PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 2, Poglavlje 27 - 38)


Oni tako nastavljaju dok ne dođu do sljedeće poštanske kuće dvadeset i pet milja dalje gdje pronalaze dva druga konja, svježa i spremna za putovanje pa onda galopiraju bez zadržavanja i mijenjajući se na svakoj postaji do večeri tako, da mogu prijeći dvije stotine i pedeset milja.

U slučaju velike hitnosti, oni nastavljaju svojim putem tijekom noći i ako nema mjeseca, oni su praćeni do sljedeće postaje osobom, koja trči ispred njih sa lampama, no oni me mogu onda imati istu brzinu kao i za vrijeme dnevnog svjetla, jer nositelji svjetla ne mogu izdržati toliki tempo.

Glasnici, koji mogu izdražati tako ekstremni umor, zaslužuju najveće priznanje.

Sada ćemo napustiti ovaj subjekt pa ću vam reći nekoliko riječi o velikom djelu dobronamjernosti, kojeg Veliki Khan poduzima dva puta godišnje.


 

POGLAVLJE 27


O POMOĆI, KOJU VLADAR SVIH PROVINCIJA DAJE U VRIJEME NESTAŠICA

Svake godine Veliki Khan šalje svoje komisionare, da ispitaju jesu li usjevi u bilo kojem njegovom području podlegli nepovoljnom vremenu, vjetrovitim olujama, velikoj kiši, najezdi skakavaca ili glista ili bilo kojoj drugoj bolesti i u takvim slučajevima, on ne samo da daje uobičajen doprinos, nego ljude oprema sa svojim izvorima iz svojih žitnica sa onoliko žitarica koliko im je potrebno, da bi opstali i kao za sjetvu njihove zemlje.

S ovim pogledom u vrijeme velikog obilja, on kupuje sve najkorisnije žitarice, koje sprema u svojim žitnicama što su namjenjene ovoj svrsi u nekoliko provincija i onda ih održava velikom pažnjom za period od tri ili četri godine.

Njegova je naredba, da ove žitnice uvijek moraju biti pune kako bi bile preventivno uzete u vremenima velike oskudice i nestašice i kada dođu takva vremena, on  prodaje to žito i traži da za svakih četiri mjere bude plaćeno kao za jednu mjeru na tržištu za vrijeme dobrih vremena.

Slično ovome, tamo gdje se izgubi stoka u nekom području, on gubitak nadoknađuje svojom i to iz one desetine, koju je dobio iz drugih provincija tako, da je sva njegova pažnja usmjerna prema tome, da pomogne ljudima kojima vlada kako bi mogli pripremiti sve što im je potrebno za življenje i da mogu unaprijediti svoj opstanak.

Ne smijemo, također, niti izostaviti jednu čudnovatost Velikog Khana, da ako munja pogodi stado goveda, stado ovaca ili neke druge domaće životinje, bez obzira je li to vlasništvo jedne ili više osoba i bez obzira koliko stado bilo veliko, on onda ne potražuje desetinu od uvećanja te stoke tijekom tri godine.

Isto tako, ako je brod natovaren robama, pogođen munjom, on ne sakuplja ništa od ovog broda niti  teret niti udio u njemu smatrajući, da je ovaj slučaj bio loš ili bolestan predznak.

Bog, on kaže, je pokazao sebe, da je nezadovoljan sa onim tko je vlasnik ovih roba i on ne želi, da ovo vlasništvo označi Božji gnjev, nego pokazuje da bi ono trebalo naći svoj put u njegovom trezoru.


 

POGLAVLJE 28


O DRVEĆU, KOJE JE PREMA NJEGOVOJ NAREDBI POSAĐENO POKRAJ CESTA

Postoji također i jedna druga regulacija Velikog Khana, koja je ornamentalne prirode i koja je korisna.

Na svakoj strani javnih putova ljudi su posadili drveće i to one vrste, koja će postati velika i visoka.

Pored toga, da daje sjenu tijekom ljeta, oni označavaju putove na tlu, koje je pokriveno snijegom i ovo predstavlja veliko olakšanje i komfor za putnike.

Ovo je načinjeno duž velikih cesta gdje je zemljište pogodno, ali tamo gdje cesta leži na pjeskovitoj pustinji ili preko stjenovitih planina gdje je nemoguće saditi drveće, on je naredio da se postave komadi kamenja pa su ove kolumne u neku ruku oznake puta.

On, također, određuje časnike, kojima je dužnost nadgledanje, da je sve ovo pravilno i marljivo napravljeno i da se putovi održavaju na dobar način.

Pored ovih razloga, koje smo upravo spomenuli, može biti dodano da Veliki Khan više inklinira sadnji drveća zato, jer astrolozi govore da oni, koji sade drveće, su nagrađeni dugim životom.


 

POGLAVLJE 29


VINO OD RIŽE U CATHAYU

Većina stanovnika provincije Cathay pije jednu vrstu vina, koje se pravi od riže zajedno sa varijetetima mirodija i medicine.

Ovaj napitak ili vino, kako može biti nazvano, je toliko dobro i lijepog okusa, da oni ne žele ništa bolje.

Ono je čisto, svijetlo i ugodnog okusa i kad se uzima, vrlo toplo može činiti, da se opije prije, nego od bilo kojeg drugog.


 

POGLAVLJE 30


O ISKOPANOM CRNOM KAMENJU U CATHAYU, KOJE SE UZIMA ZA GORIVO

Kroz ovu provinciju pronađena je jedna vrsta crnog kamena, koje se vadi iz planina gdje se nalazi u žilama (ugljen nema nikakve sumnje).

Kada je zapaljen, gori kao drveni ugljen i stvara vatru mnogo bolje, nego drvo, može se reći da, kada je zapaljen tijekom noći, ostaje dugo užaren sve do jutra.

Ovo kamenje nema plamena, osim malo kad je upaljeno, ali dok gori daje veliku i značajnu količinu topline.

Nema nestašice drveta u zemlji, ali je populacija toliko neizmjerna i njihove peći i kupaone, koja se konstantno griju su toliko brojna, da kvantitet drveta ne može opskrbiti sve i potražnja je velika.

Nema osobe, koja ne ide često u tople kupaone najmanje tri puta u tjednu, a tijekom zime i dnevno.

Svaki čovjek od položaja ili bogatstva, ima jednu u svojoj kući za svoju vlastitu upotrebu, a odatle je količina drveta dokazano neadekvatna ovim potrebama, dok oje ovo kamenje izvanredno obilno i vrlo jeftino.


 

POGLAVLJE 31


O VELIKODUŠNOSTI VELIKOG KHANA PREMA SIROMAŠNIMA

Već je ranije bilo napomenuto, da Vladar distribuira veliku količinu žitarica svojim subjektima, a mi ćemo sada govoriti o velikoj dobrodušnosti i brizi za siromašne u gradu Khan Balik.

Bilo je rečeno, da članovi respektabilnih obitelji bivaju bačeni u siromaštvo nesretnim slučajem ili su nesposobni iz razloga bolesti, da bi zaradili za život ili zbog priroda žitarica bilo koje vrste, a u takvim slučajevima njegovo veličanstvo im daje dovoljno za jednogodišnju potrošnju.

U određeno vrijeme oni predstavljaju sebe ispred časnika, koji vrši nadzor nad ovakvom vrstom troškova i ovdje oni  izdaju količinu, koju trebaju primiti za nadolazeću godinu kao što primaju istu pomoć za tekuću godinu.

Na sličan način vladar daje pomoć siromašnima u odjeći, koja ne dolazi od njegove desetine vune, svile i konoplje.

On ima ovaj materijal pleten u različitim vrstama odjeće u zgradama, koje su izgrađene za tu svrhu gdje je svaki majstor dužan raditi jedan dan tjedno za njegovo veličanstvo.

Ovako proizvedena odjeća po njegovom se nalogu onda daje siromašnim obiteljima, kako je već opisano i to koliko oni trebaju za zimsku i ljetnu sezonu.

On, također, ima odjeću kojom se oprema vojska i u svakom gradu postoji vunena odjeća pletena i koja je plaćena od desetine što se naplaćuje u tom mjestu.


POGLAVLJE 32

VLADAREVE DOBROTVORNE USTANOVE

Mora biti razumljivo, da kada su Tatari slijedili svoje originalne običaje i kad još nisu prihvatili religiju idolopoklonika, oni nikada nisu davali milostinju.

Kada bi siromašan čovjek došao po nju, oni bi ga odbacili govoreći: „Otiđi zajedno sa svojim problemima, Bog te je poslao. Ako on tebe voli i ako on mene voli, On će već pomoći tebi.“

Ali od vremena kad su mudri ljudi idolopoklonika, posebno Bakshis, kojeg smo već spominjali, rekli njegovom veličanstvu da je pomoć za siromašne dobar rad i visoko cijenjen kod njihovih svetaca, on  im je onda pomogao na navedeni način i na njegovome dvoru nitko nije bez obroka.

Ne prođe niti jedan dan u kojem dvadeset tisuća zdjela riže, prosa i panikuma nije distribuirano pomoću regularnih časnika, a iz razloga ove veličanstvene i začuđujuće slobode prema siromašnima, sav narod  jako voli Velikog Khana.


POGLAVLJE 33


O ASTROLOZIMA GRADA KHAN BALIK

U gradu Khan Baliku pored kršćana, Saracena i Cathayanaca ima negdje oko pet tisuća astrologa i proroka, kojima vladar isto tako pomaže kao što to čini prema siromašnima i koji konstantno prakticiraju svoja umijeća.

Oni imaju svoje astrolabe preko kojih indiciraju planetarne znakove, vremenske tablice i aspekte za cijelu godinu.

Astrolozi svake grupe godišnje studiraju njihove tablice u namjeri da utvrde smjerove nebeskih tijela i njihovu relativnu poziciju za svaki mjesec.

Od puta planeta u različitim znakovima oni previđaju vrijeme kao što previđaju čudnovate fenomene, koji će biti producirane svaki mjesec.

Na primjer, oni predviđaju kada će biti oluja i nevrijeme u jednom mjesecu, zemljotresi u drugom, sijevanje i brutalne kiše u drugom, kuga, ratovi, nesloga i urote pored ostaloga.

I kad pronađu znakove u svojim astrolabima, oni izjavljuju što će se dogoditi dodajući, međutim, da Bog primjereno svojoj dobroj volji može učiniti više ili manje, nego što su njihova predviđanja.

Oni pišu svoja predviđanja za  godinu na malim kvadratnim knjžicama, koje se zovu tacuin (a ova riječ u dubrovačkom području znači novčanik) i oni ih prodaju za groš po komadu svim osobama, koje žele pogledati u budućnost.

Svi, za koje se pretpostavlja, da su njihova predviđanja najkorektnija, drže se najvećom majstorima njihove umjetnosti i konzekventno tome najviše su  počašćeni.

Kad neka osoba planira neki jako važan posao ili dugo putovanje iz poslovnih razloga ili iz bilo kojeg drugoga razloga i hoće znati, koji uspjeh  će polučiti, ona poziva jednog od ovih astrologa, pitajući koje dispozicije neba će biti u to vrijeme.

Astrolog onda kaže da prije, nego dadne odgovor, mora znati godinu, mjesec i sat u kojoj je dotična osoba rođena.

Kad ovo sazna, astolog pravi osobni horoskop i kako on korespondira sa aspektima neba u vrijeme traženja molbe, na temelju ovoga on iskazuje svoja predviđanja i ishod  poduhvata.

Treba biti razumljivo, da Tatari dijele vrijeme u krugu od dvanaest godina: prvoj oni daju ima Lav, drugoj Bik, trećoj Zmaj, četvrtoj Pas i tako sve do dvanaest.

Kad se osoba, dakle, pita u kojoj je godini rođena, ona odgovara na primjer, da je rođena u godini Lava i onda koji dan i koji sat i minutu što je sve pažljivo i brižljivo zabilježeno kod njenih roditelja.

Na kraju od dvanaest godina kruga sve se ponavlja.


 

POGLAVLJE 34


O RELIGIJI CATHAYANACA I NEKIM NJIHOVIM OBIČAJIMA

Kao što je već ranije navedeno, ovi ljudi su idolopoklonici i za njihova božanstva svaka osoba ima tablet, koji je pričvršćen na zid njihove sobe i na kojoj je napisano ime, koje se odnosi na najvišega nebeskoga Boga.

Za ovo oni iskazuju svakodnevno poštovanje i ljubav uključujući i paljenje tamjana podignutih ruku, a onda prinoseći svoja lica prema podu, tri puta mole za njegov blagoslov, za bistar um i zdravo tijelo i to je sve što oni traže od njega.

Pored ovog na podu, oni imaju druge slike, koje se zovu Natigay što se smatra Bogom svih zemaljskih stvari ili svih stvari, koje dolaze od zemlje.

Oni pored njega stavljaju prilike svoje žene i djece i mole se njemu na sličan način paleći tamjan, podižući ruke uvis i padajući ničice na pod.

Od njega oni mole za dobro sezonsko vrijeme, bogatu žetvu, djecu i tome slično.

Oni vjeruju, da je duša besmrtna u jednom posebnom smislu držeći, da neposredno nakon smrti čovjeka, njegova duša ulazi u drugo tijelo i u ovisnosti od toga jesu li bili tijekom svoga života kreposni u vrlini ili zli, njihovo buduće stanje bit će progresivno bolje ili gore.

Ako je riječ o siromašnom čovjeku, koji je provodio dostojan i pristojan život, on će biti ponovno rođen kao sin gospođe i sam će postati gospodinom, a onda kao sin dame od ranga pa će onda postati plemić konstantno uspinjućim putem na skali egzistencije, dok ne bude ujedinjen sa svetošću.

Ako netko suprotno tome, je sin gospodina, ali se ponaša nedostojno, on će u slijedećem stanju biti klaun pa onda kasnije pas padajući konstantno sve niže i niže.

Njihov stil razgovora je najuljudniji, oni pozdravljaju jedni druge pristojno i veselo, imaju jedan prostor dobrog disanja i jedu svoju hranu sa pedantnom čistoćom.

Prema svojim roditeljima oni pokazuju krajnje oštovanje, ako se dijete ponaša sa nepoštovanjem ili zanemaruje pomoći svojim roditeljima kad je to potrebno, postoji tribunal kojemu je specijalna dužnost, da teško kazni takvu sinovljevu nezahvalnost.

Kriminalci, koji su uhićeni i bačeni u zatvor, su ili pogubljeni davljenjem ili ako su još uvijek zatvoru na kraju perioda od tri godine, odlukom njegovog veličanstva za općom amnestijom bivaju oslobođeni, ali tada imaju znak žigosan na  jednom od njihovih guzova tako, da mogu biti prepoznati.

Trenutno je Veliki Khan zabranio svako kockanje i ostale modalitete varanja prema kojima su ovi ljudi ovisni više, nego itko na svijetu.

Kako bi obeshrabrio ove navike, on kaže: „Ja sam porobio tebe sa silom mog mača i konzekventno tome bilo što da posjeduješ pripada meni, ako ti dakle kockaš ti kockaš sa mojim vlasništvom.“

Međutim, on ne uzima ovo kao opravdanje, da uzme bilo što arbitrarno od njih.

Ponašanje svih rangova ljudi kad oni predstavljaju sebe ispred njegovog veličanstva treba, da ne prođe nezapaženo.

Kad oni prolaze na pola milje od bilo kojeg mjesta gdje on može biti, oni pokazuju svoj respekt prema njemu pretpostavljajući skromno i ponizno ponašanje kao što također ne prave niti najmanju buku, niti jedan povišen glas nije moguće čuti.

Svaki čovjek od ranga nosi sa sobom malu posudu u koju pljuje, nitko ne smije pljuvati po podu, a kada je ovo učinjeno on je pokrije i pravi pozdrav.

Oni su također navikli uzeti sa sobom lijepe papuče, koje se prave od bijele kože prije, nego uđu u dvoranu i onda ih obuku, dok u međuvremenu daju svoje cipele posluzi.

Ovo se čini, da oni ne uprljaju prekrasne tepihe, koji su tkani od svile i zlata i raznih nijansi boja.


---------------------------------------------------------

 

DRUGI DIO


PUTOVANJE PREMA ZAPADU I JUGOZAPADU CATHAYA


---------------------------------------------------------


POGLAVLJE 35


UNUTRAŠNJOST CATHAYA I RIJEKA PULISANGAN

Imajući na umu račune vlade provincije Cathay i grada Khan Balika kao također i veličanstvo Velikog Khana, mi ćemo sada govoriti o drugim dijelovima ovog carstva.

Morate znati, da je Veliki Khan poslao Marca kao svog emisara na putovanje prema zapadu, koje je trajalo čeri mjeseca, a mi ćemo vam reći sve što je on vidio idući i vraćajući se.

Nakon što se napusti glavni grad i putuje deset milja, dolazite do rijeke kojoj je ime Pulisangan (ili Hun-ho ili blatne rijeke nešto poviše Pekinga), koja utiče u ocean i koja se koristi za mnoge brodove što nose veliku trgovinu.

Preko ove rijeke nalazi se vrlo impresivan kameni most vjerojatno jedinstven u čitavom svijetu.

Njegova dužina je tri stotine koraka, dok je njgova širina osam koraka tako, da deset opremljenih ljudi može bez neugodnosti voziti usporedno na njemu, ima dvadest i četri mramorna luka, koji su poduprti sa dvadest i pet stupova, svi  izgrađeni sa velikom vještinom.

Na svakoj strani od jednog kraja do drugoga nalazi se lijepa ograda od mramornih ploča i stupova aranžiranih u majstorskom stilu.

Kako se most uzdiže on se sužava, ali onda strane idu u ravnim i paralelnim linijama.

Na gornjem nivou nalazi se masivna i uzvišena kolumna, koja počiva na kornjači od mramora i koja ima u blizini baze veliku figuru lava i drugu na vrhu, a na udaljenosti od jednog i pol koraka nalazi se druga lijepa kolumna također sa lavom i tako redom.

Sav prostor između stupova je ispunjen pločama od mramora radoznalo isklesane i ugrađene u slijedeći stup formirajući tako sve zajedno prekrasan spektakl, a ove ograde služe kako bi spriječile nesretne slučajeve.


 

POGLAVLJE 36


GRAD GOUZA

Kada se prijeđe ovaj most i proslijedi trideset milja u zapadnom pravcu kroz područje sa finim građevinama, vinogradima i plodnom zemljom, dolazite u veliki i lijepi grad imenom Gouza.

Ovdje postoji veliki broj samostana idolopoklonika.

Stanovnici općenito žive od trgovine i ručnog rada, proizvodeći zlatne rupce i najfiniji taft.

Postoji i mnogo gostionica za putnike, a jednu milju iza ovog mjesta put se račva, jedan ide u zapadnom pravcu kroz provinciju Cathay, a drugi ide u pravcu sjeveroistoka u pravcu provincije Manzi (Južna Kina).

Od grada Gouza putuje se deset dana kroz Cathay do kraljevstva Ta-in-fu (Shansi).

U ovom pravcu prolazite kroz mnoge lijepe gradove u kojima se obavlja manufaktura i trgovina i tu postoji puno vinograda i kultivirane zemlje, a odavde grožđe ide prema unutrašnjosti Cathaya gdje vino ne raste.

Dudovo drveće je ovdje u obilju, koje omogućava stanovnicima, da proizvode velike količine svile.

Svi ljudi ove zemlje su doista prilično civilizirani što je rezultat čestog kontakta sa gradovima, koji ima u veliko broju i koji su u blizini jedan drugoga, a ovdje trgovci redovito dolaze noseći svoju robu iz jednog grada u drugi gdje se u svakom održavaju veliki sajmovi.


POGLAVLJE 37

KRALJEVSTVO TA-IN-FU

Na kraju deset dana putovanja kao što je rečeno, nalazi se drugi grad, koji je neobično velik i lijep, a koji se zove Ach-baluch.

Ovo je lovno zemljište njegovog veličanstva i ono se proteže do ovog grada, ali nitko se ne usuđuje ovdje loviti. osim prinčeva njegove vlastite obitelji i oni, čija se imena nalaze na listi Velikog Sokolara.

Preko ovih limita sve osobe kvalificirane rangom mogu se dati u potjeru divljači.

Dogodilo se, međutim, da se Veliki Khan jedva ikada upušta u potjeru na ovoj strani zemlje i konzekventno tome divlje životinje, posebno zečevi, razmnožili su se u tolikom broju tako, da su uništili sve usjeve u provinciji.

Kad je ovo došlo do spoznaje Velikom Khanu, on ovdje dolazi sa cijelim svojim dvorom pa se onda uzima ogromna količina ovih životinja.

Vrlo značajan promet se odvija ovdje i veliki varijeteti artikala ovdje se proizvode, posebno oružje i druga vojna oprema, koja se ovdje posebno situira za upotrebu vojske njegovog veličanstva.

Vinogradi su brojni i ogromna količina grožđa ovdje se skuplja, drugo voće ovdje također raste u obilju kao također i dudovo drvo zajedno sa svilcem, koji proizvodi svilu.

Napuštajući Ta-in-fu i putujući zapadno za sedam dana se prolazi kroz  finu zemlju sa mnogo gradova sa trgovinom i manufakturom koja dominira i gdje trgovi putuju u želji za profitom u različite dijelove zemlje.

Nakon ovog dolazite u blizinu velikog i vrlo značajnog grada Painfu i on sadržava mnoge trgovce i majstore i ovdje se svila proizvodi u velikoj količini.

Mi nećemo više govoriti o ovom, nego ćemo nastaviti govoriti o izvanrednom gradu Kachanfu, prvo napominjući veličanstven dvorac imena Thaingin.


 

POGLAVLJE 38


DVORAC THAIGIN

U zapadnom pravcu od Pfainfua nalazi se velika i lijepa tvrđava imenom Thaigin za koju je bilo rečeno, da je bila građena u davnom vremenu od vladara, kojemu je ime bilo Zlatni kralj.

Unutar zidina tvrđave stoji prostrana i visoko ornamentirana palača sa dvoranom, koja sadržava slike svih slavnih prinčeva što su od starog vremena vladali sa ovog mjesta.

Sve uzete zajedno one formiraju fini izgled.

Slijedeće što bih rekao su izuzetne okolnosti u povijesti ovog kralja.

On je bio moćan princ i uvijek je čekao na mladu ženu velike ljepote, a ogroman broj je držao na svom dvoru.

Kada je za rekreaciju trčao oko tvrđave, ove dame su ga nacrtale u kolicima što su lako mogle napraviti, budući je bio mali.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Oct 30 '15

IZ KNIGE "TIHI JECAJ ZAROBLJENE DUŠE"



Sve je puno lakše kad imamo povjerenja u život i kad se ne odupiremo njegovim izazovima, jer nismo ovdje kako bismo iskusili samo lijepe i ugodne stvari. One nam ne pomažu spoznati sebe, niti duša kroz njih može rasti. Svijet u kojem živimo ima svoja pravila i, kao takav, u cilju postizanja uravnoteženosti, pomaže nam suočiti se sa svojim unutarnjim konfliktima.


I zato...Ne borite se protiv promjena, ne bježite ni od čega, skinite sve svoje maske i suočite se sa svime što vam dolazi u susret. Prepustite se struji, zaplešite na valovima životnih promjena i usudite se...


Krenite svjesno putem promjene, jer ćete na tom putu sresti jednu prekrasnu osobu koju do sada, u potpunosti, niste imali priliku upoznati...Ta osoba ste, naravno, Vi. Budite potpuno iskreni prema sebi i potpuno prirodni. 


Ne potiskujte vaše emocije. Ako vam se plače plačite, ako vam se smije smijte se. 


Dopustite svakom osjećaju koji se pojavi da, jednostavno,bude, jer je tu kako bi vam ukazao da ste se odvojili od svoje duše, tu je da bi vam pokazao put. Prigrlite te osjećaje s ljubavlju i pomozite im da umiru odu.

Prolazimo kroz naše živote nesvjesni i neuravnoteženi u tolikoj mjeri da više, uopće, ne razlikujemo prirodu svog mentalnog stava od osjećaja fizičkog stanja i kretanja.

Osvjestite tu bolnu istinu u sebi i.....


Hrabro zaronite u dubine svoje duše, kako biste bili u stanju ostvariti nove temelje življenja, te svoj život usmjerili ka duhovnosti i svjetlosti.


Ako jednom uspijete aktivirati neograničenu moć koja u vama spava, znat ćete što znači zadržati beskonačnost na dlanu......


----------------------------------

 

O autorici:

 

Marina Klein rođena je 10. veljače 1964. godine u Ključu, BiH. Školovanje završava u Zagrebu gdje i boravi do 2000. godine kada svoj profesionalni i privatni život nastavlja u Njemačkoj, gdje i danas živi.

 

Dugogodišnje iskustvo intenzivnog rada kako na osobnom, tako i na duhovnom radu rezultirao je vlastitim autorskim djelom "Od očaja do Božjeg zagrljaja". Ono opisuje iskustvo rada i aktivnosti TT programa (Transcendence Technology) za osobni razvoj i rast autora Wellingtona Rodriguesa. 

 

Duboko inspirirana navedenom metodologijom koja donosi stvarne rezultate, želja joj je bila da i s drugima podijeli svoja iskustva i potakne ih da nešto pokrenu u svom životu, kako bi i sami osjetili i doživjeli život u svoj njegovoj ljepoti i punoći.


----------------------------------

  

Posebna napomena:


U tiskanom obliku ova knjiga se može naručiti i kupiti na adresi:


https://webknjizara.hr/









Čini li nas čitanje pametnijim?




Dan Hurley, autor knjige 'Smarter: The New Science of Building Brain Power', opisuje kako ga je od titule 'sporog' učenika koji zaostaje u školi, spasilo čitanje i prvi susret sa stripom 'Spider Man'


'Kad sam imao osam godina, još uvijek nisam znao čitati. Odrastajući u New Jerseyju, tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća, bio sam jedan od 'sporijih' učenika. Moja učiteljica gospođa Browning ukazala je na to mojoj majci na roditeljskom sastanku: 'Daniel zaostaje za ostalima.' Za vrijeme ručka sjedio sam za stolom s ostalim sporijim učenicima i oprostite na izrazu, glupom djecom. U njihovu grupu bio sam raspoređen i tijekom satova matematike i engleskog jezika. A zatim, godinu dana nakon toga, spasio me strip 'Spider-Man' autora Stana Leeja. Nakon što sam ga pročitao, počeo sam se interesirati za stripove. Uskoro sam s najboljim prijateljem Danom provodio poslijepodneva crtajući i pišući naše stripove. 


Do 11. godine postao sam odlikaš u svim predmetima. Što se dogodilo? Jesam li uistinu bio spor kao što je gospođa Browning tvrdila, a u međuvremenu sam postao pametniji zato što sam zaronio u čudesan svijet stripova?


Kako bih odgovorio na to pitanje, proveo sam tri godine intervjuiraući psihologe i neuroznanstvenike diljem svijeta, proučavajući njihove studije i testirajući nove metode za koje tvrde da povećavaju inteligenciju. Na kraju krajeva, knjiški moljci rijetko izlaze iz svojih literarnih kukuljica kako bi postali socijalni leptiri. Iako nitko ne bi čitanje nazvao novom metodom za poboljšanje kapaciteta uma, nove znanstvene studije potvrdile su da se čitanje i IQ nalaze u simbiotičkom odnosu', objašnjava Dan Hurley.


Postoji 'kristalizirana inteligencija', temelj znanja koji puni naš mozak. Kad naučite kako voziti bicikl ili ime novog prijatelja, ne dobivate samo informacije, već i potencijalno korisno znanje, koje se uvećava, formira osnovu vaše sposobnosti da 'navigirate' i postižete rezultate u okolini. Kao dodatak tim temeljima, čitanje povećava kristalizaciju te već postignute inteligencije. To objašnjava zašto neki IQ testovi uključuju procjenu vokabulara.


Preuzeto sa stranice: http://www.theguardian.com/


Obradio: Nenad Grbac 


 

------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Oct 23 '15 · Oznake: čini li nas čitanje pametnijim?

PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 2, Poglavlje 22 - 26)


Ako se dogodi, da vlasnik nije osobno poznat onome, koji pronađe pticu, ona se nosi do jednog časnika, koji se zove Bulaguchi što znači „staratelj nepoznatoga„.

Ako je pronađen konj, mač, ptica ili bilo koji drugi artikl,a vlasnik nije običan onaj, koji pronađe tu stvar, nosi je direktno ovom časniku.

Ako u drugom slučaju osoba pronađe jedan artikl, a ne odnese je časniku, ona se kažnjava kao lopov.

Ovaj časnik je uvijek na najvišem nivou i razlikuje se od ostalih po specijalnoj zastavi tako, da može biti lako pronađen, ukoliko se prilike pokažu, da je to potrebno.

Posljedica ovog je, da nema artikla, koji se može nepovratno izgubiti.

Kad njegovo veličanstvo putuje prema oceanu, mnogi interesantni znamenitosti se pojavljuju kao rezultat ovog sporta i, doista, može biti rečeno, da mu nije ravna niti jedna zabava na svijetu.

S obzirom na uskost prolaza u nekim dijelovima zemlje gdje Veliki Khan poduzima potjeru, on se nosi na samo dva slona ili čak na jednom.

U svakom drugom slučaju, on uzima četiri slona, koji na svojim leđima imaju smješten paviljon od drveta prekrasno izrezbaren,a koji je iznutra opremljen sa odjećom od zlata, dok je izvana pokriven kožama lavova što je jedan prinos, koji se čini neophodnim, s obzirom na činjenicu, da on pati od gihta.

U pavilijonu on uvijek drži sa sobom dvanaest svojih najboljih sokolova, dok dvanaest favoriziranih časnika čine njegovo društvo i zabavljaju ga.

Oni, koji jašu na leđima konja sa njegove strane, daju mu obavijesti o stanju ostalih ptica, poslije čega on podiže zastor na paviljonu i daje naredbe za ostale sokolove, koji onda hvata druge ptice nakon duge borbe.

Gledajući ovaj sport i kako on leži na svom kauču, daje veliko zadovoljstvo njegovom veličanstvu i, također, časnicima i konjanicima sa kojima je okružen.

Nakon što je uživao u ovoj zabavi nekoliko sati, on se vraća u mjesto, koje se zove Cachar Modun, gdje je utaboren paviljon i šatori njegovih sinova kao i plamića, dama i sokolara, u broju što prelazi deset tisuća pa to čini prekrasni doživljaj.

Šator njegovog veličanstva gdje on daje audijencije, je toliko dug i širok, da pod njim može stati deset tisuća vojnika, koji sa sobom vode superiorne časnike i ostale osobe od ranga.

Njegov ulaz gleda prema jugu, dok je na istočnoj strani drugi šator, koji je povezan sa njim i koji formira veliku recepcionu dvoranu.

Ovo je šator, kojega Vladar obično posjećuje zajedno sa nekoliko svojih plemića i kad ima želju razgovarati sa nekim drugim osobama pa je  zato donesen ovdje.

U prednjem dijelu je jedna velika i lijepa soba gdje on spava, a također postoji mnogo drugih šatora i apartmana, koji čine različite grane domaćinstva, ali oni nisu neposredno povezani sa velikim šatorom.

Ove dvorane i sobe su sve konstruirane i opremljene na sljedeći način: svaka od njih je podržavana sa tri stupa od drva, koji su bogato izrezbareni i poznaćeni.

Izvana su šatori pokriveni kožom lavova, koje su išarane bijelim, crnim i crvenim i tako su dobro povezane, da niti vjetar niti kiša ne mogu prodrijeti u njih.

Iznutra su obloženi kožom samurovine, koja je najskuplja od svih kožnih krzna, ova samurovina, ako je podrezana do odjeće, ima vrijednost od dvije tisuće bezanata zlata za onu, koja se smatra perfektnom inače za svaku drugu samo jednu tisuću i ona se drži kod Tatara, da je kraljica krzna.

Životinja, koja se na njihovom jeziku zove rondes, je veličine tvora.

S ove dvije vrste kože opremljene su dvorane kao i spavaće sobe, koje čine prekrasne odjeljeke aranžirane sa velikim ukusom i vještinom, a konopci ili korde sa kojima su zavezani ovi šatori, su svi od svile.

Pokraj velikog šatora njegovog veličanstva smješteni su oni za njegove žene također vrlo lijepi i sjajni, a one, također, imaju sokolove i ostale ptice i životinje, koje uzimaju učešće u zabavi.

Broj osoba u ovim taborištima je zaista nevjerojatan i promatrač može pomisliti, da je usred velikog grada gdje su njegovi stanovnici iz svakog dijela čitavog carstva.

Veliki Khan je tako čuvan cijelom svojom obitelji i čitavim domačinstvom, a to će reći, svojim medicinarima, astronomima, sokolarima i svakom mogućom vrstom časnika.

U ovim dijelovima on boravi do ljeta tijekom kojeg perioda nikada ne prestaje često obilaziti jezera i rijeke gdje uzima rode, labudove, čaplje kao i mnoge ostale ptice.

Njegovi ljudi su  poslani izvan, u svim pravcima, i donose natrag velike količine divljači, a na ovaj način on uživa tijekom sezone u stupnju, da niti jedna osoba, koja to nije vidjela, to ne može pojmiti, jer izuzetnost i varijeteti ovog sporta su izvan svakog opisa.

Striktno je zabranjeno svako trgovanje, mehaničara ili seljaka kroz dominion njegovog veličanstva supovima, sokolovima i bilo kojom drugim pticama u težnji za lovom na divljač ili bilo kojim sportskim psom, a niti bilo koji plemić ili kavalir ne može loviti životinje ili ptice u susjedstvu gdje njegovo veličanstvo ima rezidenciju i ta zabrana se uzima pet milja na jednu stranu na primjer, deset na drugu ili možda petnaest na trećem pravcu, dok ime lovca nije na popisu, kojeg čuva veliki sokolar ili je riječ o specijalnim privilegijama, koje to dozvoljavaju.

Preko ovih limita lov je onda dozvoljen.

Postoji, međutim, jedno naređenje koje zabranjuje svim osobama kroz sve zemlje, koje su subjekt Velikog Khana, lov na zečeve, srndaće, jelene, srne i druge životinje iste vrste ili bilo koje velike ptice između ožujka i listopada

Ovo osigurava, da oni mogu povećati svoj broj i da se multipliciraju i svako kršenje ovog naređenja je kažnjivo pa se divljač bilo koje vrste tada čudesno onda uvećava, a kada obično vrijeme protekne, njegovo veličanstvo se vraća u glavni grad istom onom rutom, kojom je i došlo nastavljajući sa sportom cijelog tog puta.


POGLAVLJE 22

KAKO JE VELIKI KHAN PODIJELIO GODINU?

Kad se Veliki Khan vrati u glavni grad, on sazivva veliki dvor, koji  traje tri dana na način, da se priprema gozba za sve one, kojima je bio okružen, a ova zabava, koja traje tri dana, je doista izuzetna.

On tada napušta svoju palaču i ide dalje prema gradu, kojega je dao sagraditi kao što sam već ranije naveo i koji se zove Shangtu, gdje on ima veliki park i palaču od trske.

Kako bi izbjegao vrućinu, on ovdje boravi tijekom ljeta na lokaciji, koja je znatno hladnija, ostajući ovdje od svibnja do kraja kolovoza kad se vraća natrag u glavni grad i u kojem ostaje do veljače kad dolazi vrijeme velike gozbe za Novu Godinu

Lovačke ekspedicije prema moru poduzimaju se tijekom ožujka, travnja i svibnja i tako je on u jednoj godini šest mjeseci u glavnom gradu, tri mjeseca je u lovu i tri je mjeseca u palači od trske.

Na ovaj način on uzima svoje vrijeme sa velikim užitkom, a da ne govorimo sada o mnogo malih putovanja u bilo kojem pravcu kako bi udovoljio svojim željama.


 

POGLAVLJE 23


GRAD KHAN BALIK, NJEGOVA VELIKA POPULACIJA I NJEGOVA TRGOVINA

Veličina njegovog stanovništva i broj kuća u gardu Khan Balik kao i u dvanaest predgrađa izvan grada, koji korespondiraju dvanaest ulaznih vrata, je toliko velika, da ljudski um teško to može shvatiti.

Ova predgrađa su čak napučenija, nego sam grad i ovdje ostaju  razni trgovci i ostali, koji dolaze poslom u glavni grad, dakle, bilo kada njegovo veličanstvo sakuplja dvor, a odavde ljudi dolaze iz svih četvrti u težnji za svojih nekoliko objekata.

U predgrađima se nalaze prekrsane kuće i veličanstvene građevine, osim jedino palače Velikog Khana.

Tijela mrtvaca se ne sahranjuju u gradu, nego prema običajima idolopoklonika, oni sahranjuju svoje mrtve iza predgrađa, a ovdje se, također, izvode sve javne egzekucije za novac.

Žene, koje žive od prostitucije, ne usuduju se osim tajno obavljati svoju profesiju u gradu pa se većina ograničava, da to rade u predgrađima gdje ih je kao što smo već naveli, preko 25.000 i taj broj nije veći, nego je to nužno zbog velikog broja trgovaca i ostalih stranaca, koji kontinuirano dolaze i odlaze iz grada.

U ovom gradu sve najrjeđe i najskuplje i najvrijednije na svijetu pronalazi svoj put i posebno se to odnosi na Indiju, iz koje se ovdje donosi skupocjeno kamenje, biseri kao i znatne količine medicine i mirodija.

Od provincije Cathay kao i od drugih provincija carstva, sve što je od vrijednosti, donosi se ovdje kako bi se opskrbilo ovo veliko stanovništvo grada, koje ima svoje prebivališta u blizini dvora.

Količina trgovine je ovdje toliko velika kao nigdje drugdje, ne manje od tisuću prijevoza i napakiranih konja ovdje se dnevno tovari sa sirovom svilom kao i neizmjerna količina zlata i zlatnih maramica kao i one od svile i različitih drugih vrsta, proizvodi se ovdje.

U blizini glavnog grad je mnogo i drugih gradova ograđenih zidom gdje stanovnici žive uglavnom u blizini dvora prodavajući proizvode, koje proizvode u zamjenu za sve ono što im je potrebno


 

POGLAVLJE 24


O PAPIRNATOM NOVCU, KOJI JE U UPOTREBI KOD VELIKOG KHANA

U ovom gradu, Khan Balik, je kovnica novca Velikog Khana za kojega se zaista može reći, da posjeduje tajnu alkemičara, jer on zna umjetnost pravljenja novca.

On od kore, koja je skinuta sa drveta dud, a čiji su listovi uzimaju za hranjenje dudova svilca, uzima tanki sloj između kore i drveta.

Ovo se skida pa se stavlja u malter, dok se ne reducira do pulpe iz koje se pravi papir nalik onoj, koja se proizvodi iz pamuka, ali je ova crna.

Kad je spremna da se uzme, ona se siječe u komade različitih veličina, uglavnom kvadratne, ali su duži, nego što su širi i od njih najmanji prolaze kao pola tornesela, slijedeća veličina je venecijanski srebreni groš, jedan od dva, pet i deset groša, a drugi su od jednoga, dva, tri i najviše deset bezanata zlata.

Kovanica ovog papirnatog novca je  autorizirana sa posebnom formom i ceremonijama kao da je riječ o pravom srebru i zlatu.

Za svaku notu određen je izvijestan broj časnika, koji su specijalno određeni da utiskuju svoja imena i kao i da utiskuju svoje pečate.

Kad je ovo učinjeno od svih njih, glavni časnik prema običajima stavlja pečat na taj komad papira tako, da je forma pečata obojena cinoberom stavljena na njih i na ovaj način on ima puni autoritet kao tekući novac i akt krivotvorenja se kažnjava smrtnom kaznom.

Kad je ovako kovan u velikoj količini, ove papirnate novčanice cirkuliraju u svaki dio dominiona Velikog Khana i niti jedna se osoba ne usuđuje, iz opasnosti po svoj život, njih odreći.

Svi njegovi subjekti primaju ih bez oklijevanja  zato što bez obzira, koji imaju posao, oni mogu sa njima kupovati i prodavati i mogu dobiti u zamjenu bisere, dragulje, zlato ili srebro, sa njima, ukratko, svaki proizvod može biti nabavljen.

Nekoliko puta godišnje velika karavana trgovaca dolazi s ovim proizvodima o kojima smo upravo govorili, zajedno sa zlatom, kojeg oni polože pred Velikog Khana.

On tada zove dvanaest iskusnih i vještih osoba, koje istraže i pregledaju te proizvode sa velikom pažnjom i određuju njihovu vrijednost, a na iznos, koji oni procjene, on stavlja razuman profit i momentalno plaća s ovim papirnatim novcem.

S obzirom na ovo, vlasnici nemaju primjedbe zato što taj novac mogu koristiti za vlastitu trgovinu i ako dođu u zemlje gdje ovaj novac nije kurentan, oni mogu investirati u bilo koju trgovinu na svom vlastitom tržištu.

Kad bilo koja osoba ima ovaj papirnati novac, a koji se sa vremenom istroši, ona ga nosi u kovnicu novca gdje za plaćanje od svega tri posto  može primiti svježe note u zamjenu.

Ako bilo tko treba zlato ili srebro za svrhu proizvodnje pijaćih čaša, pojaseva ili nekog drugog proizvoda, koji se pravi od metala, oni također dolaze u kovnicu novca i za svoje svrhe dobivaju zlatne poluge u traženoj.

Sve vojske njegovog veličanstva plaćene su ovim novcem, koje su njima jednako tako dobre kao zlato i srebro.

Na ovom temelju može biti sa sigurnošću utvrđeno, da Veliki Khan ima najveću komandu nad trezorom kao niti jedan suveren u univerzumu.


 

POGLAVLJE 25


O DVANAEST BARONA, KOJI SU ODREĐENI ZA VOJNA PITANJA I DVANAEST DRUGIH, KOJI SE ODNOSE NA PITANJA CARSTVA

Veliki Khan selektira dvanaest plemića od visokog ranga, kojima je dužnost proslijediti svaku naredbu što se odnosi na vojsku, a ovo uključuje kretanje trupa iz jednoga područja u drugo, promjena naredbi, angažiranje sile tamo gdje se smatra, da je neophodno i broj vojnika, koji se trebaju uzeti u svakom posebnom servisu.

Pored ovog, njihov je zadatak, da promoviraju časnike, kojima je dokazana hrabrost u borbi i degradiranje onih, koji su pokazali sebe kao kukavice.

Sve ovo, međutim, predmet je odluka njegovog veličanstva, kojem oni raportiraju svoja mišljenja o časnicima i koji, uzimajući u obzir njihove odluke, određuje tko je promoviran za tablet ili tko je sada u posjedu ranga kao što je ranije opisano.

On isto tako predaje velike poklone kako bi oduševio ostale, da zasluže iste nagrade, a ovaj tribunal, koji je sastavljen od dvanaest plamića, naziva se Thai označavajući vrhovni sud i on je odgovoran nikom drugom, nego suverenu.

Pored njega postoji i drugi tribunal, koji se isto tako sastoji od dvanaest plemića, a određeni su da nadgledaju vladu od tridesetičetiri provincije imperije.

Oni u gradu Khan Balik imaju veliku i lijepu palaču ili sud, koji sadrži mnogo soba i dvorana.

Za posao svake provincije određen je predsjedavajući legalni časnik zajedno sa nekoliko činovnika, koji imaju sobe u sudu i vrše transakcije poslova provincije, kojoj pripadaju pod direkcijom tribunala od dvanaest.

Oni izabiru osobe za vlade nekoliko provincija čija su imena predstavljena Velikom Khanu na potvrdu, a isto tako nadgledaju kolekciju prihoda, oboje i sa zemlje i one, koje su sakupljene od carine zajedno sa njihovim isplatama te imaju kontrolu nad svakim drugim odjelom države sa izuzetkom samo onog, koji se odnosi na vojsku.

Ovaj tribunal ima ime Shieng označavajući, da je drugi najviši sud i kao i ostali odgovoran samo Velikom Khanu, ali Thai se smatra superiornijim u rangu i dignitetu, nego ovaj drugi.


 

POGLAVLJE 26


STANICE ZA POŠTANSKE KONJE I KURIRE

Od grada Khan Balika postoje mnoge ceste, koje vode u različitim pravcima i provincijama i svaka od njih, tako bi se moglo reći, na svakom velikom putu svakih dvadeset i pet ili trideset milja postoje stanice za udomljavanje i odmor putnika, a one se zovu yamb ili poštanske kuće.

Postoje velike i lijepe kuće sa jako lijepo opremljenim apartmanima na kojima je stavljena svila i koji su opremljeni sa svim što je potrebno za ljude od položaja.

Čak i kraljevi mogu biti udomljeni u ovim stanicama i sve što je potrebno može se nabaviti u gradovima, koji se nalaze u blizini, a isto tako sud od njih dobiva redovitu proviziju.

Svaka stanica ima četiri stotine dobrih konja, koji se drže u konstantnoj spremnosti kako bi svi glasnici, koji idu i dolaze poslom Velikom Khanu i svi ambasadori, mogli imati prijevoz i koji onda mogu napustiti umorne konje zamjenjujući ih odmornima.

Čak i u planinskim predjelima, koji su udaljeni od velikih putova, gdje nema sela, a gdje su gradovi na udaljenosti jedni od drugih, njegovo veličanstvo je izgradilo građevine iste vrste, koje su opremljene sa svime što je potrebno i osigurane sa uobičajenom opskrbom konja.

On šalje ljude, da stanuju u ovim mjestima u namjeri, da kultivira zemlju i da se brinu o pošti, a to znači da se tako formiraju naselja.

U odnosu sa ovim regulacijama, ambasadori suda i kraljevski glasnici idu i vraćaju se kroz svaku provinciju i kraljevstvo carstva sa najvećom pogodnosti i brzinom.

S obzirom na upravljanje svim ovim pokazuje se, da je Veliki Khan superiorniji od bilo kojeg drugog cara ili kralja na zemlji.

U njegovim dominionima nema manje od dvije stotine tisuća konja, koji su uposleni u deset tisuća građevina sa pogodnim namještajem.

To je zaista tako prekrasan sistem i toliko efikasan u svojim operacijama, da se to teško može opisati.

Ako bi netko pitao sada, kako populacija zemlje može osigurati dovoljno ljudi za ove dužnosti i na koji način su oni podržani, možemo dati odgovor, kako svi idolopoklonici i takoder i saraceni drže šest, osam ili deset žena primjereno njihovim prilikama sa kojima imaju fenomenalan broj djece.

Neki od njih imaju više od trideset sinova, koji su sposobni slijediti svoga oca u oružju, dok kod nas muškarac ima samo jednu ženu i ona treba dokazati kako još uvijek nije rađala i onda je on dužan sa njom produžiti svoj život tako, da je lišen šansi jako proširiti svoju obitelj i to je vjerojatno razlogom zašto je naša populacija tako manja od njihove.

Što se tiče hrane ne postoji njen manjak za ove ljude, specijalno za Tatare, Cathayance i stanovnike provincije Manzi (Južna Kina), koja opstaje uglavnom na riži, panikumu i prosu i ove biljke posađene u zemlju daju stotinu mjera za jednu, a pšenica zaista ne daje toliki prinos, ali oni ne koriste kruh, nego se jede samo u obliku nudli ili brašna, ove žitarice oni kuhaju u mlijeku ili spremaju zajedno sa mesom.

Niti jedno mjesto na zemlji ne može biti kultivirano, a da su ljudi besposleni i njihova stoka se multiplicira rapidno kao što je istina, da kad uzimaju oružje ne postoji osoba, koja nosi manje od šest, osam ili više od deset konja za osobnu upotrebu i ovo vjerojatno objašnjava zašto oni imaju tako veliku populaciju sa toliko obilja, koje je podržava.

Između postanskih kuća nalaze se mala sela na udaljenosti od oko tri milje, koja imaju negdje oko četrdeset domaćinstava.

U njima su stacionirani hodajući glasnici, koji su u servisu njegovog veličanstva, a oni su obučeni sa pojasima oko struka na kojima je pričvršćeno nekoliko malih zvona i kad oni trče ove tri milje od jedne stanice do druge, zvonjava zvona daje znak o njihovom napredovanju pa se onda pripremaju svježi kuriri, koji trebaju nastaviti trčati sa porukom.

Ovo se obavlja tako lagano tako, da u pravcu dva dana i noći njegovo veličanstvo primi vijesti za što bi inače trebalo ne manje od deset dana.

Često se dogodi u sezoni voća, da je voće skupljeno ujutro u Khan Baliku i da je poruka prenesena Velikom Khanu u Shangtu navečer slijedećeg dana što je inače udaljenost općenito razumijevana kao deset dana putovanja.

Na svakoj od ovih tri milje stanici nalazi se činovnik čiji je posao praćenje vremena kada jedan kurir dolazi, a kada drugi odlaze i ovo se radi u svim poštanskim kućama.

Pored ovoga časnici imaju mjesečnu posjetu svakoj stanici kako bi provjerili njeno upravljanje i kako bi kaznili one kurire, koji se ne pokazuju dovoljno vrijednima.

Svi kuriri ne samo da su izuzeti od poreza, nego također primaju dobru potporu njegovog veličanstva.

Konji u ovom servisu nemaju neko direktno koštanje, a gradovi, naselja i sela u susjedstvu su se dužni brinuti za njih i da ih opremaju.

Njegovo veličanstvo izdaje naredbu upraviteljima gradova, koji imaju eksperte određivanja broja konja, koje stanovnici trebaju dati tako, da svaka strana stanice daje podjednake doprinose.

Koštanje održavanja konja se kasnije reducira od gradova i od prinosa, kojega se plaća Velikom Khanu.

Mora biti jasno,da svih četiri stotine konja nije konstantno u upotrebi u stanicama, nego samo dvije stotine, koji se ovdje drže za period od jednoga mjeseca.

Tijekom ovog perioda ostala polovina je na ispaši i na početku svakog mjeseca oni uzimaju svoju turu ponovno tako, da svaki alternativno zamjenjuje druge.

Bilo gdje je rijeka ili jezero, koje kurir treba prijeći ili koje konjanik mora prejahati, susjedni gradovi su dužni držati tri ili četiri čamca u konstantnoj spremnosti za ovu svrhu ili tamo gdje je nenaseljena pustinja od nekoliko dana putovanja, grad na njenoj granici je dužan držati i opremati konje za ove osobe, kojime se onda daju posebne provizije za njihovu pratnju, ali gradovi onda imaju specijalnu renumeraciju od strane njegovog veličanstva.

Tamo gdje je poštanska stanica udaljena od velikih putova, konji su jednim dijelom njegovog veličanstva, a dijelom su opremljeni gradovima i naseljima tog područja.

Kad glasnik mora proslijediti sa jako posebnom viješću, kao na primjer glasinama o pobuni u jednom dijelu zemlje, o vođi pobune i ostalim važnim stvarima, on jaše dvije stotine, a ponekad i dvijestotine i pedeset milja u jednom pravcu u jednom danu.

U ovakvim slučajevima on nosi tablet sa sokolovima, koji onda daju signale koliko je hitna poruka ili njihov posao i koliko je nužna brzina.

Kad su dva glasnika, oni polaze zajedno s istoga mjesta jašući na dobrim konjima i onda zbijeni sa povezanim glavama od tkanine tjeraju svoje konje do krajnjih snaga.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

 PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 2, Poglavlje 13 - 21)




I kada je Achmet ušao u palaču i vidio sva svjetla,poklonio se dolje ispred Wanhua, pretpostavljajući da je riječ o Chinkimu i Chienhu, koji je stajao spreman sa mačem, da mu momentalno odrubi glavu.

Kada je Kogatai, tatarski kapetan, koji je stajao na izlazu, vidio sve ovo, povikao je: “Izdaja” i momentalno je poletjela jedna strijela na Wanhua, koja ga je ubila dok je sjedio.

U isto vrijeme, on je pozvao svoj narod, da zarobe Chienhua pa je poslao jednu proklamaciju da, bilo tko - tko se nađe na ulicama, će biti ubijen.

Chatanyjanci su vidjeli, da su Tatari otkrili zavjeru i da nemaju više niti jednoga lidera, jer je jedan bio ubijen, dok je  drugi bio zarobljen.

Iz tih razloga su ostali u svojim kućama pa im nije bilo moguće poslati signal uzbune drugim gradovima kako je ranije bilo dogovoreno.

Kogatai je momentalno otposlao glasnika prema Velikom Khanu, dajući mu puni izvještaj o cijelom slučaju, dok je Khan poslao natrag naređenja, da se napravi pažljivo istraživanje i da se kazne krivci i to kako oni zaslužuju.

Ujutro je Kogatai ispitivao Cathayance i stavio je na smrt neki broj od njih za koje je pronašao, da su bili u grupi lidera pobune.

Isto je bilo napravljeno s ostalim gradovima gdje je bilo pronađeno, da su i oni pripremali zavjeru.

Nakon što se Veliki Khan vratio u Khan Balik, bio je jako anksiozan otkrićem, koje je bilo izazvano ovim slučajem.

Naučio je sve o beskonačnoj povredi odvratnih ljudi kakavi su bili Achmet i njegovi sinovi, pronašao je kako su on i njegovih sedam sinova beskrajno prisiljavali žene, da budu njihove supruge pored onih, koji su oni silovali.

Veliki Khan je tada naredio, da se cijelo bogatstvo, koje je Achmet prikupio u Starom gradu, prebaci u njegovu vlastitu blagajnu u Novom gradu i tada je pronađeno, da je bilo riječi o ogromnoj količini.

Također je naredio, da se tijelo  Achmeta iskopa i baci na ulice kako bi ga psi prožderali kao što je zapovijedio njegovim sinovima što su slijedili očevo zlo, da ih žive oderu.

Ove su prilike izazvale Khanovu pažnju prema optužujućoj doktrini Saracena, prema kojoj može biti opravdan bilo kakav kriminal i doista čak i ubojstvo, ukoliko je ono počinjeno protiv onog, koji nije njihove religije.

Videći, da je ova doktrina vrijedila za Achmeta i njegove sinove bez ikakvog osjećaja krivnje, Khan je izrazio svoje veliko gađenje i odvratnost prema toj doktrini pa je tada pozvao Saracene i zabranio im, da čine mnoge stvari, koje je nalagala njihova religija.

Dakle, naredio im je reguliranje svojih brakova sa tatraskim zakonima kao što je zabranio klanje životinja, koje su bile ubijene za hranu komandirajući im, da režu stomak životinje na tatarski način.

Sada, kada se sve ovo dogodilo, Messer Marco je stupio na scenu.


 

POGLAVLJE 13


OSOBNA GARDA VELIKOG KHANA

Tjelesna garda Velikog Khana sadrži dvanaest tisuća konjanika, koji se nazivaju Keshikten, što znači “vojnici odani svom gospodaru”.

Nije, međutim, bez straha ova činjenica, da je on okružen tolikom gardom, ali to je predmet države.

Ovih dvanaest tisuća ljudi su pod zapovjedništvom četiri vrhovna zapovjednika, od kojih je svaki od njih glava od tri tisuće vojnika i svaka od ove tri tisuće ima konstantne dužnosti u palači tijekom tri uzastopna dana i noći, a na kraju se zamjenjuje sa drugom divizijom.

Kad sve ove četiri divizije kompletiraju svoj period dužnosti, prva grupa onda ponovo nastupa.

Tijekom dana devet tisuća, koji nisu na dužnosti ne napuštaju palaču jedino, ukoliko nisu zaposlene u servisu njegovog veličanstva ili kad su osobe pozvane negdje drugdje, na hitan privatni posao u kojem slučaju one moraju dobiti dozvolu, da napuste mjesto.


 

POGLAVLJE 14


STIL PREMA KOJEM VELIKI KHAN DRŽI SVOJ DVOR

Kada njegovo veličanstvo drži javni dvor oni, koji dolaze, sjede u slijedećem poretku.

Stol suverena je smješten povrh ostalih i on uzima mjesto na sjevernoj strani sa licem, koje je okrenuti prema jugu.

Pored njega na njegovoj lijevoj strani sjede Kraljice, na desnoj strain, ali sa sjedištem nešto nižim, smješteni su njegovi sinovi, unuci i ostalle osobe, koje su sa njim u krvnoj vezi na način, da su njihove glave na nivou Vladarevih  stopala.

Ostale princeze i prinčevi imaju svoja mjesta i dalje na nižem stolu i neka pravila su napravljena, koja se odnose na ženske članove, žene njihovih sinova, unuke i druge rođake Velikog Khana sjedeći na lijevoj strani svakoj nižoj od prethodne, a onda slijede žene plemića i vojnih časnika, dakle, svi oni sjede primjereno njihovome rangu i dignitetu.

Stolovi su aranžirani na takav način, da je Veliki Khan i njegov uzvišeni tron poviše ostalih i gleda na sve, ali nisu svi, koji dolaze na ovakve prilike, akomodirani pored stolova.

Veliki dio oficira i čak plemića jede sjedeći na tepihu, a izvan tog prostora veliki je broj osoba, a neki od njih su i tužitelji, koji dolaze iz različitih zemalja i koji donose sa sobom mnoge rijetke i zagonetne artikle.

U sredini dvorane gdje Veliki Khan sjedi za svojim stolom, nalazi se jedan veličanstven komad namještaja, koji je u obliku kvadratnoga kofera kod kojega je svaka strana tri koraka u dužini sa ekskluzivno uklesanim figurama životinja i pozlaćena, on je šupalj i sadrži zlatne vaze vrlo velikog kapaciteta.

Na svakoj od njegove četiri strane stoji mala posuda, koja sadrži mjeru za tekućinu, jedna koja je napunjena sa kobiljim mlijekom, druga sa devinim mlijekom, a druge su sa drugim vrstama napitaka u upotrebi.

S ovim buffetom, također, su i posude za serviranje likera za njegovo veličanstvo, neke su od njih prekrasne asfa pozlaćene ploče, a ova njihova veličina je zato, jer kada su napunjene vinom ili drugim likerima, kvantiteta bi trebala biti dostatna za osam ili deset ljudi.

Ispred svake dvije osobe za stolom smješten je jedan flagon zajedno sa jednom vrstom kuhače u obliku posude ili čaše sa pozlaćenom drškom, a ovo je zato, da se vino može uzeti iz flagona, ali i zato da se prinese ustima: na isti način je učinjeno i za žene, tako da ova kvantiteta i bogatstvo pozlate, koje pripada njegovome veličanstvu, je doista nevjerojatno.

Časnici od ranga su tako organizirani, da gledaju kako su svi stranci, koji su stigli u vrijeme festivala sa nepoznatim etiketama dvora, dobro akomodirani sa svojim mjestima.

Ovi upravitelji konstantno se kreću duž čitave dvorane, pitajući goste nedostaje li im nešto, žele li vino, mlijeko, meso ili bilo što drugo, u kojem slučaju oni momentalno donose za njih sve što požele.

Na svakim vratima velike dvorane, tamo gdje je Veliki Khan prisutan, stoje dva gigantska čovjeka na svakoj strani, koji su naoružani sa motkama kako bi spriječili ljude, da stupe na prag.

Ako je kojim slučajem netko prekršio ove pravila i pokazao se krivim, ova garda uzima njegovu odjeću, koju on može otkupiti, ukoliko plati novčanu kaznu ili ukoliko oni ne otkupe ovu odjeću, oni nanose jedan izvjestan broj udaraca, ali stranci mogu ne znati za ove zabrane pa ih onda časnici informiraju i upozoravaju.

Sve je ovo načinjeno zato, jer je dodirivanje praga uzeto kao loš predznak., moguće je da se dogodi kako je društvo opijeno likerima pa je onda nemoguće spriječiti neugodne slučajeve kada ljudi napuštaju dvoranu i naređenje onda nije striktno iznuđeno.

Jedan izvjestan broj ljudi, koji su prisutni za stolom sa posuđem njegovog veličanstva i koji ga poslužuju, su svi dužni zaštititi nos i usta elegantnim velom ili odjećom od svile tako, da hrana ili vino nije izloženo njihovom dahu.

Kada piju, oni su pozvani od njega i stranica je prezentirana od njega pa se on onda povuče tri koraka i klekne dolje na pod kao što svi prisutni padnu ničice.

U istom trenutku svi glazbeni instrumenti, od kojih su mnogi doista izuzetni počinju, svirati i nastavljaju to sve dok on ne prestane piti kada cijelo društvo učini ponovno isto.

Ovo pozdravljanje se čini tako često, koliko njegovo veličanstvo pije,  a nepotrebno je reći bilo što o hrani zato, jer se dobro može zamisliti kako je ona obilna.

Kada je objed završen i kada su stolovi uklonjeni, u dvoranu ulaze razni zabavljači izvodeći predstavicu na različitim instrumentima, držačima i žonglerima, koji izvode svoje vještine u prisutnosti Velikog Khana i na zadovljstvo svih gledatelja.

Kada je zabava završena, gosti odlaze.


 

POGLAVLJE 15


FESTIVAL ROĐENDANA VELIKOG KHANA

Svi Tatari i ostali subjekti Velikog Khana slave kao festival dan rođenja njegovog veličanstva, koji pada na dvadeset i osmi dan mjeseca rujna.

Ovo je najveći festival, osim onog koji se proslavlja na prvi dan nove godine što će biti kasnije opisano.

Na ovu proslavu Velik Khan se pojavljuje  posebno obučen u odjeću od zlata i svih dvadeset tisuća plemića i vojnih časnika su odjeveni kao i on u sličnoj odjeći, ali koja je pravljena od manje skupog materijala.

Bez obzira na to, ona je od svile i boje zlata i pored prsluka oni primaju pojase od kože divokoze, koje su posebno obrađene sa zlatnim i srebrnim nitima kao i par  čizama.

Neke su odjeće ornamentirane sa skupocjenim kamenjem i biserima do vrijednosti od deset tisuća bezantsa zlata (što je 25 tisuća dolara) i oni su dati plemićima, koji su s obzirom na svoj povjerljiv zadatak, najbliži osobi njegovog veličanstva.

Ova se odjeća oblači na trinaest svečanih festivala u godini i oni su tako obučeni pa se pojavljuju kao doista kraljevski.

Kada njegovo veličanstvo pretpostavi bilo koje neobično odijelo, plemići njegovog dvora oblače isto, ali sa manje skupim materijalima, koje oni uvijek imaju spremnima, ne  obnavljaju garderobu godišnje, nego ona traje najmanje deset godina.

Od ove inscenacije ideja može biti formirana od veličanstva Velikog Khana, koje nije usporedivo sa niti jednim monarhom na svijetu.

Na dan rođendana Velikog Khana svi njegovi tatarski subjekti i narod svih kraljevstava i provincija kroz njegov dominion šalju mu vrijedne poklone primjereno utvrđenom običaju.

Mnoge osobe, koje dolaze na dvor i traže vrhovništvo na kojeg imaju pretenzije, također, donose poklone i njegovo veličanstvo se direktno obaraća tribunalu od njih dvanaest, koji imaju podatke o ovim slučajevima, da potpišu teritorije i vlade kao što je dužnost.

Na ovaj dan svi kršćani, idolopoklonici i Saraceni zajedno s ostalima opisanima narodima, upućuju molitve njihovim poštovnim bogovima i idolima, da oni blagoslove i sačuvaju suverena i da mu podare dug život, zdravlje i sav prosperitet pa na takav opsezan način se raduju rođendanu njegovog veličanstva

A sada ćemo govoriti o drugom festivalu i to Bijeloj gozbi, koja se proslavlja na Novu godinu


 

POGLAVLJE 16


O BIJELOJ GOZBI ZA PROSLAVU NOVE GODINE

Poznata je činjenica, da Tatari dan početka njihove godine uzimaju od mjeseca veljače i tom prilikom je običa,j da Veliki Khan kao i njegovi subjekti u različitim zemljama obuku bijelu odjeću, koja primjereno njihovim idejama, je znak dobre sudbine.

Ovo se čini u nadi, da će tijekom cijele godine sudbina biti naklonjena i da će svi oni uživati zadovoljstvo i udobnost.

Na ovaj dan stanovnici svih provincija i kraljevstava pod Velikim Khanom šalju mu vrijedne poklone od zlata, srebra i vrijednog kamenja zajedno sa mnogim komadima bijele odjeće tako, da njegovo veličanstvo može uživati prosperitet i sreću tijekom cijele godine.

Svi prinčevi, plemići i svi od ranga u zajednici razmjenjuju poklone bijelih artikala u svojim kućama grleći radosno jedni druge sa riječima:

„Neka te dobra sudbina prati tijekom cijele godine i bilo što da poduzmeš, neka bude uspješno.“

Ovom prilikom prekrasni bijeli konji (ili ne baš perfektno bijeli, ali barem prevladavajuće bijeli) prezentiraju se Vlikom Khanu, a u ovoj zemlji bijeli konji nisu baš rijetki.

Pripremajući poklon Velikom Khanu, običaj je za one, koji to mogu, da opreme devet puta devet poklona.

Tako, na primjer ,ako provincija šalje poklone u konjima, ona šalje devet puta devet ili osamdest i jednog konja, također, zlata i odjeće, a njegovo veličanstvo prima ove poklone na ovom festivalu ne manje od sto tisuća konja.

Na ovom danu svi slonovi, a oni broje oko pet tisuća, paradiraju svaki zamotan u odjeću maštovito i bogato izrađenu sa zlatom i svilom na kojoj su figure ptica i životinja.

Svaki od njih podržava dva kovčega puna posuđa i ostale opreme za dvor, a onda slijedi povorka deva natovarenih na sličan način pa kad su sve tako aranžirane, one prolaze pregled prije, nego njegovo veličanstvo dođe i formiraju prekrasni spektakl.

Ujutro, kada počne festival prije, nego su stolovi rasprostrti, sve princeze, plamići, kavaliri, astrolozi, medicinari i sokolari i mnogi ostali javni dužnosnici, upravitelji naroda i zemlje, zajedno sa časnicima vojske ulaze u veliku dvoranu ispred vladara.

Oni, koji ne mogu biti u sobi, stoje izvan građevine na takvj lokaciji, da mogu biti vidljivi suverenu.

Ova skupina je organizirana na slijedeci način: na prvom mjestu su označeni sinovi i unuci njegovog veličanstva i svi članovi imperijalne obitelji.

Pored njih su provincijski kraljevi i plemići čitavog carstva primjereno njihovim rangovima u regularnom slijedu.

Kada su svi zauzeli mjesta, koja su određena za njih, veliki dostojanstvenik se podigne i kaže sa glasnim povikom: „Poklonite se sa obožavanjem“ i odmah svi poviju svoja tijela, dok njihova čela ne dotaknu pod (u Kini poznato kao kowtow klanjanje ili literarno „kucnuti glavu“).

Onda dostojanstvenik kaže ponovno: „Neka gospodin Bog blagoslovi našeg vladara i podari mu sreću i zadovoljstvo“, a svi onda odgovore: „Neka mu Bog podari“ i ovo obožavanje iskazuju i ponavljaju četiri puta.

Kada je ovo učinjeno, dostojanstvenik ide prema bogato obožavanom oltaru gdje je mjesto za crveni tablet na kojem je napisano ime Velikog Khana.

Pokraj ovoga stoje posude sa gorućim tamjanom sa kojima dostojanstvenik u ime svih, koji su okupljeni, parfumira tablet i oltar sa velikim poštovanjem, poslije čega se svatko prisutan pokloni ispred tableta.

Ova ceremonija biva zaključena tako, da se svi oni vraćaju na svoja mjesta pa onda prave prezentaciju svojih darova.

Kada su svi pokloni predstavljeni i kada ih Veliki Khan sve pogleda, stolovi se pripremaju za gozbu i cijelo društvo, žene također, kao i muškarci, organiziraju se na način kako je opisano.

Nakon ručka glazbenici i kazališni glumci ulaze u dvor kao što smo već rekli, ali u ovoj prilici lav vodi u prisutnosti njegovog veličanstva i tako je pripitomljen, da je naučio ležati dolje ispred njegovih stopala.

Kada je ovo završeno, svi onda odlaze.


 

POGLAVLJE 17


(OVO JE POGLAVLJE DODANO IZ YULE VERZIJE) O DVANAEST TISUĆA BARONA, KOJI PRIMAJU HALJINE OD ODJEĆE OPREMLJENE SA DRAGULJIMA

Morate znati, da je Veli Khan rastavio dvanaest  tisuća njegovih ljudi, koji su bili uglednici od imena Keshikten i na ovih dvanaest tisuća barona je podijelio darove od trinaest promjena odjeće, svaka različita od druge.

U jednoj grupi dvanaest tisuća su svi jedne boje i postoji trinaest različitih grupa boja.

Ova odjeća je opremljena sa draguljima i biserima kao i drugim skupocjenim kamenjem i sa svakom ovom promjenom on je dao svakom baronu lijepe zlatne pojaseve velike vrijednosti.

Vladar, sam za sebe, ima trinaest vrsta odjeće, kojoj odgovara boja, slično kao kod barona, samo što su njegove veličanstvenije, bogatije i skuplje i može se vidjeti koliko su svi ovi troškovi nemjerljivi.



POGLAVLJE 18


BROJ DIVLJAČI, KOJE SE ŠALJE NA DVOR TIJEKOM ZIMSKIH MJESECI

U sezoni, kada se Veliki Khan nalazi u glavnom gradu Cathaya, a to je tijekom prosinca, siječnja i veljače, kada je zima jako velika, on daje naređenje za lovačka društva, da otpočnu sa lovom u svim područjima, koja su do četrdeset dana putovanja od dvora.

Upravitelji područja su tada dužni poslati mu sve vrste velike divljači kao što su divlji veprovi, jeleni lopatari, srndaći i medvjedi, koji se uzimaju na slijedeći način.

Sve osobe, koje posjeduju zemlju u provincijama, odlaze na mjesta gdje je moguće pronaći životinje pa ih onda okružuju i ubijaju dijelom sa psima, ali uglavom ih ubijaju sa strijelama.

Mnoge od njih prema intencijama njegovog veličanstva su prvo pečene, a onda se šalju kolima u velikoj količini od onih, koje žive u krugu od trideset stupnjeva od glavnoga grada.

Oni, koji su četrdeset stupnjeva dalje s obzirom na dužinu putovanja, šalju trupla ili samo kožu, koja je nekada pripremljena, a nekada sirova te se onda može uzeti za vojsku njegovog veličanstva, koja se onda pravilno prosuđuje.



POGLAVLJE 19


O LEOPARDIMA, LAVOVIMA I ORLOVIMA, KOJE VELIKI KHAN UZIMA ZA LOV

Veliki Khan uzima mnogo leoparda (zapravo gepard, koji su se u stara vremena uzimo za lov) i risova za svrhu potjere za jelenima, a uzimao je i mnogo lavova, koje su veće životinje, nego one egipatske vrste sa prekrasno obojanom kožom išaranom bijelim, crnim i crvenim prugama (ovo su evidentno tigrovi) za lov na divlje veprove, divlje bikove i magarce, medvjede, jelene, srndaće i ostale životinje, kojima lovci daju prvenstvo.

Rijedak je znak kad se lav izgubi u težnji, da ulovi životinju ili vidjeti divlju žudnju i brzinu sa kojom on njih obuzima.

Njegovo veličanstvo ih nosi u kavezima na kolima zajedno sa malim psima sa kojima su oni postali prilično familijarni, a razlozi za to da ih se drži zatvorene leži u tome što bi oni inače ostali naročito bijesni kada bi ugledali divljač pa bi onda bilo nemoguće obuzdati ih.

Naročito je potrebno, da ih se vodi protiv vjetra tako, da oni ne mogu nanjušiti divljač za kojom bi momentalno potrčali.

Njegovo veličanstvo isto tako ima i istrenirane orlove za lov vukova, koji su toliko veliki i toliko jaki da nitko, bez obzira koliko velik bio, ne može pobjeći od njihovim pandžama.


 

POGLAVLJE 20


O DVA BRATA, KOJI SU ČUVARI KHANOVIH PASA

Njegovo veličanstvo ima u svojoj posluzi dva barona, braću, jednog imenom Bayan, a drugog imenom Mingan, koji su na tatarskom jeziku Kuyukchi što bi značilo „čuvari pasa“, a zaduženi su za pse, oboje brzi i spori kao i njihovi psi, svaki ima deset ljudi, koji imaju kod jednog brata crvenu uniformu, a kod drugog brata plavu, bilo kada prate Khana u potjeri.

Psi, različitih vrsta, koji ih prate ima ne manje od pet tisuća.

Jedan brat sa svojom divizijom ide desnom stranom od vladara, dok drugi ide lijevom i svaki prati u regularnom poretku, dok ne zatvore trakt do dužine jednoga dana marša, a ovo znači, da nema zvijeri, koja bi im mogla pobjeći.

Možete samo zamisliti kako je lijep prizor vidjeti manevre lovaca i onih, koji rade sa psima kad je vladar između njih i kad love jelene, medvjede i ostale životinje u bilo kojem pravcu.

Dva brata zatvaraju dvor svakodnevno i to od početka listopada do kraja ožujka sa tisućama raznih vrste divljači s tim, da su prepelice izuzete i sa enormnom količinom riba koliko je to moguće tako, da tri čovjeka mogu jesti jedan objed kao i jedan komad divljači.


POGLAVLJE 21


KAKO VELIKI KHAN IDE U LOV?

Kada njegovo veličanstvo ostaje u gradu, a napušta ga u ožujku, on tada ide u sjeveroistočnom pravcu za dva dana putovanja od oceana praćen sa punih deset tisuća sokolara, koji nose sa sobom veliki broj sokolova i mnogo supova za lov na divljač duž obala rijeke.

Mora biti poznato, da on ove ljude ne drži zajedno, nego ih dijeli u nekoliko dijelova od jedne ili dvije stotine njih ili više i oni idu u lov u različitim pravcima, a najveći dio njih ide kao pratnja njegovoga veličanstva.

Odatle se dogodi, da sa sobom vodi negdje oko deset tisuća ljudi, koji se zovu toscaor sto znači „vidikovci“, koji su podijeljeni u dijelove od dvoje ili troje u stanicama, koje nisu udaljene jedna od druge na način, da je tako pokriven najveći dio zemlje.

Svaki od njih ima zviždaljke i kapuljače sa kojima mogu pozvati svoje sokolove i tako ih osigurati, na datu naredbu letećim sokolom, oni koji ih izgub,e ne trebaju ih pratiti, zato što ostali kojima je dužnost, da pažljivo prate i gledaju, mogu asistirati pticama.

Svaka ptica, koja pripada njegovom veličanstvu ili bilo kojem njegovom plemiću, ima malu srebrenu oznaku što je pričvršćena na njenoj nozi i na kojoj je ugravirano ime vlasnika i njenoga čuvara, dakle, kada je sokol siguran što je poznato onome, koji mu pripada, to je uzeto u obzir u skladu sa tim.



-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Oct 19 '15

 PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 2, Poglavlje 8 - 12)


Nakon njihovog dolaska, ovi inspektori daju naređenje, da se okupe sve mlade žene provincije pa onda odaberu kvalificirane osobe, da ih ispitaju.

Ovi ispitivači nakon pažljive inspekcije svake od njih, kako da kažem, njihove kose, njihovoga tena, njihovih obrva, usta, usana i ostalih značajki kao također i njihovu simetriju, procjenjuju njihovu vrijednost sa sedamnaest, osamnaest, dvadest ili više bodova primjereno stupnju njihove ljepote.

Ako Veliki Khan pita za one, koje su rangirane na primjer dvadest ili dvadest i jedan, onda su one selektirane od ostalih i određuju se za njegov dvor.

Nakon njihovog dolaska u njegovoj prisutnosti one prolaze novo ispitivanje, koje rade drugačiji inspektori pa onda slijedi daljnja selekcija nakon koje trideset ili četrdeset bude određeno za njegove vlastite sobe.

Tada one uzimaju posebnu brigu prema starijim gospođama palače čija dužnost je, da na njih pažljivo gledaju tijekom noći, da utvrde kako nemaju bilo koju sakrivenu imperfekciju, da spavaju u miru i spokoju, da ne hrču, da imaju sladak dah i da su slobodne od bilo kakvog neugodnoga mirisa.

Nakon što su prošle ovo jako stogo ispitivanje, one se dijele na grupe od njih pet, od kojih svaka dolazi na red tri dana i tri noći u gospodarev apartman gdje su na potpunom raspolaganju na način, da on čini sa njima bilo što ga volja.

Kada su njihovi termini ispunjeni i gotovi, one se zamjenjuju sa drugom grupom i sve tako redom, dok sve ne dođu na svoj red poslije čega prvih pet ponovo prolaze istu praksu.

Dok jedna poslužuje u unutrašnjoj sobi, druge su stacionirane u vanjskim apartmanima.

Ako njegovo veličanstvo ima potrebe za bilo čime, kao što je piće ili hrana, ova ispred daje naredbe ovima iza, koje odmah donose ono što je potrebno.

Na ovaj način dužnost čekanja na osobu njegovog veličanstva je tako obavljena kod ovih mladih žena.

Onaj ostatak,koji je primio niže ocjene, određen je za druge časnike dvora, koji ih onda instruiraju u kuhanju, šivanju i ostalim korisnim poslovima i kad bilo koja osoba, koja pripada dvoru, izrazi želju da neku od njih uzme za ženu, Veliki Khan mu daruje jednu od njih zajedno sa jako lijepim mirazom i na ovaj način on to radi prema svima, koji su među njegovim plemićima.

Možda bi netko zapitao, zašto ljudi provincije nisu ljuti na činjenicu, da daju svoje kćeri tako, da ih na silu odvode od njih od strane njihovog suverena?

Međutim, oni sigurno nisu, nego sasvim suprotno, oni to smatraju za privilegiju i čast posebno oni, koju su očevi najljepše djece i osjećaju se visoko počašćeni, ako vide da su njihove kćerke izabrane:

“Ako..”, kažu oni, “…moja kćerka je rođena pod povoljnim planetarnim konstelacijama i dobrom sudbinom, njegovo veličanstvo će najbolje ispuniti njenu sudbinu, čineći je plemkinjom što ne bi bilo u mojoj moći da napravim.”

Ako u drugu ruku kćerka pokaže neprimjereno ponašanje ili ako je nesreća zadesi pa bude diskfalificirana, njen otac pridaje ovaj neuspjeh zlom utjecaju njenih zvijezdanih konstelacija.


POGLAVLJE 9

O SINOVIMA VELIKOGA KHANA  I NJEGOVE CETRI ŽENE

Veliki Khan ima dvadest i dvoje djece sa svoje četri žene od kojih najstariji imenom Chinhis (zapravo Chinkim) naslijeđuje svog oca kao vladara i ovo je potvrđeno tijekom života njegova oca, ali je on umro ostavljajući iza sebe sina, kojemu je ime Temur i koji je naslijedio dominion.

Dispozicije ovoga princa su jako dobre i on je obdaren sa mudrošću i vrlinom i za ovo posljednje se može reći, da je dokazao u nekoliko uspješnih bitaka.

Pored njih, njegovo veličanstvo ima dvadest i pet sinova sa svojim konkubinama, koji su svi hrabri vojnici i koji su konstantno aktivni u vojnim poslovima, a oni su postavljeni na rang plamića.

Od njegovih legitimnih sinova, sedam njih je na vrhu velikih provincija i kraljevstava, kojima oni upravljaju sa mudrošću i poštenjem kao što i može biti za očekivanje od djece onoga, koji ima visoke kvalitete i koji nije nadmašen od bilo koje osobe tatarske rase.


 POGLAVLJE 10


O PALAČI VELIKOGA KHANA

Veliki Khan često provodi, tijekom tri mjeseca u godini, u prosincu, siječnju i veljači u velikom gradu Khan Balik na sjeveroistočnom produžetku provincije Cathay.

Ovdje, na  južnoj strani novog grada, je prostor njegove ogromne palače sa formama i dimenzijama, koje su upravo onakve kako ću sada navesti:

U trgu, koji je zatvoren zidom i dubokim jarkom, od kojih je svaka strana osam milja u dužini, ima istu udaljenost od svakog produžetka ulaznih vrata za gomile ljudi, koje dolaze ovdje iz svih dijelova.

Unutar ovog prostora na sve četiri strane nalazi se otvoren prostor od širine jedne milje gdje su stacionirane vojne trupe.

One su opasane drugim zidom, koji zatvara trg od sest milja sa troja vrata na južnoj strani i tri na sjevernoj strani sa središnjim portalom od kojih je svaki veći, nego ostala dva i koji je uvijek zatvoren, osim u prilikama kad vladar osobno ulazi ili izlazi, a na svakoj strani su uvijek otvorene za upotrebu drugih ljudi.

Na sredini svake sekcije od ovih zidova su lijepe i prostrane građevine, a unutar ovog zatvorenog prostora nalazi se osam takvih građevina, u kojima su smještene kraljevske vojne trgovine i svaka građevina je određena kao jedna klasa trgovina.

Tako, na primjer, uzde, sedla, stremenja i ostala oprema konjice zauzimaju jednu trgovinu, strelice, lukovi, tobolci, žice i drugi artikli, koji pripadaju streličarstvu, zauzimaju drugu trgovinu, oklopi, steznici sa grudnjacima i ostala oprema napravljena od kože treću trgovinu i sve tako redom.

Unutar ovoga uokvirenog prostora nalazi se, također, još jedan koji je velike debljine i punih dvadeset i pet fita u visini, a kruništa ili nazubljena ograda, su sva obojena bijelom bojom.

Ovo sve formira trg četiri milje u dužini od kojih je svaka strana od jedne milje i ima šest vrata, koja su isto tako smještena kao i ranije opisani prostor, a ona, također, sadrži osam velikih građevina slično aranžiranih, koje su određene za garderobu vladara.

Prostor između jednog i drugog zida je ornameniran sa mnogo lijepog drveća i sadrži livade na kojima se drže različite vrste životinja kao što su jeleni, životinje koje daju mošus, srndaći, jeleni lopatari i ostale slične vrste.

Svaki interval između zidova je sređen na takav način, dok pašnjaci imaju veliku količinu razne vegetacije.

Putovi, koji idu između njih, su asfaltirani i podignuti su tri stope iznad njihova nivoa tako, da se na njih ne skuplja mulj niti voda od kiša, nego sasvim suprotno, ide dolje natapajući polja puna vegetacije.

Unutar ovih zidova, koji strukturiraju granicu od četiri milje stoji palača Velikog Khana, koja je toliko velika, da to nije još poznato.

Ona je u dužini od sjevernog do južnog zida, ostajući samo upražnjen dvor gdje osobe od ranga i vojna gadra mogu prolaziti.

Ona nema gornje katove, nego je krov vrlo uzvišen, asfaltirani  fundamenti ili platforma na kojoj stoji je podignuta deset dlanova poviše nivoa zemlje i zid od mramora dva koraka  širok okružuje svaku stranu.

Ovaj  zid služi kao terasa gdje oni, koji hodaju mogu biti vidljivi izvana.

Uz vanjski rub zida je lijepa balustrada sa stupovima gdje ljudi imaju dozvolu pristupiti.

Strane velike dvorane i apartmana su ornamentirane sa zmajevima, koji su uklesani i pozlaćeni zajedno sa figurama ratnika, ptica i životinja i sa prikazima bitaka.

Unutrašnjost krova je neprirodna tako, da ništa osim pozlate i crteža nema za pogledati, na svakoj od četiri strane palače nalazi se veliko stepenište od mramora od kojeg se može popeti iznad nivoa zemlje do mramornog zida, koji okružuje čitavu građevinu i koji obrazuje pristup u samu palaču.

Velika dvorana je ekstremno duga i široka te služi za ručkove, koji se serviraju za veliki broj ljudi.

Palača, također, sadrži i veliki broj odvojenih soba, koje su sve izuzetne ljepote i koje su ljupko smještene, da nije moguće naći ništa bolje istog stila.

Vanjski dio krova je prelijepo obojen različitim bojama crvene, zelene, azurno plave i ljubičaste i tako je obojen, da može trajati jako mnogo godina, prozori su dobro kovani i tako delikatni, da imaju izgled kristala.

U prednjem dijelu tijela palače nalazi se velika građevina, koja sadrži nekoliko apartmana što služe za čuvanje privatnog vlasništva monarha, njegovog blaga u zlatnim i srebrenim polugama, vrijednog kamenja i bisera, a također i njegovog posuđa od zlata i srebra.

Ovdje su smješteni apartmani njegovih žena i konkubina te u ovoj svojoj privatnosti on otprema poslove u svojoj pogodnosti slobodan od bilo kakvog ometanja.

Na drugoj strani ove velike palace, suprotno onoj u kojoj boravi vladar, je smještena druga palača vrlo slična prvoj, koja je rezidencija Chinghisa, njegovog najstarijeg sina.

Na njegovom dvoru se odvijaju iste ceremonije kao i na dvoru njegovog oca.

Nedaleko od ove palace, na njenoj sjevernoj strani u udaljenosti dometa strijele, od zida koji je okružuje, smješten je umjetni brežuljak od zemlje čija visina je negdje oko punih sto koraka, dok je krug baze velik negdje oko milju.

Taj brežuljak je pokriven sa najljepšim zimzelenim drvećem i bilo kada njegovo veličanstvo čuje, da neko lijepo drvo raste na nekom mjestu, on onda zapovijeda, da se ono izvadi iz zemlje sa svim korijenjem i sa zemljom oko njega pa, bez obzira koliko bilo masivno, ono se transportira slonovima do ovog nasipa i tako se dodaje ovoj zelenoj kolekciji, a kako je raslinje ovog brežuljka uvijek zeleno, ono nosi ime Zelena Planina.

Na njenom vrhu je smješten jedan ornamentirani paviljon, koji je čitav potpuno zelen, a zajedno sa ovim nasipom, drvećem i građevinom formira prekrasnu i poželjnu scenu.

U sjevernoj četvrtini i jednako sa područjem grada nalazi se velika i duboka ukopina pažljivo oblikovana od zemlje, koja je uzeta za gradnju nasipa, pokrivena je vodom od malog potočića i ima izgled ribnjaka, ali se uzima za napajanje stoke.

Ovaj dotok, koji ide akvaduktom prema Zelenoj Planini, također puni drugu veliku i duboku ukopinu, koja se nalazi između privatne palače vladara i one njegovog sina te zemlja iz ove ukopine, također je korištena kako bi se povećala veličina nasipa, a u ovom bazenu nalazi se veliki broj riba sa kojima se opskrbljuje Njegovo veličanstvo i to u količinama, koje on poželi.

Ovaj odvod se ispušta na kraju ribnjaka, a da bi se izbjegao bijeg ribe, on je zatvoren rešetkama od bakra i željeza.

Ovaj je ribnjak nastanjen labudovima i ostalim vodenim pticama, od jedne do druge palače vodi jedan most, koji prelazi vodu, a nema, dakle, nikakve sumnje, da je riječ o velikoj palači.

Sada ćemo govoriti  o gradu Taidu (ili Tatu ili ''Velikom dvoru'', Tartar gradu).


POGLAVLJE 11

O NOVOM GRADU TAIDU, KOJI JE GRAĐEN PORED KHAN BALIKA I O GRADSKOJ POLICIJI

Khan Balik je smješten pored velike rijeke u provinciji Cathay i u staro doba je bio veliki i ugledan grad, njegovo ime znači “grad vladara”, ali je Njegovo veličanstvo bilo informirano od astrologa, da mu je bila sudbina postati grad pobune pa je odlučio izgraditi drugi glavni grad na suprotnoj strani rijeke gdje su smještene palace, koje smo upravo opisali.

Novi i stari grad su odvojeni jedno od drugog rijekom između njih, novi grad je dobio ime Taidu i svi Cathayanci, a to znači svi stanovnici, koji su rođeni u provinciji Cathay, bili su primorani evakuirati stari grad i smjestiti se u novom.

Neki od njih, kojima lojalnost nikada nije dovedena u sumnju, bili su primorani ostati specijalno zbog toga, jer novi grad nije mogao primiti sve od njih.

Novi grad je perfektno pravilnog kvadrata u krugu od dvadeset i četiri milje, zatvoren je zemljanim zidovima, koji su u bazi negdje oko deset koraka debeli, dok se onda postepeno smanjuje debljina prema vrhu i tu nije veća od tri koraka, a sva su kruništa bijela.

Cijeli plan grada leži u linijama i ulice su općenito sasvim ravne tako, da kada osoba sa jednog zida pored vrata gleda ravno naprijed, ona može vidjeti vrata na suprotnoj strani grada.

U ulicama grada nalaze se sa svake strane kabine i dućani bilo koje vrste, sve građevine unutar grada su u pravilnim kvadratima i zajedno u liniji jedna sa drugom, od kojih su sve prostrane i jako lijepe, uz koje su dvorišta i vrtovi.

Svaka od njih naslovljena je na glavu obitelji, a na ovaj način cijela unutrašnjost grada izgleda kao šahovska ploča i sve je planirano sa izuzetnom preciznošću i ljepotom, da je to nemoguće opisati.

Zid oko grada ima dvanaest vrata, po tri na svakoj strani kvadrata i na svakim vratima i na svakom kutu zida nalazi se prelijepa građevina tako, da je na svakoj strani kvadrata pet takvih građevina, koje sadrže velike sobe u kojima se drži naoružanje garnizona grada, dok svaka vrata bivaju osigurana sa tisuću ljudi.

Ne treba pomisliti, da je ovolika sila stacionirana ovdje samo zbog straha od neke neprijateljske sile, nego je garda osigurana i zbog časti i digniteta samog suverena, a mora se priznati, da je proročanstvo astrologa uzbudilo njega u sumnjama u pogledu Cathanijanaca.

U centru grada  nalazi se veliko zvono, koje je smješteno na uzvišenoj građevini i zvoni svake noći, a nakon trećeg udarca ne može se pronaći osoba na ulici, osim u nekim jako hitnim situacijama kao što su pomoć ženi, koja se porađa ili čovjeku, koji je zapao u neku bolest, a u takvim slučajevima preporučljivo je, da osoba sa sobom nosi svjetlo.

Izvan svakih ulaznih vrata nalazi se predgrađe toliko široko, da dohvaća one koji su do najbližih vrata sa obje strane, a koji su veličine udaljenosti od tri ili četri milje tako, da broj stanovnika ovih predgrađa prelazi one u samom gradu.

Između svakog predgrađa nalazi se međuprostor, koji je po svojoj prilici negdje oko milju od grada sa mnogo hotela ili karavansaraja, koji primaju na boravak trgovce što dolaze ovdje iz različitih dijelova.

Posebne građevine predviđene su za različite nacije jedne, kao što možemo reći, koje su za Lombarde, druge za Germane, a treće za Francuze.

Broj gradskih žena, koje se prostituiraju za novac, računajući na one u novome gradu kao također i one u predgrađima starog grada je dvadeset i pet tisuća, za svaku stotinu i svaku tisuću od njih je predviđen superintendant i oficiri, koji su pod zapovjednim generalom.

Motiv, da se one tako smjeste pod zapovijed je ovaj: kada ambasadori dolaze nekim poslom, koji je od interesa za Velikog Khana, običaj je da se oni opremaju na trošak njegovoga veličanstva i da bi se oni tretirali na najbolji i najčasniji način, zapovjednik je određen da ih poslužuje svake noći i to svakog posebno iz ambasade s ovim kurtizanama, koje se dakle mijenjaju svake noći, a ako bi ovaj servis bio smatran, da je u svjetlosti danka, kojeg oni duguju suverenu, onda oni ne bi primili naknadu.

Garda u skupinama od trideset ili četrdeset kontinuirano patrolira ulicama tijekom noći i gleda na one osobe, koje izlaze iz svojih kuća u nepredviđene sate, a to je nakon trećeg udarca velikoga zvona.

Kad oni sretnu bilo koju osobu pod ovim okolnostima, oni je odmah uhapse i ujutro izvode na saslušanje prije oficira, koji je određen za tu svrhu.

S obzirom na dokaz bilo koje delikvencije, oni se osuđuju u ovisnosti od prekršaja na šibanje, koje ponekad međutim može uzrokovati njihovu smrt, a prihvatili su ovaj način kazne kako bi izbjegli krvoproliće o kojemu su govorili njihovi astrolozi pokušavajući ga izbjeći.

Nakon što smo, dakle, opisali grad Taidu, sada ćemo dati jedan primjer pobunjeničkih dispozicija njegovih Cathajanskih stanovnika.


 POGLAVLJE 12


TLAČENJE ACHMATA I ZAVJERA PROTIV NJEGA

Vi ćete čuti kasnije o nekih dvanaest osoba, koje su raspolagale zemljom, oficirima i još mnogim drugim stvarima.

Jedan od njih je bio Saracen (Perzijski musliman) imena Achmat, koji je bio lukav i sposoban čovjek, a imao je više moći i utjecaja kod Velikog Khana, nego bilo tko drugi.

Međutim, činjenica je, koja je došla na vidjelo dana nakon njegove smrti je, da je Achmat imao toliko snažnog čarobnjaštva kod Khana kao da je sve izgovarao sa velikom vjerom pa se tako događalo, da je radio sve ono što je Achmat poželio.

Ova osoba je raspolagala svim imenovanjima i oficirima pa je tako izdavala sve kazne raznim zločincima, tako je bilo koga, koga je mrzio, stavljao na smrt bez obzira bio on nevin ili ne i pojavljivao bi se ispred vladara pa bi rekao:

“Ovaj zaslužuje smrt za što je učinio ovo ili ono, protivno vašem imperijalnom dignitetu.”

Tada bi Gospodin uzvratio:

“Učini što misliš da je pravo.”

I tako bi čovjek bio odmah osuđen na smrt.

Kad je narod vidio koliko je neograničena njegova moć i koliko je oslanjanje vladara na sve što on kaže, oni se nisu organizirali, da mu se odupru u svemu, jer nitko nije bio toliko visokog ranga ili moći, da bi bio slobodan od straha pred njim.

Ako bi bilo tko bio optužen pred vladarem za kapitalni prekršaj i ako bi trebao braniti sebe, on nije mogao predstaviti svoje svjedočanstvo obrane i nitko nije mogao stajati uz njega, jer se nitko nije usudio usprotiviti Ahmatu i to je bio razlog, da su mnogi bili nepravedno osuđeni.

Povrh toga nije bilo lijepe žene, koju bi on poželio, a da je nije imao kao svoje vlasništvo, prisiljavajući je da bude njegova žena, a ako je neudata ili bi je uvjeravao, da udovolji njegovim željama.

Svaki put kada bi dočuo, da netko ima lijepu kćerku, jedan njegov siledžija otišao bi ocu pa bi rekao:

“Što kažeš? Ovdje je tvoja  prelijepa kćerka, daj je da se uda za Bailoa (a to je gospodin poručnik) Achmata i mi ćemo organizirati kod njega, da ti da poštu ili ured na tri godine.”

Ovako iskušavan čovjek bi predao svoju kćerku i Achmat bi otišao vladaru pa bi mu rekao:

“Ovaj ured je upražnjen ili će biti upražnjen u taj dan, a i tako je on je dobar čovjek za taj ured.”

a vladar bi odgovorio:

“Učini kako misliš da je najbolje.”

I tako bi otac te djevojke momentalno bio određen za vladu, dakle, ili kroz  ambiciju vlastitih roditelja, ili od straha od Ministra, sve lijepe žene bile su označene od njega, a bile kao njegove žene ili kao njegove ljubavnice.

Također, on je imao dvadeset i pet sinova, koji su držali urede od važnosti, a neki od njih pod zaštitom imena njihova oca, počinili su takav kriminal kao i njihov otac osobno i mnoga ostala zla djela, a Achmat je nakupio čitavo veliko bogatstvo, jer su svi koji su htjeli urede, njemu davali ogromno mito.

U ovakvom pravcu i sa ovakvim autoritetom ovaj je čovjek nastavio još dvadeset i dvije godine.

Na koncu su ljudi ove zemlje, a to će reći Cathayanci, postali sasvim umorni od ovih beskonačnih uvreda i kriminala, koje je on počinio, bilo protiv njihovih žena ili njihovih vlastitih osoba, da su se urotili ga ubiti i pokazati revolt protiv vlade.

Među njima bio je i jedan Cathayanac, imenom Chienhu, koji je bio zapovjednik od tisuću, a kojemu su majka, kćerka i žena bile povrijeđene od Ministra I tada je taj čovjek, pun gorke ljutnje, počeo zavjeru kako bi uništio Ministra sa drugim Cathayancem, kojemu je ime bilo Wan Hu, a koji je bio zapovjednik od deset tisuća.

Oni su došli do zaključka, da bi najbolje vrijeme za ovo djelo bilo tijekom odsutnosti Velikog Khana iz Khan Balika.

Nakon što je zastao na putu na tri mjeseca, odlučio je otići do Shantua i tamo ostati tri mjeseca, a u isto vrijeme njegov sin Chinkim odlučio je otići iz grada iz razloga dosade, ostavljajući Ahmata na dužnosti u gradu kako bi obavio sve ono što su bile Khanove naredbe iz Shantua, ako se pojavi bilo koja hitna situacija.

Došavši do ovog zaključka, dva zavjerenika su posredovali kod nekih vodećih Cathajanaca pa kad su dobili pristanak, poslali su neke riječi svojim prijateljima u mnogim ostalim gradovima, da su odredili dan zavjere na signal kojeg će dati svjetionik i neka masakriraju sve muškarce sa bradama i da svaki grad mora biti spreman učiniti to isto.

Razlog, zašto su oni govorili, da treba masakrirati sve muškarce sa bradama je u tome, da Cathayanci prirodno nemaju brada, dok brade imaju Tatari, Saraceni i kršćani.

Isto tako treba znati, da su svi Cathayanci mrzili Velikog Khana i njegovu vladavinu zato što je on pripremio za njih vladu, koja se sastojala od Tatara ili mnogo češće Saracena, a koju oni nisu više mogli izdržati, jer su bili tretirani kao roblje.

Dakle, vi vidite, Veliki Khan nije naslijedio dominion Cathaya hereditarnim pravom, nego ga je prisvojio porobljavanjem i zbog toga nije imao povjerenje rođenih stanovnika Chataya, nego je sav autoritet vlasti predao Tatarima, Saracenima i kršćanima, koji su bili privrženi njegovom dvoru i koji su bili odani u njegovoj službi što je bila strana Cathayu.

Dakle, na određeni dan, spomenuti Wanhu i Chianhu ušli su u palaču noću, Wanhu je sjeo i upalio veliki broj svjetala, koji su planuli ispred njega, nakon toga je poslao glasnika Achmatu, koji je živio u Starom gradu pa ga je pozvao, da bude u prisutnosti Chinkima, sina Velikog Khana, koji se pretvarao, da je iznenada stigao.

Kada je Ahmat čuo za ovo, on je bio silno iznenađen, ali je požurio krenuti zato, jer se jako bojao Princa.

Kad je stigao na vrata, sreo je Tatara, imena Kogatai, koji je bio kapetan od njih dvanaest tisuća, a koji su formirali stajaći garnizon grada pa ga je onda zapitao, kuda ide tako kasno:

“Idem do Chinkima, upravo je stigao”rekao je Kogatai.

“Kako to može biti? Kako on može doći tako tajnovito, da ja nisam svjestan toga?”

i onda je slijedio Ministra sa jednim brojem vojnika.

Sada, plan Cathanyjaca je bio, da ako oni mogu učiniti jedan kraj Ahmata, oni se tada ništa ne trebaju bojati.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Oct 17 '15

U Švedskoj obilježena godišnjica smrti pisca Ševka Kadrića


Uz najbliže članove obitelji, njegovi prijatelji i poznanici okupili su se da bi evocirali uspomene Ševka Kadrića koji je volio svoju domovinu BiH, naglašavao to u svojim djelima, ali koristio se i svakom drugom prilikom da istakne njenu ljepotu i znamenitosti te vrijednosti naroda koji u njoj žive.

Za života je pisao romane koji su prevođeni na švedski i druge svjetske jezike, a u zbirke pripovjedaka sažimao je priče i sudbine koje su mu pričali bh. prognanici, ali i drugi ljudi. Značajan dio stvaralaštva posvetio je povijesti Bosne, bosanskim bogumilima i stećcima (srednjovjekovni nadgrobni spomenici). Isticao je važnost učenja i investiranja u znanje, kao neotuđivog blaga svakog čovjeka te njegovanja moralnih vrijednosti.

Na mjestu gdje je sahranjen, za godišnjicu smrti, postavljen je spomenik u obliku stećka na kojem piše: …Po zemlji sam hodio koliko mi je bilo suđeno koraka, ljubio koliko je bilo poljubaca, sad znam da je moglo i više…Ti, što čitaš, nemoj i tebi isto da se zdesi!!!… Legoh grk, kad je Bosnom vladala glad za posjedom…

Bosanskohercegovački pisac i publicista Ševko Kadrić preminuo je u oktobru prošle godine u švedskom gradu Helsingborg, gdje je od rata u BiH živio i radio, a sahranjen je na groblju u Vernamu.

Bio je afirmirani publicista, prevodilac, sociolog, slikar i ekolog, a bavio se i izdavaštvom. Djela su mu objavljivana i na švedskom, danskom i engleskom jeziku. Rođen je u Foči, a školovao se na prostoru bivše Jugoslavije (Sarajevu, Zagrebu i Beogradu). Radio je kao profesor u Prvoj sarajevskoj gimnaziji i na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu.

U periodu poslije rata u BiH posebno je bio aktivan na prezentiranju vrijednosti stvaralaštva bh. pisaca u dijaspori, koji djeluju u oko 140 država svijeta.

Inače poznato je da je Ševko Kadrić bio jedan od prvih pisaca koji je prepoznao i vrijednost digitalnih knjiga i u suradnji s našim portalom objavio čak deset digitalnih knjiga. Više o tim knjigama saznati ćete na sljedećim linkovima. Naravno na istim tim linkovima moći ćete i besplatno preuzeti sve navedene knjige. To je također dar Ševka Kadrića vama našim čitateljima.

Roman: "Luter i Orlović"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric.php


Roman: "Bosanski protestant"

 

http://www.digitalne-knjige.com/sorensen.php


Zbirka kratkih priča: "Galeb"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric3.php


Kritike i intervjui: "Knjiga u ruci ruka na knjizi"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric2.php


Knjiga o slikama i slikarstvu Ševka Kadrića "Slika kao izraz"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric4.php


Roman: "Bogumili kao inspiracija"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric6.php


Knjiga razgovora: "Druženje po mjeri duše"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric7.php


Roman: "Odisej sa planine"


http://www.digitalne-knjige.com/kadric8.php


Bogumili kao insoiracija: "Bogomilerna som inspiration"


http://www.digitalne-knjige.com/007a/kadric9/


Roman: "Sara"


 http://www.digitalne-knjige.com/kadric10.php



Intervju: Ševko Kadrić


Naš intervju s piscem i književnikom Ševkom Kadrićem, objavljen povodom izlaska knjige "Luter i Orlović", na portalu digitalne-knjige.com moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link:

http://www.nema-kompromisa.com/intervju-sevko-kadric.php

 


--------------------------


Prvi dio ovog članka preuzet je s adrese:

 

http://faktor.ba/u-svedskoj-obiljezena-godisnjica-smrti-bh-pisca-sevke-kadica/


Drugi dio ovog članka napisao: Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


PUTOVANJA MARKA POLA (Knjiga 2, Poglavlje 1 - 8)

O velikom Kublai Khanu i provincijama, koje su posjećene na putovanju prema zapadu i prema jugu

 DIO I

VELIKI KUBLAI KHAN, NJEGOV GLAVNI GRAD, DVOR I VLADA

 

POGLAVLJE 1

DJELA KUBLAI KHANA, IMPERATORA KOJI SADA VLADA

U ovoj knjizi naša je namjera iskazati velika postignuća Velikog Khana, koji sad vlada i koji se zove Kublai Khan.

Ova titula znači na našem jeziku: „Gospodin Gospodina“ i svatko ima pravo na takvu titulu, bilo s obzirom na respekt velikog broja subjekata, bilo s obzirom na veličinu teritorije i količinu prihoda po čemu nadmašuje bilo kojeg suverena, koji je ikada bio ili koji je sada na svijetu, kao što nitko nije bio tako posluživan sa tolikom implicitnom poslušnošću onih kojima on vlada.

Ovo će biti evidentno u cijelom našem radu, koji bi trebao zadovoljiti bilo koga u istini  naše tvrdnje.


 

POGLAVLJE 2

Kublai Khan, to mora biti razumljivo, je direktni i legitimni potomak Gengis Khana, prvog vladara i punopravnog suverena Tatara.

On je šesti (zapravo peti) Veliki Khan i počeo je vladati u godini 1256. (stvarno 1260.), obnašao je svoj suverenitet zahvaljujući svojem junaštvu, vrlinama i poštenju u suprotnosti sa svojim bratom, koji je bio podržavan brojnim velikim oficirima i članovima njegove vlastite obitelji, ali nasljedstvo je bilo njegovo i prema pravu i prema zakonu.

Prošle su već 42 godine otkad je počeo vladati do današnjeg dana ove 1298. godine i on sada ima punih 85 godina.

Prije, nego je naslijedio prijestolje, služio je kao dobrovoljac u vojsci, nastojeći uzeti učešće u svakom poduhvatu.

Ne samo da je bio hrabar i smion u akciji, nego je i u svojim prosudbama i vojnoj vještini smatran najsposobnijim i najuspješnijim zapovjednikom, koji je ikada predvodio Tatare u borbama.

Iz ovog perioda, međutim, on je prestao uzeti bojno polje osobno pa je povjerio ekspedicije svojim sinovima i svojim kapetanima, osim u jednom slučaju, o čijim prilikama ću vas upravo upoznati.

Jedan šef, imenom Nayan, koji je bio u tridesetim godinama, bio je rođak Kublaju pa je naslijedio dominion sa mnogo gradova i provincija, koji su mu omogućili da donese na bojno polje jednu vojsku od 300 000 konjanika.

Njegovi preci, međutim, bili su vazali velikog Khana.

Motiviran mladalačkom taštinom i činjenicom, da je na čelu tako velike sile, on je riješio odbaciti svoju vjernost i preuzeti suverenitet.

S ovim namjerama privatno je otposlao glasnike prema Kaidu, drugom moćnom šefu, čije su se teritorije nalazile prema Velikoj Turskoj (Turkestan).

Iako je bio nećak Velikog Khana, Kaidu je bio u pobuni protiv njega i njegov gorak neprijatelj kao rezultat straha od kazne za prijašnje prekršaje .

Za Kaida, dakle, ovaj prijedlog kojega je iznio Nayan, bio je vrlo zadovoljavajući i on je obećao dovesti Nayanu pomoć u vojsci od stotinu tisuća konjanika.

Oba princa su odmah počela sastavljati svoje snage, ali to nije moglo biti učinjeno posve u tajnosti pa je ipak došlo do znanja Kublaja.


 

POGLAVLJE 3


KAKO JE VELIKI KHAN MARŠIRAO PROTIV NAYANA

Dočuvši o njihovim pripremama, Veliki Khan nije gubio vrijeme u okupiranju svih prolaza, koji su vodili do zemalja Nayana i onih od Kaidua u namjeri, da ih spriječi od učenja svih mjera, koje je on poduzeo.

Tad je izdao naređenje, da se ubrzaju sa krajnjom brzinom sve trupe, koje su bile stacionirane na deset dana marševa od grada Khan-balik (ili Kanbalu, koji je sada dio Pekinga).

One su sadržavale 360 000 konjanika, kojima je bilo pridodano 100 000 pješaka, osim onih koji su bili obično oko njega, uključujući tu sokolare i domaću poslugu.

U roku od dvadeset dana, svi su bili u potpunoj spremnosti.

On je, također, sastavio garnizon, koji je trebao osiguravati zaštitu za različite provincije Cathaya, kojima je bilo potrebno trideset ili četrdeset dana.

Tijekom ovog vremana neprijatelj je trebao naučiti o njegovom aranžmanu i on je istovremeno ujedinio i okupirao jake pozicije, koje su najbolje trebale odgovarati postavljenim zadacima.

Njegove namjere su bile, da sa brzom akcijom anticipira pripreme Nayana i da ha napadne, dok je još uvijek usamljen, da uništi njegovu moć sa najvećom mogućom mjerom, nego nakon njegovog udruživanja sa Kiaduom.

Ovdje je potrebno napomenuti, imajući na umu stanje vojski Velikog Khana, da je u svakoj provinciji Cathaya i Manzija i, također, u drugim dijelovima njegovog dominiona bilo mnogo nelojalnih i buntovnih osoba, koje su uvijek bile spremne na otpor prema suverenu.

U tom smislu bilo je neophodno držati vojske stacionirane na distanci od četiri ili pet milja od velikih gradova spremnih ući onda kada je izdana naredba.

Veliki Khan je uveo praksu, da mijenja ove armije svake druge godine i isto tako i oficire, koji su njima komandirali.

Ove mjere predostrožnosti držale su ljude u mirnom potčinjavanju i nije bilo pokreta ili izbijanja bilo koje vrste pobune.

Trupe su bile ovako pripremljene ne samo zbog plaće, koju su primali od imperijanoga prihoda iz provincija, nego također zbog stoke i njenog mlijeka, koja im je pripadala individualno i koje su oni slali u gradove na prodaju.

U ovoj maniri su bili raspršeni po čitavoj zemlji na različitim mjestima u udaljenosti od 30, 40 ili čak 60 dana putovanja, a ako bi samo polovina ovih trupa bila skupljena na jednom mjestu, njihov broj bi se pokazao nevjerojatnim.

Imajući na umu upravo ove ideje, Veliki Khan je proslijedio prema teritorijima Nayana i u jednom forsiranom maršu, koji je trajao noć i dan, on ih je dohvatio na kraju dvadeset i petog dana.

To je bila toliko mudro upravljanje ekspedicijom, da niti princ niti bilo tko od njegovih službenika nisu bili svjesni ovih pokreta, dok su svi putovi bili zaposjednuti na takav način, da niti jedna osoba, koja bi pokušala prijeći, nije mogla izbjeći uhićenje .


 

POGLAVLJE 4


O BORBI KOJU JE VELIKI KHAN VODIO SA NAYANOM

Nakon dolaska na jedno izvjesno odstojanje od vrhova na drugoj strani doline gdje je bila smještena Nayanova vojska u stanju kampiranja, Kublai je zaustavio svoje trupe i naredio im dva dana odmora.

Tijekom ovog perioda pozvao je svoje astrologe pa ih je zapitao ispred čitave vojske, koja će strana pobijediti, a oni su odgovorili, da će Kublaiova sila odnijeti pobjedu.

Siguran u svoj uspjeh, sljedeće jutro je zaposjeo vrhove sa veselom spremnošću pa se sučelio sa vojskom Nayana.

Tako su pronašli, da je neprijatelj slabo naoružan, bez izazovnih stranaka ili skauta, dok je glavešina spavao u svom šatoru sa jednom od svojih najljepših žena.

Nakon buđenja Nayan je požurio, da formira svoje trupe najbolje što je mogao lamentirajući kako nije mogao susresti Kaidua ranije.

Kublai je uzeo svoje mjesto u velikom drvenom dvorcu, koji je bio nošen na leđima četri slona, čija su tijela bila zaštićena sa plahtama debele kože otvrdnule od vatre preko koje je bila nastamba od tkanine pune zlata.

Ovaj je dvorac imao mnogo samostreličara i lukova i strijela, a povrh njih lebdjela je imperijalna zastava ukrašena sa reprezentantima sunca i mjeseca.

Njegova vojska, koja je bila sastavljena od 30 bataljona konjanika, tako da je svaki bataljon sadržavao deset tisuća muškaraca, koji su bili naoružani strijelama, on je organizirao u tri velike divizije.

One, koje su formirale lijevo i desno krilo, on je izdužio na takav način, da je zaobišao Nayanovu vojsku.

Ispred svakoga bataljona konjanika bilo je postavljeno 500 pješaka, koji su bili naoružani kratkim kopljima i mačevima, koji kad konjica pripremi svoj šou od leta, nastupa zajedno sa njom, istrenirani da idu iza jahača, sletajući kada se oni vraćaju naplatiti, ubijajući sa svojim kopljima konje neprijatelja.

Kad je naredba za bitku izdana, svirao je jedan beskonačan broj zračnih instrumenata različitih vrsta, koji su bili nastavljeni sa pjevanjem primjereno običajima Tatara prije, nego stupe u borbu.

Bitka je počela na znak signala, koji je bio izdat pomoću cimbala i bubnjeva i bilo je to tako izuzetno udaranje ovih instrumenata kao i pjevanje, da je to bilo izuzetno za čuti.

Prema naredbi Velikog Khana, ovaj je signal prvo bio izdat desnom i lijevom krilu i veliki bubanj Kublai Khana je počeo sa bubnjanjem, a onda je počeo bijesan i krvav konflikt.

Zrak je bio odmah napunjen s oblacima strelica, koje su padale dolje na svaku stranu i veliki broj ljudi i konja bilo je viđeno kako pada na zemlju.

Glasan plač i povici ljudi zajedno sa bukom konja i oružja bili su takvi, da su nadahnjivali teror onima, koji su ih slušali.

Jedanput kad su strijele bile odapete, zaraćene strane, koje su sudjelovale u bliskoj borbi sa svojim kopljima i mačevima, stale su sučelice zajedno sa buzdovanima potkovanim željezom.

Bilo je takvo klanje i toliko velika količina tijela ljudi i posebno konja, da je postalo nemoguće odrediti, koja strana ima prednost u odnosu na drugu.

Tog prvog dana za dugo vremena se nije znalo tko ima prednost, pobjeda je kolebala između zaraćenih vojski od jutra do noći, postojala je ljubomorna odanost Nayanovog naroda prema njihovom gospodaru, koji je bio liberalan i popustljiv tako, da su radije bili spremni sresti se sa smrću, nego okrenuti leđa svom neprijatelju.

Na duljinu, međutim, Nayan primjećujući, da je skoro opkoljen, odluči spasiti sebe pomoću proboja konjima, ali je uskoro postao zarobljenik i proveden u prisutnosti Kublaja, koji je naredio da ga se osudi na smrt.


 

POGLAVLJE 5


KAKO JE VELIKI KHAN ODLUČIO DA NAYANA OSUDI NA SMRT

Nayana su vodili na pogubljenje noseći ga na dva tepiha, koji su bili brutalno istreseni, dok duh nije izašao iz tijela.

Razlog za ovaj čudan tretman je u tome, da sunce i zrak neće biti svjedoci prosipanja krvi, koja pripada imperijalnoj obitelji.

Oni ljudi iz njegovih trupa, koji su preživjeli bitku, došli su da učine zakletvu vjernosti Kublaiju, a to su bili stanovnici četiri ugledne provincije Chorza (Mandurija), Kauli (Koreja) Barskol i Sikintinju.

Nayan, koji je privatno išao na ceremoniju krštenja, ali nikda nije otvoreno pristupio kršćanstvu, smatrao je primjerenim u ovoj prilici staviti znak križa na svojim zastavama i on je imao u svoj vojsci veliki broj kršćana, koji su preostali od pobijenih.

Kada su Židovi i Saraceni primijetili, da je zastava sa križem svrgnuta, oni su izgrdili kršćanske stanovnike riječima:

„Pogledajte stanje sa vašim zastavama i onima, koji su bili vaši sljedbenici, kako su reducirani.“

S obzirom na ovo ismijavanje, kršćani su bili primorani položiti svoje primjedbe prije Velikog Khana, koji je naredio da se pojave ispred njega pa im je oštro zaprijetio:

„Ako križ Isusa Krista“ ,rekao je, „... nije dokazao prednosti Nayanove stran , to je bilo sa razlogom i pravdom, utoliko koliko je Nayan bio pobunjenik protiv svog gospodara, toliko je bio mizeran pa nije dobio zaštitu, neka, dakle, nitko ne optužuje Boga kršćana sa nepravdom, jer je on perfekcija dobrote i pravednosti.“


POGLAVLJE 6

POVRATAK VELIKOG KHANA U GRAD KHAN-BALIK I POČASTI, KOJE JE ISKAZAO KRŠĆANIMA I ŽIDOVIMA

Veliki Khan se nakon ove pobjede vratio sa velikom pompom i trijumfom u glavni grad Khan-balik.

To se dogodilo u mjesecu studenom i on je nastavio prebivati ovdje tijekom veljače i ožujka u kojem je kasnije naš festival Uskrsa.

Budući da je bio svjestan kako je to jedna od naših glavnih svetkovina, on je zapovijedio svim kršćanima, da ga posjete i da sa sobom donesu Sveto pismo, koje je sadržavalo sva evanđelja.

Nakon što je bilo uzastopno parfumirano sa tamjanom na način svete ceremonije, on ga je pobožno poljubio pa je naredio, da bi isto trebalo biti napravljeno od svih uglednika,  koji su tamo bili prisutni.

Ovo je bila uobičajena praksa sa svim glavnim kršćanskim svetim danima kao što je to Uskrs i Božić i on je isto nalagao sa sličnim festivalima kod Saracena, Židova i idolopoklonika.

Nakon što je zapitan za razloge ovakvih postupaka, on je odgovorio:

„Čeitri su velika proroka, koji su poštovani i koji se slave kod različitih slojeva čovječanstva.

Kršćani uzimaju u obzir Isusa Krista i njegovu svetost, Saraceni Muhameda, Židovi Mojsija, a idolopoklonici Sakyamuni-Burkhan (Buda), koji je najvažniji među njihovim idolima.

Ja dajem počast i poštovanje svoj četvorici tako, da može biti sigurno kako neće izazvati prozivanje bilo koga između njih, nego svi predstavljaju vrhovnu istinu Neba.“

Ali prema  načinu na koje je njegovo veličanstvo postupalo prema njima, bilo je evidentno, da je on uzimao vjeru kršćana kao naistinitiju i najbolju, čiji profesori ne čine ništa što bi bilo suprotno vrlini i svetosti.

U svakom slučaju, međutim, on bi trebao dozvoliti njima, da nose križ ispred njihovih procesija zato što je toliko uzvišen kao Krist, koji je bio bičevan i stavljen na smrt.

Možda će netko zapitati zašto je on pokazivao toliko poštovanja prema vjeri Isusa pa se onda bacio u njegov zagrljaj i postao kršćanin?

On je dao Nikoli i Mafeu svoje razloge zašto to nije napravio tako, da ih je poslao kao svoje ambasadore Papi u Rim pa ih je odvažio da govore sa njim o tom pitanju.

„Zbog čega..“, reče on„...bih ja trebao postati kršćanin?

Vi samo za sebe trebate opaziti, da su kršćani u tim zemljama ignorantne, nekompetentne persone, koje nisu sposobne napraviti ništa mirakulozno, dok sa druge strane vidimo da idolopoklonici mogu napraviti bilo što im je volja.

Kada sjedim za stolom čaša, koja je bila na sredini sobe dolazi do mene napunjena vinom i ostalim napicima spontano i da nije taknuta ljudskom rukom i ja onda pijem iz nje.

Idolopoklonici imaju moć da kontroliraju loše vrijeme uzrokujući, da se ono povuče kada već dolazi sa mnogo ostalih divnih i prekrasnih darova takve prirode.

Vi ste bili svjedoci, da njihovi idoli  imaju sposobnosti govora i predviđanja bilo čega što je potrebno.

Ako bih ja postao konvertit pa prešao na vjeru Krista nazivajući sebe kršćaninom, svi uglednici na mome dvoru i ostale osobe, koje ne inkliniraju toj religiji, bi me pitale što je bio glavni uzrok, da sam se kristio i prihvatio kršćanstvo.“

„Koja je to posebna moć“, oni bi pitali, „.. koje mirakuloznosti su raspršene njegovim ministrima, dok idolopoklonici deklariraju ono što oni izvode kroz svoju svetost i utjecaj njihovih idola?“

''S obzirom na ovo, ja ne znam koji odgovor trebam učiniti i smatram, da bi to bila velika i teška greška, dok idolopoklonici, koji sa svojom dubokom umjetnošću mogu učiniti takve divote, mogu bez teškoća govoriti o mojoj smrti.

Vratite se svojem Papi pa mu predložite u moje ime, da pošalje ovamo stotinu osoba, koje su izučile vaše zakone, koji bi konfrontirani sa idolopoklonicima imali moć, da im se suprotstave i koji bi pokazali, da i sami imaju slična umijeća, ali koji bi se suzdržali od primjene, zato što su derivirana od zlih duhova pa bismo ih natjerali da odustanu od te prakse u njihovom prisustvu.

Kada ovo budem svjedočio, ja ću zabraniti njihovu religiju pa ću osobno prihvatiti da budem kršten.

Također i svi moji uglednici će prihvatiti krštenje i to će biti u cijelom mojem subjektu općenito, a na kraju će kršćani ovoga dijela prekoračiti one u vašoj vlastitoj zemlji.“

Od ovog mora biti evidentno da, ako Papa pošalje osobe, koje su propisno izučile evanđelja, Veliki Khan će prihvatiti kršćanstvo budući je on sigurno vrlo jako naklonjen prema njemu.

Da bismo se vratili na predmet mi ćemo sada  govoriti o nagradama i počastima, koje je on darovao kao najuzorniji u bitki.


POGLAVLJE 7

NAGRADE KOJI SU DOBILI ONI, KOJI SU SE ISTAKLI U BITKI

Veliki Khan je odredio dvanaest od njegovih najinteligentnijih plemića, koji su bili upoznati sa ponašanjem časnika i ljudi njegove vojske, posebno na ekspediciji i bitci, da njemu podnesu izvještaj.

Na temelju njihovih visoko poštovanih zasluga, on ih je unaprijedio u službi, uzvisujući one koji su komandirali sa stotinu ljudi, da sada komandiraju sa tisuću ljudi, zajedno sa mnogobrojnim srebrnim posuđem i, također, sa uobičajenim tabletama ili garancijama autoriteta.

Ove tablete, koje su date onima što su komandirali sa stotinom ljudi, bile su od srebra, oni koji su komandirali sa tisuću ljudi dobili su zlatni ili srebreni, i oni koji su komandirali sa deset tisuća ljudi, dobili su tablete u zlatu, ležaj sa glavom lava, koji su na vazi bili teški 120 saggi (to je negdje oko 20 unci i negdje oko 3,5 x12 inča u veličini), a oni sa glavom lava, 220 saggi.

Na tableti je bilo ispisano:

„U ime moći i sile svemogućega Boga i u ime velike milosti, koju On utjera odobravajući našem Imperatoru, neka je ime Khana blagoslovljeno i neka svi, koji iskažu neposluh, budu pobijeni i uništeni.“

Oni časnici, koji su držali ove tablete, imali su specijalne privilegije, a na zapisu su bile specificirane dužnosti i moći njihovih poštovanih naredbi.

On, koji je bio glava stotine tisuća ljudi ili koji je bio glavni zapovjednik velike vojeke, dobio je zlatni tablet, koji je na vazi težio 300 saggi zajedno sa zapisom, kojega smo upravo naveli, a na dnu sa ugraviranom figurom lava zajedno sa suncem i mjesecom.

On je iskazao svoje privilegije najviše komande kako je navedno u ovim veličanstvenim tabletama.

Svaki puta kad je bio među ljudima, jedan kišobran je pokrivao njegovu glavu označavajući položaj autoriteta, kojega je imao, a kad bi sjedio, uvijek je sjedio na srebrenoj stolici.

Veliki Khan je, također, predao njegove plemićke tablete na kojima su bile reprezentirane figure sokola u ime vrline i moći, koji su oni iskazali kao stražari cijele armije, a također su mogli uzeti konje imperijalne ergele i prisvojiti konje bilo kojih oficira nižeg položaja.


 

POGLAVLJE 8


O FIGURI VELIKOG KHANA , NJEGOVE ČETIRI GLAVNE ŽENE I GODIŠNJA SELEKCIJA MLADIH ŽENA ZA NJEGA

Kublai, koji je stila Velikog Khana, Gospodin je svih gospodina, osrednje je stature, dakle, nije niti visok niti malen.

Njegovi su mišići jako lijepo formirani i doista postoji skladna proporcija cijele njegove figure, ten je sjajan i ponekad prožet sa crvenim, kao sjajna tinta ruže, koja daje veličanstven izgled cijelom njegovom licu, oči su crne i jako lijepe, dok je nos pravilno oblikovan i prominentan.

On ima četri žene prvog ranga, koje se smatraju legitimnima i nakon smrti Velikog Khana, najstariji sin bilo koje od ovih žena nasljeđuje cijelo carstvo.

One sve nose titulu carica i imaju svoje odvojene dvorove, a niti jedna od njih nema manje od tri stotine mladih žena izuzetne ljepote zajedno sa velikim brojem mladića kao paževa i eunuha kao, također, i gospođa što vode spavaće sobe tako, da je broj osoba, koje sadrži svaki dvor, negdje oko deset tisuća.

Kada Njegovo veličanstvo zaželi društvo jedne od njegovih carica, on ili njoj pošalje vijesti ili sam odlazi u njene odaje.

Pored njih on ima mnogo konkubina, koje su za njegove užitke i uglavnom su iz tatarske provincije imenom Kungurat, čiji stanovnici su poznati po ljepoti svog izgleda i ljepoti svoga tena.

Svake druge godine ili nekada i češće u ovisnosti od njegovih želja, Veliki Khan šalje tamo svoje časnike, koji izaberu stotinu ili više najljepših mladih žena, primjereno standardima ljepote, koje je on unaprijed naveo u svojim instrukcijama, a oni onda rade selekciju kako slijedi.


-----------------------------


Preveo i obradio: Zlatan Gavrilović Kovač

Oct 8 '15