Pisac scenarija za film "Idiokracija" je izjavio: "Nažalost taj film je postao dokumentarac"



  

Etan Cohen, koji je je napisao scenarij za ovaj satirični, a sada dokumentarni film, kojeg je režirao kreator legendarnog crtića "Beavis & Butthead", Mike Judge, 2006 izjavio je: "Nisam očekivao da će "Idiocracy" postati dokumentarac".

 

Film "Idiokracija", koji je zaradio kultni status, prati Čovjeka koji se budi u budućnosti u Americi, otkrivajući da su svi prosječni građani, pa sve do političara - idioti i da se društveni sistem u kojem vladaju idioti nazva - Idiokracija. 

 

Iako su mnogi sumnjali u mogućnost da se Idiokracija dokaže stvarnom, pisac tvrdi da je iznenađen točnošću njegovog scenarija.

 

Oni koji su gledalli film su reagirali na Cohenovu objavu na Twitteru. Jedna od tih osoba je ustvrdila: Zašto ne? Orvelova  knjiga "1984." je postala priručnik za sve vladajuće političare, a ovaj film je prikazao i moguću i vjerojatnu budućnosti u najboljoj mogućoj mjeri.

 

Cohen je također rekao svojim sljedbenicima: Mislio sam da je najgora stvar koja će se obistiniti da svatko nosi Kroksice (gumene klompe, koje ili volite ili mrzite).

 

Inače, pojam idiokracije, nije nam nepoznat.

 

Krajem prošle godine, stanovnici Bridgeporta (grad u američkoj saveznoj državi Connecticut), su bili dovoljno glupi da biraju osuđenog kriminalca za svog gradonačelnika. Baš kao i u filmu, samo su glumci u filmu birali predsjednika Amerike.

 

Usput sve to nas jako podsjeća i na neku malu i zaostalu državu u kojoj susjedni narod i njihova dijaspora, na navodno demokratskim izborima u zemlji u kojoj oni zapravo ne žive i nikad nisu živjeli, građanima iste te države uporno bira i nameće kojekakve lopove, kriminalce, ratne zločince, plavokose princeze bez mozga i pameti i mnoge druge sumnjive tipove. 

 

No, da ne dužimo pogledajte film i usporedite ga sa društvom u kojem živite.

 

Jer Idiokracija je željeli mi to ili ne - naša stvarnost.


----------------------


Treiler filma "Idiokracija"








(ups... možda ova slika i nije iz filma ali svako odgovara stvarnosti.)


-----------------


Preveo, obradio i štošta pridodao: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


Iz knjige  "REIKI - jedna drugačija priča", Slavomira Cune Miljevića




I  POGLAVLJE


       Malo koji narod na svijetu, iako u modificiranim pojavnim oblicima, ne poznaje tzv. "Butterfly efekt". Glasi on: "Kada nad Yokohamom leptir zamahne krilima, nad Pacifikom se podigne oluja". 


       Doista, nije bitno je li on japanskog porijekla ili su mu korijeni više kontinentalno kineski, ili jugoistočno indijski? 


       Ono što je bitno, njegovo je prerastanje u sentencu poznatu i intimiziranu sve većem broju, iz dana u dan rastućih milijardama sviješću obdarenih žitelja malenog loptastog dragulja nazvanog planet Zemlja.


       Sentenca je to koja u svojoj stilskoj figuri koncentrira čitavu filozofiju saznatog i spoznatog vjerovanja o jedinstvenosti svega sa svime.


       Prevedeno na svakodnevni rječnik ona znači: "Ništa nije osnovom nečega, jer sve je osnovom svega"!


       Ništa ne postoji izdvojeno, samosvojno i izolirano. 


       Ništa nije ničemu uzrokom i posljedicom. 


       Sve što postoji, postoji kao Cjelina. Postoji kao Postojanje. 


       Postoji kao energija; čiji se samo pojavni oblici razlikuju u ovisnosti tko i što je, i koliko je u stanju osvijestiti "realnosti" s kojima je u stanju interaktirati.


       Sve je međusobno uvjetovano i isprepleteno nad-dimenzijskom mrežom odnosa u tolikoj mjeri da se o bilo kojem "početku" ili "kraju" može govoriti tek kao o malenom isječku, kao o promatranom "paketu" stvarnosti i realnosti. Stvarnost je to koja ne postoji - niti je ikada mogla - odvojeno od svoga promatrača. 


       U njoj realnost nastaje samo ako je prihvaćena na razinama s kojih Inteligencija "silazi" objavljujući se iz Zajedničkog polja svijesti kao svjetlosna kontakt-zraka tog uspostavljenog "interakcijskog dvojca". 


       Čudesan je to par koji registracijom tipa: "Ja ovdje - sve ostalo tamo", u igru uvodi treći element odnosa. Njihov međusobni proces. Njime ona uspijeva stvoriti fantastično zamišljenu transformaciju. Iz sveprisutne "Monade" u "Trijadu" sposobnu za oblikovanje Svega. 


A svijet moderne znanosti?


       On je - istina ne tako davno - otkrio ono što su drevni i moderni "putnici duha" tisućama puta otkrivali i otkrili u bezbroj vlastitih usamljeničkih putovanja "unutra". U suštini i strukturi svega postojećeg, svijest jeste


       Zbog toga, nama najbliži, nama najrealniji, s nama najintimniji svijet, svijet materije, najmanje je ono što mislimo da jeste. 


       A sjećanja, osjećanja, emocije, ljubavi, mržnje, strasti, sreća, radost, tuga, melankolija - gdje su oni, u koji "svijet" oni spadaju? 


       Jesu li to samo "stanja" ili su možda pojavni oblici tog istog, nikada imenovanog "zajedničkog korijena". 


       Kako bilo da bilo, svijet materije biva i ostaje početnom točkom putovanja u bilo kojem smjeru, u bilo koje stanje, u bilo koju od dimenzija objave Postojanja od svijesti i njenih energetskih manifestacija.


       U fizičkom svijetu stvari imaju svoje oblike, imaju svoje dimenzije postojanja. 


       Postojanje je uvijek gore i dolje, lijevo i desno od nas. U njemu, na fizičkoj ravni "sve" što postoji pričinja se tako definitivno odvojenim i tako nedohvatljivo udaljenim od nas samih.


       Priča međutim postaje drastično drukčijom kada se putem super - modernih mikroskopa i različitih "komora" - u kojima se atomske čestice bombardiraju mlazovima novo - pridošle energije - stigne do atomskih i subatomskih razina.


       Do tada tako konačno odvojeni, zahvaljujući našim čulima i osjetilima, odvojenost svijeta i materije oko nas prestaje biti toliko definitivnom.


       Na tim finijim dubljim razinama postaje očigledno, kako je ta naizgled "čvrsta" materija zapravo "sastavljena" od sve manjih i manjih čestica. Ili, valova. Sasvim je svejedno, i vjerovali ili ne, jednako je. A između njih "praznina"; tisućama mjernih jedinica udaljeni "prostori". Odnosi slični usporedbi zrnca pijeska i nogometnog igrališta.


       Pa onda opet, kroz česticu, na putu prema dolje, do još sitnijih čestica, do još većih nerazmjera i udaljenosti. I tako sve dalje i sve dublje, do neke nikada dosegnute konačnosti - kada jedino preostaje cijeli kompleks naprosto nazvati Energijom… u vječitim plimama i osekama. Energija je to u oscilacijama, valnim duljinama i frekvencijama. Energija koja je kretanje samo… kretanje koje je naprosto stanje više ili manje zgusnute svjetlosti… onda kada ta "gustoća" ni od čega toliko ne ovisi, koliko ovisi od oscilacija, frekvencija i valnih duljina unutar kojih se nalazi.


       I konačno: čovjek!?


       Mi ljudska bića, koji smo sve to… mi koji smo i dio i cjelina; mi koji smo istovremeno i kapljica i ocean kojemu pripadamo.


       Neki više, neki manje svjesni spomenutih stanja i podataka, no definitivno: Mi - energija, Mi - bića od zgusnute svjetlosti izjednačene sa sviješću. Fizičari kažu: "i Energija se očituje kroz pojavu polja i valova", zbog čega i mi stječemo pravo nazvati se : "čovjek - energetsko polje". Jer to uistinu jesmo. Na taj način još više i jesmo:  "čovjek višedimenzionalno energetsko polje obdareno sviješću o sebi samome".


       Premda naizgled odvojeni, mi smo tek jedan od mnogobrojnih pojavnih oblika energije svijesti. Jedna smo od neograničenog broja pojavnih formi, u vlastitoj svijesti objavljenih energetskih polja. 


       Mi smo ti koji smo bili i ostali dio jednog globalnog, jednog univerzalnog jedinstvenog energetskog polja.


       Stoga i stvari koje oko sebe opažamo bivaju i ostaju samo različite forme tog Jedinstvenog energetskog polja.


       Međutim, "iznad" svega, iznad svakog osmišljenog saznanja stoji činjenica dosegnute (ili "darivane"?!) razine svijesti s kojom smo u stanju sve to uočavati. A više, mnogo više - do samog središta Postojanja - mi smo i Inteligencija. Mi smo sposobnost te svijesti da stvari dovede u međusobnu korelaciju, da kreira i donosi po neki put i ograničene zaključke.


       Tako bivamo u mogućnosti saznati da svi tzv. "oblici", u biti, ovise od toga kojom brzinom energija vibrira unutar okvira našeg osobnog polja. 


       Od sporijih frekvencijskih obrazaca u gustim teškim oblicima materije tipa kamena i kristala, preko bržih i mekših "'živih tkiva", do stanja svijesti visokih vibracija; do stanja i formi misli; do stanja kreativnog "Ja Jesam"; sve dalje do - za uprosječenog pojedinca - još uvijek nedodirnutog stanja "Ja Jesam Sve", sve je energija i sve je vibracija.


       Stoga i nije potrebno posebno naglašavati kako zbog znanja o svijesti bivamo u stanju shvatiti kako su svi oblici i sve pojavne forme u međusobnom sudjelovanju jednih s drugima; kako su u međusobnom djelovanju jedni na druge u doslovnim interakcijskim vezama… u nikad su prekinutim sve-odnosima "Svega sa Svime". 


       Makar mi i nadalje u svakodnevnom životu nastavljali razmišljati i djelovati u modelima odvojenosti tipa: "Ja ovdje - Vi tamo… Ovo i Ono", prethodno se pravilo neće promijeniti.


       Zbog toga smo - na žalost ili na sreću - do današnjeg dana uspjeli uočiti samo stidljivih šest pojavnih oblika energije. Onu mehaničku, toplinsku, zvučnu, atomsku, energiju zračenja i svima najviše poznatu električnu energiju. Ovu posljednju, za čovjeka, nedvosmisleno od posebnog značenja.


       Napravimo stoga malenu paralelu i recimo: "Ona energija koju koristimo u kućanstvima, do svojih trošila stiže s 50-tak titraja (Hz) u sekundi. 


       Kod one koju sami koristimo u vlastitom fizičkom tijelu putem njegovih elektrona u atomskim omotačima, riječ je već o 50-tak milijuna titraja. Riječ je o frekvenciji koju koriste elektroni da bi preskakali iz jednog u drugi elektronski omotač između pojedinih atomskih elementa. Kao takvi kontinuirano nas ne prestaju podsjećati kako se nalazimo u zoni materijalnog. 


       S druge strane, ma kako se ova brojka činila fantastičnom, ne bi trebalo ispustiti iz vida da se ona nalazi otprilike negdje oko polovice skale na čijoj je suprotnoj strani brzina svjetlosti sa svojih 300 000 kilometara u sekundi. Pri čemu se mora znati, da i "iza" tih frekvencijskih razina postoje energetska stanja s još višim oscilacijskih brojem; i u kojima se nalaze, još uvijek, neizmjerene vrijednosti naših misli, senzacija i emocija. 


       Upravo su one te koje upozoravaju na svu promašenost i pogrešnost uvjerenja u postojanju i imenovanju "praznine".


       Sve spomenute vrijednosti bile bi, međutim, posve besmisleni niz brojki kada se ne bi radilo o spomenutoj neraskidivoj vezi "Svega sa Svime"; kada ne bi riječ bila o "različitim pojavnim oblicima Jednoga". 


       Dajući nam tako i dodatnu mogućnost spoznaje o postojanju posve specifičnog "Ljudskog električkog polja", kao "pod-razine" kozmičke energije čija je frekvencija neusporediva s bilo čime poznatim; uvjerava nas, po tko zna koji puta, kako i sami jesmo dijelom Cjeline.


       I upravo tu negdje započinje i priča o REIKI - u.




-----------------------------------




Iz knjige "REIKI - jedna drugačija priča", Slavomira Cune Miljevića

koju možete preuzeti na sljedećem linku:


http://www.digitalne-knjige.com/miljevic.php



---------------------


 Uredio i obradio: Nenad Grbac


----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Dec 10 '16