 20. stoljeće spojilo s 21-im. Ženski dio Hrvatske volio je čitati Zagorku, a to voli i danas, međutim, to je isto kao gledati TV-sapunicu, tu je riječ o zabavi. Što se umjetnosti tiče, bojim se da je gotovo nismo ni imali, niti je danas imamo, barem ne u prozi, da bi dio pismenih (kojih je kod nas bilo i ostalo malo) tamo potražio odgovore na pitanja o smislu i svrsi svog postojanja, o tome zašto uopće jesmo, umjesto da nismo, dakle, odgovore na metafizička pitanja, koja u potaji muče svakog i koja su temelj umjetnosti. Odgovore su dobivali samo na etička pitanja, koja su stvar društva, ne umjetnosti: ovoj su tek materijal. Pa zašto bi onda takve knjige čitali? Niti su umjetnost, niti ih zabavljaju – ne služe ničem!, kaže autorica hvaljenog romana »Nesanica« i »Ljubav«, napominjući kako i na svjetskom nivou interes za knjigu opada zajedno s opadanjem udjela metafizike u umjetnosti.

U eseju »Književnost me iznevjerila« Marina Šur Puhlovski je podijelila pisce na duhovne igrače i duhovne tragače; prvi pisanjem grade karijere, drugi pisanjem izgrađuju sebe, prvi ovise o publici, drugi ne.

– Problem je što ljudi više ni ne znaju što je književnost, što su bačeni u hrpu književnog smeća, već prema diktatu trgovine, kaže Šur Puhlovski, priznajući da je sudjelovanje na tom književnom smetlištu frustrira i deprimira, ali čitateljima ne zamjera što se od svega toga distanciraju; uostalom, to čini i sama.

Ako neće-neće

Ludwig Bauer, pisac koji »u nogama« ima iskustvo objavljivanja popularnih krimića u visokim jugoslavenskim tiražama, ali i novopovijesne proze (»Kratka povijest porodice Weber«, »Zaborav, zavičaj«), prošao je put do pisca koji se posljednjih godina žalio da je nepravedno zaobilažen od medija i žirija. Frustraciju su mu donekle ublažile nagrade »Meša Selimović« i »Kiklop« što ih je dobio za »Zavičaj, zaborav«.

– Mnogi danas pišu knjige koje podilaze lošem i vulgarnom ukusu. Neki pišu zbog pogrešne predodžbe o slavi i novcu. Najšira se publika, nazovimo to tako, »demokratizira«, nije nužno elitna, ali to nije daleko od primitivizacije. Jeftine stvari postaju nam sve bliže. Dakle, i jeftina književnost. Niz faktora djeluje danas protiv dobre knjige. Živimo u vremenu medijske kulture. Reklo bi se da nam je i dnevni raspored pod utjecajem TV programa, prečesto tako lošeg da ubija dobar ukus i smanjuje intelektualne sposobnosti. Knjiga je u konkurenciji s takvim fenomenima suvremenoga svijeta dijelom potonula u sferu vulgarizacije i komercijalizacije, kaže Bauer.

Knjižni blok, naručitelj istraživanja o tržištu knjiga, agilni je zagovaratelj programa za poticanje čitanja. Naši sugovornici imaju o tome različita mišljenja. Stvaranje navike čitanja Bauer smatra nasušno potrebnim, uspoređuje ga s navodnjavanjem u poljoprivredi u vrijeme radikalnih klimatskih promjena. Željana Giljanović, autorica chick-lit hitova »Banana Split« i »Karlin način«, mnogo je skeptičnija.

– Programi za poticanje čitanja - djelotvorni otprilike jednako koliko bi bili i Programi za poticanje odlazaka na utakmice HNL-a. Ako netko neće, neće. Osim toga - niti su svi oni koji ne čitaju glupi, niti su svi koji čitaju pametni, kaže Giljanović, koja je pomirena s mogućnošću da se krivulja prodaje i čitanosti knjiga više nikad i neće vinuti uvis.

Prosječni hrvatski pisac, utučen nepobitnim dokazima o uzaludnosti svoje opsesije, jedno će vrijeme kao Kafkin insekt ostati sklupčan u mračnoj čahuri svog nemoćnog nezadovoljstva. Uskoro će se ponovo, privučen plavičastim svjetlom kompjuterskog ekrana, dovući pred tipkovnicu i malo-pomalo davati zaleta svojoj božanstvenoj maniji, ispisujući prvu rečenicu najnovije pripovijetke za regionalni natječaj: »Jednog jutra Grgur F. probudio se kao najčitaniji pisac u Hrvatskoj i regiji.«


------------------



Preuzeto s adrese: http://www.novilist.hr/


Odabrao i uredio: Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.