Denisa1's blog

Danas u subotu 10.11.2012. u selu Bičići, nedaleko Pule...održana je fešta krštenja mladoga vina -MARTINJE...Bila sam i ja , a zabavljali su Serđo Valić, Magnilija, te zvijezda večeri Alen Vitasović sa svojim Replay bendom

 

 

 

 

Nov 11 '12 · Oznake: martinje
Pelargonije vukovarskih balkona

bile su još u cvatu,
tako lijepe, tako bujne,
divotne i čudesne...

trebale su samo kapi kiše,
a u hipu ubiše ih kiša metaka,
trebale su samo tračak sunca,
a odniješe ih paljba iz rafala...
...
balkoni su postali meta nekih
niskih strasti, pelargonije crvene
i bijele, ostale satrte, neprijatelju
u vlasti.....    
Nov 9 '12 · Oznake: balkona, vukovarskihm, pelargonije

 

piše: Denis Kožljan

Želim se osvrnuti na naš predragi, preslatki, pre...pre mentalitet, na mentalitet nas ljudi, Hrvata, Hrvatina, Hrvatića. Jer, bez obzira kojem društvenom staležu pripadali, bili bogati ili siromašni, bili načitani ili tek tu i tamo stekli neko srednje obrazovanje, želimo li donijeti neku važnu životnu odluku, podložni smo kopirati i uvažavati tuđa mišljenja, voditi brigu o drugim ljudima pa makar sebe gadno osramotili, bacili u bescjenje, ispali na kraju tukci i budaletine.

Imam dojam da ne mislimo dovoljno, u stvari uopće ne mislimo svojom glavom ni kad je riječ o glasanju za predsjedničke ili one druge izbore (koji možda i bolje da se ne bi održavali jer uvijek se ponavljaju stare greške). Pa tako ako je većina za ljevicu, ako smo dovoljno jasno čuli bapske priče s tržnice, svi ćemo glasati za ljevicu i obrnuto, naravno, Ne uključujemo svoj mozak, svoj potencijal , ne razmišljamo ili pak možda zaista nemamo dovoljno razvijenu svijest i odluke, važne životne odluke ne donosimo samostalno sagledavajući sve potrebne okolnosti i situacije.

Polazim od sebe jer sam još kao osmoškolka, upisala srednju školu, onu istu na koju su me nagovorile prijateljice, jer zašto i dalje ne bismo bile zajedno, družile se pa i ono u istoj školi i po mogućnosti razredu. A onda naravno, po nagovoru prijateljica, kao fol dobrih prijateljica koje su mi željele svako dobro, upisala ja Pravo, faks koji nije bio za mene, te ga tako i nisam završila. Učinila sam neponovljivu grešku i kajala se cijeli život. Doduše, upozoravala sam svoju djecu da ne ponove moj kiks i još uvijek traju razgovori i upozorenja s mlađim sinom koji je već i samostalan , čovjek ali ipak želi biti u trendu sa svojom klapom. Mislim da ima onaj korjeniti dio svog mišljenja i identiteta ali još uvijek ide po onoj:"Kud Mujo, tud i ja!"

A, normalno je, da takvo razmišljanje, takvo donošenje odluka nije ispravno. Ima tako x primjera i na našoj estradi, pa onda da ne spominjemo sport. Jer ako Luka ide u Real, eeee onda već počinju kalkulacije i došaptavanja njegovih bivših suigrača, kako bi i oni u kraljevski klub. Ma, neee, nije važno što ni Luka, možda ne zadovoljava uvjete, igračke sposobnosti za igranje u jedno takvom važnom i jakom klubu...To, znači razmišljati tuđim mozgom, dragi moji... Ne, nije to u redu, nije dobro, nikako ne valja jer čitavo društvo ispašta takvim načinom razmišljanja mase. Povodljivost je to i kad su u pitanju tračevi osoba iz javnog života...Pa kad se svi okome na Sevku, evo jadna žena, mora poluditi od muke...Ja ne znam kako je uopće živa, ni ona a ni njene prijateljice...Pa onda udri po našoj vječnoj Hlo, da, na Hloverku mislim....Svi na ženu drvljem i kamenjem...važno da se "lupa" po ženi i govore često i neprovjerene informacije...Ne želim sad ništa prejudicirati, ali bogme je tako...

Teško nam je, mnogo teško, jasno je to i vrapcima na grani, ali biti će nam još i teže ako se, pogotovo u donošenju nekih važnih životnih odluka ne preispitamo sami sebe te prestanemo kopirati tuđa mišljenja, stavove, ideje i priklanjati se takvima, tražeći možda u njima svoje idole, što li. Ma počnimo svi napokon misliti prije svih, svojom glavom, upotrijebiti svoju mudrost i savijest koju nam je Svevišnji darovao.

Nov 7 '12 · Oznake: kud

 

 

rodi se jednom samo

kad ime mu je dano,

kad svjetlom pobijedi tamu....

 

na obzorju u bojama duge,

prelazi i preko pruge,

jedan, samo jedan život,

svakom mio, svakome drag....

 

svjetlost ostvaruje se, pobjeđuje

tamu, ostavlja me nijemu u čarima

svojim, postajem jača, pobjeđujem

tijelo, izranjam iz tuge, nazire se svjetlo....

Nov 7 '12 · Oznake: tami, svjetlo, u

Proljetne večeri

 

piše: Denis Kožljan

 

Iako sam bila još jako mala, za shvaćanje nekih trenutaka koji su posvećeni i vezani za proljeće, uspjela sam povezati stvari i shvatiti kako se moji bratići polako ali sigurno zaljubljuju. Tih kasno proljetnih večeri, tamo krajem svibnja mjeseca kad sve je ozelenilo, kad prolistale su ladonje i prvi cvrčci započeli svoju večernju sonatu, u središtu sela odvijalo se nekoliko  glavnih događaja. Klaudio se vrlo aktivno bavio glazbom, svirao je gitaru, a njegov prijatelj Marin, vražićak, okretan osamnaestogodišnjak toliko je volio svoju harmoniku, da ju je gotovo svakodnevno uzimao u ruke i nešto zasvirao. Naravno , znali smo da on to vježba ili sprema neki događaj vezan za pobjedu svog nogometnog tima i slično. A i zajedno su, Klaudio i Marin, prekrasno svirali kad su bile i večeri mladoga vina, za maskenbale, rođendane. Bio ih je zaista užitak slušati dok su jednako lijepo i skladno svirali stvari od Beatleesa ili pak domaće pjesme poput Kalelarga od Ivčića, dok je Marin obožavao Šerfezija i njegove balade.

 

Jednog vikenda, mislim čak da je to bio dan koji se tada u vrijeme Jugoslavije, poklapao sa Danom mladosti, od ranog jutra su se ispod starog duda, postavljale žice i montiralo ozvučenje. Zaista sam bila nezrela da bih baš u detalje znala, odnosno nisam se razumjela toliko u glazbu. Samo znam da mi je Klaudio vrlo ozbiljno naredio: „Denis, da nebite hodili blizu ovih žic i kabli, aš bite mogli ča zrušiti pak ne bi bilo niš od plesa večeraska! Reči anke Gordani i Kristini, ma vreda hoj poli tete Rože i je jevizaj neka hiti oko na sina, malega Juricu!“ „Hm, negodovala sam i pobunila se odmah, a zašto ti meni nređivaš?“ „Ja ču biti tote

i se ne mičen!“ Voljela sam kad su se odvijale takve stvari i kad se plesalo, kao što i dan danas obožavam druženje uz glazbu i ples.

 

Bio je prelijep subotnji dan. Ni hladan, a ni prevruć, kao stvoren za večernju svirku. Ako me

pitate što je bilo sa curama kojih je u selu bilo sigurno desetak, a među njima je glavna udvaračica bila Diva, reći ću Vam da su se cijeli božji dan odvijali pregovori sa njihovim roditeljima, dokle, do koje ure će dobiti dozvolu za ostati vani. Da, bila su to neka druga vremena za razliku od danas. Tada si morao doći kući kad ti je bilo najljepše, a to je obično bivalo oko pola noći. Tako je to vrijedilo i za cure u selu, a ja sam naravno morala u krevet čim je pao mrak. Često sam negodovala govoreći baki;“Babo, zašto ja moran pojti zajno spati. Zašto gremo spati kad i kokoše?“ Baka me , moram priznati ošinula pogledom i iako me to dosta pogodilo, šutjela sam iako nisam dobila odgovor. Morala sam biti dobra ako ću uopće dobiti dozvolu, barem sat, dva za poslušati tu subotnju svirku i vidjeti što se dešava.

 

Marija, Dubravka, Snježana, a sve su išle već u osmi razred, cijeli su se dan lickale, šminkale i stajale pred ogledalom. „Nu, vidi, ča moren vrči ovu crvenu kotulu z narakamanin koleton“, pitala je Marija sestru i veselo poskakivala po sobi. Ma bila je to prava ludnica. Skupilo se društvance i iz okolnih sela, a ja sam znatiželjno ispitivala, zašto ovo ovako, čemu služi ovo, zašto ova žica za gitaru ide preko prozora vani...Baš me sve živo interesiralo. Oko starog duda čija je krošnja bila poput povećeg kišobrana i u kojoj se , pogotovo uvečer našlo mnogo gostiju tj. ptica i kukaca, pružao se trošni suhozid. I na njega su posijedale djevojke, a onda su se njima pridružili i prijatelji. Neke sam dobro poznavala jer su me jako voljeli, znajući kako me baka, teta Kata voli i čuva, tj. da svoje djetinjstvo provodim u selu.

 

A onda, kad je suton, označio smiraj, barem što se dana tiče, majstori zabave, Klaudio i Marin uzeli su stvari u svoje ruke. Zasvirali su tako lijepo, nježno. Cure su jedva dočekale da se spusti potpuni mrak jer zasigurno su tada pali i prvi zagrljaji, poljupci. Točno se znalo tko je u koga zaljubljen, vidjela sam kako je tekla zafrkancija...No, prelijepa proljetna večer ispunjena glazbom i vrućim poljupcima, barem što se mene tiče vrlo je brzo završila jer je po mene stigla baka, uzela me za ruku i odvela doma, u našu trošnu kuću na kraj sela. Tako sam ja već bila legla, a naravno da sam i dalje, sve dok nisam potpuno utonula u san, čula zvukove gitare i harmonike koje je proljetni lahor raznosio u daljinu još du duboko u noć.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nov 6 '12 · Oznake: iz, crtica, nastavak

 

 

 

 

 

 

gledam jednu muhu
i uspoređujem s drugom,
dosadnih li kukaca, letača...

jedna na ekranu, stalno me
gnjavi, a druga, nešto niže,
za mene se lijepi, gadljivi
trag ostavlja i sama ga liže...

koje su to dosadne muhe,
tko ih uopće izmisliti htio,
uradio je to da dokaže se kao
Bog, Stvoritelj...A NIKAKO NIJE SMIO....

 

Nov 5 '12 · Oznake: jednu, gledam

Svi moji gosti, vrijedni i pametni ljudi, ljudi od pera i glazbe, visoke kreativnosti, stvaralačkog duha, a koji su u ovoj kalendarskoj godini učestvovali

na bilo koji način, u mojim promocijama i poetsko glazbenim večerima, naći će se zadnji tjedan na istom mjestu, u Čitaonici, na zajedničkom tulumu, meni u čast.

Zar nemam razloga biti sretna?! Imam, a i jesam sretna, zadovoljna i uvijek originalna za razliku od nekih koji se uzalud pokušavaju domoći vrha, kopirajući druge...Nema ništa od toga...A ja, moj urednik Nenad Grbac, ljudi slobodni u svakom pogledu tjeramo dalje u nove poslovne pobjede...Što kažeš, Nenade...slažeš li se sa ovom tvrdnjom?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nov 5 '12 · Oznake: zajedno, opet, uskoro

 

 

 

 

prenosi: Regional express

 

U ORGANIZACIJI ART&MUSIC
U Puli, Zagrebu, Osijeku i Splitu ovog će se vikenda (3.11.- 4.11. 2012.) održati 24-satno crtanje stripa te se na taj način obilježiti dani posvećeni ovoj umjetničkoj disciplini. Taj će se dan po različitim lokacijama diljem svijeta - od trgovina specijaliziranih za stripove do predavaonica po umjetničkim školama - crtači željni kušnje okupiti u gomilice koje rade kroz noć. U Puli crtat će se u prostoriji Udruge Art&Music u CGU Rojc.
24-satno crtanje stripa je disciplina koju je osmislio Scott McCloud kao test i analizu vlastitih mogućnosti sa ciljem da svaki sudionik u 24 sata nacrta 24 stranice stripa na zadanu temu koja će biti objavljena u subotu u podne.  Svakom  je sudioniku omogućeno da vidi kako radi pod pritiskom i rezultat je nerijetko oslobađajući: spontani, jasni, čisto ispripovijedani stripovi.
Svi zainteresirani koji se žele okušati u ovoj zanimljivoj disciplini još uvijek se mogu prijaviti za sudjelovanje i to zaključno sa subotom 3.11.2012. do 11 sati na tel. 092 1263731. A kako nastaju stripovi pratite na stranici http://www.24satnocrtanjestripa.com.

Ovu akciju u Puli organizira Udruga Art&Music u suradnji s pulskom Školom primijenjenih umjetnosti i dizajna. (REX)

 

Nov 3 '12 · Oznake: u, puli, crtanje

Evo, zadovoljstvo mi je obavijestiti kolege s ove digitalne mreže da mi je maloprije iz Osijeka došao paket sa knjigama osvrta "Moj pogled na njihov život"...Naravno nisam tiskala puno komada jer danas sve košta ali pet komada ide mojim najvjernijima...znaju oni na koje se to odnosi...

 

Fotografija

 

Fotografija

Nov 2 '12 · Oznake: stigle, knjige

 Osvrt na knjigu "NEDOVRŠENA" Nevenke Pupek

 

Tu je negdje, Nevenka , autorica ove prekrasne zbirke stihova, tu je kako i sama kaže između šutnje i vriska. Ne uspijeva udahnuti, a dani idu, a vjesnici proljeća najavljuju najljepše godišnje doba...ali ne...ona očekuje jesen, sivu, tihu, kišovitu jer nekako se tada najljepše osijeća u svojoj nutrini. Čeka slobodu, lutajući kroz inje kao u nekom horor filmu..

Kroz nekoliko dijelova na koje je zbirka podijeljena, kroz ilustracije, njen vlastiti slikarski rad, uspijevamo kao čitatelji spoznati autoricu do u tančine ali i shvatiti kako to nije obična žena ukalupljena u okvire svakodnevnice. Ona je žena, suočena s težinom života koja istovremeno kroz stih i pjesmu doživljava potpuno oslobađanje. A je li ,kako za sebe kaže zaista beskorisna, je li neuklopljena, drugačija od ostalih u očekivanju vjetra koji će s nje skinuti zaostalu prašinu?...

Ma ne, vjeruj draga pjesnikinjo, hrabra si ti, snažna žena, vjerna svojim principima ostaješ do kraja, odvažuješ se progovoriti o stvarima koji te muče, o situacijama u društvu koje nas obične smrtnike stavljaju u nezavidan položaj...Pratila sam povremeno postavljanje tvojih pjesama pod rubrike poezije ali i pratila tvoja likovna osvarenja kroz umjetničke slike i zaključila da i kroz jednu i drugu umjetnost progovaraš istim bojama, ovisno o stanju tvoje duše, vrlo jasno i glasno, neka svi čuju, neka svi znaju, Spominješ se i crvene boje, boje krvi, i zelene, nijanse proljeća ali jednako tako i tople boje jeseni u kojoj možda najviše pronalaziš svoj mir, spokoj, umiruješ svoju tugu....Slažem se s tobom kako živiš dane zatvorenih očiju poput Bukowskog ali isto tako znam da zatvorenih očiju zapravo pronalaziš novo jutro, izlaziš iz okova iz tijesne kože i zapravo se tako nenadano ostvaruješ.

Tvoje sam stihove iako kratke ali ispunjene, prave, jednostavno gutala, svaki tvoj stih je zapravo jedna jaka metaforična slika koja simbolizira trenutačno stanje tvoje duše...I pišući, i kistom oblikujući stihove, , pronalaziš riječi koje još nisu izmišljene za opisati..

Koliko ti je Bukowski blizak kao pisac, vidljivo je kroz formiranje tvoje zbirke koja jednostavno vrvi od mračnih slika: „melankolija je moja raskošna haljina“...,“ručam šutnju kucanje srca nadglašava sat“,..“ranjenih prstiju noktiju završavam dan“, „kroz ušicu igle preživljavam“...“tiha bijela polja postaju led“.., „miris jeseni miluje mi kožu“, „izlizani petak“, „grad je samo nacrtana kulisa“. No, crna boja je na jedan poseban način , poput lajt motiva prisutna kroz cijelu zbirku pa onda pišeš o izlizanom crnom kaputu, crnoj mački, a i jedna je pjesma, naslova „Bez crne“ (ipak se dogodio taj jedan dan bez crne“, kad si smogla snage i hrabrosti i izišla iz otrcanih okvira, iz učmalosti, kad si pobijedila vrijeme, pobila šutnju i „vrisnula“. Istovremeno si nas, čitatelje ostavila bez daha jer si toliko kuražna, toliko drugačija, spremna da se suočiš i pobijediš svu melankoliju, tugu, a i onda dok sjediš u vrtu i buljiš u prazno, nisi beskorisna...samo tražiš malo vatre za dovršiti tvoju životnu sliku.

 

NEDOVRŠENA

Vrijeme me smanjuje

Usporavam ne moram sve

Obaviti odjednom

Ne moram uopće sve obaviti

Biti ću sama sa svojim mislima

Ostati nedovršena...

 

Zaključujem: I ostani nedovršena, ostani svoja, originalna, neka ti Bog podari nove neiskorištene riječi, potpuno nove cigle za graditi životnu svakodnevnicu pa nas daruj novim gradovima koji će biti nešto sasvim novo, drugačije, a ne samo nacrtana kulisa.

Želim ti svako dobro i puno uspjeha u radu!

Denis Kožljanm pjesnikinja, književnica

Stranice: « 1 2 3