Frik iz kvarta - Turopoljski Dosjei X

 



Jedne kišne noći u mjesecu studenom, godine Gospodnje 2013., vozač ZET-ovog autobusa na liniji Kravarsko - Velika Gorica, svjedočio je vrlo neobičnom događaju. Proživljeno iskustvo bilo je toliko traumatično da je bio prisiljen potražiti stručnu pomoć. U mjesecima koji su slijedili jelovnik mu se većinski svodio na šarene tabletice, prepisane od nekog tipa u bijelim klompama…

 

… Na šumskom dijelu svoje uobičajene vozne rute, u retrovizoru je ugledao nešto što (si) nije mogao racionalno objasniti. Trudio se ostati fokusiran na cestu ispred sebe, no čudovišni je prizor imao neodoljivu privlačnost. Prilika koja se doimala poput divovskog željeznog čovjeka, u stopu je pratila autobus koji se kretao brzinom od oko 80 km/h. Oči sablasnog pratioca isijavale su prodornim crvenim svjetlom koje je u tami šume djelovalo prilično dijabolički. Jato gavrana sinkronizirano je zaklepetalo crnim krilima i vinulo se u ledenu visinu. Njihovo zlokobno graktanje čulo se unatoč glasnom brujanju motora. U tamnim je šumskim krošnjama srebrna gnijezda svijao puni mjesec.

 

Vozačeve ruke tako su se snažno tresle da je volan jedva držao pod kontrolom. Pokušavao je samog sebe uvjeriti da halucinira od neispavanosti, no svaki bi ga ponovni pogled u retrovizor od toga razuvjerio. Nepoznata je prilika usporavala i ubrzavala trk, proporcionalno brzini autobusa. Tri djevojke, još nesvjesne zagonetnog pratioca, ustale su i ne baš ljubaznim rječnikom popratile vozačevo nezaustavljanje na jednoj od stanica. „Ne mogu ih tu ostaviti na milost i nemilost željeznom stvoru. Bolje da se na mene ljute nego da im se nešto mnogo strašnije dogodi ovdje usred mračne šume", mislio je u sebi vozač. Biće iz Turopoljskih Dosjea X naglo je ubrzalo i u par sekundi već se kretalo paralelno uz autobus. Kad su ga ugledale, djevojke su zanijemjele od šoka. Jedna od njih pala je u nesvijest od užasa.

 

„Va - va - vani je nešto..." najpribranija među njima mucajući se obratila vozaču.

 

„Znam dušo, znam, zato vam i nisam htio stati na onoj stanici", odgovorio joj je vozač, trudeći se mirnim tonom glasa prikriti pred putnicom da se i sam panično boji.

 

„Š - š - što ćemo sad?" sva prestravljena priupitala je djevojka.

 

„Ne znam, mislim da je najbolje da nastavim voziti. Najgore bi bilo da sad stanemo. Tko zna kakve namjere ima taj prokletnik." Odjek izgovorenih riječi činio je podnošljivijim horor kojem su upravo bili izloženi. Odjednom, začuju snažne udarce o jedno prozorsko staklo. Bum! Bum! Bum! Pa opet bum! Bum! Bum! - dvaput po tri udarca u pravilnim vremenskim intervalima.

 

„Pa on, on kuca!?" zgroženo će djevojka.

 

„Je i kaj sad, da mu otvorim i pozovem ga na kavu?!" dreknu vozač i sam zatečen svojom neumjesnom reakcijom. Nije se nimalo želio sprdati sa situacijom i istresati se na putnici, ali je baš tako ispalo. Djevojka je briznula u histerični plač.

 

„Možda 'oće vatre", pridiže se sa zadnjeg sjedišta neki pijanac kojem je ovo već bio tko zna koji krug vožnje, „pogleč mu oči, taj je već dobrano napušen. Sigurno je upaljača zgubil negdje u šumi."

 

„Tišina!" izdere se vozač: „Umuknite svi i pustite me da vozim!"

 

Za vrijeme njihove žučne prepirke željezni je stvor pretekao autobus i kao da mu je dojadio prijašnji stil, stao trčati unatraške, tik ispred vozačeve šoferšajbe. Kad je pogled s pijanca vratio nazad na cestu, vozač je u sekundi bio u predinfarktnom stanju. Ledena kuglica znoja polako mu je klizila niz kičmu: „To je to Mirkec. Kaj si doživil, doživil si. Ni bilo loše, ni bilo ni dobro, al dalje ne bu išlo!" Neljudsko lice bez ikakve je emocije zurilo u njega s nepuna dva metra udaljenosti. Kao da se predatorski poigravalo svojim plijenom prije no što ga zgrabi i poždere. U nemoći da napravi išta drugo, Mirkec je dvaput mahnuo zglobom desne ruke vičući: „Iš! Iš!" Valjda iziritiran što ga se tretira poput kakve mačkice, crvenooki monstrum oglasio se robotiziranom verzijom lavljeg urlika.

 

Pijanac je na to žustro reagirao: „Pregazi ga Mirkec! Pokaži đubretu kaj moremo mi Zemljani, vrag mu mater vanzemaljsku! Daj da preuzmem komande!" Čim je ustao sa svojeg sjedišta naglo ga je zanijelo u desno, u skladu s njegovim političkim uvjerenjima. Bez ikakve kontrole nad svojim tijelom obrušio se prema stražnjim vratima autobusa. Tresnuo je u njih nosom prošaranim popucalim kapilarama i brzinski otklizao glavom prema dolje, ostavši zaglavljen u podnožju stepenica. U bespomoćnom pokušaju da ustane iz zamke u koju je upao, tankim je nožicama lamatao po zraku  poput zgaženog žohara.

 

„Kak to skrećef kletenu!" dubokim je glasom profrfljao dok mu je u sljepoočnicama tutnjalo od krvi koja mu se munjevito slijevala u tintaru.

 

„Šta kak skrećem glupane!? Pa na ravnom smo!" branio se vozač.                 

 

„Je, a zakej mi je onda glava tam di drugi noge mećeju?" nije se dala pijandura.

 

„Zato kaj si skroz ubijen, idiote pijani!" vozač je već opasno ludio.

 

„A jel? Gdo? Gdo je atentata na mene vršil? Dofedi mi ga da ga pfebijem!" pletući jezikom dobacivao je cuger iz svog pomalo bestežinskog stanja.

 

„Pih! Taj ne može preuzeti komandu ni nad svojom ravnotežom, a kamoli nad autobusom kojeg juri trkački nadarena spodoba iz dalekog svemira", motalo se vozaču kroz glavu dok je smišljao kako da spasi sebe i malobrojne noćne putnike.

 

Možda i pomalo iz ljubomore što pijanduru povezujem sa bestežinskim stanjem, stvorenje je odjednom odskočilo tako jako da je i gravitacija digla ruke od njega. Negdje na 3000 metara visine udarilo je u kljun jednog mađarskog aviona i šutke odletjelo za Singapur. Za njegovu daljnju sudbinu iz nepouzdanog izvora neslužbeno doznajem kako ga je na sletnoj stazi singapurske zračne luke jurećim tamićem pregazila skupina neustrašivih mladih Roma koji su, njušeći priliku za dobru zaradu, raskomadanog vanzemaljca potom prodali u staro željezo.  Znam da vam ovo zvuči malo nategnuto i politički nekorektno, ali morao sam nekako spasiti svoje junake koji su mi, moram priznati, za vrijeme pisanja ovog izvještaja pomalo prirasli srcu. Ne mislite valjda da bi se pijandura i Mirkec nečemu boljem domislili? Ipak je ovo priča o istinitom događaju koji se nikada nije dogodio.

 

Hm, no je li baš tome tako?...

 

 

-----------------------------------------


Zlatko Majsec




Zlatko Majsec rođen je 20. prosinca 1979. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Velikoj Gorici, diplomirao je filozofiju i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u Zagrebu, živi u Velikoj Gorici.

 

Više od deset godina nastupa kao dio pjesničke scene Slam poezija. Pjesme i priče objavljivane su mu u književnim časopisima poput Zareza, Kvake, Riječi itd, a kao glazbenik, pisac i pjesnik bilježi i brojne klupske nastupe te gostovanja u raznim radio i tv emisijama.

 

Za neovisnu etiketu „Bratstvo duša" 2015. Izdaje zbirku pjesama: „Sve filozofije završe u narodnim poslovicama". S bendom Mel Camino, u kojem je kantautor i pjevač, dosad je izdao tri studijska albuma.

 

Na web portalu Kronike VG već godinu i po dana redovito objavljuje razigranu kolumnu „Frik iz kvarta", čije je kratke priče, pjesme i eseje sakupio i pretvorio u ovu knjigu.

 

 

Kontakt:

 

e-mail:  melcaminoband@gmail.com

 


-----------------------------------------


Preuzmite knjigu - "Frik iz kvarta", Zlatka Majseca



Knjigu "Frik iz kvarta", Zlatka Majseca, moći ćete preuzeti tako da 

svojim mišem kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/majsec.php 

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.

 

Georg Orwell se vratio…



 

Na kutu zgrade koju je jednom opisao kao raskršće između bezazlene škole za djevojke i mračanog azila, vratio se s cigaretom u ruci kip Georga Orwella.

 

Na zidu iza njega napisan je prigodan citat iz Životinjske farme: "Ako sloboda znači sve, to znači i pravo da se ljudima govori i ono što oni ne žele čuti."

 

"Gleda nas - i sasvim s pravom", rekla je za televizijsku kuću Andrew Marr. Svima koji su ga voljeli, Orwellov  glas zauvijek odzvanja u glavi.

 

Sam projekt Orwelovog kipa na zgradi BBC je zaustavljen kad je BBC odbio postavljanje kipa, navodno zato što nisu željeli uzdizati jednog od svojih bivših zaposlenika. Ali Tony Hall ju je pozdravio čim je preuzeo posao generalnog direktora. On je proglasio Orwella za jednog od najznačajnijih novinara svoga vremena i dodao: "Njegov rad u BBC-a utjecao je i na neke od njegovih najvažnijih romana".

 

Orwell je radio kao novinar na BBC-u dvije godine. No nije bio zadovoljan slobodom govora, pa je u ostavci napisao: "Već neko vrijeme svjestan sam da je sve ovo trošenje vremena i javnog novca za rad koji ne daje nikakav rezultat ... osjećam da se trebam vratiti na svoj uobičajeni rad, odnosno pisanju i novinarstvu koje može biti korisnije od onog što trenutno radim."

 

Njegov uobičajeni rad ubrzo je doveo do objave jedne od njegovih najpoznatijih knjiga nazvane kratko i jednostavno: "1984".

 

Orwellov sin Richard Blair izjavio je da je njegov otac napustio BBC jer je želio završiti knjigu, a dijelom i zato što se htio pripremiti za očinstvo: Richard je naime rođen slijedećeg lipnja. Iako je imao samo šest godina kad je njegov otac umro 1950. godine, ostale su mu živopisne uspomene na zajednički ribolov s ocem. 


Orwellov kip veličine veće od života izradio je  Martin Jennings, pokazujući Orwella nagnutim prema naprijed s cigaretom u ruci. Pitanje je samo da li bi veliki pisac bio iznenađen da je znao da će samo 30 godina nakon slavne 1984. pušači cigareta zbog svog bezazlenog hobija biti pribijeni na stup srama i tretirani gotovo kao Židovi u vrijeme trećeg Rajha.

  

No, sve to neka vas ne začuđuje, jer svi mi zapravo već 30-ak godina živimo u Orwellovoj 1984.

 


----------------


Napomene autora

 

Treći rajh (njem. Drittes Reich) je čest naziv za fašističku njemačku državu između 1933. i 1945. godine, tj. periodu u kojem je kancelar Njemačke bio Adolf Hitler. To je, naime, bila "treća" njemačka država, za početak se uzima 1933. godina, kada se mijenja ustav tadašnje Njemačke države.


BBC (British Broadcasting Corporation) - je danas najveća korporacija za emitiranje novinskog, radijskog i televizijskog programa u svijetu.


 



 ---------------------


Napisao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.

 


Nov 14 '17 · Oznake: georg orwell se vratio…

Najbolje knjige svih vremena po izboru slavnih pisaca




Deset najboljih knjiga odabrali su suvremeni slavni britanski i američki autori, među kojima su Norman Mailer, Ann Patchett, Jonathan Franzen, Claire Messud i Joyce Carol Oates, koji su prenijeli svoje mišljenje o omiljenim djelima beletristike

 

Odabrana su 544 naslova, a pisac David Orr u uvodu je nastojao objasniti koji su bili kriteriji odabira.

 

'Ako radite zajedničku listu najboljih književnih naslova, želite napraviti dvije stvari: prvo, iz pristojnosti, izbjegnite sve koji rade na romanu, a drugo, definirajte što za vas znači riječ 'najbolji'. Kratka lista potencijalnih značenja 'veličine' mogla bi izgledati ovako:

 

1. 'Najbolje' znači – knjige koje su meni osobno bile najbolje.

 

2. Literatura koju je većina tijekom povijesti nazivala najboljom.

 

3. 'Najbolje', nema veze sa mnom ili s vama kao s čitateljima, ili uopće u tom kontekstu s ljudima. 'Najbolje' uključuje transcendentalne koncepte poput Boga ili Uzvišenosti.

 

4. 'Najbolje'? Sviđa mi se Tom Clancy.

 

TOP DESET DJELA 20. stoljeća

 

1.Lolita, Vladimir Nabokov


2.Veliki Gatsby, F. Scott Fitzgerald


3.U potrazi za izgubljenim vremenom, Marcel Proust


4.Uliks, James Joyce


5.Dublinci, James Joyce


6.Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marquez


7.Krik i bijes, William Faulkner


8.Svjetionik, Virginia Woolf


9.Opus djela Flannery O’Connor


10.Blijeda vatra, Vladimir Nabokov

 

TOP DESET DJELA 19. stoljeća

 

1.Ana Karenjina, Lav Tolstoj


2.Madame Bovary, Gustave Flaubert


3.Rat i mir, Lav Tolstoj


4.Pustolovine Huckleberryja Finna, Mark Twain


5. Priče Antona Čehova


6.Middlemarch, George Eliot


7.Moby Dick, Herman Melville


8.Velika očekivanja, Charles Dickens


9.Zločin i kazna, Fjodor Dostojevski


10.Emma, Jane Austen

 

TOP DESET AUTORA PO BROJU IZABRANIH KNJIGA

 

1.William Shakespeare - 11


2.William Faulkner - 6


3.Henry James - 6


4.Jane Austen - 5


5.Charles Dickens - 5


6.Fjodor Dostojevski - 5


7.Ernest Hemingway - 5


8.Franz Kafka - 5


9.James Joyce, Thomas Mann, Vladimir Nabokov, Mark Twain, Virginia Woolf - 4






Preuzeto s adrese: https://www.theguardian.com/


------------



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.