Emilija's blog



Dotakla me ljepota
Kao kraljica ušetala mi u snove
Pa sad spokojno
Horizonte vidim nove
Rasprostrla sam želje
 po bijelom oblaka rubu
Sunce ih zrakama zlati
Anđeli  k meni dolaze
Ne moram ih zvati
Dotakla me ljepota
I toplina ljudi
Ugnijezdila se u srce dobrota
Ljubav me jutrom budi
Duša mi u tišinu uranja
I budna snove sanja
Dotakla me ljepota
Zasjajila mi oči
Ostavila bez daha
Vila je kraj mene prošla
I snove mi zasula
Sa malo vilinskog praha
Dec 2 '11 · Oznake: loša


Kad magla prekrije dolove i sela
Ptica srca dolijeće mi bijela
Šapćući mi o tebi nježne riječi
Iako mi duša biva nevesela
Potoci tuge prestaju kroz mene teći
Na vatri sjećanja grijem svoje ruke
Tiho magla oblike prekriva
Nazirem u daljini nedosanjane luke
Istina u meni bude tako živa
Ne može magla prekriti ljubav
Koju si mi majko dala
Kao zarasle grobove u travi
Zvijezda na sivom nebu
Svjetlost svoju meni šalje
Krajičak neba u sutonu se plavi
Otrgnuto srce poput barjaktara
Vjetar misli odnosi sve dalje...
Siva magla je stala
Na raskršću nekom
 ocrtavajući sjene
Tvoja se ruka
 kroz vječnost pruža
Osjećam ti dodir..grliš li to mene...
Dec 1 '11 · Oznake: loša


Otvoreni prozori mašte
Pogledi kroz njih prolijeću
Iz budućnosti ptice dolijeću
I sjedaju mi na rame
Pjesmom me tješe
Kad odgrnem veo tame
Upalim bijelu svijeću
Leptiri mašte
Veselo u snove mi slijeću
Naziru se skriveni u magli puti
Plavetnilo neba mi nadohvat biva
U daljini se sreća sluti
Mašta od zbilje snove skriva
Putnik postajem sa mnogo adresa
Sva raskršća i stanice mi znane
U sebi ćutim zvjezdana nebesa
iako stojim pomalo sa strane
kad mašta u meni oživi
isprepliću se dva svijeta
a ja stojim na oblaku bijelom
kao kraljica svijeta
Dec 1 '11 · Oznake: loša


U pjesmu da pretočim sve svoje slutnje
I utkam sve nebeske zvijezde
Opišem sve osame i šutnje
Misli koje k tebi jezde
Još bi mnogo ostalo  nedorečeno
Da uronim u nebeska prostranstva
Zarobim mjesec ponad svoga doma
Ostat će u meni tajanstva
I  otkrivenja mnoga
Ja  ispod zvijezda koračam
 ljepotom opijena
i ostajem bez daha
Znajući da sam
Tek maleno zrnce zvjezdanog praha
U pjesmu da utkam  sjajnu dugu
 i ljubavlju da obasjam svaki kutak
otjeram iz svačijeg srca tugu
pretvorim svo vrijeme u trenutak
sjena će u meni ostati
 malena pod nebom
u beskraju opstati
Nov 29 '11 · Oznake: loša


Odavno su pjesnici sve rekli
duše prelomili titraje
I pretočili ih u riječi
Odavno su slikari nacrtali slutnje
Oslikali prelijepe pejzaže
 I mislioci izrazili svoje misli
Ucrtali puteve kojima vječnost traže
 Odavno su pisci opisali
Sve životne staze
I maštom oslikali svu ljepotu neba
 Ali pokoja riječ je ostala
I na mene iz prikrajka vreba
Izreći ju moram .. ona mi se smješka
Radost kad me svlada ili tuga neka teška
 Iako ugaženim stopama koračam
Između cvijeća i visokog vrijeska
U odaje  tajanstvene svraćam
Otresajući cipele pune pijeska
Zrnca prolaznosti između prstiju mi bježe
Zahvaćam samo slutnje
Zapletena u anđeoske zlatne vriježe
Nižući od snova svoju nisku
Znam da sam na terenu sklisku  Rukovet sanja  mogu vam dati
I ljubavi jedan mali tračak
dugu između zemlje i neba
Zarobljeno sunce u očima
 pokazati u magli put
opisati titraje leptirovih krila
u samoći sa vama sjesti
reći vam da postoji dobra vila
Nov 19 '11 · Oznake: loša


Što ostaje ako se cijelo srce razdaje
Cjelove duše i samoću misli
Tišina u nama još traje
Strahovi nisu među zidove nas stisli
Titraju trenutci..prelamaju se zore
I teče kroz nas ljubav kao more
Što ostaje ako ostavimo sumnje
Da besplodne u prikrajku duše leže
I osvijetlimo svoje slutnje
Nade što od nas bježe
Hoćemo li na raskršću želja stati
Prigrliti ljubav kao svemirsko počelo
Ruku svome anđelu dati
I podariti srce svoje cijelo
Kad vjetrovi nas u kutu pronađu
Drhtave i slabe
Hoćemo li uputiti svoju lađu
Prema valovima što život od nas grabe
Ili ćemo u tišini kraj ogništa srca leći
Nijemi.. bez nadanja.. bez riječi
Nikom se ne daje više no što podnijeti može
 Sve smo si puteve odabrali sami
Snovi se naši u nama množe
Križevi nam svijetle u tami
Nov 19 '11 · Oznake: loša
Bdijem ogrnuta sjećanjima
Pretačući sve prošle snove
Kroz mene protiče more
Oceani se u daljini plave
 I brodovi ka cilju plove
Svjetionik želja osvjetljava
Blijedom svjetlošću moju luku
Titraj noćnog mira
Nespokoj što zaobilazim
U širokom luku
Mostovi sagrađeni su odavno
I sanjaju  budućnost  odrasla djeca
Puknuta violina prosjaka srca
 U nekom skrivenom kutku jeca
Dogorjela žuta svijeća
Plamsaje u tamu baca
Moja duša sa uspomenama korača
 Dan umire na pragu
Srce nespokojem bdije
Sazrela ruža srca
Vatrom me mekom grije
Nov 17 '11 · Oznake: uredniku
Kad ostane samo pijesak...busen trave
Na golo tlo ću leći
Kad zastanu misli, ponestanu riječi
još bi mogla tvoja bol i mene opeći
Kad presahnu rijeke
I izvori čiste, bistre vode
kad zalupe se posljednja vrata
što vode do slobode
kad  putevi zameteni budu
i posljednji se put oglase ptice
kad svijet u plamenu izgori
prepoznat ću u odsjaju Tvoje lice
kad izumru dupini u crnoj vodi
moja će duša ponovno da se rodi
i pustit ću vapaj...  krik rođenja
porodit u sebi sva stara htijenja
čovječnost kao svjetlost liti
na izmorenu planetu
ma briga me ako i sama budem
na tom umirućem svijetu
u pijesku pustinje  posadit ću sjeme
ne došlo nikad takvo ukleto vrijeme
da zatreba nam opet Noina arka
da prežive samo milošću odabrani
planeta naša..mora da se vrti
isprepletene duše ljubav probude
srcem pozdravljam buduće ljude
Nov 17 '11 · Oznake: loša
U dahu vjetra sakrivam snove
Čežnje mi na bijelim oblacima lete
Nemiri u daljinu plove
Jesenje samoće i sjete
Zauzdala sam vjetra vrance
Da me beskrajem nose
Da pokidam okove i lance
Vjetrom da mirišu mi kose
I oslobodim se smrtnog tijela
Gore na vrhuncu
Sačekat će me vila mira
Pronaći ću vilinske vrutke
U zavjetrinu sakriti trenutke
I frulu vječnog pastira
Što kroz vječnost
Melodiju tišine svira
Raširit ću ruke
Vjetrovi nek me nose kroz klance
Kraljica vjetra ja ću biti
U dubinama neba ostaviti tugu
Trag jedan.. kao sjajnu dugu
U dahu vjetra žrtvu prinosim
Svim sanjarima otkidam sa usana sjete
I nestalnom životu tako prkosim
Krila već rastu.. nebu da polete...
Nov 17 '11 · Oznake: loša

Nedavno su mi rekli
Da su moje pjesme sjetne
I da u sebi nose tugu
Osmjehnula sam se
Ja znam za trenutke sretne
U sebi nosim sjajnu dugu
Koz mijene života
I mene je tuga dotakla
Pjesme nižem od krhotina stakla
Poput školjke koju rani zrnce pijeska
Pa od suza biser zasjaji
Pomaknite taj kamen sivi
Zasjenit će vas ljubav živa
Nedavno su mi rekli
Da su moje pjesme pune sjete
Što su mogli pronaći drugo
Nego nježno srce poete
U kojem se uvijek sjeta krije
Dok iz oka anđeo se jedan smije
Nov 17 '11 · Oznake: loša
Stranice: «« « ... 3 4 5 6 7 ... » »»