Čitanje knjiga najbolji je način opuštanja



 

Istraživanja su pokazala da je najbolji način opuštanja i smanjenja razine stresa - čitanje knjiga

 

Čitanje je učinkovitiji i brži načina opuštanja od brojnih drugim metoda kao što je slušanje glazbe, šetnja ili ispijanje čaja. Samo šest minuta čitanja smanjuje razinu stresa za dvije trećine.

 

Psiholozi vjeruju da je to zato što se mozak koncentrira na čitanje te se tako smanjuje napetost u mišićima i srcu. Ovo je istraživanje provedeno na sveučilištu Sussex, a volonterima je izmjerena razina stresa i broj otkucaja srca nakon što su prethodno bili podvrgnuti određenim testovima i vježbama.

 

Nakon što su ih opteretili, volonteri su morali isprobati razne tehnike opuštanja, a pokazalo se da je najučinkovitije bilo čitanje koje je razinu stresa smanjilo za 68 posto. Slušanje glazbe bilo je nešto manje učinkovito, a smanjio je razinu istresa za 61 posto, šalica čaja ili kave stres je umanjila za 54 posto, dok je šetnja imala učinak od 42 posto.

 

To nije samo odvlačenje pažnje, već aktivno sudjelovanje mašte jer riječi na stranicama stimuliraju našu kreativnost i navode nas da uđemo u ono što zovemo povišeno stanje koncentracije. To se najbolje vidi u ovim nesigurnim ekonomskim vremenima kada nam svima treba određena količina bijega iz stvarnosti. Nije bitno kakvu knjigu čitate, najvažnije je uživjeti se u knjigu i zaboraviti na svakodnevne brige i stres, objasnio je neuropsiholog David Lewis koji je vodio ovo istraživanje.


Preuzeto s adrese: http://www.huffingtonpost.co.uk/




 

Uredio i obradio: Nenad Grbac

------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 


Pet najgorih ljubavnih savjeta iz književnih klasika



 

Svaki zaljubljenik u čitanje zna da dobre knjige navode na promišljanje, provociraju promjenu i utječu na formiranje našeg pogleda na svijet. No jesu li sva ta znanja zbilja ispravna i primjenjiva? Saznajte koje bi poruke iz poznatih romana 19. stoljeća vaš ljubavni život mogle pretvoriti u pakao?

 

Da knjiga i književni klasici ne moraju uvijek biti učitelji života ili da u njima ima dosta krivo protumačenih životnih situacija, to tvrdi autorica Claire Fallon u tekstu objavljenom u Huffington postu.

 

Dapaće Fallon šaljivo zaključuje da su upravo slavni romani 19. stoljeća krivi za neke od njenih brojnih ljubavnih brodoloma.

 

Eto kako ona to objašnjava.

 

"Jednostavno ne idite na spojeve"

 

Poruka je koju je, trebala slijediti bogata nasljednica Isabel Archer u romanu "Portret jedne dame", Henryja Jamesa. Ovu je rečenicu junakinja smatrala jedinim jamcem svoje slobode i neovisnosti. Nažalost, sve to je napustila upoznavši Gilberta Osmonda s kojim je stupila u brak i postala očajna.

 

Zaključak koji su čitatelji ovog romana mogli izvući, ističe Fallon je – u trenu kada nekome dopustite da vas šarmira, gubite slobodu i sreću, zato ne riskirajte.

 

"Ponaša se kao kreten jer je zaljubljen"

 

Poruka je koja se može pročitati u romanu "Jane Eyre", autorice Charlotte Brontë. Upravo je Gospodin Rochester, romantični junak pun previranja nadahnuo milijune djevojaka da ne odustaju od nade kako silne toplo-hladno igre vode do skladnog ljubavnog odnosa."

Ako se prema vama ponaša loše, ne znači da vas ne voli", samouvjereno vam poručuje glavna junakinja romana. Ne znam zašto no nisam sigurna da joj treba vjerovati.

 

"Ako dovoljno dugo čekate, on će vremenom spoznati da želi baš vas."

 

Što drugo naučiti iz romana "David Copperfield" Charlesa Dickensa? U Dickensonovom slavnom djelu Agnes Wickfield godinama vjerno prijateljuje s Davidom čekajući da spozna da je upravo ona njegova prava ljubav. Njeno strpljenje se na kraju isplati i završava s muškarcem za kojim je čeznula.

 

Dakle, zaključuje Fallon, sasvim je opravdano hiniti prijateljstvo ne biste li se u konačnici našli u zagrljaju voljenog ili voljene.

 

"Izaberite muškarca koji misli da ste dovoljno, ali ne i suviše privlačni."

 

Voljan je izaći s vama iako je prijatelju rekao da bi mogao osvojiti i neku atraktivniju ženu. Nema veze, jednog dana će shvatiti svu magnetičnost vaše privlačnosti, jedna je od poruka koju je Fallon pronašla u romanu "Ponos i predrasude" Jane Austen. Naime, upravo je to bio slučaj s gospodinom Darcyjem i Elizabeth Bennett.

 

Gospodin Darcy je Elizabeth u početku opisao kao "korektnu, ali nedovoljno zgodnu da ga privuče", da bi u konačnici uvidio da je jedna od najljepših žena koju poznaje.

 

"Pronađite pravog muškarca i bit ćete sretne odreći se svega ostaloga."

 

U romanu "Middlemarch" autorice George Eliot junakinja Dorothea uviđa da ne može slijediti ambicije i biti uz svog voljenog Willa Ladislawa. Ipak, ona osjeća savršenu sreću u braku s njim, napustivši sve svoje snove.

 

Prava ljubav, zaključuje Fallon, ultimativni je cilj svake žene i sve je ostalo posve nevažno, barem ako je suditi po životnim lekcijama iz djela George Eliot.


----------------------------------------------


Nakon ovog objašnjenja autorice Claire Fallon preostaje nam jedino razmisliti o tome koliko i kakvog životnog iskustva su imali autori u trenutku kad su pisali knjige. No uglavnom dobro je znati da bez obzira na ono što u knjigama piše ponekad treba ukljućiti i vlastiti mozak jer mnoge su knjige i napisane upravo zato da bi vas navele na pogrešan put.

 

Sjetite se samo knjiga poput Vladalaca” Nikola Makijavelija, „Protokoli sionskih mudraca” i danas nepoznatog autora (ili više njih) ili knjige „Majn kampf” (Moja borba) Adolfa Hitlera.

 

Preuzeto s adrese: http://www.huffingtonpost.co.uk/

 

Uredio i obradio: Nenad Grbac

------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 

FRAGMENTARNO SJEĆANJE NA

PROLJEĆE u VELJAČI i druga

proljeća nepodudarna s kalendarom


* * *





Slijedeći

VESELI PARIŠKI SVIBANJ

1968.

i

TRAGIČNO HRVATSKO PROLJEĆE

našu veljaču su nazivali

BOSANSKO PROLJEĆE

u kojem smo sagorjeli zgrade

kantonalnih vlada, općina, arhiva, političkih stranaka

i državnoga predsjedništva

2014.

 

Proljeće u veljači otišlo je u Nepovrat

bez ijednog čovjeka iza sebe

osim onoga koji je htio zaposliti hanumu

i strugnuo u

AUSTRIJU

 

Može se vratiti kao Predsjednik

kao

revolucionari komunisti

iz tamnica – svojih

UNIVERZITETA

i

KOMUNISTČKOG UNIVEZITETA NACIONALNIH MANJINA ZAPADA

u

MOSKVI

KAO

i

Alija Izetbegović

iz

Zatvora u Foči

s

ISLAMSKOM DEKLARACIJOM

koju je objavio Vojislav Šešelj poznat i kao

VOJKA KUVAC

 

Videći očitu kalendarsku Nepodudarnost

Branimir Johny Štulić

nominirao

je

PROLJEĆE 13. DECEMBRA

stao ispred tenkova koji su krenuli na radnike

jer toga više ne smije biti

ali

Leh Valensa je izašao iz Zatvora

PRAVO

u

SOLIDARNOST

 

Niko nije ni pomislio Na

OKTOBARSKU REVOLUCIJU

koja je također

KALENDARSKI RAZLOMLJENA

između Rusa i drugoga svijeta

prije više od stotinu godina

mada je

Vladimir Iljič Oulianoff Lenine

došao iz

Londona

a

Lev Davidovič Trocki

otišao

u

CIUDADO MEXICO

Tamo su ga ubili igrači

Josifa Visarionoviča Staljina Džugašvilija

od Moskve do Mexica

nosili su željeznu klamfu

za

njegovu umnu glavu i tvrdu lobanju

OD ALJASKE DO

MEXICA

PIT

I

TO JE

AMERIKA

 

SVIMA JE POSLIJE OSTALO

NEŠTO

NAMA

AKO NISMO SHVATILI

NIŠTA

 

Negdje

KULTURNA REVOLUCIJA

NEBROJ CVJETOVA

negdje

SIBIRSKA ZIMA IRKUTSK I GULAG

negdje

PRIZVODNJA OPIJUMA i ISLAMSKA DRŽAVA

PROSTOR ZA AMERIČKE BOLESNE AMBICIJE

 

AKO

ŽELIMO RAZUMJETI

OBLIKOVALI

SMO

PRVI PUT I OVDJE

GRAĐANSKU SVIJEST

VOLJU BORBU NEPOSLUH ZA SVE

/i oni su mogli da vide kako izgleda plamen/

 

Treba Paziti

VLAST

i

REĆI JOJ SVAKI DAN

ZNAJTE

VIDIMO

VAS

NEOVISNO O GODIŠNJEM DOBU

i

VISOKOJ POZICIJI

 

* * *

18. prosinca, anno Domini 2014

 

 Atif Kujundžić

Film 'Veliki Lebowski' je postao američka kulturna baština




Nacionalni filmski registar američke Kongresne biblioteke odabrao je novi set od 25 filmova koje smatra kulturološki, povijesno i estetski dovoljno značajnima za očuvanje, a između njih su dva kultna, omiljena pustolovna epa o lijenčinama - 'Veliki Lebowski' (The Big Lebowski) braće Ethana i Joela Coena i 'Slobodan dan Ferrisa Buellera' (Ferris Bueller's Day Off) Johna Hughesa, prenosi Rolling Stone


Biblioteka je pohvalila 'visoko istaknutu' temu filma 'Veliki Lebowski' - otuđivanja, nejednakosti i klasne strukture te pozicioniranje glumačke zvijezde Jeffa Bridgesa u ulogu koja mu je odredila daljnju karijeru. Hughesov prvi film u registru, 'Slobodan dan Ferrisa Buellera', Biblioteka je opisala kao 'vrhunac u karijeri' zbog njegovog prikaza mladeži kasnog 20. stoljeća.


Među ostalim filmovima koji su odabrani u registar su 'Spašavanje vojnika Ryana' (Saving Private Ryan) Stevena Spielberga, 'Rosemaryno dijete' (Rosemary's Baby), horor Romana Polanskog i 'Willy Wonka i tvornica čokolade' (Willy Wonka & the Chocolate Factory) redatelja Mela Stuarta te vestern drama 'Mali veliki čovjek' (Little Big Man) Arthura Penna.


Nacionalni filmski registar pokazuje izvanrednu raznolikost američke filmske baštine i različitih niti koje je čine vitalnom, rekao je knjižničar Kongresa James H. Billington. 'Očuvanjem tih filmova štitimo ključan element američke kreativnosti, kulture i povijesti'.


----------------------------------


O filmu The Big Lebowski


Veliki Lebowski (eng. The Big Lebowski), komedija je braće Coen iz 1998. godine. Film opisuje nekoliko dana u životu Jeffreyja "Dudea" Lebowskog (Jeff Bridges), nezaposlenog kalifornijskog zabušanta nakon što ga zamijene za milijunaša istog imena. 

U vrijeme Zaljevskog rata u Los Angelesu živi zgubidan Jeff Lebowski (J. Bridges), strastveni zaljubljenik u kuglanje, ispijanje piva i pušenje trave, koji sebe oslovljava imenom Dude. Jedne mu večeri u stan banu dvojica provalnika tražeći da im vrati novac koji je njegova supruga potrošila. Kad im objasni da nema suprugu, provalnici mu uriniraju po omiljenom sagu i odu. Shvativši da su provalnici ustvari tražili Jeffreya Lebowskog (D. Huddleston), hendikepiranog bogataša koji uistinu ima rastrošnu suprugu, Dude odluči od njega tražiti novi tepih. Lebowski mrzi besposličare, pa istjera Dudea iz kuće. 


Uskoro, Lebowski ipak pozove Dudea i objasni mu da mu je supruga oteta. Sada moli Dudea da preda otkupninu otmičarima. Dude nerado pristane. U tome mu se pridruži prijatelj Walter (J. Goodman) koji predloži da otmičarima predaju lažnu torbu. Zadržavši milijun dolara za sebe, momci odu na kuglanje. No, kad izađu iz kuglane, spoznaju da im je auto, zajedno s novcem, ukraden...


"Veliki Lebowski" sastavljen je od izvanredno osmišljenih, većinom smiješnih vinjeta koje, prikazujući najšareniju moguću paletu likova, daju živopisan, ironiziran i savršeno inteligentan presjek određenih segmenata američkog društva. Kao i u većini ostalih filmova, Joel Coen je ovdje potpisan kao redatelj, Ethan kao producent, a obojica kao scenaristi (za montažu su također obojica zaslužni, ali pod uobičajenim zajedničkim pseudonimom Roderick Jaynes). U svim aspektima produkcije braća podjednako sudjeluju, a krajnji rezultat uvijek nosi jasan potpis njihovih združenih, izrazito kompatibilnih, autorskih vizija.


Veliki Lebowski nije dobro prošao u kinima, zaradivši samo 17 milijuna dolara u Americi, s budžetom od 15 milijuna. No, zato su kritike bile pozitivne. Film, poznat po svojim svojstvenim likovima, nadrealnim sekvencama snova, nekonvencionalnom dijalogu i eklektičnom soundtracku, postao je kultni klasik te prozvan "prvim kultnim filmom internetske ere". Obožavatelji filma organizirali su Lebowski Fest, festival koji je započeo 2002. godine u Louisvilleu u Kentuckyju, a od tada se proširio na nekoliko gradova. Jedan od obožavatelja, Oliver Benjamin, osnovao je 2005. religiju zvanu Dudeizam inspiriranu svjetonazorom glavnoga lika.


---------------------


Kako pogledati film?


Za sve one koji dosad nisu gledali film The Big Lebowski i ne znaju kako da ga pogledaju 

pripremili smo sljedeći link: 


https://www.torrentdownloads.me/torrent/1663697515/


Potrebno je imati program koji se zove Utoorrent, kliknuti na link: preuzmi torrent, a dalje se snađite sami...


-----------------------


"The Big Lebowski" Official Trailer




---------------------


Napisao, sastavio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


Osvrt na knjigu - "Duše anđela", Jadranke Varge




Čemu se tijelo daje umoriti i slomiti ili možda naše Srce zatvori knjigu života, položi je na Svetu ruku, da bi se opet stvorilo svježim u novom savršenstvu?


Hoćemo li čuti posljednje otkucaje stare ure u svečanoj tišini ili će nam lik mramornog anđela pružiti ruku nakon svega zemaljskog, kad naša čista Duša prijeđe preko praga na kojem ostavlja tijelo, a krene do oltara i ugleda svoju sliku?


Posljednji dan prelistava godine i prolazi životom zemaljskog puta, ali ne do kraja, već do samog početka kad bosonogo tijelo od jučer, postaje Duša od danas. 


Tada Duša pronalazi krunu u susretu savršenstva.


Prolazeći mislima do veličanstvenog trenutka, spisateljica oslikava poteze svjetlosti umiranja, skidanjem okova koji je vežu o Zemlju, pronalaska nebeskih putova do izvora novog života Duše. 


Skinuti koprenu sa zemaljskog života, tijela, u kojem tinja želja za vječnim sjedinjenjem u susretu:


„...Odabrana sam da ponesem svjetlost ove duše kroz zemaljska pusta polja,...


....Tamo gdje spavaju kosti odavno zamrlih života."


Vječni život, budućnost...


Povratak Duše na već življeno, oplakivano sa čežnjom, kada se usne otvaraju samo spokojnim dušama.

Odanost duša ovozemaljskom svijetu je nepoznata, pročitajmo posljednje večeri naših snova, stihove spisateljice što prekidaju tišinu.

Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja



-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Radnicama i radnicima Fabrike obuće AIDA Tuzla jer ne odustaju od prosvjeda, svojih ljudskih i radničkih prava


PRAZNA RIJEČ SOCIJALDEMOKRACIJA ŠUPLJA SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BiH?




Savez Komunista Jugoslavije imao je pred rat oko 2.500.000 članova. Što će nam tako brojna Partija? – pitalo se puno ljudi. Pa, to je zakonomjerno samoukidanju i tako dokidanju jednopartijske vlasti govorili su umni koji su bili u pročelju naših ideala o socijalističkom samoupravnom društvu. Kada svi budu u Partiji, ustvari Partije neće više ni biti! Oduševljeno su odgovarali. I, nije to zvučalo loše ili nelogično. Bili smo društvo koje se razvija i oslobađa loših iskustava jednopartijskog sistema vladavine. A Partija mu sve moćnija u cjelini, po republikama i pokrajinama. Dakle, već je bilo 10% najproduktivnijeg stanovništva u Savezu Komunista Jugoslavije.


Savez Komunista Jugoslavije osim što je bio Partija i Avangarda Radničke Klase, bio je i Najmoćniji Kohezioni Faktor biveše nam Domovine Socijalističke Federativne Republike SFR Jugoslavija, u kojoj su sadašnji prvaci shvatani kao retardirani što su dokazali čim su dobili priliku i domogli se vlasti.

Riječ je o tome da je Partija Radničke Klase brinula o klasnim interesima i radničkim pravima na rad, o fabrikama, plaćama, odmorima, zdravstvenom osiguranju, školovanju, etc., mada je tu nešto paradirao i sindikat. 

Tada je Partija radila u Sindikatu, a u radničkom interesu. Radila za radnike i sebe istovremeno. Ustvari, treba razumjeti, kad je Partija Radničke Klase ili Savez Komunista Jugoslavije prestao brinuti svoju klasnu brigu, raspao se na savezne i pokrajinske, a potom otišao tamo o čemu nemam lepe reči što bi rekao Đorđe Balašević.


Sada su u pitanju radnička prava, pa ni snidikat ne pomaže, a stranke, Bože mi oprosti sasvim nezainteresirane. Nema vlasti pa to ti je. Najveća fabrika proizvodi fotelje. Ima jedan dugoročan projekat u pregovorima sa Njemačkom: da svaki Audi, Mercedes i BMW obvezno ima ugrađenu narodnu kuhinju, pa kad gladan narod zaustavi funkcionera, on i vozač iskoče sa tanjurićima, narezanim kruhom, kutljačama i escajgom za jednokratnu upotrebu i podijele ljudima po neki srk i nastave put. Ili, da automobilima ugrade krila, pa da funkcioneri prelete svoju nesreću do banke na Cipru. Inače, bratko, gdje si tu si, nema mrdanja.  A gomile su sve češće i veće na ulicama dok narodnim kuhinjama raste značaj. 


Dakle, u pitanju je ostvarivanje radničkih prava. Kako neće biti, kad nam je Socijaldemokratska partija Bošnjačka, tj. etnička, a ne radnička ili klasna. A rekosmo, kad je Savez Komunista Jugoslavije izgubio svoj klasni karakter i sadržaj, kako se razišao kao rakova djeca kad je prestao brinuti o radnicima i tvornicama, zajedno sa njima raspao se i otišao u pm. Bespovratno. Bez proizvodnje nema nove vrijednosti. Ali, radnici i seljaci postali su građani, a svi skupa dobili su demokraciju. Majka mu stara, pa to mora nešto da košta. Prvo se plaća ratom i genocidom, progonstvom, nasilnim preseljenjem, a onda trbuhom i kruhom – kojega nema osim u kontejnerima.


Nikad nisu shvatili i dokučili da riječ socijaldemokracija podrazumijeva radnički i klasni sadržaj, pa im je ta riječ u nazivu iako glavna, ostala sasvim prazna, kao i glave – bez sadržaja i smisla. Sadržaj i smisao su propali kroz 25ogodišnje brbljanje i laprdanje Zlatka Lagumdžije kao voda kroz rešeto. Serem mu se u personalno računalo, pa neka maže po tastaturi, tabletu i pametnom telefonu. Neće mu se uspraviti ni deseto koljeno od njegove blamaže. 


Ustvari, kardinalno pitanje jest:

KAKO JEDNA STRANKA PO PORIJEKLU KOMUNISTIČKA MOŽE NAPRAVITI TAKO KATASTROFALNU KADROVSKU POGREŠKU I PONAVLJATI JE GODINAMA DO POTPUNOG SAMOUNIŠTENJA?! Do pretvaranja same sebe u ništavilo!?


Da ga još jedanputa pitam ako se vrijeđa: JE LI OVO SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BiH

ili ĆENIFA u KOJOJ JE SRAO 25 GODINA? 


OSTALA JE PRAZNA RIJEČ SOCIJALDEMOKRACIJA i ŠUPLJAK ZLATKO LAGUMDŽIJA.


Zlatka Lagumdžiju treba razobličiti do kraja i baciti na đubrište. Uostalom, kako se neko ozbiljan uopće može zvati Zlatko, a da u suštini nije sarajevski šupljak i fakin? To je kao Metalko, Bakarenko, Limenko i drugi likovi crtanih filmova... Ljudi, nadijevajte svojoj djeci ozbiljna imena. A svaka funkcionalizacija samo produbljava propast. Ljudi imaju puno bolja imena, pa se ukenjaju. RADOVAN – rado ide van. RATKO je deminutiv od Radovan – pa ispade najveće RATNO govno i ZLOČINAC. Etc. Samo MILORAD – može biti Zlatkov drug Mićo! I tu su ga se pokenjali jedan na drugog. Dvije kičaste narcisoidne izmišljotine! I pozicija im je skoro sasvim ista na današnji dan.


Treba nam hitno


RADNIČKA SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA koja će graditi i razvijati civilno društvo, u koju će moći ući samo čestiti ljudi koji znaju napamet i prihvataju statut i program od kojih ne odstupaju ni za ič ni pod prisilom i torturom.


Zamislite ovakvu situaciju: priđe vam čovjek od /70/ godina, sijed, proćelav, naboran, krezav, s podočnjacima od skrivenog ispijanja alkohola i kaže: Ja sam Zlatko! Koja lakrdija! Jeste! Još je predsjednik Socijaldemokratske Partije Bosne i Hercegovine! Zar smo svi mi u našoj svekolikoj bijedi toliko neozbiljni i smiješni?! Toliko izluđeni?


OSOBNO NE PRISTAJEM NA TO.


PS


17. prosinca, anno Domini 2014. Imam 42 godine radnog staža, 68 života, vojničku jaknu i kapu koje sam nosio 3,5 godine, nekoliko moždanih udara, Tibetanskog španijela i dvanaesticu Yamaha. Hladno je za prste na žicama, ali, može se prositi, mada ne znam od koga, jer evo promahuje snijeg. 


POZDRAVLJAM RADNICE I RADNIKE AIDE.


Napisao: Atif Kujundžić

NA OBLAKU SJEĆANJA - Proslov o čovjeku i njegovom psu




Evo, moj prijatelj Vlado zamolio me da mu napišem proslov za knjigu koju je napisao o svome prijatelju. Upitah ga - Tko je tvoj prijatelj o kojemu si napisao knjigu, a ja bih trebao napisati proslov toj knjizi ? Prijatelj Vlado mi odgovori - Moj prijatelj je - Roi ! Odgovorih mu - Neće mi biti teško jer i svako biće, kao i svaka biljka je djelo Božje ljubavi. A ljubav je najdublja tajna života koja je usko povezana i sa vjernošću. A pseća ljubav prema čovjeku izražava se kroz njegovu vjernost prema svome gospodaru. Svaki pas je dostojan čovjeka, a je li i svaki čovjek dostojan psa - o tome bi se moglo raspravljati.


Priča o Vladinom Roi-u je memorijska priča koja se snažno pojavljuje u duši čovjeka koji je izgubio svoga najboljega prijatelja koji je nedavno umro. Životinje obično uginu, a Vladin Roi (Roi=Kralj) je umro poput čovjeka - ali ljubav prema njemu nije umrla, upravo je pretočena u knjigu i živjet će na policama ljubitelja pasa kao kućnih mezimaca, kao jedna priča o ljubavi između jednog čovjeka i jednog psa.


I sam autor u svojoj knjizi - Na OBLAKU SJEĆANJA, na samom početku knjige u divnoj pjesmi - Posljednji pozdrav punoj osjećajnosti za svog voljenog, a umrlog prijatelja, svog Roi-a napisao:


„Koliko je samo puta došao k meni tražeći samo malo pažnje, malo nježnosti, malo ljubavi...! A ja zaokupljen svim i svačim - nisam imao vremena za njega". Ovdje dolazimo i do onog ključnog momenta kako steći i zadržati prijatelje. Da bi se imalo prijatelja - treba se imati vremena za njega. Netko tko misli da je prijateljstvo uzimanje, taj uvijek ima vremena za prijatelje, ali takvo prijateljstvo je kratkoga daha. Onaj tko shvati da je prijateljstvo davanje ima iskreno prijateljstvo, pa makar i nemao vremena.


Ljubav između psa i čovjeka nije na nivou materijalnosti. Ljubav može biti samo ljubav i ništa drugo! A ako u ljubavi ima i drugih primjesa poput interesa, ona više nije ljubav. Čistoća, ljubav diže na pijedestal ideala koji svijetli poput sunca. Ako postoji ljubav između čovjeka i psa to je ljubav - na nivou ideala. To je ona duboka iskonska ljubav kojoj ne znamo ni izvora ni utoka.


Knjiga ima svoj duboki smisao - jer govori kroz razno razne zgode druženja psa sa čovjekom upravo o takvoj ljubavi. Preporučujem čitateljima, a posebno onima koji imaju pse i s njima njeguju prijateljstvo da ovu knjigu, da ovu priču o ljubavi između jednog čovjeka i njegovoga psa svakako pročitaju - jer o ljubavi se nikada ne može znati sve, uvijek treba učiti više i više. Jednako tako i o prijateljstvu. Nemam li nešto - pitat ću prijatelja. Ne znam li nešto - pitat ću prijatelja. Nemam li prijatelja, pitat ću sama sebe - zašto ga nemam? Iz života sam iskusio da onaj koji ima prijatelja u psu, taj ima i prijatelje u ljudima. 


Evo zato, dragi prijatelju Vlado, s prijateljskom ljubavlju ti napisah i ovaj proslov.


Mile Prpa


-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Paintball", Borisa Golića




Koliko ja znam nikad nije objavljen rat između Srbije i Hrvatske. Također, koliko ja znam u Domovinskom ratu nije postojala „Vražja divizija 3". Postojale su razne divizije, ali ne i Vražja.


Dok sam pisao priču „Izvan Koncepcije", ostalo je raznog otkvačenog materijala, a kao što sam već ranije rekao da ništa ne bacam, onda je iz svega nastala i ova priča. U biti mi stalno recikliramo svoje ideje, pa se nešto može naći u „55+", nešto u „Zovem se 55+", a nešto u „Izvan koncepcije".


Nadam se da ću uskoro izići iz svega toga i pisati nešto novo. Dotle, i dalje pišem o mom prijatelju Bambiju, njegovim problemima i snalaženjem u ovom svijetu nakon Domovinskog rata. Organizirao sam mu sportsku ili ratnu igru, ali nažalost, nije mu to pomoglo.


Naravno da je smisao novog sustava da svatko sam pokušava tražiti i pronalaziti rješenja. Što si hijerarhijski manji, time si manje moćan, pa sam tako i ja u raznim fazama: nekad sam u depresiji, nekad pokušavam pronaći obnovu i rekonstrukciju nekadašnjeg svog ponašanja, i osim volje za opstankom, ništa me drugo ne drži. Polako je i u svoj toj borbi za ekonomski opstanak iscrpljena i moja energija, ali tko me to pita, uskoro će novi, lokalni, županijski ili kakvi već god izbori, a onda su teme moj identitet i nacionalna svijest.


Važno je biti u trendu i glasati za ispravne ideje. I u svemu tome me budi telefon. Razmišljam, želim li se javiti i tko bi me to trebao, a onda se ipak javim: „Ovdje Bambi. Došao sam malo kući i htio bih korisno utrošiti vrijeme dok sam ovdje. Svugdje smo bili, posjetili smo mjesta gdje su ratovali naši djedovi i očevi, ali muči me to što nismo ništa zabilježili i zapisali što smo mi radili i gdje smo mi ratovali."


I tako je počeo naš novi rat ili sportska igra zvana Painball, a na kraju nije nam ona ništa pomogla:


Svi smo mi psihički bolesnici i nosimo svoju psihopatologiju sa sobom. Netko ju potisne duboko u sebe, netko se pomoli svome Bogu, a nekome s vremena na vrijeme popuste kočnice, pa poludi. Isto je tako i sa imanjem ili nemanjem materijalnih dobara za život. Netko ima sve u životu, netko nešto, a netko ništa. Netko u tome ne nalazi smisao, netko samo djelomično, a netko uopće ne nalazi ništa. Možda postoji i veza između društvene sigurnosti, zaposlenosti, osjećajem smisla i egzistencijalnom prazninom?


Tko zna kakav će biti Bambi u Ukrajini i hoće li ga dovesti kući u mrtvačkoj škrinji, ili ga neće uopće naći, pa ću ga morati tražiti ili će on od svega odustati? Svi mi nosimo svoj pakao u sebi, a hoćemo li proći kroz rajska vrata ili kroz vrata spoznaje bilo one pozitivne ili one negativne, to sad više nije ni važno. Imam osjećaj ili predosjećaj da ova priča nije završila, nego da se nastavlja. Uvijek postoji početak apokalipse ili apokalipsa početka, a dokle će ona trajati, nije na nama, nego na nekim višim životnim silama. Stoga ne sudite uzalud, da ne bi netko i vama sudio. 


Boris Golić


-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/golic10.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



STAMPEDO NARODNE VOLJE i GRAĐANSKOG NEPOSLUHA



U pet dana od 02. do 07. veljače 2014. godine demonstracije koje su krenule iz virtualnog svijeta u našu stvarnost donijele su prvo šokantna zbivanja u nizu. I malo dalje i vrlo blizu. U Tuzli, Sarajevu, Zenici, Mostaru, Bihaću, Zavidovićima, Bugojnu i najave za mirni nastavak slijedećih dana. 


Dana 09. 02. 2014. godine čuli su se prigovori rigidnom i brutalnom nastupu demonstranata zbog paljevine, sukoba sa policajcima i pričinjenih šteta. Čak i pokajničke izjave učesnika demonstracija koji su čistili nered iza sebe. Pa i njima je jasno da je glupost rušiti svoje. Državu boli držač! To se po državi sve samo tako zove i tu je kraj. Gdje su i kuda odoše naši životi? 


Ali već 10. 02. 2014. godine samim uvećavanjem broja ljudi koji su se okupljali na mjestima ispred zgarišta koja su napravili prethodnoga dana, osjetio se isti miris i čuo razorni huk mase spremne na sve. Riječ je o energiji koju učesnici demonstracija luče i isijavaju kao adrenalin i osjete međusobno kao djelovanje osobnoga kao zajedničku silu koja može sve što joj padne na pamet. 

Svima pojačano rade nadbubrežne žlijezde i luče taj hormon koji ih uzdiže u nestvarne visine fiktivne moći. To je opasno osjećanje koje se rukovodi samo sobom proizvodeći energiju kao i krdo goveda u stampedu koji satire sve na što naiđe, ne misleći da pri tome uništava i svoju hranu, slabije članove obitelji i skloništa. 


Iza događanja se još nije vidio nikakav ratio, nikakav plan, nikakav jasan smisao ili nekakav cilj. Natpisi na transparentima Lopovi, Banditi, Podnesite ostavke, ... bili su samo izraz negodovanja, što znači da razbješnjela masa očekuje da oni koji su je naljutili i razriješe problem, da ih odljute i odobrovolje za miran život i bolje uvjete, te da sami ništa ne sugeriraju, nikakvu pamet ili plan prema kojemu se događanja trebaju dalje odvijati jer su nadležnosti o tome za visoke plaće predali izabranim vlastodršcima.


Svi od kojih je to zahtijevano ostavke su podnijeli drugi i treći dan. Trend se nastavio narednih dana. Sve više je ostavki. Sve više ostavki se traži. Sve manje ljudi je na vlasti. Sve više je straha. Sve više se traži od vlasti /mada je vlast sve slabija i beznačajnija/. Kako rastu date ostavke, rastu i zahtjevi prema vlasti. Sve više zahtjeva i sve manje stvarne vlasti. Kad vlasti sasvim nestane, zahtjevi će biti najveći, Ko će ispuniti zahtjeve nepostojećim vlastima? Ljudi blage veze nemaju šta je država i kako su povezane funkcije i mehanizmi vlasti osim korupcijom i lopovlukom. I neće da znaju. I ne moraju znati. Samo moraju znati šta hoće i to reći.

Pucaju koruptivne veze i odnosi i vlast slabi. Snaga vlasti sasvim se prebacila u koruptivni sistem i tako faktički nestala. Dokidanjem korupcije – nema vlasti kakva je funkcionirala. Da li iz toga išta vidimo i zaključujemo? Makar, dokle smo dogurali?


Postali smo svjesni, da smo sistem vlasti koji smo blagoizvoljeli predati koruptivnim relacijama i vezama, čijim nestajanjem/ukidanjem, naročito funkcija korupcije, izvršne vlasti naprosto nestaje, jer ista naprosto postaje sasvim privatna i proizvoljna moć pojedinaca koju koriste samo u vlastite svrhe. 


Ne. To nikako nije ono što smo željeli kada smo izlazili na izbore. To je upravo suprotno svim našim željama kada smo birajući određene ličnosti željeli urediti državu na tačno određen način da bi nam bila korisna, a mi njoj potrebni. No, nakon prvoga koraka – izbora – sve smo pustili kraju ili prepustili izabranima, kojima nismo rekli ni što želimo, već nekritički prihvatili njihova obećanja i floskule. Država po mjeri čovjeka! Baš, koješta!


Ništa mi ne razumijemo što nas ne udari nogom u guzicu, pesnicom u njušku, motkom po glavurdi. Ne razumijemo čak ni da se to događa na isti način na koji smo oćenito gledajući osvajali vlast. Katastrofično je to što smatramo svojom pameću. To je izvorom svih naših nevolja jer je pamet nepouzdana i fiktivna. Prava šarena laža koja nas može odvesti u bunilo puno skrivenih osobnih želja o sebi i bližnjima. 


Barem u jednom dijelu ove priče postali smo svjesni snage svoje volje i potrebe kontroliranja građanskog neposluha, kao sredstva za ostvarivanje/postizanje svojih namjera, željenih ciljeva i utjecaja na ponašanje vlastodržaca. Građanski neposluh, njegova demonstracija i prosvjedi u februaru i martu, a sporadično i tokom cijele 2014. godine, mada su puno koštali jer su prouzročili visoke materijalne štete, donijeli su vrlo dragocjenu svijest o vrijednosti i mogućnostima postizanja građanskih ciljeva, građanskim sredstvima neposluha u građanskom društvu. Od širokih narodnih masa koje služe nekakvoj ideologiji kao materijalna snaga – postali smo građani svoje zemlje i nju učinili građanskom. 


TO JE UISTINU VISOKO POSTIGNUĆE PREKALJENO NA FORUMIMA, PLENUMIMA I KOMISIJAMA. ČESTITAMO.


Prosinca, anno Domini 2014. Atif Kujundžić

                        


Osvrt na knjigu - "Na valovima ljubavi" Vladimira Biondića




Vladimir Biondić, pjesnik i čovjek koji je svoje bogato životno iskustvo pretočio u pjesme, svojim je stihovima pokazao i dokazao svu osebujnost svoje umjetničke duše kroz čije se pjesme provlači vječito pitanje o svrsi našeg ovozemaljskog postojanja, bezrazložno strahujući da će njegovo ime jednoga dana pasti u zaborav, jer pjesnik u svojim pjesmama živi, te dok je njegovih pjesama i onih koji ih čitaju, pjesnikovo ime neće i ne može biti zaboravljeno.


Siguran sam da je i naš Vladimir pronašao svoje mjesto na hrvatskom zvjezdanom pjesničkom nebu, te da će se njegove pjesme još dugo čitati, a njegovo će životno iskustvo - koje očito nije malo - vrlo vješto pretočeno u stihove, zasigurno biti vrijedna pouka životne mudrosti, kako nama,njegovim suvremenicima, tako još mnogim generacijama koje dolaze, koje će, siguran sam, još dugo crpiti inspiraciju na izvoru životne mudrosti ispisane perom Vladimira Biondića.


Kao i većina pjesnika, tako i Vladimir, između ostalog pjeva o vječitoj temi koja se urezala u naše živote od postanka svijeta, bez koje bi ovozemaljsko postojanje bilo nezamislivo. Pogađate, ljubav.


Ljubavna nadanja i čežnje, u njegovom srcu stvorile su pregršt tema za  njegove pjesme kroz koje postavlja pitanja na koja bismo svi mi ponaosob, sami sebi trebali dati odgovore.


Čemu je bilo ovo buđenje tužno

Zbog čega sav gorak životni putA čemu li će služiti to moje sutraI kakav mogu sad očekivati  kraj ?


Pjesnik je shvatio u potpunosti poruku mudraca koji kaže da su svi putevi isti i da nijedan ne vodi nikamo, iz jednostavnog razloga jer sve ima svoj početak i kraj, nakon kojeg mnogo toga ostane nedovršeno i nedorečeno.


Jedino što vrijedi znati je činjenica da smo tim putem putovali srcem te da smo u sve svoje aktivnosti tijekom života utkali svu ljubav svoje duše, jer ljubav je jedina koja traje, koja se vječno pamti. Upravo zato  će, između ostalog, Vladimir Biondić ostati zapamćen, spominjan kroz mnoge generacije ljubitelja poezije kao čovjek koji je u svoj životni put utkao poruku ljubavi, nade, ufanja  u bolju budućnost i vedrije sutra u koje usprkos svim životnim nedaćama u svojim pjesmama čvrsto i nepokolebljivo vjeruje.


Vjerujem, bit' će još poneka duga u životu mome

Uhvatit' ću valjda još poneki vlak

Vlak što donosi ljubav

I s njome neostvaren san


Čvrstu odlučnost koju vrlo jasno pokazuje u želji i iskrenim nastojanjima da svoju zamisao dovede do konačnoga ostvarenja, naglašava u svojim stihovima, što ga prikazuje kao odlučnog, beskompromisnog borca koji nikada i ni pred čim ne odustaje, koračajući naprijed, korak po korak, oprezno, ali neustrašivo hrabro, sve dok na kraju ne ostvari svoj cilj, nakon čega će moći zasluženo predahnuti, uživajući sa visina pobjedničkog trona, u pogledu na postignuto.


Hajde srce, sad hrabro kreni, dok ne prati te um

Pred Tobom samo jedan put se prostro

Prihvati, prihvati zdušno tu šansu novu

Vjeruj u život, i u mene vjeruj

I imaj vječno pred sobom

Taj čarobni lik - NEBESKIH BOJA DUGE


Njegova čvrsta vjera u Stvoritelja svijeta i njegovog jedinorođenoga sina pri tom mu daje snagu i mir neophodno potrebnu za savladavanje prepreka na životnom putu. Bez obzira koliko velike i teške te prepreke bile, sa čvrstom vjerom i ufanjem u Boga, za Vladimira ništa nije nemoguće.


A sve u slavu lika GOSPODINOVA

Odjednom sve zamre

Smiriše se vali

Nova dolazi zora - ISUS SE UZDIŽE IZ MORA


Isus se izdiže iz mora prizvan vapajem pjesnikovih molitava, dok nas pjesnik istovremeno svih poziva da zaplivamo morem njegove Ljubavi kojom je spasio svijet, kako bismo na taj način osigurali toliko dragocjeno, srcem željeno spasenje i za sebe same.


Vjerujem u ljubav vratit će hir

Ponovno će doći trenuci pravi

Ponovo uz more biti ćemo mi

Izronit vedri iz MORA LJUBAVI


Što više reći. Vladimir Biondić, pjesnik vrlo visokog senzibiliteta, vrlo osebujna osoba sa bogatim životnim iskustvom, kojemu od srca zahvaljujem na ukazanom povjerenju, također  od srca mu želeći još mnogo  uspješnih, kvalitetnih umjetničkih ostvarenja kojima će zasigurno isponova dati svoj značajan doprinos hrvatskoj književnosti i kulturi.
Ovu zbirku pjesama od srca preporučujem svima, uz napomenu da je nipošto ne pročitaju površno, prepuštajući je potom zaboravu, jer, siguran sam da će svatko od vas, dragi čitatelji, u nekoj od ovih pjesama, pažljivo je čitajući, uvijek iznova uspjeti pronaći neku novu poruku životne mudrosti, te tako obogatiti svoj život novim,vrlo vrijednim i poučnim spoznajama. 

Damir Maras, Pjesnik

-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/biondic5.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Dec 16 '14
Osvrt na knjigu - "Kozmologija zlatnog prstena", Zlatana Gavrilovića Kovača





KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA


Knjiga koju čitatelj ima pred sobom rezultat je dvadesetogodišnjih nastojanja autora da na jednom mjestu sažme najinteresantnije teme vlastite kozmološke teorije. 


Ova teorija se još naziva Rex-Kovač teorija s obzirom da je moj sin aktivno tijekom duga vremena svoje rane mladosti sudjelovao u njenom kreiranju i nastajanju. U tom smislu autor može biti sretan da se i u ovome slučaju ponovio primjer toliko karakterističan za naše hrvatske znanstvenike iz iseljeništva gdje djeca aktivno sudjeluju u radu i stvaranju svojih roditelja. 


Sama knjiga je nastala kao višetomni zapis o najznačajnijim problemima suvremene kozmologije kojega je ovom prilikom trebalo reducirati na razumnu mjeru kako bi bilo omogućeno njeno štampanje u obliku prezentiranoga djela. Pri tome se autor trudio da najznačajniji dijelovi budu sačuvani u svome izvornome obliku i da dadne jednu opću sliku stanja suvremene kozmološke problematike. 


U tom pravcu djelujući i razmišljajući Kozmologija zlatnoga prstena predstavlja pet međusobno zavisnih dijelova gdje se na deduktivan način izlaže centralna kozmološka problematika. U usporedbi sa kozmologijama kakve su one date kod Hawkinga ili Paula Davisa ili Gribbina ona je specifična po tome što također pored naznačene znanstvene tematike ima i mnoštvo autobiografskih slika i doživljaja jer je autor bio mišljenja da strogo znanstvena tematika mora ići sukladno sa autorovim životnim i praktičkim opredjeljenjima i stajalištima. Odatle pomalo literaran pristup kozmološkoj problematici što je svakako jedna novina u našem znanstvenom podneblju.


Prvi dio ove knjige donosi opća pitanja i opće odgovore na kardinalna kozmološka pitanja postavljajući centralnu tezu o biološkom vlasništvu Teslinih struja. Autor smatra da slučaj Dolly the sheep ne zadovoljava teoriju te da prema tome ne može biti novom o kojem se toliko danas govori. Sasvim suprotno očekivanjima autor smatra da su osnovne teze bile postavljene daleko ranije u slučaju Nikole Tesle i da samu planetu Zemlju s obzirom na kozmologiju o kojoj je riječ treba baš vidjeti kao to rodno mjesto života i životnih svrha potaknutih Teslinim elektrikama. 


Drugi dio donosi pregled najinteresantnijih stajališta arapske znanosti koja se najviše odnosi na rani srednji vijek. Bez poznavanje ove znanosti nije također niti moguće razumjeti renesansna nastojanja hrvatskih znanstvenika koji su predstavljali kamene međaše europske znanosti i kulture. U odnosu na Hawkingovu kozmologiju na primjer važan je upravo taj otklon od europocentrizma znanosti prema realnim i zbiljskim znanstvenim tokovima koji su tako karakteristični za rani srednji vijek a koji su direktno odgovorni za razvoj i nastanak Europske znanosti. Treći dio donosi neka originalna domišljanja iz područja bioloških znanosti koja bi trebala biti ilustrirana ali zbog skromnosti osnovnih intencija ove knjige to nije bilo moguće. 


Četvrti dio ove knjige odnosi se na teoriju ''kozmički nesvjesnog'' iz koje proističe da na temelju istraživanja ponašanja insekta i njihovih instinkta možemo pretpostavljati da je današnje stanje našega kozmosa i dalje u fazi širenja do stanja ekvilibrijuma što je kod zajednice insekta u zavisnosti od prirodnih resursa. 


Ukoliko je riječ o modelu stacionarnoga kozmosa onda ne može biti govora o ''inflatornom širenju kozmosa'' kao što to navodi Hawking a odatle niti ekonomski podsustav ne može biti inflatoran nego može biti dat jedino u smislu realnoga monetarnoga sustava gdje je novac shvaćen kao mjera vrijednosti u socijalnom podsistemu izražen u realnoj vrijednosti plemenite kovine. Ovaj peti i završni dio teorije o kojoj je riječ donosi prikaz monetarnoga stanja u Australiji za vrijeme kurentne monetarne krize iz 2008 godine.


I konačno, ja bih se htio zahvaliti autorima i uredništvu hrvatskoga informativnoga portala magicus info koji su u znatnoj mjeri omogućili pojavljivanje ove knjige. Isto tako ja bih se ovom prilikom htio zahvaliti i mome sinu Vlahu Ezri Rex koji je cijelo vrijeme bio uz oca kao vrijedna i nenadomjestiva podrška. Hvala .



Autor, u Adelaideu 21.12.2011. 

 


-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Dec 15 '14
Osvrt na knjigu - "Kozmologija zlatnog prstena", Zlatana Gavrilovića Kovača





KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
Knjiga koju čitatelj ima pred sobom rezultat je dvadesetogodišnjih nastojanja autora da na jednom mjestu sažme najinteresantnije teme vlastite kozmološke teorije. 
Ova teorija se još naziva Rex-Kovač teorija s obzirom da je moj sin aktivno tijekom duga vremena svoje rane mladosti sudjelovao u njenom kreiranju i nastajanju. U tom smislu autor može biti sretan da se i u ovome slučaju ponovio primjer toliko karakterističan za naše hrvatske znanstvenike iz iseljeništva gdje djeca aktivno sudjeluju u radu i stvaranju svojih roditelja. 
Sama knjiga je nastala kao višetomni zapis o najznačajnijim problemima suvremene kozmologije kojega je ovom prilikom trebalo reducirati na razumnu mjeru kako bi bilo omogućeno njeno štampanje u obliku prezentiranoga djela. Pri tome se autor trudio da najznačajniji dijelovi budu sačuvani u svome izvornome obliku i da dadne jednu opću sliku stanja suvremene kozmološke problematike. 
U tom pravcu djelujući i razmišljajući Kozmologija zlatnoga prstena predstavlja pet međusobno zavisnih dijelova gdje se na deduktivan način izlaže centralna kozmološka problematika. U usporedbi sa kozmologijama kakve su one date kod Hawkinga ili Paula Davisa ili Gribbina ona je specifična po tome što također pored naznačene znanstvene tematike ima i mnoštvo autobiografskih slika i doživljaja jer je autor bio mišljenja da strogo znanstvena tematika mora ići sukladno sa autorovim životnim i praktičkim opredjeljenjima i stajalištima. Odatle pomalo literaran pristup kozmološkoj problematici što je svakako jedna novina u našem znanstvenom podneblju.
Prvi dio ove knjige donosi opća pitanja i opće odgovore na kardinalna kozmološka pitanja postavljajući centralnu tezu o biološkom vlasništvu Teslinih struja. Autor smatra da slučaj Dolly the sheep ne zadovoljava teoriju te da prema tome ne može biti novom o kojem se toliko danas govori. Sasvim suprotno očekivanjima autor smatra da su osnovne teze bile postavljene daleko ranije u slučaju Nikole Tesle i da samu planetu Zemlju s obzirom na kozmologiju o kojoj je riječ treba baš vidjeti kao to rodno mjesto života i životnih svrha potaknutih Teslinim elektrikama. 
Drugi dio donosi pregled najinteresantnijih stajališta arapske znanosti koja se najviše odnosi na rani srednji vijek. Bez poznavanje ove znanosti nije također niti moguće razumjeti renesansna nastojanja hrvatskih znanstvenika koji su predstavljali kamene međaše europske znanosti i kulture. U odnosu na Hawkingovu kozmologiju na primjer važan je upravo taj otklon od europocentrizma znanosti prema realnim i zbiljskim znanstvenim tokovima koji su tako karakteristični za rani srednji vijek a koji su direktno odgovorni za razvoj i nastanak Europske znanosti. Treći dio donosi neka originalna domišljanja iz područja bioloških znanosti koja bi trebala biti ilustrirana ali zbog skromnosti osnovnih intencija ove knjige to nije bilo moguće. 
Četvrti dio ove knjige odnosi se na teoriju ''kozmički nesvjesnog'' iz koje proističe da na temelju istraživanja ponašanja insekta i njihovih instinkta možemo pretpostavljati da je današnje stanje našega kozmosa i dalje u fazi širenja do stanja ekvilibrijuma što je kod zajednice insekta u zavisnosti od prirodnih resursa. 
Ukoliko je riječ o modelu stacionarnoga kozmosa onda ne može biti govora o ''inflatornom širenju kozmosa'' kao što to navodi Hawking a odatle niti ekonomski podsustav ne može biti inflatoran nego može biti dat jedino u smislu realnoga monetarnoga sustava gdje je novac shvaćen kao mjera vrijednosti u socijalnom podsistemu izražen u realnoj vrijednosti plemenite kovine. Ovaj peti i završni dio teorije o kojoj je riječ donosi prikaz monetarnoga stanja u Australiji za vrijeme kurentne monetarne krize iz 2008 godine.
I konačno, ja bih se htio zahvaliti autorima i uredništvu hrvatskoga informativnoga portala magicus info koji su u znatnoj mjeri omogućili pojavljivanje ove knjige. Isto tako ja bih se ovom prilikom htio zahvaliti i mome sinu Vlahu Ezri Rex koji je cijelo vrijeme bio uz oca kao vrijedna i nenadomjestiva podrška. Hvala .
Autor, u Adelaideu 21.12.2011.  


-----------------------------------------


I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



Dec 15 '14

TRIPTIH za GRADIMIRA GOJERA



 

TRIPTIH za 

GRADIMIRA 

GOJERA


I.

STVARNOST

 

Bio sam na uglu ispred bivše Prosvetine knjižare

/ne znam šta tamo prodaju otkako ne drže knjige/

kada je Gojer iz Narodnog pozorišta

silazio niz stepenište

A baš sam mu želio prići i nešto reći,

pa požurih preko ulice između taksija

 

Nije me primjetio ravnomjerno je hodao parkiralištem

Na uglu stare Energoinvestove zgrade

bio sam tri metra iza njega

 

Imao je crni šešir i crni dugački kaput

ruke u džapovima i dosta dugačak korak

htjedoh ga pozvati ali odustadoh

Gledao sam mu stopala i potkoljenice

u smeđim samtanim pantolonama

Zimske cipele s proširenim potplatama

Odmjeren hod

mrazni vjetar mu zabacuje pramenje kose i brade

Gradimir korača ravnomjerno kao uključeni metronom

Prilagođeno idem iza njega i pitam se

hoće li se osvrnuti mada nema razloga

Prošli smo pored Preporodove knjižare

i produžili trotoarom a vjetar je počeo donositi

pahuljice suhoga snijega i sumrak

Gojer je sa svojih cca 120 kilograma

hodao kao automat.

 

Minusmo ispred Doma Armije

Nisam mu se htio javiti

imao je namjeru da savlada rastojanje

između dvije tačke i jasnu misao vodilju

 

Stadoh ispred izloga sa obućom

i pustih Gradimira da ode

Uključivali su uličnu rasvjetu

žurili su zabrađeni prolaznici

Samo znam da Gojer stanuje u Ferhadiji

odlazio je i sve je tonulo u noć

i moj put do Tuzle

 

II.

SAN

/od noćas/

 

Pod nogama nam trava zabijeljela od snijega

koji mrzne i hrska u koracima

Pored nas duboka jaruga 

na čijem dnu teče bistar potok

U vodi je komad debelog i vodom natopljenog užeta

i gomila istoga suhog na obali sa naše strane.

 

Na drugoj strani sredovječna Žena

koja bi htjela da joj dobacimo kraj konopa

Pokušavamo ali uže natopljeno i teško pada u vodu

zebu nam šake

Uzimamo suhi dio užeta i vučemo ga obalom do mostića

i prelazimo na drugu stranu

Žena nas uvodi u dvorište i poziva u kuću

da ugrijemo ruke

U sobi je toplo i svijetlo

na štednjaku ključa voda

Na stolu boca grape kakvu prave u Istri

/možda i u Čitluku/

 

Žena naljeva blistave čašice

uzima korpicu sa jajima

razbija ih i izljeva u vrelu vodu

Donosi pršut na stalku i tanko

tanko reže dugačkim oštrim nožem

 

Vadi jaja iz vode na tanjur a pršut ostavlja na dasci i kaže:

poslužite se

Želimo vam zahvaliti i nazdraviti

reče Grado

Žena plavokosa i vitka nali još jednu čašicu

i

kucnusmo se za poznanstvo.

Taj konop, reče Žena,

čekao je da vi naiđete ni drugi nisu uspijevali dobaciti

na drugu stranu, a vidjeli ste, ledi

 

Da, reče Grado

Da.

Vrijeme je da krenemo, rekoh i digoh se.

 

III.

IZJEDNAČENJE

 

Napolju je bila prava vijavica i već je pala noć.

Žena upali svjetlo pred vratima.

Ustvari, ne znamo ni gdje smo, kažem.

Grapa lijepo grije želudac,

a pršut traje kao ukus, reče.

Hajedmo preko mostića natrag, istim putom, predložih.

Plavokosa Žena mahnu s vrata.

 

Ugodan Advent, Sretan Božić i Nova Godina,

doviknusmo zajedno.

Hvala,

doviknu žena i ponovo mahnu.

Život nema praznoga hoda.

Reče Gojer.

 

Probudih se,

 jer mi je sa poda pas skoči na ležaj i pokrivač.

Taman. Već je šest.

VANI JE SLIČNO KAO SINOĆ U SNU.

 

* * *

11. prosinca anno Domini 2014.          

 

Dec 14 '14 · Oznake: triptih za gradimira gojera
Nekadašnji sjaj Nevesinja i umijeće Književnice Kimete Čaušević




 

Vrijedna i kvalitetna književnica i spisateljica Kimeta Čaušević nakitila je i sknadila te darovala nas novom knjigom u kojoj je više vrsta i oblika stvaralaštva.

 

Tu u ovoj slojevitosti i lahko čitljivoj, te upečatljivoj i kvalitetnoj knjizi su: eseji, poeme, priče, pjesme, slavna prošlost i gorka sadašnjost Nevesinja.

 

Na stotinu stranica rukopisa Kimeta Čaušević piše i sama redajući činjenice, divi se i zahvaljuje se hrastu bošnjačkom dr.Safvet-begu Bašagiću-Mirzi, čije djelo i svijetli duh, što zeman prolazi,sve više jača i dobija na težini. Kroz Safvet-bega velikana pisane riječi, gospođa Čaušević vidi i nekadašnje Nevesinje i ljude ovoga grada, njihovu važnost i ljepotu. Veliki Bašagić ostaje i jest ponos i svjetlost varoši; njegov uzlet i bjelina visoka do nebesa i uzor i identitet Hercegovca i planinca kršnog i mudrog. Književnica citira stihove, pjesme, biblio i bibliografiju Safvet-bega i to se uklapa i sjedinjuje u knjizi kao rijeka ljepote koja teče i žubori.

 

Kada pročitamo drugi dio, a i treći koi govori o zapisu Evlije Čelebije o Nevesinju, preliepom, i skladnih građevina, hajrata i vakufa, rijetkih škola i zdanja tad zaokružujemo sliku o vrijednosti šeher Nevesinja.

 

Dva su velikana Bašagić i Čelebi osvijetljeni svojim dijelom u ovoj knjizi. Toplo i nadahnuto, sveobuhvatno i temeljito poetesa piše o Bašagiću. Sam Evlijin zapis priča o Varoši. To je veliko, lijepo i bogato materijalno i još više duhovno naselje i dragulj  Hercegovine. Tu su i ostali velikani Ibrahim-beg,Redžep-paša,Bešagić itd.

 

Veoma zanimljive su i priče, njih dvadeset, kratkih i efektnih i poučnih. Tek se u sredini knjige kao prasak i osmjeh otkrivaju te priče, na prvi pogled odabrane nasumice, ali ne, one su svaka, duboka mudrost i poruka, biseri pripovijednja. Kada se pročitaju ove tri: Bašagić, Čelebija i Priče; to su tri ciklusa. Tri vremena do genocida, agresije i urbicida Nevesinja i svega što je Bošnjačko, Muslimansko.

 

Zadivljujuće je kako nam je spisateljica Kimeta Čaušević kroz tri različite forme i fragmente približila ljepotu i veličinu nekadašnjeg grada Nevesinja. Poema o tuzi i sjećanju na Nevesinje je vrlo dojmljiva i upečatljiva, dobro i vrhunski donesena srcem pjesnikinje Kimete.

 

Poema o Ilidži čija širina, ljepota, nova gradnja, bogatstva, mladost i običaji djetinjstva, sevdah i Bosna liječi i daje snagu. A"riječi zvone" jako i toplo u našim srcima, svaki stih ove lijepe i mudre knjige. Na kraju poslije svih suza i rana i boli od dušmana Kimeta-Čovjek merhametli duše, toplote bez hinle i ružnog je da se miri i izmiri, tu na Ilidži gdje je nastavak ljepote grada i života nevesinjskog i hercegovačkog.

 

Kao što sam napisao "Novi pupovi niču iz starih stabala". Ti pupovi su ova knjiga kojoj bi osim lijepog naslova "Vihor Ružu niz polje nosaše". Vrlo vrijedna knjiga, puna dobrih priča, poema i pjesama koje je Kimeta Čaušević ispreplela sa ljubavi svog rodnog grada Nevesinja i bisera i dragulja Safvet-bega i Redžep -paše, Evlijom Čelebijom i nadom da će se ljepota i čistoća vratiti ali bol i patnja ljudi ispod hajrata i vakufa već dugo traje i treba da ovakvim djelima stane i prestane.                                                                                                                                                                                                                                                              

Salih Trbonja Sevdi, književnik


-----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/causevic.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "RATNA TRAUMA - PSIHIČKI POREMEĆAJ U TOKU RATA"




"Rukopis RATNA TRAUMA - PSIHIČKI POREMEĆAJ, autora Slobodana Pavlovića, kliničkog psihologa i doktora nauka iz područja psihologije, predstavlja kombinaciju teoretskih razmatranja ratne psihičke traume i prikaza pojedinih slučajeva iz bogate vlastite prakse.


U uvodnom dijelu, autor objašnjava što je stres i koje su njegove karakteristike, zatim se fokusira na traumatski stres odnosno psiho traumu, prikazujući psihoanalitički, biološki i psihoformativni model psihotraume. Nadalje, objašnjava prirodu stresa i stresore u ratu te dinamiku psihičkog sloma. 


Ovo potonije ilustruje primjerom iz prakse koji je vrlo edukativan i zanimljiv, kako za obrazovane laike, tako i za psihologe, psihijatre, neuropsihijatre.


U podpoglavlju Historijat psihičke traume, razvoj dijagnostike nas podsjeća kako je to u teoriji "počelo", a potom nas podsjeća kako su gubici u ratu zbog psihičke traume nadrastali gubitke zbog fizičkog ranjavanja. Predstavljanje Postraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) je vrlo dobro poslozeno, didaktički jasno i obogaćeno primjerima iz vlastite prakse, uključuje dijagnostičke kriterije i dijagnostički pristup osobi sa simptomima ovog poremećaja, te njegovu neurobiologiju, faktore rizika za njegov razvoj (starost, obrazovni status bračno stanje, rani razvoj u porodičnom setingu, psihičke smetnje u djetinjstvu, predratnom periodu, traume u djetinjstvu), pregled psihičke traume nakon rata u BiH, psihičke poremećaje kod ratnih veterana nakon rata u našoj zemlji, somatske smetnje i emocionalno funkcioniranje kod psihički traumatiziranih osoba, agresiju kao prateću pojavu PTSP-a, te zloupotrebu alkoholnih pića i pušenje cigareta u toku rata, kao i PTSP kod teško ranjenih vojnika .


Na kraju knjige Slobodan Pavlović se osvrće na jedan vrlo značajan segment, rekao bih kolektivne psihološke traume, dijela BiH društva, psihološki poremećaj kao posljedicu genocida u Bosni i Hercegovini, opet dodajuci ilustrativne primjere svojih tvrdnji. Završni dio rukopisa je posvećen iskustvima iz prakse sa terapijskim mogućnostima psiho traumatiziranih osoba.


Rukopis sadrži i popis značajnog broja relevantnih publikacija, koje je autor koristio prilikom pisanja, među kojima su i njegovi radovi koje je do sada objavio.


O psihološkoj traumi i njenim posljedicama sve se više piše i istražuje i u našoj zemlji. Ovaj rukopis je vrlo vrijedno djelo koje obogaćuje, ne tako veliki opis napisanih tekstova na ovu temu u Bosni i Hercegovini. Njegova vrijednost se ogleda u prostoj činjenici da je napisana od strane vrlo educiranog kliničkog psihologa, koji ima neposredna iskustva u radu sa traumatiziranim osobama, u toku rata i nakon njegovog završetka. Pisan je razumljivo i obogaćen brojnim primjerima iz prakse.


Može poslužiti ne samo kao dobra informacija nego i kao vrlo edukativno štivo za sve one kojih se trauma tiče - profesionalce u oblasti mentalnog zdravlja, ali i za studente psihologije, specijalizante psihijatrije, novinare, političare i sve obrazovane laike koji hoće da o psihološkoj traumi znaju više. Stoga od srca preporučujem, da bude čim prije štampana.


Recezent : Prof. dr. mrd. sc. Osman Sinanović, neuropsihijatar, Redovni profesor Univerziteta u Tuzli


-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/pavlovic2.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Dec 11 '14

Osvrt na knjigu - "Sara", Lane Bosnić (Ševko Kadrić)




ROMAN IZRAZITOG POSTMODERNISTIČNOG KARAKTERA I STRUKTURE 


"Sara" Lane Bosnić (alijas Ševko Kadrić, op. H.A.) koji je objavljen ovih dana u izdanju Društva BiH pisaca i prevodilaca u Skandinaviji svojom strukturom i kompozicijom, bogatstvom jezika, osobenošću u načinu vođenja dijaloga, piščevim senzibilitetom ka dramskom u fabuliranju pripovijesti, tematskim okvirom koji prelazi uobičajene klišeje u građenju priče sasvim su dovoljni razlozi, da već sada možemo govoriti o djelu koje će u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj prozi, prije svega po modernističkom pristupu, imati svoje značajno mjesto. 


Predstavljajući roman "Sara" želim da naglasim da postoje bosanski pisci i djela o kojima se i o čijem radu svjesno ćuti, a među takvima je i autor ovog romana.


Već sam spomenuo strukturalno-kompoziciona rješenja romana "Sara" koja su građena na savremenim evropskim postmodernističkim osnovama pri čemu je autor uspio u svoju prozu udahnuti tradiciju i duh kulture i podneblja iz kojih je stasavao kao pisac. Istovremeno, on nas zbližava s jednom drugom kulturom, da se pozlužim Crnjanskim, hiperborejskim, smještajući dio radnje u Švedsku; predstavljajući nam tu zemlju, ali i toj zemlji nas, eliminirajući naslage predrasuda i zabluda i kod jednih i kod drugih. Sama fabula ne bi bila dovoljna da u strukturi i kompoziciji romana nije primijenio model koji bih ja nazvao - postupkom dopisivanja već ispisanog rukopisa koji u fusnotama dopisuje jedna od junakinja Mirjana Maca Dučić iščitavajući rukopis svog bivšeg muža u nekoj od hladnih i sumornih pejzaža (da li na jugu ili sjeveru Švedske?) više nije važno, koliko je bitno, da ona, izbjegla od užasa rata niti prihvata taj prostor niti on prihvata nju. 


Tako dolazimo do još jedne odrednice karakteristične za ovaj roman, a to je naglašen psihološki momenat, dolazimo do unutarnje drame koja se potpuno prenosi na sve glavne aktere u romanu. Velim, na sve glavne aktere, jer autor ih ima više, a bez bilo kojeg od njih roman bi bio osiromašen.


Jedna od karakteristika romana je i to što pisac vještim vođenjem dijaloga zapravo u psihološkom smislu odslikava svoje junake. Nema tu klasičnih opisa, ispraznih psihoanaliza, nego jednostavno, govorom, replikom, svaki od junaka razgolićuje sebe i svoj mikrokosmos, ali i makrokosmičke dimenzije ljudske borbe u uvjetima progonstva i očajavanja izazvanog tragičnim ratnim zbivanjima, čiji obrti često aktere dovode u gotovo nevjerovatne situacije.


Naravno bez jezika, moram naglasiti, onog bosanskog u najbukvalnijem smislu, bez izvještačene kroatizacije ili ti srbizacije govora kakvim se u Bosni oduvjek govorilo, autor je uspio postići jednostavnost u kazivanju, višemislenost u izrazu i artificijalnost u postupku, bilo da je riječ o dijalogu, opisu, promišljanju ili naprosto vođenju priče. 


Neuobičajenost u izboru teme, krajnje razgolićavanje svih junaka, pa i glavne junakinje još jače dolazi do izražaja jer je roman pisan u prvom licu (otuda vidim i opravdanost korištenja pseudonima autora) u najvećem doprinose tome da se ovaj roman uzme li ga čitalac u ruke, mora čitati i iščitati.


Ne bih volio da mi pisac, ali i neko od čitalaca uzme za zlo, ali ako bih tražio zamjerku u ovom romanu, onda bi ona bila da autor na trenutke nije odolio iskušenju ideologiziranja. Nije više bitno da li je to s pozicije ljevičara (u ovom slučaju jeste op. H. A.) književnost naprosto ne trpi ideologiziranje, pogotovo ovaj roman čiji kvalitet za nijansu može ono umanjiti. 


Na kraju romanom "Sara" Lane Bosnić (alijas Ševko Kadrić) bosanska književnost je bogatija za jedan dobar roman, a on će bez sumnje imati svoje čitaoce i ovim ga ja svesrdno preporučujem.


Hazim Akmadžić


"SARA" JE AVANGARDAN ROMAN


Akmadžić je naglasio postmodernizam romana "Sara" na moju radost zaista je riječ o postmodernističkom romanu i tu se slažemo, međutim tu je vjerojatno jedino osjećanje koje nas ispunjava postmodernističko u ovom trenutku sve ostalo ide logikom protiv tog osjećaja jer živimo vrijeme koje je daleko iza modernizma. Zato mislim da je "Sara" avangardni roman po mnogočemu ne samo u literaturi i u našij dijaspori, nego i u bosanskohercegovačkoj literaturi uopšte.


Gradimir Gojer


----------------------------------------------




Digitalnu knjigu, "Sara" Lane Bosnić moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/kadric10.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.




----------------------------------------



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


IGRA se RAZIGRAVA /povodom prosvjeda u Tuzli/




U februarsko martovskim prosvjedima prosvjednici su vidjeli kao krivce socijaldemokratske vršitelje vlasti. Za nekoliko dana socijaldemokrati su pali kao taraba kad udari jugovina. Moglo se mirne duše vidjeti da su svi podnijeli ostavke i sprašili koje kuda, što dalje od prosvjeda. 


Radikalno nezadovoljstvo prosvjednici su izrazili brutalnim sukobima sa policijom, kršenjem i lomljavom, paljevinom zgrada kantonalnih vlada, državnog Predsjedništva, arhiva, automobilskih guma etc. U proteklih desetak mjeseci radili su u plenumima i forumima izabrani organi, čak i bolje od redovito izabranih prije njih. /Narod je zaključio: vidi se, i nije to neki majstorluk kad se ima vlast!/.


U međuvremenu su pripremljeni i održani IZBORI, a socijaldemokrati su opet popušili. Sada bez prosvjeda.  Socijaldemokrati su pometeni kao gubari uz napomenu da su krajnje nepoželjni na vlasti i da su se previše verzirali u lopovluku. Sada u miru pripremaju svoj glupavi VANREDNI KONGRES nastojeći napraviti nemoguću stvar: funkcionalizirati SDP. Od sasvim istih ljudi koji su prethodno bili vinovnici prosvjeda, nastoje napraviti pitu od govana.


Građani su i poslije prosvjeda ostali vrlo nezadovoljni ili tek djelomično zadovoljni. Ono najbitnije što su donijeli prosvjedi jeste snaženje građanske svijesti: Ljudi su prvi put osjetili da vlast nije bogomdana, da se stvari mogu mijenjati na ulici, plenumima i forumima, da je vlasnik ove države narod kojegaponižavaju i iskorištavaju, a ne neki socijaldemokratski prokletnici s neizživljenim ambicijama.


Sada stvar izbija na površinu. Najavljeni su prosvjedi ispred Bosanskog kulturnog centra Tuzla za danas.- Išlo se od procjene da je to podesnije mjesto zbog reguliranja saobraćaja, a osim svega – Bosanski kulturni centar bio je sjedište Plenuma i do sada nije zapaljen. Ljudi su došli, dočekale su ih jake policijske snage.


Eh, sad, nećemo predviđati, mada je sukoba sa policijom već bilo i pokušaja da se uđe u Bosanski kulturni centar Tuzla. Jake policijske snage su to zaustavile. Pregovori su nekeko počeli i ne znamo kako teku. Samo se nadamao, da tu gdje je snaga, mora biti i pameti.

Interesantno, pregovore ne vode socijaldemokrati u čijem je mandatu eskaliralo nezadovoljstvo. Sada su to sasvim drugi izabrani ljudi, ali to masu ne zanima! Za njih je VLAS = VLAST! A gladnom narodu to nije SLAST!


Ovo sada postaje uistinu neugodno, neprijatno, opasno pitanje i vratolomija! Samo neka VLASTODRŠCI ZNAJU NAROD NIKO NE MOŽE POBIJEDITI! Od Naroda nema veće sile! Narod su i POLICAJCI, i VOJNICI, i NJUŠKALA i drugi SMRADOVI i GADOVI koji kradu i zakuhavaju ma kojoj stranci pripadali.

Osobno samo žalim što su se socijaldemokrati tako jeftino izvukli kao predež iz gaća! Ali, znaju to oni, dugo su na vlasti. Žao mi je i ljudi koji su tek izabrani i upravo su naučili dolaziti na posao, ali prazan stomak nije mozak!


Naime, stvar nije gotova sve dok se ne završi. Promjene podrazumijevaju procesuiranje prethodnih lopuža ma iz koje stranke da jesu. Sada sve treba malo začiniti Pravdom. Četvrt stoljeća naših života pojeli su moljci. Sve čega su se mogli dohvatiti, zgrickali su i razderali kao paučinu. Prevelika je šteta napravljena da bi se to moglo tolerirati!


Hajde, socijaldemokrati, avangardo radničke klase, izađite pred ljude i odgovarajte za svoje svinjarije. Spisak vaših obećanja imamo u vašim programima, a instrumenti vlasti bili su u vašim rukama. Nacionalne stranke koje takođe nisu nedužne u ovoj priči, nisu obećavale DRŽAVU PO MJERI ČOVJEKA!


Radnici DITE, LIVNICE, KONJUHA i AIDE, molimo VAS držite se dostojanstveno i razumno, ovo je vaša zemlja, vaše tvornice, vaši poslanici, VI ste građani Tuzle – sačuvajte čast i pamet. 


01, prosinca anno Domini 2014. Atif Kujundžić

HRVATSKA ARMIJA U ALBUMIMA




Na slici Hrvatski vojnici u sastavu austrougarske vojske: pripadnici topništva (38. osječka pukovnija) na istočnoj fronti (iz albuma natporučnika Stjepana Dasovića, u posjedu Vojnog muzeja u Zagrebu)

 

U zadnje vrijeme u našoj dnevnoj štampi pojavljuje se mnoštvo napisa koji prate vojne putove naših jedinica u Drugom svjetskom ratu i pri tome se znanstveno obrađuju pitanja koja su vezana za djelovanje  naše armije u okviru djelovanja snaga Osovine i Trećega Reicha kao i djelovanja naših armija u okviru Savezničkih nastojanja prije svega one koje  djeluju u sklopu ukupnoga djelovanja Crvene  armije l ruskih obrambenih snaga.

 

Tako je u najnovije vrijeme u centar pažnje naše javnosti dopao životopis generalporučnika Eduarda Adriana koji je 5 kolovoza 1943 godine imenovan  za zapovjednika 373 hrvatske pješačke divizije Tigar. Ja osobno mislim da je jako lijepo od autora tih feljtona  da je u ovom životopisu naveden kao krucijalni podatak to da je Eduard Adrian rođen u Puli, da je govorio materinji njemački jezik, da je također savladao talijanski jezik a da je u igri sa prijateljima  odlično naučio i čakavsko istarsko narječje hrvatskoga jezika. Mislim da  je ovo jako važan  biografski podatak.

 

Druga knjiga  koja je dopala javnosti  nastala je kao studija albuma nadporučnika Veljka Ostojića koji prati ratni put 369 pojačane hrvatske pješačke  pukovnije prema Staljingradu.  i tu su dati detaljni opisi napredovanja i stradanja naših ljudi na ruskome  frontu. Povodom ovih napisa pojavio se jedan broj izvijesnih komentara koji smatraju da je istina da su Hrvati imali i tu svoju nacističku prošlost ali da je sada drugo vrijeme i da ta poglavlja naše povijesnice treba zatvoriti jednom zauvijek.

 

Ja osobno se ne slažem sa ovakovim mišljenjima jer ja držim da se Hrvati nemaju čega stidjeti u toj svojoj povijesnici i isto tako mislim da se nemaju zbog čega osjećati krivima s obzirom na tu svoju povijesnicu. istina je da je polovica  dvadesetoga stoljeća kod nas bila obilježena ovim dvama glavnim ideološkim i političkim a odatle i vojnim doktrinama 

i da se  čitav život Hrvatskoga naroda kao i ostalih naroda na hrvatskome tlu odvijao u znaku ova dva kardinalna pravca i da je unekoliko naš život bio laviranje između njih gdje smo se priklanjali jednome ili drugome u  zavisnosti od političkih i globalnih kretanja u Europi i svijetu.

 

Međutim teško je reći da bismo se trebali osjećati krivima  zbog toga ili da bismo se trebali stidjeti  u našim nastojanjima da preživimo i da što bezbolnije prebrodimo epohu razaranja i totalne destrukcije. Odatle se meni čini da bi naši osjećaji trebali biti sasvim suprotni jer se malo europksih naroda može pohvaliti sa tolikim bogatstvom vojne historije  koja je toliko obilježila naš svakodnevni život evo već stotinu godina.

 

Prema tome ja osobno mislim da mi tu našu  vojnu historiju ne bi trebali pokopavati  nego da bismo je trebali prepustiti slobodnome znanstvenome i povijesnome istraživanju kako bismo došli do ispravnih uvida u  vlastito nacionalno biće  i koje su povijesne lekcije koje smo naučili a koje su lekcije koje smo previdjeli u  našim nastojanjima  oko istine  i boljitka  cjelokupne države. Vjerujem da se zrelost jedne nacije ogleda u njenoj sposobnosti da kritički valorizira sve aspekte  vlastitoga političkoga i vojnoga djelovanja  koji su u posljednjem stoljeću iznijeli na vidjelo dana  hrvatski narod  kao respektabilan vojni i politički faktor bez kojega nije  uopće zamisliva vojna historije suvremene Europe i nastanak suvremenih europskih država. A to je svakako naš doprinos vrijedan svakoga poštovanja.

 

Zlatan Gavrilović Kovač   
Dec 3 '14 · Oznake: hrvatska armija u albumima

MLADEN IVANIĆ MALI BAJA OD REPUBLIKE SRPSKE




Predsjednik SAD Barak Obama prema uhodanim međudržavnim odnosima, poslao je povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine – 25. novembra 2014. uobičajenu čestitku krajnje formalnog sadržaja, Predsjedniku i građanima Bosne i Hercegovine i ne ulazeći u naša jadne sela i gradove, sokake i vukojebine. Mi o tome saznasmo posredstvom nekih agencija i biltena, te čuđenja svijeta.


Predsjednik Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić, čestitku je odbio kao s nokta, čak je nije prenio ni građanima kojima je do čestitke stalo, mada je takvih i više od 65%. Predsjednik SAD opet, Barak Obama, nije se dosjetio da mu post festum čestita 21. novembar, dan kada je zaključen Dejtonski sorazum i kada su Srbi dobili entitet Republika Srpska. Nije ni poznato da se negdje čestitaju dani nekakvih entiteta u sastavu međunarodno priznatih država, jer mimo državenema autoriteta. 


Sada je pitanje, kakvom se to i kojem krkanu obratio Barak Obama?! Mladenu Ivaniću koji čeka Zakon o praznicima i ne zna šta su odlučili ZAVNOBIH i AVNOJ 25. i 29. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu i Jajcu i da je upravo zahvaljujući tom kontinuitetu mogla i nastati Republika Srpska i da samo u tom kontinuitetu može opstajati. Inače, to je čardak ni na nebu ni na zemlji. Mladen Ivanić, jadnik, ne zna ništa osim bajine entitetske politike koju guli kao krompir. Plete kotac, kak' mu otac Milorad. Hajde što plete, ali što se time na neuljudan i nevaspitan način  hvali. 


Ako ćemo pravo, Barak Obama se morao osjetiti i uvrijeđenim kad je saznao za bosanskohercegovačku lakrdiju i Predsjednika lakrdijaša. Prema kome je to on oficijelno uljudan? A lakrdijaš ne smije smetnuti s uma da nikakav Zakon o praznicima ne može prebrisati ZAVNOBIH i AVNOJ, pa mu iste pretpostavke traju i nadalje. Osim toga, obradovalo bi se imnogo Srba, da već jednom žive kao ljudi bez napetosti i gluposti svojih političara. Ili možda više cijene Ivanića nego Obamu. Jer, Ivanić ne pravi gafove, već incidente.


Naravno, kao takav, Mladen Ivanić nije prisustvovao prijemu povodom Dana državnosti, pa su prijem obavili Dragan Čović i Bakir zetbegović. Pa čemu je onda Mladen Ivanić Predsjednik? Sam sebi? Entitetu Republika Srpska – nije, tamo mu je Baja. Iako biran za člana tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ni tu ne predstavlja ništa čak ni kad mu se pruži prilika i sve mu se organizira da samo kao Predsjednik postupi po redu i zakonu.


Uzgred, rekao je kako će se o Bosni i Hercegovini u NATOu razgovarati kako i kad Srbija kaže /a Srbija će kako kaže Putin!/, pa će nam ubuduće vanjsku politiku voditi Republika Srbija, čiji on nije predstavnik iaoko prihvata biti gubernija. Za Dan entiteta Republika Srpska odabrali su 21. novembar, datum zaključivanja Dejtonskog sporazuma, u Dejtonu, u vojnoj bazi Rajt Peterson, državi Ohajo, Sjedinjene Američke države. To mu ga je onako pravo pravoslavno pa će morati odmah i slavu omuhurisati.


Ako je Mladen Ivanić tu da bi govorio i radio takve stvari, on svoju funkciju člana Tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine čini krajnje izlišnom, a svoj život veoma kompliciranim i neprincipijelnim. Pokazuje se čovjekom koji ne umije ni da šuti kad bi mu to bilo najbolje rješenje, kako se ne bi brukao na sav glas. Jer, hateri NAROD s obje strane entitetske crte, pa ga ti zaklamfaj kako hoćeš.


Stvar je uistinu neviđena, drhturio je /15/ dana da vidi hoće li biti izabran u tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koju sada besramno odriče. Mora da se sada osjeća kao Barak Obama, mogao bi ga mijenjati na funkciji Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, jer on zna gdje su Pale, a Obama ne zna. Ivaniću, ispod Baje tiću. Sami sebe, bre, moj Ivaniću.


29. novembra, anno Domini 2014.  Atif Kujundžić