PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 3, Poglavlje 31 - 37)




POGLAVLJE 31


O OTOCIMA MUŠKARACA I ŽENA


Na udaljenosti od Kemacorana otprilike pet stotina milja prema jugu u oceanu nalaze se dva otoka, koji su međusobno udaljeni trideset milja, jedan od njih je naseljen muškarcima bez društva žena i on se zove „Otok muškaraca“, a drugi je naseljen ženama bez muškaraca i zove se „Otok žena“.

Stanovnici oba ova otoka su iste rase i krpćani su, ali uzimaju zakon Starog zavjeta, muškarci posećuju „Otok žena“ i ostaju tamo po tri mjeseca, uglavnom ožujak, travanj i svibanja pa onda svaki muškarac okupira posebnu kuću zajedno sa svojom ženom i kasnije se vraćaju na „Otok muškaraca“ gdje žive ostatak godine bez društva bilo koje žene.

Žene odgajaju svoje sinove do starosti od dvanaest godina pa ih onda šalju, da se pridruže svojim očevima, a kćerke drže u kući, dok ne postanu spremne za udaju pa onda ih poklanjaju nekome od muškaraca sa drugog otoka.

Ovaj modalitet življenja je zahvaljujući neobičnoj prirodi klime ovog prostora, koja ne dopušta da ostanu cijelu godinu sa svojim ženama, osim rizika da se postane žrtvom, imaju svog svećenika, koji je podređen onome na otoku Socotra.

Muškarci opskrbljuju svoje žene sijanjem žita, ali kasnije dok zemlja to omogućava,žanju to žito, a na otoku uspijevaju razne vrste voća.

Muškarci žive na mlijeku, mesu, riži i ribi, koju ulove u neizmjernim količinama i poznati su kao eksperti u ribarenju, a oboje, i svježa i usoljena riba, se prodaje trgovcima, ali je glavni objekt trgovaca kupiti ambru, koja se ovdje prikuplja.


POGLAVLJE 32

O OTOKU SOCOTRA

Napuštajući ove otoke i idući pet stotina milja u južnom pravcu dolazite nadomak otoka Socotra, koji je vrlo veliki i obiluje svim potrepštinama za život, stanovnici pronalaze mnogo ambre na obali, koja je ispražnjena iz iznutrice  kitova.

Kitovi, za kojima je velika potražnja, proizvode je pa se onda pravi veliki posao i oni to rade tako, da zariju bodljikavi metal u kita tako jako, da se ne može izvaditi, ovaj  željezni harpun ima dugi konopac, koji je pričvršćen za plutaču na kraju tako, da riba kada ugine može biti pronađena i onda je oni  vuku do obale i vade amber iz trbuha kita, dok iz glave nabavljaju nekoliko bačvi ulja.

Svi ljudi, oboje i  muškarci i žene, idu skoro posve goli, a imaju samo oskudno pokrivalo ispred i iza kao i idolopoklonici, koji su ranije opisani, nemaju neko drugo žito, osim riže i žive od nje kao od mesa i mlijeka.

Njihova religija je kršćanstvo i oni su pravilno i propisno kršteni i pod upravom, svjetovnom kao i duhovnom, jednog nadbiskupa, koji nije subjekt Pape u Rimu, nego patrijarha, koji upravlja iz Bagdada što ga je i imenovao ili ponekad je on izabran od samog naroda i njihov je izbor onda kasnije potvrđen.

Mnogi pirati nalaze ovdje pribježište sa robom, koju su pokrali i koju domaće stanovništvo kupuje bez skrupula pravdajući sebe, da je ono bilo opljačkano od pogana ili saracena, a svi brodovi koji plove iz Adena dolaze ovdje i prave veliku kupovinu ribe i ambera kao također i velike količine tkanog pamuka, koji se proizvodi na otoku.

Stanovnici su involvirani u vračanje i čarolije više, nego ostali narodi i njima se zabranjuje, da rade to od strane njihovog nadbiskupa, koji ih izvlači iz zla, međutim, oni o ovome malo vode računa.

Ako bilo koji brod, koji pripada piratima, ošteti jedan od njihovih, oni ga stave pod čarolije tako, da ne može proslijediti na svoje krstarenje, dok ne poprave oštećenje, a čak i onda kad imaju povoljan vjetar, oni imaju moć, da ga opčine i, usprkos njegovim namjerama, vrate na otok.

Oni mogu na sličan način učiniti more mirnim i mogu proizvesti mnogo izuzetnih efekata, koje nije potrebno opisivati u detalje, a mi ćemo sada govoriti o otoku Madagaskar.


POGLAVLJE 33


O VELIKOM OTOKU MADAGASKAR


Napuštajući otok Socotra i ploveći u smjeru između juga i jugozapada za tisuću milja (zapravo 1800 milja), dolazite do velikog otoka Madagaskar, koji je jedan od najvećih i najplodnijih na svijetu.

U krugu on je tri tusuće milja, stanovnici su Saraceni, koji su sljedbenici zakona Muhameda, imaju četri šeika, koji na našem jeziku mogu biti opisani kao „starci“, koji dijele upravu između sebe, a ljudi žive od trgovine i manufakture te prodaju ogroman broj slonovskih kljova od životinja, kojih je u obilju u ovoj zemlji i to također rade u Zanzibaru.

Glavna hrana, koja se jede u svim sezonama godine, je meso deve, a meso ostale stoke također se servira kao hrana, ali se ovo prvo preferira i ono je najzdravije i najukusnije, nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta.

Šume imaju mnogo drveća crvene sandalovine i njena cijena je nisk, a također ima mnogo ambera od kitova i oni se prikupljaju s obala za prodaju, jer ih plima baca na obalu .

Domaće stanovništvo hvata risove, tigrove i druge vrste životinja kao što su jeleni, antilope i srne, koje sve omogućavaju mnogo sporta, a također i ptice, koje su različite od onih u našim klimatskim uvjetima.

Otok posjećuje veliki broj brodova iz različitih dijelova svijeta i oni nose jedan asortiman robe, koja se sastoji od brokata i svile razlilčitih oblika što se prodaje trgovcima otoka ili se trampi za robu u zamjenu te prave veliki profit.

Brodovi ne posjećuju veliki broj ostalih otoka, koji leže dalje prema jugu, dok su Madagaskar i Zanzibar vrlo frekventni, a razlog tome su morske struje prema jugu, koje su toliko brze, da je povratak brodova  nemoguć.

Brodovi, koji plove od obala Malabara prema ovom otoku čine putovanje dugo dvadeset ili dvadesti pet dana, ali u povratku imaju poteškoća tri mjeseca, jer su toliko jake struje, koje idu prema jugu.

Ljudi otoka kažu, da u određenoj sezoni godine dolazi jedna izvanredna vrsta ptice, koju oni zovu roc, a koja ovdje dolazi iz južnih područja i kažu, da podsjeća na orla, ali je veća od njega i toliko je velika i jaka, da je sposobna dohvatiti slona svojim pandžama i podići ga u zrak i onda ga baciti na tlo te na taj način ga ubiti.

Ptica se hrani mrtvim lešinama, a osobe koje su vidjele ovu pticu kažu, da je raspon njenih krila šesnaest koraka (ili osamdeset stopa), dok su joj pera osam koraka u dužinu i debela u proporciji .

Messer Marco Polo je smatrajući, da ove kreature mogu biti grifoni, koji su predstavljeni u crtežima kao pola ptice pola lavovi, pažljivo ispitivao svjedoke o ovome, ali su oni uvijek govorili, da je njihov oblik kao, mogli bismo reći, orao.

Čuvši ovaj izuzetni izvještaj, Veliki Khan je poslao glasnika prema otoku tražeći oslobađanje jednog njegovog sluge, koji je tamo bio zatvoren, ali u stvarnosti, da istraži zemlju i istinu o tim prekrasnim stvarima, koji su mu rečeni o njoj.

Kad su se oni vratili njegovom veličanstvu, ponijeli su sa sobom kao što sam čuo jedno pero ptice Rukh, koje je mjerilo devedeset pedalja, dok su dijelovi pera bili dva dlana u opsegu, a ova iznenađujuća evidencija je dala njegovom Veličanstvu veliko zadovoljstvo i on je darovao vrijedne poklone onima, koji su ih predstavili.

Oni, također, nose i kljove divljeg vepra, jedne životinje, koja naraste do veličine bizona, a koje su teške i četrnaest funti.

Otok sadrži na isti način cameloparde (žirafe, koje nisu pronađene na Madagaskaru), magarce i druge divlje životinje, koje su vrlo različite od onih u našoj zemlji, a kako je sve rečeno nužno o ovome subjektu, mi ćemo sada proslijediti govoriti o Zanzibaru.


 

POGLAVLJE 34


OTOK ZANZIBAR


Iza otoka Madagaskara leži Zanzibar za kojega se kaže, da je dvije tisuće milja u krugu, stanovnici su idolopoklonici, imaju svoj vlastiti čudnovati jezik i ne plaćaju danak bilo kojoj drugoj stranoj sili, veliki su u svojoj staturi, ali njihova težina nije proporcionalna veličini njihovih tijela, inače bi bili gigantski.

Oni su jako građeni i svaki od njih je sposoban nositi onoliko koliko može ponijeti četvero naših ljudi, a u isto vrijeme trebaju hrane kao za petoricu naših, drni su i idu  goli pokrivajući samo privatne dijelove.

Njihova kosa je toliko kovrčava, da čak i kad je umočena u vodu teško je, da se ispravi, imaju velika usta, njihovi nosevi su upravljeni prema čelu, njihove uši u duge i njihove oči su toliko velike i zastrašujuće, da izgledaju kao demoni, a ruke i glava su također velike i izvan svake proporcije.

Postoje na otoku najnakaradnije žene na svijetu, imaju velika usta i debeli nos i njihova prsa su  ružna i četiri puta veća, nego ona kod drugih žena.

Oni se hrane mesom, mlijekom, rižom i datuljama, namaju vina od grožđa, nego imaju jednu vrstu vina, kojega dobivaju od riže i šećera sa nekim mirišljavim drogama, to je vrlo ukusno za piće i ima kvalitet intoksinacije kao i ostala vina.

Na ovom otoku su pronađeni slonovi u ogromnim količinama i njihovi zubi (kljove) su jako važan arikl trgovine, a treba se napomenuti kod ovih životinja, da je njihov način kopulacije drugačiji od drugih životinja, gledajući općenito (zbog pozicije ženskih organa i sličan je ljudskim bićima, nakon što je referirao, da je riječ o jednoj staroj bajci, pukovnik Yule izostavio je ovo poglavlje u  svom prijevodu).

U ovoj zemlji su, također, pronađane žirafe, koje su jako lijepe životinje, njihovo tijelo je u skladnim proporcijama, prednje noge su duge, stražnje noge su kratke, vrat je vrlo dugačak, glava je mala i u svojoj maniri jako lijepa, svijetle su boje i imaju okrugle crvene pjege, a njihov vrat je uključujući i glavu dug tri koraka.

Ovce se u ovoj zemlji razlikuju od naših i cijele su bijele, osim njihove glave, koja je crna, a ovakve boje imaju i psi, životinje općenito imaju različitu pojavu, nego one naše.

Mnogi trgovački brodovi posjećuju ovo mjesto gdje trampe svoju robu za slonovske zube i ambergris, koji je u velikim količinama pronađen na obalama otoka konzekvetno činjenici, da ovo more obiluje kitovima.

Šefovi otoka nekada idu u rat jedni protiv drugih i njihov narod pokazuje mnogo hrabrosti u borbama i preziru smrti.

Oni nemaju konje, nego se bore na slonovima i devama, na njihovim leđima naprave kulu, koja je sposobna držati petnaest do dvadeset ljudi, koji su naoružani mačevima, kopljima i kamenjem, prije borbe daju piti vina svojim slonovima pretpostavljajući, da ih to čini mnogo više nadahnutima i mnogo više bijesnijima u napadu .

Ja sam dakle opisao samo glavne i najproslavljenije provincije Indije i isto je bilo načinjeno i sa otocima čiji je broj doista nevjerojatan, a čuo sam od pomoraca i eminentnih pilota ovih zemalja kao što sam također vidio i zapise onih, koji su navigavali Indijskim morem, da je njihov broj ne manji od 12.700, uključujući i one nenaseljene i naseljene otoke, područje, koje se naziva Velika Indija, proteže se od Maabara do Kesmacorana i dohvaća trinaest velikih kraljevstava od kojih smo mi nabrojili deset, mala Indija počinje od Ziampa i proteže se do Mutfili i dohvaća osam kraljevstava, osim onih na otocima, kojih je znatan broj, a mi ćemo sada govoriti o Drugoj ili Srednjoj Indiji, koja se zove Abascia (Abyssinia ili Ethiopia).


POGLAVLJE 35

O VELIKOJ PROVINCIJI IMENOM ABASCIA ILI SREDNJOJ INDIJI

Abascia je jedna velika zemlja imenom Srednja ili Druga Indija, njihov glavni kralj je kršćanin, u ostalih šest, koji su obveznici prve, tri su kršćanske, a tri su saracenske.

Ja sam bio informiran, da se kršćani u ovom dijelu razlikuju od ostalih po tri znaka ili obilježja: jednog na čelu i jednog na svakome obrazu, koji su utisnuti pomoću vrućeg željeza, a to se može smatrati krštenjem sa vatrom poslije krštenja sa vodom.

Saraceni imaju samo jedan znak, koji je na čelu i ide do sredine nosa, Židovi, kojih je isto tako veliki broj ovdje, imaju dva znaka, svaki na njihovim obrazima.

Glavni grad glavnog kršćanskog kralja je u unutrašnjosti zemlj, a dominioni saracenskih prinčeva leže prema provinciji Aden (ne moderni Aden, nego Adel na etiopijskoj obali).

Prevjeravanje ovih ljudi na kršćanstvo bio je rad velikog apostola Svetog Thomasa, koji je naučavao evanđelja u kraljevstvu Nubia i gdje je prevjerio njene stanovnike, poslije posjetio Abasciu i tamo utjecajem svojih riječi i pokazanim čudesima producirane neke efekte, a on je kasnije živio u provinciji Maabar gdje je prevjerio veliki broj ljudi i gdje je primio, kao što smo već spomenuli, krunu mučeništva i gdje je i sahranjen.

Ovi ljudi Abascia su hrabri i dobri ratnici, koji su konstantno u ratu sa Soldan (Sultanom ) Adena, narodom Nubie i mnogim drugima čije zemlje graniče sa njihovim, a konzekventno toj neprestanoj praksi u oružju, oni se računaju kao najbolji vojnici u ovom dijelu svijeta.

U godini Gospodnjoj 1288. sam bio informiran, da je veliki Abuysinijski, princ odlučio posjetiti osobno svetu grobnicu Krista u Jeruzalemu na hodočašću, koje se svake godine pravi sa ogromnim brojem njegovih subjekata, ali je bio odvraćen od toga časnicima svoje vlade, koji su ga uvjeravali u opasnosti, kojima bi bio izložen prolazeći kroz mnoga mjesta, koja pripadaju Saracenima, njegovim neprijateljima.

Tada je odlučio poslati tamo jednog biskupa kao njegovvog reprezentanta, čovjeka sa visokom reputacijom svetosti, koji je došavši u Jeruzalem, recitirao molitvu i učinio prijedloge, koje mu je kralj dao.

Vraćajući se kroz područja Soldana od Adena naredio je, da bude doveden u njegovo društvo pa ga je pokušao uvjeriti, da postane muhamedanac, nakon što je on odbio, da napusti kršćansku vjeru, Soldan ignorirajući gnjev Abysinijskoga monarha, je obrezao čovjeka i onda ga pustio da ode.

Nakon njegovog dolaska i podnesenog izvještaja o toj nedostojnosti i brutalnosti, kojoj je bio izložen, kralj je momentalno izdao naređenje, da se opremi jedna vojska sa njim kao glavešinom u svrhu totalnog uništenja Soldana.

Soldan je na svoju stranu pozvao u pomoć dva muhamedanska princa, koji su bili njegovi susjedi i koji su ga opremili sa vrlo velikom vojskom, a u konfliktu, koji je slijedio, Abysinijski kralj je bio pobjednik i zauzeo je grad Aden i dao ga opljačkati kao osvetu za ono što je učinjeno njegovom biskupu.

Stanovnici ovog kraljevstva žive na žitu, riži, mesu i mlijeku, izvlače ulje iz sezama i imaju svaku vrstu zaliha.

U zemlji ima puno slonova, lavova, žirafa i raznih vrsta drugih životinja kao što su divlji magarci, majmuni, koji nalikuju na čovjeka zajedno sa pticama divljim i domaćim, ona je ekstremno bogata zlatom i mnogo je posjećena od trgovaca, koji ostvaruju veliki profit, a mi ćemo sada govoriti o provinciji Aden.


POGLAVLJE 36


PROVINCIJA ADEN


Provincijom Aden upravlja kralj, koji nosi titulu Soldana, svi su stanovnici Saraceni i posve mrze kršćane.

U ovom kraljevstvu ima mnogo gradova i zamkova i ima prednosti izvanredne luke, koja je često posjećena od strane brodova što dolaze ovdje iz Indije sa mirodijama i medicinom.

Trgovci, koji ih kupuju sa namjerom, da ih prenesu do Alexandrije, istovare ih sa brodova u kojima su uvezeni pa onda raspodjele teret na manje brodove ili barke te sa njima navigavaju morem zaljeva za dvadeset dana, manje ili više, primjereno vremenu.

Dohvaćajući luku, oni pretovare teret na deve i transportiraju ga preko kopna trideset dana putovanja do rijeke Nil, a ovdje se opet krca na male brodove, koji se zovu jerms u kojima se prevoze rijekom do Kaira pa odavde umjetnim kanalom imenom Kalizene do Alexandrije.

Ovo je najmanje teška i najkraća ruta, koju trgovci mogu uzeti prenoseći robu i proizvode Indije iz Adena do tog grada, a u ovoj luci Aden (u Arabiji, na južnom kraju Crvenog mora) isto tako trgovački brodovi prenose veliki broj arapskih konja, koje oni nose na prodaju svim kraljevstvima i otocima Indije dobivajući za njih visoku cijenu i praveći veliki profit.

Soldan iz Adena posjeduje neizmjerno bogatstvo, koje narasta od poreza na robu što dolazi iz Indije i koja se prenosi kroz luku kao povratni teret i ovo doista predstavlja vrlo značajno tržište u cijelom kvandrantu te mjesto gdje se svi trgovački brodovi sastaju.

Bilo mi je rečeno, da kada je Soldan od Babilona poslao svoju vojsku prvi puta protiv grada Acre i koji ga je zauzeo, da je dakle grad Aden pomagao sa trideset tisuća konja i četrdeset tisuća deva iz mržnje prema kršćanima, a mi ćemo sada govoriti o gradu Escier.


POGLAVLJE 37


GRAD ESCIER


Vladar grada Esciera (Shihr, u Arabiji) je muhamedanac,koji vlada sa pravednošću pod vrhovnim autoritetom Soldana iz Adena.

Njegova udaljenost je otprilike četrdeset milja prema jugoistoku (zapravo sjeveroistoku)., podređeni su mu mnogi gradovi i zamkovi.

Njegova luka je jako dobra i posjećena je od mnogih trgovačkih brodova iz Indije, koji prevoze natrag veliki broj izuzetnih konja što su visoko cijenjeni u toj zemlji i koji se tamo prodaju po vrlo dobroj cijeni.

Ovo područje proizvodi veliku količinu bijelog tamjana prve kvalitete (zapravo arapskog tamjana), koji se destilira kap po kap iz jednoga malog drveta ili kojem se oljušti kora i od razreza tamjan postepeno curi i kasnije postane tvrd, a čak i kada razrez nije napravljen, javlja se curenje s obzirom na intenzivnu vrućinu klime.

Postoji također mnogo palminog drveća, koje proizvodi datulje u velikom obilju, nema žita osim riže i proso, koje se ovdje kultivira ovdje i stoga je potrebno nabavljati zalihe iz drugih dijelova, a također nema vina, koje se pravi od grožđa, nego oni prave liker od riže, šećera i datulja, koji je izuzetan.

Oni imaju malu vrstu ovce, kojoj uši nisu položene kao kod ostalih vrsta i dva mala roga rastu na njihovom mjestu, dok dva otvora služe u svrhu, koju imaju uši .

Ovi ljudi su veliki ribari i hvataju tunu u tolikoj količini, da dvije mogu biti kupljene za venecijanski groš, suše ih na suncu s obzirom na prirodu zemlje, (Arapska pustinja) i budući sve izgori na suncu, nema povrća pa oni nauče stoku, krave, ovce, kamile i konje, da jedu sušenu ribu, koju oni nauče jesti bez ijednog  znaka, da im se ne sviđa.

Riba uzeta za ovu svrhu je male vrste i ona se može uloviti u ogromnim količinama tijekom mjeseca ožujka, travnja i svibnja. a oni je suše i stave u svoje kuće kao  hranu za svoju stoku te isto tako jedu isvježu ribu, ali su mnogo više naviknuti jesti osušenu.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 3, Poglavlje 18 - 30)


Nakon što se povukao u samostan gdje je obavljao molitve i okružen velikim brojem paunova, kojima obiluje ova zemlja, jedan idolopoklonik iz plemena gavi, koji je prolazio tim putem i nije primijetio svetog čovjeka, odapeo je strijelu na pauna, koja je pogodila apostola na jednoj njegovoj strani.

Vidjevši, da je ranjen i da ima vremena samo da se zahvali Bogu na svom njegovom milosrđu, on je predao svoj duh u Njegove ruke.

U ovoj provinciji domaće stanovništvo je crno, ali oni nisu rođeni tako tamni u boji tena, nego kasnije umjetnim putem smatrajući crni ten perfekcijom ljepote.

Za ovu svrhu mažu svoju djecu uljem sezama tri puta svaki dan, prave slike svojih božanstava isto tako crnima, dok bojaju vraga u bijelom bojom i smatraju, da svi demoni imaju tu boju.

Oni među njima, koji iskazuju obožavanje volova, privezuju nešto kose sa divljeg bika za grivu njihovih konja kad odlaze u bitku vjerujući, da bilo tko, tko ih nosi, je siguran od svake opasnosti te iz tog razloga kosa divljeg bika se prodaje po vrlo visokoj cijeni u ovim zemljama.



POGLAVLJE 19


KRALJEVSTVO MUTFILI ILI MONSUL


Kraljevstvo Mutfili (Motupalli, sada ribarsko selo 170 milja sjeverno od Madrasa) je ono u koje ulazite napuštajući Maabar nakon što ste proslijedili pet stotina milja u sjevernom pravcu.

Njegovi stanovnici su idolopoklonici i nezavisni od bilo koje države, žive od riže, mesa, riba i voća.

U planinama ovog kraljevstva pronađeni su dijamanti.

Tijekom kišne sezone voda se u velikim bujicama spušta među stijene i špilje i kad opadne, ljudi traže dijamante u koritima rijeka u kojima ih pronalaze mnogo.

Messer Marco je rekao, da se u ljeto kad je vrućina velika i kad nema kiše, ljudi penju na planine što je iscrpljujuće i koje su opustošene opasnim zmijama.

U blizini vrha, rečeno je, postoji duboka dolina puna spilja i okružena stijenama među kojima su pronađeni dijamanti.

Ovdje ima mnogo orlova i bijelih roda, koji su privučeni zmijama sa kojima se hrane pa onda tu prave i svoja gnijezda.

Osobe, koje traže dijamante, stoje u blizini ulaza spilje i puštaju dolje komede mesa, koje orlovi i rode odnose u dolinu i nose na vrh stijenja.

Čovjek se momentalno popne, otjera pticu i obnovi komad mesa za kojeg je vrlo često priljepljen dijamant.

Kad orao ima vremena pojesti meso, čovjek onda prati pomno mjesta na kojima on obitava noću i u jutro pronalazi dijamantno kamenje među njegovim izmetom, ali ne treba se pretpostaviti, da se dobri dijamanti šalju kršćanima. Za njih se oni nose Velikom Khanu i kraljevima i šefovima ove zemlje.

U ovoj zemlji izrađuje se najfiniji pamuk, koji se može pronaći u bilo kojem dijelu Indije, imaju stoku u dovoljnim količinama i najveće ovce na svijetu i mnogo svih vrsta hrane.



POGLAVLJE 20


PROVINCIJA LAR


Napuštajući mjesto gdje počiva tijelo veličanstvenog svetog Tome te idući zapadno, ulazite u provinciju Lar (Mysore područje) odakle dolaze Bramani, koji su se proširili po cijeloj Indiji.

Oni su najbolji i najčasniji trgovci, koji se mogu pronaći, ništa ih ne može natjerati, da lažu čak, ako od toga ovisi i njihov život, a također mrze pljačku ili uzimanje stvari od druge osobe, izvanredni su u umjerenosti i zadovoljni su samo sa jednom ženom.

Kada neki strani trgovac, kojemu su nepoznati običaji zemlje, izvrši neku trgovinu on dolazi pod brigu jednog od ovih ljudi, koji tada raspolaže sa tim i čini vjerodostojan račun prinosa polažući pašnju sa skrupulama na interes stranaca i ne zahtijeva bilo kakvu naknadu, a vlasnik međutim može odobriti koliki je ispravan profit.

Oni jedu meso i piju vino zemlje, međutim, ne ubijaju životinje, nego to daju Muhamedancima.

Bramani se razlikuju značkom, koja se sastoji od guste pamučne vrpce što prolazi preko ramena i koja je zavezana pod rukom na takav način, da se traka  pojavljuje poviše prsa i iza leđa.

Kraljaje krajnje bogat i moćan i posjeduje veliku količinu bisera i skupocjenog kamenja.

Kad su trgovci Maabara predložili njemu veće, on je vjerovao njihovim procjenama i dao im je duplu sumu za svaki od njih i pod ovim okolnostima je prikupio puno divnih dragulja.

Ljudi su u cjelini idolopoklonici i zavisni od vračanja i gatanja, kad imaju namjeru kupiti neku stvar, oni momentalno gledaju sjenu svojih tijela na suncu pa ako je sjena velika kao što bi trebala biti, oni kupuju za taj dan.

Kada su u bilo kojem dućanu za svrhu da nešto kupe, ako oni vide tarantulu, kojih je ovdje mnogo, razmišljaju sa koje strane je došla i primjereno tome reguliraju svoj posao i ponovo, ako izlaze iz svojih kuća i čuju, da je netko kihnuo, vraćaju se u kuću i tamo ostaju .

Oni su vrlo umjereni u jelu i dožive prilične godine, svojim zubima proizvode zvukove, jer uzimaju neko povrće koje žvaču, a isto tako paze na probavu, koja je vrlo važna za ljudsko tijelo.

Među domaćim stanovništvom ovog područja postoji klasa čudnovato odana religioznom životu, koja je imena Chughi (Jogi) i koju iz časti njihovih božanstava žive vrlo strogim životom.

Oni idu potpuno goli i kažu, da u tome nema nikakvog srama, jer je stanje golotinje ono u kojem su ljudi došli na svijet.

S obzirom na respekt prema ovom dijelu tijela, koje izaziva stid, oni kažu da nema organa grijeha za njih pa nemaju razloga crveniti zbog njihova izlaganja.

Iskazuju poštovanje prema volovima i nose njihovu malu figuru, koja je napravljena od pozlaćenog ili nekog drugog metala te je privezana za njihova čela, a također pale kosti volova reducirajući ih na prah i s ovim prave mast, kojom označavaju različite dijelove tijela na poštovani način.

Ako sretnu osobu sa kojom imaju srdačan odnos, premazuju centar čela sa nešto ovog pripravljenog praha.

Oni ne lišavaju bilo koje stvorenje njegovog života niti čak muhu, buhu ili uš vjerujući, da one imaju dušu i ukoliko se hrani životinjama, to oni smatraju gnusnim grijehom.

Također odustaju od hranjenja povrćem, biljkama ili korijenjem sve dok nije postalo suho vjerujući, da oni također imaju dušu.

Ne uzimaju vilice niti tanjure, nego stavljaju svoju hranu među suho lišće Adamove jabuke, koja se još zove jabuka raja.

Kada hoće obaviti nuždu, odlaze na morsku obalu i to čine i onda razbacaju kako bi spriječili dolazak crva, jer bi smrt ovih životinja zbog nedostatka hrane bila težina na njihovoj savjesti.

Žive do duboke starosti, neki od njih možda i 150 godina uživajući zdravlje i jedrinu i spavajući na goloj zemlji, a ovom mora da je razlog njihova suzdržljivost i neporočnost i kad dolaze novi ljudi među njih oni drže njih neko vrijeme u njihovim samostanima čineći ih, da slijede njihova pravila života.

Nakon toga ih testiraju tako što šalju jednu od onih djevojaka, koja je odana idolima i koja ispituje njihovu suzdržljivost laskanjem: ako on ostane neprobuđen, oni ga zadržavaju, ali ako on pokaže emocije, oni ga odbacuju, jer kažu, da oni ne žele bilo kojeg čovjeka izgubljenih želja.

 


POGLAVLJE 21


GRAD KAEL


Kael (nekada luka u Tinnevelly području) je značajan grad, kojim upravlja Astiar (jedan od četvero braće, kraljevi zemlje Maabar), koji je bogat u zlatu i draguljima i koji je sačuvao zemlju u stanju dubokog mira.

U tom smislu on je značajna luka za strane trgovce, koji su dobro primljeni i tretirani od strane kralja.

Primjereno tome svi brodovi, koji dolaze sa zapada, iz Ormusa, Kisia, Adena i različitih dijelova Arabije, natovareni su robom i konjima i čine ovu luku, koja je jako dobro situirana za trgovinu.

Princ oprema ne manje od tri stotine žena na najljepši način.

Cijeli narod grada kao isto tako i svi domaći stanovnici Indije općenito su ovisni o tome, da u svojim ustima imaju list, koji se zove tembul (perzijska riječ za betel) što oni čine jednim dijelom iz navike, a dijelom iz zadovoljstva kojega pruža.

Nakon što su ga prožvakali oni ispljunu slinu, koja je producirana.

Ljudi od položaja imaju list pripremljen sa kamforom i drugim aromatičnim drogama i mješavinom živog vapna, jer im je rečeno, da je to sa velikim beneficijama.

Ako bilo koji čovjake biva povrijeđen drugim na najveći i najprezirniji način on pljune sok ovog lista njemu u lice pa tako uvrijeđena partija požuri kralju, iskaže svoju uvredu i deklarira svoju spremnost u odluci, da se bori u borbi.

Kralj ih tada oprema oružjem, koje se sastoji od mača i malog štita i svi ljudi dolaze biti promatrači konflikta, koji traje dok jedan od njih ne završi tragično na bojnom polju. Oni međutim zabranjuju nanošenje ozljeda vrhom mača.


POGLAVLJE 22

KRALJEVSTVO KOULAM

Nakon napuštanja Maabara te idući pet stotina milja prema jugozapadu dolazite u kraljevstvo Koulam (Quilan), ono je boravište mnogih kršćana i židova, koji su zadržali svoj vlastiti jezik, kralj nije obveznik bilo kome drugome.

Ima mnogo drveća od kojeg se dobiva boja, papar je u velikom obilju i nalazi se oboje i u šumskom i u otvorenom dijelu zemlje.

Skuplja se u mejsecima svibnju, lipnju i srpnju, a vina koja se proizvode, kultiviraju se na plantažama.

Indigo izuzetne kvalitete i u velikim količinama se također oovdje proizvodi, oni ga dobivaju od izvjesne biljke, koja se vadi zajedno sa korijenjem i koja se stavlja u posudu sa vodom gdje ostaje dok ne istrune.

Onda oni prešaju njihove sokove, a nakon što je bila izložena suncu, ona hlapi i ostaje jedna vrsta kreme, koja se lomi na male komadiće u poznatim oblicima.

Vrućina tijekom nekih mjeseci je toliko velika, da se teško može izdržati pa ipak trgovci dolaze ovdje iz tako različitih dijelova svijeta kao na primjer iz kraljevstva Manzi i Arabije privučeni velikim profitom na robi, koju uvoze i onda je prevoze natrag kao teret.

Mnoge životinje, koje se ovdje mogu pronaći, različite su od onih u drugim dijelovima.

Postoje posve crni tigrovi i različite vrste ptica iz obitelji papiga, koje su bijele kao snijeg sa crvenim nogama i kljunom.

Ostale ptice imaju mješavinu crvene i azurne boje, dok su druge mnogo manje, a paunovi su ljepši i veći od naših i različitoga oblika, a čak i domaće kokoši imaju čudnovatu pojavu. Isto je slučaj i sa voćem.

Ovako velike razlike kako je rečeno nastaju zbog intenzivne vrućine, koja prevladava u ovom području.

Vino se pravi od šećera, kojeg ima jedna vrsta palme, ono je ekstremno dobro i čini da se pije brže, nego vino od grožđa.

Stanovnici posjeduju obilje svega što je neophodno potrebno za hranu, osim žitarica od kojih imaju samo rižu, ali je njena količina u ogromnim razmjerima.

Među stanovništvom ima mnogo astrologa i medicinara, koji su jako dobro upoznati sa svojim vještinama.

Čitav narod i muško i žensko je crno, a osim tkanine oko kukova, oni idu sasvim goli.

Također, oni su jako senzualni i uzimaju žene svojih rođaka po krvi i žene svoje umrle braće, ali je ovo kao što sam bio informiran, stanje morala u svakom dijelu Indije.


POGLAVLJE 23


KOMARI


Komari (Cape Comorin) je provincija gdje se dio Sjeverne zvijezde, nevidljive sa Jave i unutar otprilike trideset milja od ovog mjesta može vidjeti i gdje se pojavljuje otprilike lakat iznad horizonta.

Zemlja nije toliko mnogo kultivirana, ali je uglavnom pokrivena šumom, koja sadrži veliki varijetet zvijeri, posebno majmune tako formirane i takve veličine, da imaju izgled čovjeka.

Postoje također i dugorepi majmuni, koji su mnogo manji, a tigrovi, leopardi i risovi su u obilju.


POGLAVLJE 24


Napuštajući provinciju Komari i idući zapadno tri stotine milja dlazite nadomak kraljevstva Ely, koje ima svog vlastitog kralja i čudnovati jezik, ono ne plaća danak bilo kojoj državi, ljudi su idolopoklonici, ne postoji luka, nego velika rijeka sa sigurnim ulazom.

Snaga zemlje ne sastoji se u broju njenih stanovnika niti u njihovoj hrabrosti, nego u problematičnosti prolaza, koji se trebaju proći i koji čine, da je invazija gotovo nemoguća.

Ono producira veliku količinu papra i gingera sa mnogim drugim artiklima mirodija.

Ako bi brod sasvim slučajno bio uvučen u usta ove njihove rijeke, oni bi ga zarobili i konfiscirali cijelu robu, koja je na brodu govoreći:

„Ti si namjeravao ići negdje, ali su te naši bogovi odvukli nama tako, da mi možemo uzeti cijelo tvoje vlasništvo“.

Brodovi iz Manzija dolaze ovdje prije kraja sezone lijepog vremena i pokušavaju uzeti svoj teret, koji se krca u tjedan dana ili manje zato, jer pješčana obala koja se često pokazuje opasnom, dobro služi brodovima, koji su sa drvenim sidrima odupirući se velikim i jakim olujama.

Zemlja je opustošena tigrovima i mnogim drugim svirepim životinjama.


 

POGLAVLJE 25


MALABAR


Malabar (jugozapadna obala od Quilan do Ely) je veliko kraljevstvo Velike Indije, koje je smješteno prema zapadu i ja ne smijem propustiti dati nekoliko detalja o njemu, ljudima upravlja njihov vlastiti kralj, koji je nezavisan od bilo koje države i imaju svoj vlastiti jezik.

U ovoj zemlji Sjeverna zvijezda je vidljiva oko otprilike dva hvata iznad horizonta.

Ovdje kao i u kraljevstvu Guzerat, koje nije jako udaljeno, postoje brojni pirati, koji godišnje očiste ova mora sa više od jedne stotine malih brodova hvatajući i pljačkajući sve trgovačke brodove što prolaze ovim putem.

Oni uzimaju njihove žene i djecu tijekom cijelog ljetnog krstarenja.

U namjeri da niti jedan brod ne pobjegne, oni usidravaju svoje brodove na udaljenosti od pet milja jedno od drugog tako, da dvadeset brodova okupira prostor od stotinu milja.

Kad brod dođe na njihov dohvat, oni daju signale putem vatre i dima i onda se svi trude, da uhvate brod, koji ima namjeru proći.

Posadu se pošteđuje, ali nakon što dobiju nagradu oni ih odriješe na obali savjetujuči ih, da odu po drugi teret, kojeg oni u slučaju da ponovo prolaze istim putem, pljačkaju po drugi put.

U ovom kraljevstvu postoji ogromno bogatstvo papra, gingera, cimeta i indijskih oraščića.

Ono proizvodi najfiniji i najljepši pamuk, koji se može pronaći u cijelom svijetu. Brodovi od Manzija donose bakar, koji služi kao balast pored svega, zlatne brokate, svilu, zlatne i srebrne poluge zajedno sa mnogim vrstama medicine, koja nije proizvedena u Malabaru i ovo trampe za robu iz provincije. Postoje trgovci, koji utuju prema Adenu i koji robu prenose i do Alexandrije.

Mi smo govorili o kraljevstvu Malabar pa ćemo proslijediti govoriti i opisati Guzerat, koji  graniči sa njim.

Trebali bismo tretirati sve gradove Indije, ali bi taj račun bio jako dug i dokazao bi se zamornim.

Mi ćemo, dakle, dotaknuti samo ona mjesta, koja sadržavaju čudnovatu i interesantnu informaciju.



POGLAVLJE 26


Kraljevstvom Guzerat (sjeverno od Bombaja), koje graniči sa zapadne strane Indijskim morem, upravlja njegov vlastiti kralj i ima svoj vlastiti čudnovati jezik. Sjeverna zvijezda se ovdje pojavljuje na visini od šest hvati.

U ovoj zemlji vladaju pirati sa najočaničkijim karakterom. Kad oni krstare kako bi uhvatili ploveći trgovački brod, oni momentalno tjeraju njih da piju jednu dozu morske vode, koja producira strahoviti proljev i na ovaj način oni otkrivaju je li progutan neki biser ili dragulj .

Ovdje se također može naći velika kličina gingera, papra i indiga.

Pamuk se proizvodi u velikim količinama od drveta, koje je negdje oko tri jarda u visini i može podnijeti period od dvadeset godina, ali pamuk koji se uzima od drveća te starosti nije dobar za predenje, nego samo za šivanje, ali ako se uzme od drveća, koje je dvanaest godina staro, pogodno je za muslin i druge tkanine izuzetne finoće.

Velika količina koža od koza, bivola, divljih volova, nosoroga i ostalih zvijeri se također priprema ovdje i brodovi natovareni sa njima izvoze se u različite dijelove Arabije.

Oni isto tako prave prekrivače za krevete od crvene i plave kože, izvanredno delikatne i meke i opšivene zlatnim i svilenim nitima, a Muhamedanci su naviknuti spavati na njima.

Jastuci ornamentirani zlatnom žicom u obliku ptica i zvijeri i također ovdje proizvode i u nekim slučajevima njihova vrijednost dostiže šest oznaka srebra.

Vez je ovdje sitniji u izradi, nego što se to radi u drugim dijelovima svijeta. Slijedeći dalje, mi ćemo sada govoriti o kraljevstvu imenom Kanan


POGLAVLJE 27

KRALJEVSTVO KANAN

Kanan (u blizini Bombaja) je veliko i ugledno kraljevstvo smješteno prema zapadu.

Mi kažemo prema zapadu zato što je putovanje Messer Marca bilo sa istočne strane i on govori o zemljama u skladu sa pravcem, kojim je on prolazio kroz njih.

Njime upravlja princ, koji ne plaća danak bilo kome drugome.

Ljudi su idolopoklonici i imaju svoj vlastiti čudnovati jezik. Niti papar niti ginger ne rastu ovdje, nego zemlja producira veliku količnu jedne vrste tamjana, koji nije bijeli, nego je tamne boje.

Mnogi brodovi često dolaze ovdje u namjeri, da ukrcaju medicinu i kao također mnoge varijetete drugih artikala.

Isto tako oni na brodove krcaju veliki broj konja, koji se nose na prodaju u različite dijelove Indije.


 

POGLAVLJE 28


RAZMATRANJE KRALJEVSTVA KAMBAIA


Kambaia (Cambay) je veliko kraljevstvo situirano prema zapadu, kojim upravlja vlastiti kralj, koji ne plaća danak nikome i imaju svoj vlastiti jezik, ljudi su idolopoklonici.

U ovoj zemlji Sjeverna zvijezda se vidi više, nego u bilo kojoj prijašnjoj u konzekvenciji da leži dalje prema sjeverozapadu.

Trgovina, koja se ovdje obavlja, je vrlo značajna i velika količina indiga se izrađuje.

Postoji i obilje pamučnog rublja i također pamuka od vune.

Mnoge kože, koje su dobro napravljene, se izvoze u zamjenu za zlato, srebro, bakar i tutty (očni prah ili melem, koji se pravi od cinka).

Ništa drugo ne zaslužuje, da se spomene pa ću ja proslijediti govoriti o kraljevstvu Somnath.


 

POGLAVLJE 29


KRALJEVSTVO SOMNATH


Somnath (luka na poluotoku zapadno od zaljeva Cambay) je kraljevstvo, koje leži prema zapadu i čiji su stanovnici idolopoklonici kojima upravlja kralj, koji ne plaća danak, imaju svoj vlastiti čudnovati jezik i koji su naklonjeni prijateljski ljudi.

Oni žive od trgovine i manufakture i mjesto je često posjećeno od velikog broja trgovaca, koji donose svoje artikle, kojima trguju, a uzimaju natrag one koje zemlja ima u zamjenu.

Bio sam informiran, međutim, da svećenici koji služe u hramovima idola jesu najokrutniji na svijetu, a mi ćemo sada proslijediti govoriti o kraljevstvu imenom Kesmacoran.



POGLAVLJE 30


KRALJEVSTVO KESMACORAN


Ovo je jedna velika zemlja (iza rijeke Indus u području Markana), koja ima svog vlastitog kralja i svoj vlastiti čudnovati jezik.

Neki su stanovnici idolopoklonici, ali najveći dio čine Saraceni, oni preživljavaju zahvaljujući trgovini i manufakturi, njihova hrana je riža i žito zajedno sa mesom i mlijekom, kojih imaju u obilju, mnogi trgovci dolaze ovdje oboje i morem kao i kopnom.

Ovo je zadnja provincija Velike Indije, koja se proteže sjeverozapadno i počinje Maabarom te se ovdje zaustavlja, a u njenom opisu moramo napomenuti samo provincije i gradove, koji leže na obali pa nećemo govoriti o onima, koji su situirani u unutrašnjosti, jer bi naš rad bio prevelik.

Mi ćemo sada govoriti o nekim Indijskim otocima, jedan od njih je nazvan Otokom muškaraca, a drugi Otokom žena.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač


 

PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 3, Poglavlje 17 - 18)

 

Nakon smrti kralja, kad dolazi do ceremonije paljenja njegovog tijela, ove odane sluge isto tako i bacaju sebe u istu vatru i bivaju spaljeni sa kraljevskim lešom u namjeri, da označe intenciju kako mu prave društvo i u onom drugom životu.

Slijedeći običaj također prevladava, kda kralju umre sin, koji ga naslijeđuje ne miješa se u bogatstvo, koje je njegov otac skupio.

Njegove su namjere, da razmišlja o vlastitoj sposobnosti kako bi njima vladao, ako se nije pokazao sposobnim, je da umnoži bogatstvo što ga je otac ostavio, a ovo dakle pretpostavlja kako je ogromno bogatstvo akumulirano mnogim generacijama.

U ovoj zemlji konji se ne uzgajaju i kralj i njegova tri brata troše godišnje znatne količine u kupovini konja od trgovaca, koji ih dovode tamo za prodaju i postaju bogati zahvaljujući ovoj trgovini, uvozeći oko pet tisuća u vrijeme kad je svaki od njih bio plaćen pet stotina saggi zlata što je ekvivalentno jednoj stotini marci srebra (oko 1000 dolara).

Na kraju godine ne ostane živo više od tri stotine i oni se, dakle, moraju zamijeniti, ali prema mom mišljenju klima nije pogodna za konje i odatle narastaju poteškoće uzgoja konja i njihova očuvanja.

Za hranu im daju meso pomiješano sa rižom i drugo pripravljeno meso, jer zemlja ne proizvodi bilo koju žitaricu, osim riže.

Kobile, koje su velike i koje su pokrivene lijepim konjima oždrijebe samo malu bolesno oblikovanu ždrijebad sa deformiranim nogama nesposobnima, da budu trenirani u jahanju.

Sljedeći izuzetan običaj prevladava u ovom mjestu, a to je kad čovjek, koji je osuđen na smrt  zbog zločina odluči, da je njegova volja žrtvovati u čast nekog posebnog idola, njegovi rođaci i prijatelji momentalno ga posjednu u neku vrstu stolice i daju mu dvanaest kvalitetnih i dobro naoštrenih noževa.

Tada ga nose do grada proklamirajući, da je ovo hrabar čovjek, koji će se žrtvovati u ime odanosti idolu i kad dođu do mjesta gdje kazna mora biti izvršena, on zgrabi dva noža i plačući uzvikne: “Ja žrtvujem sebe u čast ovoga idola” pa onda žurno potisne jedan od njih u svako bedro, onda jedan u svaku ruku, dva u trbuh i dva u pluća, ponavljajući to tako kako smo rekli, on zarije posljednji od njih u svoje srce i momentalno izdahne.

Tadadolaze njegovi rođaci i sa velikim trijumfom i radošću spaljuju njegovo tijelo, a njegova žena bez sažaljenja za svoga muža baci sebe na gomilu i zajadno biva spaljena sa njim i žene, koje ovo naprave, su mnogo hvaljene od zajednice, dok u drugu ruku one, koje to izbjegnu, smatraju se prezrenima i huljenima.

Najveći dio stanovnika ovog kraljevstva, koji su idolopoklonici, duboko poštuju volove od kojih se ne jede njihovo meso, ali postoji posebna klasa ljudi imenom gavi, koji se ne usuđuju ubiti životinju, a kad nađu lešinu bez obzira je li umrla prirodnom smrću ili kako drugačije, oni će je pojesti.

Svi ljudi žbukaju svoje kuće kravljim izmetom, svi oni sjede na tepihu na zemlji i kad ih se zapita, zašto to rade, oni odovaraju kako je sjedenje na zemlji časno, da smo mi poniknuli iz zemlje i da ćemo se u nju i vratiti, dakle, nitko ne može učiniti dovoljno časti i nitko ne može prezirati zemlju.

Ovi gavi i cijelo njihovo pleme su potomci onih, koji su ubili Svetog Tomu apostola i s obzirom na ovo niti jedan član ovog plemena ne može ući u građevinu gdje počiva tijelo  blaženog apostola.

Kad je snaga deset ljudi uposlena, da dovede jednog od njih na to mjesto, oni ga ne bi mogli zadržati, jer je tolika snaga natprirodne moći ovog svetog tijela.

Zemlja ne proizvodi nikakve žitarice, osim riže i sezama.

Ljudi idu u borbu sa kopljima i štitovima, ali bez odjeće i čine se vrlo slabim vojnicima, ne ubijaju stoku niti bilo koju vrstu životinje za hranu, nego kada hoće jesti meso ovce ili neke druge životinje ili ptice, oni dobavljaju Saracene, koji nisu ograničeni sa istim zakonima i običajima, da ih ubiju.

Oboje, i žene i muškarci peru cijela svoja tijela u vodi i ujutro navečer, a dok ne dođe do ovog ispiranja, oni niti jedu niti piju i svi oni, koji ne poštuju i zanemaruju ovo pravilo, smatraju se hereticima.

Treba nadodati, da pri jelu uzimaju samo desnu ruku i nikada ne dotiču hranu sa lijevom rukom, jer je ova određena za čišćenje privatnih dijelova njihova tijela, piju iz posebnih čaša i svaki pojedinac ima svoju vlastitu tako, da se čaša za piće nikad ne uzima od druge osobe.

Kad piju oni ne dotiču čašu usnama, nego je drže poviše glave i sipaju tekućinu u usta tako, da čašu ne dodiruju ustima, a kad daju piće strancu, oni mu ne daju čašu, nego sipaju vino ili neku drugu tekućinu u njegove ruke iz kojih on pije kao iz čaše.

Kriminalci se u ovoj zemlji kažnjavaju strogom pravednošću.

S obzirom na odnos prema dužniku prevladava ovaj običaj: ako zahtjev za isplatu duga bude učestao od strane kreditora, a dužnik mu daje lažna obećanja, ovaj može izazvati njegovu osobu crtajući krug oko njega, kojeg on ne smije napustiti, dok ne zadovolji svog kreditora bilo isplatom bilo dajući adekvatnu sigurnost, a ukoliko bi se on potrudio umaknuti iz kruga, on označava sebe spremnim na kaznu smrti.

Kad je bio u ovoj zemlji na svom povratku kući, Messer Marco je bio svjedokom izvanrednoga primjera ove prakse.

Kralj je bio dužan jednu izvjesnu sumu novca nekom stranom trgovcu, koji ga je stalno pitao za isplatu, ali je on dugo vremena davao samo obećanja.

Jednog dana, kad je kralj jahao na svome konju, trgovac je uzeo priliku, da opiše krug oko njega i njegovog konja, a kad je kralj vidio što je napravio, on je momentalno stao i nije jahao dalje, dok zahtjev trgovca nije bio u potpunosti zadovoljen.

Promatrači su gledali što se dogodilo i divili su se kralju govoreći, da je on najpravedniji, jer je podnio zakon pravednosti.

Ovi ljudi se suzdržavaju piti vino od grožđa pa ako se otkrije, da osoba pije vino, to bi bilo toliko sramotno, da njena evidencija na sudu ne bi bila prihvaćena.

Slična predrasuda egzistira protiv osoba, koje plove po moru i koji moraju biti, prema njihovom shvaćanju, očajnici i čije se svjedočenje na sudu ne može priznati, a ne drže brakolomstvo kriminalom.

Vrućina u toj zemlji je toliko velika, da stanovnici idu goli, ovdje nema kiše, osim u mjesecima lipnju, srpnju i kolovozu pa ako je ima, ona nije za hlađenje tijekom ova tri mjeseca tako, da je nemoguće izdržati

U ovoj zemlji ima mnogo eksperata u znanosti fiziognomije, koja uči razumijevanje prirode i kvaliteta čovjeka i ono što ona namjerava, bilo dobro ili zlo, a ove kvalitete su momentalno detektirane pogledom na muškarca ili ženu.

Oni isto tako znaju, koji događaji su u vezi sa susretom zvijeri ili ptica, više pažnje posvećuju letu ptica, nego bilo čemu drugom i odatle predviđaju dobru ili lošu sudbinu.

Postoji jedan sat svaki dan u tjednu kojeg smatraju nesretnim i u ovim satovima oni ne kupuju ništa niti obavljaju bilo koju poslovnu transakciju, govore vrijeme dužinom ljudske sjene kad on počne stajati uspravno.

Kad se dijete rodi otac i majka prave zabilješke dana u tjednu, faze mjeseca, ime mjeseca i sat rođenja, ovo se pravi zato, jer će svaki budući akt u njihovim životima biti određen  astrologijom.

Kada je sin dosegao trinaest godina, oni ga oslobađaju obiteljske stege i on više ne pati pod očevim krovom i daju mu 20 ili 24  groša i tako osiguran, on se smatra sposobnim, da se brine sam o sebi uključujući se u neki vrstu trgovine, a ovi dječaci nikad ne prestaju trčati cijeli dan kupujući artikle na jednom mjestu i prodavajući ih na drugome.

U sezoni rada ribarnica biserima, oni tu često dolaze pa od ribara ili drugih kupuju pet, šest ili više malih bisera primjereno njihovim mogućnostima, onda ih nose do trgovaca (koji zbog vrućine ostaju u svojim kućama) i kažu: “Ovi su me biseri jako koštali, omogući da dođem do nekog profita od njih, a ti možeš suditi razumno.”

Trgovci im onda daju preko cijene koštanja I na ovaj način oni rade slično i sa drugim proizvodima te postaju izuzetni i ozbiljni trgovci.

Kada je posao gotov za taj dan, oni nose svojim majkama njihovu hranu, da bude skuhana i pripravljena, ali nikad ne jedu bilo što na račun njihovih očeva.

Ne samo u ovom kraljevstvu, nego kroz čitavu Indiju općenito, sve zvijeri i ptice su različiteod naših, osim izuzev u slučaju prepelica, koje su kao naše.

Postoje šišmiši veliki kao supovi, a supovi su crni kao vrane i mnogo veći, nego naši, njihov let je rapidan i nikad ne propuste dohvatiti svoj plijen.

U njihovim hramovima postoji mnogo idola oboje i muškog i ženskog roda i njima očevi i majke prinose svoje kćerke, nakon što su bile toliko odane oni očekuju, da će prisustvovati svemu onom što svećenik samostana zahtijeva kako bi se doprinijelo zadovoljstvu idola i u takvim prilikama oni idu tamo, pjevaju i sviraju na instrumentima dodajući svečanosti, a ovih mladih žena je puno i formiraju veliki zbor.

Nekoliko dana u tjednu oni nose ponude hrane idolima, kojima su odane u svojoj službi i kažu, da se idol poslužuje tom hranom.

Stol za tu svrhu je ranije postavljen i na njemu hrana ostaje za puni sat tijekom kojeg dame nikada ne prekidaju pjevanje, sviranje i čine obijesne geste.

Ovo traje toliko dugo koliko osoba višeg ranga treba za pripremanje ležernoga jela, a onda deklariraju, da je duh idola zadovoljan sa predstavljenom zabavom i tada se postrojavaju oko njega i počinju jesti te ovo rade nekoliko puta svake godine, dok nisu udate.

Razlog zašto se mlade žene sakupljaju i zašto izvode ove ceremonije je ovaj: svećenik deklarira kako je Bog zlovoljan i ljut na Božicu odbijajući, da sa njom ima kontakt i čak i da razgovara sa njom i to je nešto što ne omogućuje mir i harmoniju između njih pa će svi poslovi samostana otići u propast kao što će milost i blagoslov božanstava biti njima zakinuto.

Za tu svrhu očekuju, da djevojke dođu  gole sa samo nešto odjeće oko njihovih strukova i pjevaju himnu Bogu i Božici, jer ovi ljudi vjeruju, da Bog često biva utješen sa Božicom

Domaći ljudi koriste jednu vrstu krevetskog postolja ili dječjeg krevetića, koji je vrlo lagane gradnje od trstike toliko perfektno izrađenog, da kada oni legnu na njega i kad se pripremaju za spavanje, mogu povući zavjesu oko sebe vukući uzicu.

Oni ovo rade, da bi se zaštitili od tarantula, koje opasno grizu i kako bi sebe zaštitili od uboda drugih buha i malih insekata na način, da je u isto vrijeme zrak, koji je potreban, da bi ublažio veliku vrućinu, zadržan.

Luksuz ove prirode, međutim, uživaju samo osobe od ranga i bogatstva, a oni koji su inferiornih klasa, leže na otvorenim ulicama.


 POGLAVLJE 18


O MJESTU GDJE LEŽI TIJELO SVETOGA TOME


U ovoj provinciji Maabar nalazi se tijelo velikog Svetog Tome, apostola, koji je pretrpio mučeništvo, ono leži u malom gradu južno od Madrasa, koje nije posjećeno od mnogo trgovaca, ali ogroman broj kršćana i Saracena ide tamo.

On je kasnije smatran svetim i zovu ga Avariun označavajući „svetog čovjeka“.

Kršćani, koji dolaze ovdje na hodočašće, uzimaju zemlju s ovoga mjesta gdje je on bio ubijen, koja je crvene boje i nose je sa poštovanjem i često ovu zemlju koriste u izvršavanju mirakuloznih stvari i razrijeđenu u vodi daju je bolesnima i tako liječe mnoga oboljenja.

U godini našeg Gospodina 1288. moćni princ zemlje, koji je žetvom okupio veliku količinu riže i čije žitnice nisu mogle sve primiti mislio je, da je dobro uzeti religiozne kuće, koje pripadaju crkvi Svetog Tome.

Ovo je bilo protiv volje onih, koji su njima upravljali pa su ga molili, da ne okupira ove građevine, koje imaju namjeru okupiti ljude za vrijeme hodočašča ovom svecu, ali on je tvrdoglavo odbio ukloniti žito.

Sljedeće noći sveti  apostol se pojavio u njegovim vizijama držeći u svojoj ruci malo koplje, koje je uperio u grlo princa govoreći: „Ako momentalno ne napustiš moje kuće, koje si okupirao, ja ću te staviti na mizernu smrt.“

Probudivši se uz brutalni alarm barun je momenatlno dao naređenje, da se učini što mu se javilo u snu deklarirajući javno kako je on vidio apostola u svojoj viziji.

Veliki broj  mirakuloznih stvari se dnevno ovdje izvodi kao što je iscjeljivanje onih, koji su bolesni i deformirani.

Kršćani, koji se brinu o crkvi, posjeduju gajeve onog drveta, koje proizvodi indijski orah i od toga oni imaju za svoj život plaćajući takse jednom od kraljevske braće jedan groš mjesečno za svako drvo.

Govori se da je smrt ovog presvetog apostola došla na sljedeći način:


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Dec 19 '15

Otkriveno 70 metalnih knjiga koje mogu promijeniti povijest svijeta i biblije!

 


 

Ovo nevjerojatno otkriće moglo bi se pokazati kao najvažnije od otkrića svitaka s Mrtvog mora. Drevna zbirka od 70 tankih knjiga vezana Žicom, može otkriti neke od najvećih tajni ranih dana kršćanstva. Otkriće ovih predmeta je izazvalo stručnjake da imaju podijeljena mišljenja i da ispituju njihovu autentičnost. Pronalasci na ovim stranicama su minijaturne slike, simboli i riječi za koje se čini da se odnose na Mesiju, raspeće i uskrsnuće. Ali što je najvažnije, neke od knjiga su zapečaćene, izazivajući sumnju među akademicima, da je to izgubljena kolekcija kodeksa koja se spominje u knjizi Otkrivenja u Bibliji.

 

Dr. Margaret Barker, bivši predsjednik društva za proučavanje Starog zavjeta je izjavila: Knjiga Otkrivenja govori o zapečaćenim knjigama koje se samo mogu otvoriti kada stigne Mesija. Postoje i drugi tekstovi iz istog razdoblja povijesti koji govore o velikoj mudrosti koja je zaključana negdje daleko u zatvorenim knjigama. One sadrže tajnu ostavštinu koje je Isus predao najbližim učenicima.




 

Knjige su pronađene u Špilji u udaljenom dijelu Jordana za koje se zna da je lokacija gdje su kršćanske izbjeglice pobjegle nakon pada Jeruzalema. Nakon osnovnih istraživanja, metalurško testiranje ukazuje na to da neke od knjiga datiraju iz prvog stoljeća poslije Krista.

 

Neki istraživači vjeruju da je ovo otkriće jedno od najvažnijih nalaza u povijesti, ključni dokaz iz početka kršćanske ere, prije spisa svetog Pavla.

 

Ovi spisi mogu sadržavati, u okviru svojih natpisa, suvremene priče o posljednjim danima Isusovog Života.

 

David Elkington, britanski stručnjak za drevnu vjersku povijest i arheologiju i jedan od rijetkih koji ispituje knjige, rekao je da bi ovo moglo biti: Najveće otkriće u povijesti kršćanstva. Mislim da u rukama držimo objekte koji mogu datirati od najranijih svetaca crkve, dodao je on.



 

Philip Davies, umirovljeni profesor biblijskih studija na sveučilištu u Sheffieldu, smatra da je to autentičan povijesni nalaz. Prema Daviesu, postoje jaki dokazi da knjige imaju kršćansko porijeklo, jer postoji plaketa koja pokazuje kartu svetog grada Jeruzalema.

 

Prema profesoru Daviesu postoji križ u prvom planu, a iza njega je nešto Što se može tumačiti kao grob. Knjige izgleda kao da opisuje raspeće koje se odvija izvan zidina grada.


Preuzeto s adrese: http://www.dailymail.co.uk/



----------------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 

PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 3, Poglavlje 10 - 17)




Mi ćemo početi sa kraljevstvom Ferlec (sjeveroistočni rt Sumatre, koji se prema europskim pomorcima nazivao „Dijamantski vrh“), njegovi stanovnici su dobrijm dijelom idolopoklonici, ali mnogi od njih, koji stanuju u lučkim gradovima, prebacili su se na religiju Muhameda zahvaljujući saracenskim trgovcima što su ih konstantno posjećivali.

Oni, koji naseljavaju planinska područja, žive na životinjski način, jedu ljudsko meso i svaku drugu vrstu mesa, čistog ili nečistog, poštuju različite objekte, a svaki pojedinac obožava kroz dan prvu stvar, koju je vidio kada se tog jutra ustao.

Nakon napuštanja Ferleca ulazite u Basman (Passier), koji je neovisan od drugih i ima svoj vlastti čudnovati jezik, narod ispovjeda poslušnost Velikom Khanu, ali mu ne plaćaju danak i oni su jako daleko pa im njegove trupe ne mogu biti poslane.

Cijeli otok, doista, je nominalno njegov subjekt i kada brodovi prolaze tim putom, imaju prilike poslati mu rijetke i vrijedne arikle, posebno jednu posebnu vrstu sokola.

U ovoj zemlji postoji mnogo divljih slonova i nosoroga i ovi posljednji su mnogo manji, nego slonovi, ali sličnih stopala, njihova koža nalikuje onoj kao kod bufflaoa, po sredini prednjeg dijela glave imaju samo jedan rog, ali ne napadaju ovim oružjem, nego umjesto toga jezikom, koji je naoružan dugim oštrim bodljama i njihovim koljenima ili stopalima.

Njihov metoda napada je zgaziti osobu i kasnije je rastrgnuti jezikom, glava im je kao kod divljeg vepra i nju drže nisko prema zemlji, uživaju u blatnjavim bazenima i prljavi su u svojim navikama te nisu kao one životinje (jednorog) za koje je rečeno, da se uzimaju od djevojaka, nego su sasvim suprotne prirode.

Majmuni različitih vrsta su isto tako pronađeni u ovom području kao i supovi, koji su crni poput vrana, veće u dužini i vrlo dobri u gonjenju plijena.

Treba znati, da je zabilježeno, poštujući smežurano tijelo malih ljudskih bića ili pigmeja, koji su dovedeni iz Indije, da je prazna priča o takozvanim ljudima, koji se proizvode na ovom otoku na slijedeći način.

Naime, postoji majmun srednje veličine, koji ima lice nalik na čovjeka, a oni koji ih prave u svome businessu, hvataju ih pa ih onda obriju ostavljajući samo malo okolo brade i na onim dijelovima ponegdje prirodno raste dlaka kao na ljudskom tijelu.

Tada ih oni suše i prezerviraju sa kamforom i ostalim drogama i tako pripremljeni izgledaju točno onako, kao mali ljudi pa se onda stavljaju u drvene kutije i prodaju trgovcima, koji ih nose u sve dijelove svijeta, ali to je samo nametanje tako da niti u Indiji niti u bilo kojoj drugoj zemlji, bez obzira koliko bila divlja, pigmeji nemaju toliko mala tijela kao što su ovi, koji su pronađeni.

Dovoljno je bilo rečeno o ovom kraljevstvu pa ćemo sada govoriti o drugom imenom Samara ( jerojatno Sumatra).


POGLAVLJE 10


KRALJEVSTVO IMENOM SAMARA I DAGROIAN


Napuštajući Basman ulazite u kraljevstvo Samara, u njemu je Marco Polo boravio pet mjeseci tijekom kojih je uglavnom protivno svojoj volji bio zaustavljen suprotnim vjetrovima (jugozapadnim monsunima), a sjeverna zvijezda nije ovdje vidljiva kao niti zvijezde, koje su u Velikim kolima.

Narod su idolopoklonici, njima upravlja moćni princ i ispovijedaju sebe kao vazale Velikog Khana

Kako je bilo potrebito, da boravi toliko dugo vremena na otoku, Marco Polo je sebe predstavio na obali gozbom od oko dvije tisuće ljudi.

Kako bi sebe osigurao od problema i od divljih domorodaca, koji gledaju priliku iskoristiti lutalice, ubiti ih i pojesti, on je iskopao veliki i dubok jarak, koji je bio iskopan oko njega na strani kopna na takav način, da je svaki kraj završavao u luci gdje su ležali brodovi.

On je utvrdio jarak sa nekoliko bunkera ili reduta od drva, kojima je zemlja obilovala u znatnim količinama ovog materijala i tako se braneći, on je održao gozbu u potpunoj sigurnosti tijekom pet mjeseci koliko je ostao i toliko je bilo povjerenje pokazano među domorocima, da su oni pripremili jelo i sve druge neophodne stvari primjereno dogovoru, koji je napravljen sa njima.

Njihova riba je najfinija, koja se može pronaći bilo gdje, nemaju ovdje pšenice, nego narod živi na riži, ne prave vino, nego od jedne vrste drveta nalik palmi (gomuti palma) imaju izvanredan napitak, kojeg pripremaju na slijedeći način: otkinu granu i stave posudu preko panja, da prikupi sok što se destilira iz otvora, ona se napuni u razmaku od jednog dana i noći, a liker što se dobije je jako zdrav i omogućuje izliječenje nadutosti kao i za tretiranje pluća i slezene.

Kad je otvor prestao proizvoditi sok, domoroci se domišljaju da ožive drvo dovlačeći vodu iz rijeke i tako sok ponovo teče kao što je to i prvi put, dok neka drveća prirodno ispuštaju liker crvenkaste boje, a druga su svijetlija.

Indijski orah (ili kokos) također raste ovdje u veličini ljudske glave i sadrži pulpu, koja je slatka i jako finog okusa, bijela kao mlijeko.

Centar ove pulpe je napunjen likerom čistim kao voda, hladnim i boljeg okusa, koji je mnogo delikatniji, nego vino ili bilo koja druga vrsta pića, a stanovnici se hrane mesom svih mogućih vrsta, dobrim ili lošim, bez razlike.

Dagroianom upravlja njegov vlastti princ i ima svoj čudnovati jezik, stanovnici su necivilizirani, idolopoklonici su i priznaju autoritet Velikog Khana.

Kad bilo koji član obitelji postane bolestan, oni primjenjuju ovaj užasan običaj: rođaci bolesne osobe idu po čarobnjaka, kojeg oni priznaju kako bi ispitao simptome i rekao hoće li se osoba oporaviti.

Odatle primjereno mišljenju, koje je sugerirano od strane zlog duha smatra se, da će osoba ozdraviti ili pak neće: ako odluka bude, da ne može ozdraviti, rođaci zovu određenu osobu, kojoj je čudnovata dužnost što je obavlja sa velikom spretnošću, da zatvori usta pacijenta, dok se on ne uguši.

Kad je ovo učinjeno, oni sjeku tijelo na komade i pripremaju ga za jelo, a kad je ono pripremljeno, rođaci se sastaju i jedu halapljivo ne ostavljajući mnogo kao srž iz kosti.

Ako bi bilo koji dio tijela preostao, on bi hranio crve i oni vjeruju za volju daljnjeg hranjenja, da će biti jednom i da će njihova smrt rezultirati teškom kaznom duše pokojnika i tada prikupljaju kosti i stavljaju ih u male  redne kutije pa nose do nekih sšilja u planinama gdje one mogu biti sigurne od rasturanja od strane divljih životinja, a ukoliko imaju u svojoj moći, da uhvate bilo kojeg stranca koji ne može platiti otkupninu, oni ga ubiju i proždiru ga.


POGLAVLJE 11

O KRALJEVSTVU IMANOM LAMBRI I FANFUR

Lambri  na sličan način ima svog vlastitog kralja i svoj čudnovati jezik, ljudi su također idolopoklonici i zovu sebe vazalima Velikog Khana, zemlja proizvodi brazil ili sapandrvo, kamfor sa varijetetima drugih droga.

Oni siju povrće nalik sapandrvu i kad naraste i počne bacati izdanke, oni ga presađuju na drugo mjesto gdje je poželjno da ostane za tri godine, nakon čega se onda vadi sa korijenjem i uzima kao sredstvo za bojenje.

Marco Polo je donio nešto sjemenja ove biljke sa sobom u Veneciju i posijao ga je ondje, ali je klima previše hladna pa niti jedno nije niknulo.

U ovom kraljevstvu postoji čovjek sa repom jednim pedljem dužine kao što su oni kod pasa, ali ove kreature nisu pokrivene sa dlakom, najveći broj njih je formiran na ovaj način, oni žive u planinama, a ne u  gradovima.

Nosorozi su česti u šumama i ima obilje svih vrsta divljači, oboje zvijeri i ptica.

Fanfur (na zapadnoj obali) je kraljevstvo istog otoka, kojim upravlja vlastiti princ.

U ovom dijelu zemlje postoji vrsta kamfora, koji je mnogo superiorniji, nego bilo koji drugi što se proizvodi, njegovo ime je kamfor iz Fanfura i njegova vrijednost mjeri se težinom zlata.

Ovdje nema pšenice niti drugog kukuruza, stanovnici jedu rižu sa mlijekom i vino, koje dobivaju od stabla na način opisan u poglavlju o Samari.

Oni također imaju drvo od kojeg neobičnim procesom dobivaju jednu vrstu hrane (sago), stabljika je visoka i toliko debela, da su potrebna dva čovjeka da je obgrle.

Kad je vanjska kora skinuta sa nje, unutrašnja supstanca je tri inča debljine i centralni dio je napunjen srčikom, koja se uzima za jelo ili brašno nalik onome kao kod žira, srčika se stavi u posudu ispunjenu vodom i miješa štapom kako bi vlakno i druge nečistiće mogle izaći na vrh, dok čisti dio ne padne na dno.

Kad je ovo učinjeno, voda se izlije i pročišćeno brašno s ostacima se koristi kako bi se napravili kolači i različite vrste jela od paste, ovo nalikuje ječmenom kruhu u izgledu i okusu i to je Marco Polo često jeo, a neke od njih je donio sa sobom kući u Veneciju.

Drvo stabla oko tri inča debljine može biti usporedivo sa željezom i kad se baci u vodu, ono momentalno potone, može se rascijepiti od jednog kraja do drugog kao bambusova stabljika, a domoroci od njega prave mala koplja, kad su oni  bili bilo koje značajne dužine, bili bi previše teški, da se nose ili upotrebljavaju, oštri su na jednom kraju i tope se na vatri tako, da mogu prodrijeti bilo koju vrstu oklopa i u mnogim slučajevima imaju prednost u odnosu na željezo.

Mi smo sada rekli dovoljno o ovom kraljevstvu, a o drugim kraljevstvima sastavljajući preostale dijelove nećemo govoriti zato, jer Marco Polo njih nije vidio pa ćemo sada opisati mali otok imenom Nocueran (Nicobar).


POGLAVLJE 12


O OTOKU NOCUERAN


Nakon što se napusti Java Mala i kraljevstvo Lambri i plovi nekih 150 milja, dolazite do dva otoka, od kojih je jedan imenom Nocueran, a drugi Angaman.

Nocueran nije pod vladavinom kralja i narod je poput zvijeri i žene i muškarci idu goli bez da pokrivaju bilo koji dio tijela, oni su idolopoklonici.

Šuma obiluje najznačajnijim i najvrijednijim drvećem kao što su bijeli i crveni sadal, oni koji nose indijski kokos, klinčići i sapan, a pored ovog imaju varijetete različitih droga pa idući dalje, mi ćemo govoriti o Angaman.


POGLAVLJE 13


O OTOKU ANGAMAN


Angaman je vrlo veliki otok (Andaman otoci), kojim ne upravlja kralj, stanovnici su idolopoklonici i oni su najbrutalnija i najdivljačkija rasa, koja ima glave, oči i zube slično onima kod pasa, okrutni su i svaka osoba, koja nije njihove nacije i može dopasti njihovih ruku, biva ubijena i pojedena.

Oni imaju varijetete različitih droga u obilju, hrana im je riža, mlijeko i meso bilo koje vrste, imaju indijski orah (kokos), jabuke i mnogo ostalog voća, koje je različito od onoga što raste u našoj zemlji.


POGLAVLJE 14


O OTOKU ZEILANM


Napuštajući otok Angaman i upravljajući u smjeru negdje prema jugozapadu za tisuću milja otok Zeilan (Ceylon) predstavlja sebe.

On je zbog svoje veličine u boljem položaju, nego bilo koji drugi otok na svijetu, negdje oko 2.400 milja u opsegu (zapravo manje od 700 milja), ali u stara vremena je bio veći u opsegu, koji je mjerio punih 3600 milja kao što pokazuju pomorske mape, ali jaki sjeverni vjetrovi, koji su puhali velikom snagom, korodirali su planine tako, da su neki dijelovi pali i potopili se u moru pa je otok iz tog razloga manji, nego što je njegova originalna veličina.

Otokom upravlja kralj, kojem je ime Sendernaz, ljudi su idolopoklonici i neovisni su od ostalih država, žene i muškarci hodaju gotovo goli, jedino se umotavaju u odjeću, koju omotaju oko srednjeg dijela svojih tijela, nemaju žitarica osim riže i sezama od kojeg prave ulje, a njihova hrana je mlijeko, riža i meso i imaju piće kao vino, kojeg dobivaju od drveća što smo već ovdje opisali.

Postoji najbolja šuma od koje se pravi boja, nego bilo gdje drugdje.

Otok proizvodi najljepše i najvrijednije rubine, koji se mogu pronaći na svijetu kao što su safir, topaz, ametist, garnet i mnogo drugo vrijedno kamenje.

Postoji izviješće, da kralj posjeduje najveći rubin što je ikada viđen, pedalj u dužini i debljine ljudske ruke, briljant iznad svakog opisa bez ijedne mane, ima izgled užarenog plamena i tolike je vrijednosti, da ne postoji procjena njegovog bogatstva.

Veliki Khan Kublai poslao je ambasadore ovom monarhu sa prijedlogom, da mu da mu proda taj rubin za vrijednost grada, a kraljev odgovor je bio, da ga on ne bi prodao za svo bogatstvo univerzuma niti bi on dozvolio, da on napusti njegov dominion, budući je on zavještan od njegovih predaka, a Veliki Khan je, dakle, neuspio u pokušaju, da ga dobije.

Ljudi ovog otoka nisu vojnici, nego su sasvim suprotno, bijedne i plašljive kreature, kad oni trebaju vojnike, oni dovode Muhamedance iz drugih zemalja.


 POGLAVLJE 15


POVIJEST SAGAMONI BORCANA


Dalje ne bi trebalo izostaviti jednu izvijesnu materiju, koju sam čuo kad sam posjetio otok na mom povratku kući.

Na ovom otoku Zeilan postoji vrlo visoka planina, toliko stjenovita i strmoglava, da je uspon na vrh gotovo nemoguć. osim pomoću željeznih lanaca.

Pomoću njih neke osobe dosežu vrh gdje je položeno tijelo Adama, našeg prvog roditelja za kojeg je rečeno, da se tamo nalazi.

Ovakvo mišljenje daju Saraceni, ali idolopoklonici tvrde, da ona sadrži tijelo Sagamoni Borcana (to je Sakya-Muni, ime Buddhe i Burkhan je mongolski sinonim za Buddhu), koji je utemeljitelj njihovog religijskog sustava, kojeg oni duboko poštuju kao velikoga sveca.

Sin kralja otoka posvetio se svetom životu, odbijajući prihvatiti kraljevstvo i bilo koje svjetovno vlasništvo, iako je njegov otac nastojao suprotno, iskušavajući ga sa ženom i svim mogućim drugim zamislivim zadovoljstvima kako bi ga odvratio od njegove odlučnosti, a svaki pokušaj, da ga odvrati, je bio uzaludan i mladi čovjek je potajno pobjegao na ovu visoku planinu gdje je u djevičanskoj i strogoj apstinenciji na kocu i umro.

Otac, poremećen velikom mučnom boli, napravio je skulpturu svog sina, koja je bila oblikovana u zlatu i vrijednom kamenju pa je zahtijevao, da svi stanovnici otoka iskazuju počasti i da ga slave kao božanstvo.

Oni kažu, da je on umro osamdeset i četri puta, da je prvo umro kao čovjek i ponovno je došao u život kao vol, da je onda opet umro kao vol i da je došao u život kao konj i sve tako redom i svaki put bi došao kao jedna vrsta životinje, ali kada je umro osamdest i četvrti put, vidjeli su, da je postao Bog.

Takvo je, dakle, porijeklo slavljenja idola u ovoj zemlji i Sagamoni Borcan se još uvijek smatra superiornijim od bilo kojeg drugoga.

S ovim vjerovanjem ljudi iz udaljenih dijelova prave hodočašće u ovoj planini gdje je on sahranjen, neka njegova kosa, zubi i zdjele, koje je koristio, su još uvijek prezervirani i pokazuju se na mnogim ceremonijama.

Saraceni u drugu ruku smatraju, da oni pripadaju Adamu i na sličan način vođeni odanošću posjećuju ovu planinu.

Dogodilo se, da je u godini gospodnjoj 1284. Veliki Khan čuo o ovim relikvijama našeg prvoga roditelja od nekih Saracena, koji su bili ovdje pa je bio odlučan u želji, da ih posjeduje i poslao je jednu ambasadu, da ih zahtijeva od Kralja Zeilana.

Nakon dugog i dosadnog putovanja njegovi ambasadori su došli na odredište i dobili su od kralja dva  elika kutnjaka zajedno sa nešto kose i lijepu posudu od zelenog kamena.

Kad je Veliki Khan dočuo, da se glasnici vraćaju sa ovim tako vrijednim kuriziotetima, naredio je svom puku Khan Balika, da izmarširaju iz grada i da ih sretnu pa su bili provedeni u njegovu prisutnost sa velikom pompom i slavljem.

Nakon što smo spomenuli ove posebnosti poštovane planine Zeilana proslijedit ćemo do kraljevstva Maabar (Indija)


POGLAVLJE 16


O PROVINCIJI MAABAR


Napuštajući otok Zeilan i ploveći u zapadnom pravcu šezdeset milja, dolazite u veliku provinciju Maabar (Coromandel na istočnoj obali Indije), koja nije otok, nego je dio kontinenta Velike Indije, kako se naziva što predstavlja najugledniju i najbogatiju zemlju na svijetu.

Tom zemljom vladaju četiri kralja, od kojih je glavni imenom Sender Bandi, u njegovom dominionu su ribarnice za bisere u zaljevu između Maabar i otoka Zeilan gdje voda nije dublja od deset do dvanaest hvata, a na nekim mjestima ne dublja od dva  hvata.

Ove ribarnice su konstuirane na slijedeći način: jedan izvjestan broj trgovaca iz kompanija, koje zapošljavaju veliki broj brodova različite veličine opremljeni su, da plove sigurno sa sidrom, sa sobom nose osobe, koje su vješte u umjeću ronjenja na školjke u kojima se nalazi zatvoren biser.

Tada ih oni vade u vrećama, koje su pletene i koje su pričvrščene oko njihova tijela ponavljajući operaciju sve dok imaju daha, a onda izlaze na površinu kad trebaju zraka.

Velika proporcija bisera što se dobiva iz ribarnica u ovom zaljevu su okrugli i dobrog sjaja, a mjesto odakle je školjka uzeta u velikom broju je na obali kopna, koje se zove Betala.

Zaljev je bio opustošen jednom vrstom velike ribe, koja se pokazuje opasnom za ronioce i trgovci poduzimaju mjere predostražnosti pa su u društvu izvjesnih čarobnjaka, koji pripadaju klasi Brahmana.

S obzirom na njihovu magiju, ovi ljudi imaju moć zapanjiti ove ribe i na taj način spriječiti ih, da učine nestašluke, a prekidaju vradžbine navečer u namjeri, da onemoguće nepoštene osobe, da rone po noći i da kradu školjke.

Ovi čarobnjaci su vješti u umijeću začaravanja svake vrste zvijeri i ptica.

Ribarnice počinju u mjesecu travnju i traju sve do sredine svibnja, a privilegija privlačenja u njih obrađuje se kod kralja, kojem ide deseti dio proizvoda, a čarobnjaci dobivaju dvadeseti dio ovih rezervi za sebe što predstavlja vrlo značajan profit.

Do vremena kad je ovaj period  završen, suma školjaka je iscrpljena i brodovi onda plove prema drugim mjestima punih tri stotine milja od ovog zaljeva gdje se oni privezuju od mjeseca rujna i ostaju do sredine listopada, dok kralj inzistira na izboru, da svi veliki i dobro oblikovani biseri budu plaćeni slobodno i trgovci ne odustaju, da ih njemu donesu.


POGLAVLJE 17


VIŠE O PROVINCIJI MAABARM


Domaće stanovništvo ovog dijela zemlje uvijek ide golo, osim što pokrivaju privatne dijelove komadom tkanine.

Kralj ne oblači ništa više odjeće, nego ostali osim što on ima komad bogatije tkanine i razlikuje se u različitim vrstama ornamenata kao što su ogrlice od dragulja, safira, emeralda i rubina izuzetne vrijednosti, a također oblači obješen od vrata pa do prsa fini svileni niz, koji sadrži 104 velika lijepa bisera i rubina.

Razlog za ovaj poseban broj je taj, da je on potreban s obzirom na pravila njegove religije, da ponovi molitvu ili prizivanje toliko mnogo puta dnevno u čast njegovih bogova, koje njegovi preci nikada nisu propustili izvesti, a dnevna molitva sadrži ove riječi: pacauta, pacauta, pacauta (Hindu riječ za Gospodine), koju oni ponavljaju 104 puta.

Na svakoj ruci on oblači tri zlatne narukvice, koje su ukrašene biserima i draguljima, na tri različita dijela noge zlatnu vrpcu ornamentiranu na isti način, na prstima nogu i također na njegovim prstima ruku prstenove velike vrijednosti, a to je naravno njegova stvar pokazati ovako lijep nakit kao što je drago kamenje i biseri što su svi pronađeni u njegovom kraljevstvu.

Isto tako on ima najmanje tisuću žena i konkubina i kad vidi ženu čija ga ljepota zavede, on momentalno daje signale, da je želi posjedovati, a na ovaj način je uzeo i ženu svog brata, koji budući je bio diskretan i razuman čovjek, nije htio ući u sukob sa njim.

Često je bio u situaciji, da pripremi rat protiv njega kad je njihova majka razgolitila svoja prsa i onda rekla: „Ako napadnete jedan drugog, ja ću odsjeći ova prsa, koja su vas hranila“ i oni nikada kasnije nisu više postavljali pitanja.

Kralj drži pored svoje osobe mnogo plemića čije ime označava sa „odane sluge njegovog veličanstva u ovom svijetu i idućem“, oni ga posjećuju u sudovima, jašu  na njegovoj strani u procesijama i prave mu društvo u svim drugim prilikama i pokazuju značajan autoritet u svakom dijelu carstva.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 3, Poglavlje 1 - 9)




KNJIGA III


O MORU CHIN I VELIKOM OTOKU ZIPANGU, KOJI LEŽI NA ISTOKU CATHAYA I O OTOCIMA JAVA, ANGAMAN I ZEILAN, KOJI SU U MALOJ INDIJI


O VELIKOJ INDIJI, NAJBOGATIJOJ I NAJUGLEDNIJOJ ZEMLJI NA SVIJETU


O OTOCIMA MUŠKARACA I ŽENA SOCOTRA, MADAGASCAR I ZANZIBAR I PROVINCIJAMA ABYSSINIA I ADEN, KOJI OBUHVAĆAJU SREDNJU INDIJU


POGLAVLJE 1


O INDIJI


Nakon što smo riješili različite regije u prošlim dijelovima našeg rada, mi ćemo sada govoriti o Indiji, a počet ćemo sa brodovima, koji se uzimaju od trgovaca. 


Oni su građeni od drveta poznatog kao jela te imaju jednu palubu, ispod nje nalazi se prostor, koji je podijeljen u jedno šezdeset malih kabina – u zavisnosti od veličine broda, koja svaka udomljuje jednog trgovca. 


Svaki od brodova ima dobro kormilo za upravljanje, a općenito uzevši oni imaju četiri jarbola sa po četiri jedra, dok neki imaju dva druga jarbola, koja se mogu postaviti ili spustiti prema želji. 


Neki od većih brodova imaju trinaest pregrada ili odjeljka, koji su pravljeni od jakih dasaka čvrsto spojenih zajedno, a njihova je namjena poslužiti u slučaju, da brod počne curiti kao rezultat udarca u stijenu ili ukoliko primi udarac od kitova. 


Ovaj posljednji slučaj nije rijetkost, dok se brod kreće kroz vodu tijekom noći stvarajući bijelu pjenu, koja privlači pažnju gladnih životinja pa, očekujući da će pronaći hranu, ona juri prema njemu, udari brod i često uništi jedan dio dna i voda se tada izlijeva u njega i pravi put do brodskog dna, koje se uvijek drži čistim. 


Na mjestu curenja posada uklanja teret iz odjeljaka u koje voda prodire, iako je poznato da je brodovlje toliko dobro opremljeno kao vodonepropusno i kad posada popravi štetu, vraća teret na svoje mjesto.


Brodovi su pravljeni duplim daskama što je obloga od ploča preko drvenog u svakom njegovom dijelu i  zatvaraju pukotine kučinom sa obje strane i iznutra i izvana i dok su daske pričvršćene sa željeznim čavlima. 


Oni nisu obloženi sa paklinom zato što je zemlja ne proizvodi, nego je dno premazano jednom boljom preparacijom. 


Ljudi uzimaju živo vapno i konoplju, koja je usitnjena u dijeliće, miješaju ih zajedno, a onda miješaju sa jednim uljem iz jednog drveta te ovo formira jednu vrstu paste, koja je u mnogim slučajevima bolja, nego paklina.


Veći brodovi imaju posadu od tri stotine ljudi, drugi dvije stotine, a neki samo stotinu i pedeset i oni nose od pet do šest tisuća torbi ili vreća papra.


U prijašnjim vremenima su bili veći, nego što su danas, ali je žestina mora u mnogim mjestima razbila ili oprala dijelove otoka, posebno oko nekih glavnih luka, gdje voda nije dovoljno duboka za brodove tolikog gaza.


Brodovi isplovljavaju sa veslima i potrebno je četvero ljudi na njima. 


Veći brodovi su ispraćeni sa dvije ili tri barke od kojih je svaka sposobna nositi oko tisuću vreća papra, a sadržavaju posadu od šezdeset, osamdeset ili stotinu mornara. 


Ove male brka često vuku veće, dok veće ne uzmu vesla, a one čak mogu vući veće kad su isplovile, dok im vjetar ne puhne za krmu i tek onda veći brodovi plove, dakle, dok ih manji nisu pokrenuli. 


Brodovi također nose sa sobom mnogo malih barki, oko deset malih barki za postavljanje sidra, ribanje i druge svrhe, one su postavljene duž strana broda, a spuštaju se u vodu kad je to potrebno, a i drugi su isto tako opremljeni sa malim barkama.


Kad je brod na putovanju za godinu ili više dana i kad zahtijeva popravke, praksa je dati brodu sloj premaza preko onog starog, koji se kalkulira i plaća na isti način kao i ostali. 


Ako brod zahtijeva daljnje popravke, ponavljaju se premazi do šestog sloja, dok se nije utvrdilo kako brod nije više za plovidbu te da više nije za obavljanje servisa.


Dakle, kad smo opisali brodove, nastavit ćemo govoriti o Indiji, ali u prvoj instanciji ćemo govoriti o otocima u dijelu oceana, kojega smo posjetili pa ćemo početi s otokom Zipangu (Japan).



POGLAVLJE 2


O OTOKU ZIPANGU I O VELIKOM RATU VELIKOG KHANA PROTIV NJEGA


Zipangu je otok u istočnom oceanu, otprilike petnaest stotina milja od kopna ili obale Manzija, značajne je veličine i njihovi stanovnici imaju vrlo lijep ten i civilizirani su u svojim običajima, religija im je da su idolopoklonici, neovisni su od bilo koje strane sile i njima vladaju samo njihovi vlastiti kraljevi. 


Imaju zlata u velikim količinama i njihovi izvori su neiscrpni, ali kralj ne dozvoljva da se ono izvozi pa je tako svega nekoliko trgovaca posjetilo zemlju, a niti zemlju posjećuje mnogo brodova iz drugih dijelova.


Izuzetno bogatstvo palače suverena, prema kazivanju onih, koji su je posjetili, je nešto prekrasno za vidjeti: cijeli krov je pokriven zlatom kao što mi pokrivamo kuće ili mnogo ispravnije crkve sa olovom, stropovi u dvoranama su od istog skupocjenog metala, mnogi od apartmana imaju male stolove od čistog zlata vrlo značajne debljine i prozori imaju zlatne ornamente. 


Toliko je ogromno doista bogatstvo palače, da je to nemoguće usporediti niti sa idejom o njoj.


Na otoku postoji velika količina bisera, karanfila, prečaca, velikih i vrijednih imanja .


Običaj je za jednu grupu stanovnika, da pokapaju svoje mrtve, a drugu spaljuju, ovi posljednji imaju praksu, da stave jedan od ovih bisera u usta pokojnika i tamo je pronađena i velika količina skupocjenog kamenja .


Toliko je proslavljeno bogatstvo ovog otoka, da je Veliki Khan Kublai, koji sad vlada, imao želju da ga porobi i aneksira, a da bi to napravio, on je pripremio veliku flotu i poslao veliko tijelo svojih trupa pod zapovjedništvom dvojice svojih glavnih časnika, Abakan i Vonsancin. 


Ekspedicija je plovila od luka Zeitun i Kinsai i prelazeći more dokučila otok sasvim sigurno, međutim, ljubomora se razvila između ove dvojice zapovjednika kao rezultat toga, da je jedan od njih tretirao planove drugog sa prezirom odupirući se naredbama. 


Iz tog razloga oni nisu bili sposobni porobiti niti jedan grad ili zamak sa jednim izuzetkom, kad je uslijedio napad, jer se garnizon nije htio predati pa je tako izdano naređenje, da se svi stave na mač. 


Kao rezultat glave svih stanovnika su bile odrubljene, osim osam osoba, koji su zahvaljujući šarmu magije umetnuli dragulj ili amulet pod kožu desne ruke pa su se tako spasili od bilo kojeg oružja što je napravljeno od željeza, a kad je ovo bilo otkriveno, oni su bili tučeni teškim drvenim toljagama i uskoro umrli.


Dogodilo se nakon nekog vremena kad je sjeverni vjetar počeo puhati velikom snagom, da su brodovi Tatara, koji su ležali u blizini obale otoka, ostali zapušteni pa je koncil časnika odlučio kako treba napustiti zemlju i primjereno tome čim trupe budu ponovno krenule, zaploviti morem. 


Međutim, oluja je toliko ojačala, da je jedan izvjestan broj brodova bio potopljen, plutajući na komadima olupine neki su ljudi dokučili otok, koji je ležao  negdje oko četri milje od obala Zipanga.


Drugi brodovi, koji nisu bili toliko blizu zemlje, nisu stradali od oluje pa su se dva šefa i svi glavni časnici vratili kući Velikom Khanu.




POGLAVLJE 3


ŠTO JE DOŠLO OD EKSPEDICIJE?


Broj Tatara, koji se spasio na otoku nakon brodoloma, bio je negdje oko trideset tisuća. 


Nalazeći sebe brodova i napušteni od svojih lidera te nemajući niti oružje niti provizija, oni nisu očekivali ništa drugo, nego da budu zarobljeni ili da propadnu posebno kada su shvatili, da na otoku nemaju niti skloništa niti hrane.


Uskoro nakon što je oluja prošla i more počelo bivati mirno, narod iz glavnog otoka Zipanga je došao ovdje sa velikom silom u mnogobrojnim brodovima u namjeri, da uhvate brodolomne Tatare. 


Kad su se iskrcali, oni su ih počeli tražiti, ali na jedan rašrtkan i dezorganizirani način i kad su vidjeli, da neprijatelj dolazi po njih putovima, Tatari zaklonjeni visokom zemljom u centru otoka, napravili su krug od jedne do druge obale i to ih je dovelo do mjesta gdje je flota brodova bila usidrena. 


Pronalazeći, da su svi oni bez osiguranja, ali obojani oni su ih momentalno okupirali pa su napustili otok ploveći prema glavnom gradu Zipanga. 


Zahvaljujući ovim bojama, njima je dozvoljeno, da uđu neometani i ovdje su pronašli nekoliko stanovnika, osim žena koje su zadržane za njihovu vlastitu upotrebu, a izgoneći ostale.


Kad je kralj vidio što se dogodilo, on je bio toliko ponižen, da je momentalno izdao naredbu za strogu blokadu grada i to je bilo toliko efektno, da nitko nije mogao ući ili izaći iz mjesta tijekom šest mjeseci koliko je trajala opsada grada, a na kraju ovog vremena Tatari, očajnički tražeći pomoć, su se predali pod uvjetima, da će njihovi životi biti pošteđeni.


Ovi su događaji uzeli svoje mjesto u godini 1279. Veliki Khan je naučio nekoliko godina kasnije, da je nesretan ishod ekspedicije bio rezultat razdora između dva komandanta što je rezultiralo, da je jednom odrubljena glava, a drugoga je poslao na divlji otok Zorza gdje je običaj, da se ubiju kriminalci na slijedeći način: zamotaju ih u u još svježe kože buffala pa se onda čvrsto sašiju, a kako se one suše, one toliko stegnu tijelo do stupnja, da se patnik nije sposoban niti pokrenuti niti pomoći sebi i tako okonča mizerno.



 

POGLAVLJE 4


O MNOGO IDOLA, KOJI SE SLAVE U ZIPANGU I LJUDIMA, KOJI SU OVISNI O JEDENJU LJUDSKOG MESA


Na ovom otoku Zipangu i drugima u njegovoj blizini idoli su napravljeni u različitim oblicima, neki od njih imaju glavu vola, neki svinje, psa, koze i mnogih drugih životinja, neki pokazuju jednu glavu, ali sa dva lica, drugi tri glave, neki na ispravnom mjestu, a neki poviše svakog ramena, neki imaju četri ruke, drugi deset, a neki stotinu i oni, koji imaju najveći broj, smatraju se najmoćnijim i odatle dobivaju najviše poštovanje .


Kada su ih kršćani zapitali zašto daju svojim božanstvima tako različite oblike, njihov odgovor je bio, da su i njihovi očevi to radili prije njih. 


„Oni, koji su nam prethodili“, kažu, „... ostavili su to tako pa ćemo i mi ostaviti njih  za naše potomstvo.“


Razne se ceremonije prakticiraju ispred ovih idola, koji su toliko zli i dijabolički, da ništa ne može biti tako odvratno, nego im pokloniti pažnju u ovoj knjizi, ali čitateljstvo bi trebalo biti informirano, da stanovnici ovih otoka, koji su idolopoklonici, kada zaplijene neprijatelja, koji ne može podići svoju otkupninu, pozovu ih u svoje kuće i svoje rođake i svoje prijatelje pa onda ubiju svoje zatvorenike pa ih kuhaju i jedu na gostoljubiv način izjašnjavajući se, da ljudsko meso nadilazi svaki drugi ukus.


Mora biti shvaćeno, da se more na kojem je smješten otok Zipangu zove More Chin (odatle i ime China) i toliko je ekstenzivno ovo istočno more, da je prema svjedočanstvima pilota i mornara, koji bi to trebali znati, sadržano od ne manje od 7.440 otoka, koji su većinom naseljeni, a također se kaže, da svako drvo koje raste na njima, daje mirisne plodove, a oni proizvode mnogo začina i medicine, posebno aloe i mnogo papra, oboje i bijelog i crnog.


Nemoguće je utvrditi vrijednost zlata i drugih artikala, koji su pronađeni na ovim otocima, ali njihova udaljenost od kontinenta je toliko velika i navigacija je toliko otežana, da brodovi što plove tamo od luka Zeitun i Kinsai ne žanju veliki profit. 


Oni trebaju cijelu godinu za putovanje ploveći od zime i vraćajući se u ljeto. 


U ovoj regiji jedan vjetar prevladava tijekom zime, a drugi tijekom ljeta tako, da oni moraju dobiti sebe jedan za van, a jedan za povratak kući. 


Ove zemlje su jako udaljene od kontinenta Indije, a pojam More Chin moramo razumjeti kao dio oceana i kao što mi govorimo o „Engleskom moru“ ili „Aegeanskom moru“, tako istočni narodi govore o Moru Chin i o Indijskom moru. 


Dalje nećemo govoriti o ovim zemljama i otocima zato, jer oni leže daleko izvan puta i zato jer ih ja nisam osobno posjetio i oni nisu pod dominionom Velikog Khana pa ćemo se sada vratiti u Zaitun.


Napuštajući luku Zaitun i upravljajući u istočnom kursu, ali naginjući se prema jugu za petnaest stotina milja, prolazite zaljev imena Keinan (Hainan), koji se produžuje sjeverno za distanci od dva mjeseca plovidbe. 


Na sjeveru on graniči sa provincijom Manzi i na svojoj drugoj strani sa zemljama Ania, Toloman i mnogim drugima, koje su već spemenute. 


Unutar ovog zaljeva postoji mnogo otoka od kojih je većina dobro naseljena, a oko obala prikupljeno je mnogo zlatne prašine kod mora na onim mjestima gdje se rijeke ulijevaju u njega. 


Bakar, a također i mnogi drugi artikli su ovdje pronađeni i sa njima se trguje tako, da jedan otok opskrbljuje druge sa onim što oni ne proizvode. 


Isto tako postoji trgovina sa ljudima sa kontinenta gdje se zlato i bakar razmjenjuju za sve druge potrepštine, koje su neophodne, a u većini ovih otoka žitarice rastu u velikom obilju i zaljev je toliko velik i stanovnika je toliko mnogo, da se pokazuju kao drugi svijet.



 

POGLAVLJE 5


O ZEMLJI ZIAMBA


Sada ćemo se vratiti našem ranijem subjektu, napuštajući Zaitun i navigavajući petnaest stotina milja kroz ovaj zaljev, kako smo već spomenuli, dolazite do zemlje imenom Ziamba (dio Annama), koja je jako velika i bogata. 


Tom zemljom je vlada vlastiti kralj i ima svoj vlastiti čudnovati jezik, stanovnici su idolopoklonici, godišnji doprinos u slonovima i drvu aloe i ničeg drugog plaća se Velikom Khanu pod okolnostima o kojima ćemo upravo govoriti.


Negdje oko godine 1278. Kublai, koji je naučio o velikom bogatstvu ovog kraljevstva, odlučio se poslati veliku silu pješadije i konjice, da je porobi. 


Primjereno tome, zemljs je bila okupirana moćnom vojskom pod zapovjedništvom jednog od njegovih generala, Sogatu. 


Kralj, kojem je ime bilo Accambale i koji je bio poodmaklih godina, osjećajući se nesposobnim oduprijeti sili Velikog Khana, zaštito se svojim uporištem otkud se hrabro branio.


Međutim, otvoreni gradovi i sela na zaravni bili su u međuvremenu izloženi najezdi i pustošenju pa je kralj, vidjevši da će cijeli teritorij biti uništen, poslao ambasadore Velikom Khanu. 


Oni su zamolili za starog kralja tvrdeći, da je on uvijek čuvao svoj dominion u stanju mira i da se drži anksioznim, jer hoće spasiti svoj narod od destrukcije i rekli su kako je on voljan plaćati godišnji počasni danak u slonovima i miomirisnom drvu.


Nakon što je primio ovaj prijedlog, Veliki Khan osjećajući samilost prema njemu, odmah pošalje naređenje Sogatu, da se povuče iz zemlje i proslijedi sa porobljavanjem drugih zemalja, što je on bez odlaganja i učinio.


Od tog vremena kralj se godišnje predstavlja Velikom Khanu sa doprinosom od dvadeset najvećih i najljepših slonova, koji se mogu pronaći u njegovom području i tako je, dakle, kralj Ziamba postao subjekt velikoga Khana.


Sad ćemo spomenuti neke druge okolnosti poštujući ovog kralja i njegovu zemlju, a na prvom mjestu mora se napomenuti, da u njegovom području nije bilo mlade žene, koja se mogla udati, dok prvo nije bila probana od ovog kralja. 


One, koje su dokazale, da im je on drag, zadržao je neko vrijeme i kad bi ih otpustio, on ih je opremio određenom sumom novca kako bi mogle biti sposobne ostvariti povoljne udaje primjereno njihovom statusu. 


U godini 1285. kad je Marco Polo posjetio ovo mjesto, kralj je imao 326 djece, muških i  ženskih, većina njih istaknula je sebe kao hrabre vojnike. 


Zemlja obiluje slonovima, a postoji mnogo šuma finog crnog ebonija (drvo slično mahagoniju) od kojeg se izrađuju različiti jako lijepi artikli namještaja. 


Nema drugih okolnosti, koje bi trebalo posebno napominjati pa napuštajući ovo mjesto, sada ćemo govoriti o otoku imenom Java Velika.



 

POGLAVLJE 6


OTOK JAVA


Odlazeći od Ziamba i upravljajući između juga i jugoistoka petnaest stotina milja dolazite na dohvat vrlo velikog otoka, imenom Java. 


Prema izvješću nekih dobro informiranih navigatora to je najveći otok na svijetu i ima opseg od tri tisuće milja (zapravo pola toga), on je pod dominionom samo jednog kralja i stanovnici ne plaćaju danak niti jednoj drugoj sili, oni su idolopoklonici.


Zemlja obiluje bogatom robom kao što je papar, muškatni oraščići, spikenard, galingale, kubebs, klinčići i sve druge vrste mirodija i medicine ovdje se proizvode pa je zato posjećena od mnogih brodova natovarenih robom, koja donosi mnogo profita svojim vlasnicima.


Količina zlata, koje se ovdje prikuplja, je toliko velika, da premašuje sve kalkulacije i vjerovanje. 


Odavde trgovci iz Zaituna i Manzija su općenito uvezeni kao također i metal, ali se ovdje isto tako dobiva i veliki dio mirodija, koje se distribuiraju kroz cijeli svijet. 


Činjenica, da veliki Khan nije doveo ovaj otok pod svoju upravu, mora biti pripisana dužini ovog otoka i opasnostima putovanja.



 


POGLAVLJE 7


O OTOCIMA SONDUR I KONDUR


Napuštajući Javu (Polo misli Ziamba) i upravljajući u smjeru između juga i jugozapada za sedam stotina milja dolazite do dva otoka, većeg kojem je ime Sondur i drugog Kondur (otoci Pulo Condore), a oba otoka su nenaseljena pa nije potrebno reći više o njima respektirajući ih.


Nakon što se prijeđe udaljenost od pedeset milja u jugoistočnom pravcu dolazite na dohvat velike i bogate provincije, koja formira jedan dio kopna imenom Locac (Thailand ili Malezija). 


Njeni stanovnici su idolopoklonici, oni za sebe imaju čudnovati jezik i njima upravlja njihov vlastiti kralj, koji ne plaća danak nikom drugom, jer je situacija u zemlji takva, da je zaštićuje od neprijateljskih napadaja i da ju je mogao dobiti, Veliki Khan ne bi odlagao, da je  ovede pod svoj dominion.


U ovoj zemlji se proizvodi brazil-drvo u velikim količinama, zlato je obilato do stupnja jedva vjerodostojnog, slonovi su također pronađeni ovdje, a i divljači ima u obilju.


Odavde se izvoze sve one porculanske školjke, koje se uzimaju kao novac u drugim zemljama kao što smo već ranije napomenuli. 


Ovdje oni kultiviraju voće, koje se zove berchi, veliko je kao limun i ima prekrasan okus. 


Pored ovih okolnosti nema ničeg još posebnog nadodati, osim da je zemlja divlja i planinska i rijetko posjećena od stranaca, ali kralj ne ohrabruje ovakve posjete zato, da njegovo bogatstvo i ostale tajne njegovog carstva ostanu nepoznati ostatku svijeta koliko god je to moguće.



 

POGLAVLJE 8


O OTOKU PENTAN


Napuštajući Locac i držeći južni smjer za pet stotina milja, putnik dolazi na dohvat jednog otoka imenom Pentan (vjerojatno Bintan, kraj Singapura) sa obalom, koja je divlja i nekultivirana, ali je drveće kojim obiluje miomirisno drveće (vjerojatno sandalovo drvo). 


Između provincije Locac i ovog otoka Pentan je more za udaljenost od šezdeset milja, koje nije više od četiri hvata dubine što uvjetuje onima, koji navigavaju da podignu kormila njihovih brodova. 


Nakon plovidbe ovih šezdeset milja u jugoistočnom pravcu i odatle trideset milja dalje dolazite do otoka, koje je samo po sebi kraljevstvo imenom Malayur (vjerojatno kraj istočne Sumatre) što je također i ime njegovog glavnog grada. 


Narodom upravlja kralj i imaju svoj vlastiti neobičan jezik, grad je velik i dobro građen, ovdje se obavlja značajna trgovina u mirodijama i medicini, kojima mjesto obiluje. 


Ništa drugo ne treba ovome dodati i proslijeđujući dalje, mi ćemo sada govoriti o Maloj Javi.



 

POGLAVLJE 9


O OTOKU MALA JAVA


Napuštajući otok Pentan i upravljajući jugoistočno za otprilike stotinu milja dolazite na dohvat otoka Java Mala (Sumatra), ona je mala u usporedbi sa Javom i nije manje od dvije tisuće milja u krugu.


Na ovom otoku postoji osam kraljevstava od kojih je svako sa svojim vlastitim kraljem i svako sa svojim vlastitim jezikom i to je narod idolopoklonika. 


On sadrži u obilju i bogatstvu sve vrste mirodija, aloinog drveta, sapan drva za bojenje i mnoge varijetete različitih vrsta medicine, koji zbog dužine putovanja i opasnosti navigacije nisu uvezene u našu zemlju,  ali su pronašle svoj put u provinciju Manzi i Cathay.


Mi ćemo sada govoriti odvojeno o stanovnicima svakog od ovih kraljevstava, ali na prvom mjestu je važno napomenuti, da otok leži jako daleko na jugu pa to čini da je Sjeverna zvijezda nevidljiva. 


Šest od njgovih osam kraljevstava bili su posjećeni od Marca Pola i on će ih ovdje opisati izuzimajući ostala dva, koja nije imao prilike vidjeti.




-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Dec 10 '15