Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:


-----------

Anđa Jotanović

 

-----------


 

-----------

Bilješka o piscu:


Anđa Jotanović (djevojačko Mitrović), rođena je 15. travnja 1957. u Tesliću (BiH). Sa svojim suprugom nedugo nakon udaje dolazi živjeti u Rijeku gdje osniva obitelj, majka je dvoje odrasle djece.

 

Od 1990. godine uočava određene promjene u komunikaciji sa članovima obitelji i šire pa počinje tražiti uzroke i rješenja za nova stanja, koja su joj se učinila izvanmaterijalnima i nestvarnima. Ostvaruje prve kontakte sa praktikantima i učiteljima Paralelnih znanja tako, da i sama postaje učenicom, praktikanticom i na kraju, ovlaštenom učiteljicom Učenja vatre.

 

Suutemeljiteljica je riječke Udruge "Božanska ljubav bez granica." U Udruzi u početku volontira, a kasnije obavlja poslove tajnice do gašenja Udruge 2003. godine.

 

Krajem 2002. godine počinje volonterski rad u Udruzi "Zdrav život Rijeka" , u kojoj utemeljuje radionicu "Učenje vatre" , u sklopu koje drži predavanja, meditaciju i vodi tečaj "Plesa vatre i meditacije". Mnogi sljedbenici na području duhovnosti i osobnog razvoja i danas dolaze na radionice "Učenja vatre" , a broj im se neprestano povećava.

 

2011 osniva Udrugu za samorazvoj, obranu I liječenje "Pozitiva" koja  djeluje u Rijeci Braće Bačića 39.

 

-----------

 

Kontakt:

 

e-mail:   anda.jotanovic@gmail.com

 

-----------

  

Objavljena djela

  

"Samorazvoj i iluzija", 2009.

 

"Samorazvoj i snovi", 2012.

 

"Sam svoj kreator", 2014.

 

"Kad duša progovori",2015

 

"Mudrost i moć duše",2016

 

"Priručnik za rekonstrukciju podsvijesti", 2016.

 

"Moje vrline", 2016

 

"Biseri duše", 2017.

 

"Univerzalna ljubav", 2017.

 

"Svjetlost duha", 2017.

 

-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:



"Kad duša progovori"; digitalne knjige, 2015.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic.php

 

"Sam svoj kreator"; digitalne knjige, 2015.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php

 

"Mudrost i moć duše"; digitalne knjige, 2016.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic3.php


"Priručnik za rekonstrukciju podsvijesti"; digitalne knjige, 2016.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic4.php

 

"Moje vrline"; digitalne knjige, 2016.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic5.php

 

"Biseri duše"; digitalne knjige, 2017.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic6.php

 

"Univerzalna ljubav"; digitalne knjige, 2017.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic7.php

 

"Svjetlost duha"; digitalne knjige, 2017.

 

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic8.php

 

---------------


Naslovnice knjiga:




 ---------------

Kritike:

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE  "KAD DUŠA PROGOVORI"

HRVATSKE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ

 

Duhovnost je ono Božansko, ona Tišina, taj bezvremeni osjećaj, kojeg uvijek mnogi ljudi dožvljavaju zatvorenih očiju, a nešto odavno potopljeno u duši, izranja i obavija ih kao najfinija svila.

 

Iz cvijeta života Autorica je otrgnula jednu laticu i bacila je prema zlatnoj zori.

 

Mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja.

Mnogi ljudi, kao bezglave kreature, gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog i nematerijalnog bogatstva, zaboravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života – ne može disati.

 

I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.

 

Samo tišina, nijema, ta svečana tišina.

 

A kad iz srca izroni čarobna nit, kad se miris ružinog cvijeta prolije prema njenom srcu, znam da je Duša Autorice uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i njene unutarnje duhovne vatre.

 

Tad zatvara oči i pušta toj karavani, da je odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi.

 

Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti.

 

I tako dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još.

 

Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa.

 

Čitajući njene stihove, osjećam da je Autorica odavno shvatila kako su neka kriva nasljeđa određena naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, a i odavno je shvatila, da mir dolazi iz nje, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora.

 

Ono što leži u svakom čovjeku čeka samo pravi trenutak, da povede nečiji život onim smjerom za kojeg je ta duša rođena.

Ljudi se traže godinama, a pronađu se u sekundama.

 

To su trenuci kad se sastavlja kaleidoskop Života i srce zabljesne u vatri spoznaje.

 

Prepoznaje se iskreno lice, čisto srce, blistava duša.

Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući neke svoje nagrđene maske, pokazujući laž umjesto istine, dajući zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi.

I tako im život prolazi ...polako.

 

Evo, i nova jesen dolazi, a Autorica u sebi slaže svoje vrijeme, zaviruje u svoje malo srce i pušta Bogu, da je vodi samo njoj namijenjenim putem.

 

 

Jadranka Varga, pjesnikinja,  Zagreb, 29.8.2015.

 

---------------


PREDGOVOR KNJIGE SAM SVOJ KREATOR

 

Drevni mitovi i legende, bajke, raznorazni rituali... Ma koliko sva ova ljudska mudrost i iskustvo bili preneseni potomstvu na ovaj ili onaj način, i bez obzira što su nastajali na potpuno različitim točkicama svijeta i u potpuno različitim kulturološkim postavkama, vrlo je lako uočiti jedinstvenu poveznicu - svi oni

imaju neke svoje magične riječi.

 

Sjetimo se samo Aladina i špilje s basnoslovnim blagom.   Sjetimo se  kako su  američki Indijanci dozivali kišu - ratnici izvode određene pokrete uz određenu glazbu i ritam, a onda se, ako je vjerovati režiserima westerna, pojavi plemenski vrač i izgovara molitvu za kišu.

 

I na našim prostorima religija ima zapise koji, vjerujemo, tjeraju zlo, skidaju uroke i pomažu nam živjeti bolje, ljepše, bez dijela težine. Zašto je to važno? Zato što je suvremeno društvo kojemu svi mi pripadamo u svojoj žurbi da se postigne bolje, više i brže, zaboravilo na bitan sastojak ljudskog života - na sreću. Prečesto se događa da svoj život ulažemo u više, a kada željeno dobijemo, shvatimo da smo i dalje nezadovoljni, da nam nešto nedostaje.

 

Upravo to prošla je, spoznala i definirala autorica ove knjige, u čije ćemo misli i život na narednim stranicama zaviriti. Na jednoj točki svog životnog puta ona je zastala i zapitala se: Ako imam i postigla sam sve "normalne'' stvari koje društvo definira kao uspjeh, zašto sam nesretna? Što mi nedostaje?

 

Potraga za odgovorom dovela ju je vrlo brzo do spoznaje da je najveći dio svoga života proživjela "napamet'' - po diktatu unaprijed zadanih smjernica iz svoje bliže i daljnje okoline, nikad ne propitujući postavke koje su joj dnevno "servirane'' kao istina, kao postulati po kojima se živi dobar život. Vrlo je brzo shvatila da u svemu tome nije nikada upoznala najvažniju osobu u svom životu - samu sebe. A potom je uslijedila i zapanjujuća spoznaja da ona - koja je sve odradila "kako treba'', po pravilima - nije tako dobra osoba kao što je oduvijek mislila.

 

Ova neugodna spoznaja od koje bi većina prosječnih ljudi najradije pobjegla, za našu je autoricu bila tek možda prvi pravi duhovni izazov u životu. Ona je hrabro krenula naprijed - u propitivanje sebe i svojih postupaka, u propitivanje društva oko sebe.

 

Danas ona je sretna osoba čije oči svaki dan blistaju, koja živi na način koji ju ispunjava i koja ima snage i ljubavi za sebe i svoje bližnje, ali i za sve ostale ljude koje susreće u svom životu. Rado daruje, rado pomaže, sretna je.

 

U međuvremenu dogodilo joj se ono što su spoznavali ljudi svih vremena i svih civilizacija - dogodile su joj se magične riječi. Ne, nije ona pronašla čarobni štapić koji u priči o Pepeljugi mijenja bundevu u kočiju, niti neki tajanstveni ritual. Ali spoznala je snagu riječi. Riječima oblikujemo misli, misli spoznaju svijet i vode nas u djela. Spoznala je jednostavnu činjenicu da je cijelo naše društvo usmjereno ka traženju i izražavanju nezadovoljstva u pojedinačnom životu. Spoznala je i činjenicu da svakodnevno baratamo s jako malo pozitivnih riječi u svojoj svijesti.

 

Zanimljivo je vidjeti kako se ljudi iznenade prazninom papira kada im ona kaže da sjednu i u sljedećih pet minuta napišu sve pozitivne pojmove kojih se mogu sjetiti. Iznenađujuće ih je malo. Ona nije iznenađena jer tako je bilo  i na početku  njezine spoznaje o samoj sebi.   

 

Njezina  osobna  preobrazba počela je učenjem pozitivnih pojmova - napamet. A onda ih je počela svjesno koristiti u svakodnevnim životnim situacijama. Slijedilo je razmišljanje o raznim segmentima života kojima je do tada bila nezadovoljna. Pozitivne riječi, dakle pozitivno razmišljanje odvelo ju je u potragu za pozitivnim afirmacijama za svaki pojedini segment. Na sve moguće načine ugrađivala je pozitivne pojmove u svoj život, pa su se tako pojavili i stihovi čija pretenzija nije da budu prepoznati kao lirika već da igrom u stihu dodatno osvijeste pojedine pojmove.

 

Danas popis pozitivnih pojmova koje je osvijestila čini dugačku listu, a ona sve te lijepe riječi i osjećaje koji ih prate ugrađuje u svoju svakodnevicu. Promijenila je svoje postupke, obogatila svoj život, a to čini i sa životima ljudi oko sebe. Magične riječi promijenile su njezin svijet, a ova je knjiga najdobronamjerniji pokušaj da i drugima ukaže na moguću promjenu.

 

Jadranka Bota, prof.

  

---------------

  

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE '"MUDROST I MOĆ DUŠE"

HRVATSKE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ

 

Što ljude čini sretnima, što ljude žalosti, što ih sputava, što ih porobljava, a što ih oslobađa?

 

Ta pitanja i još mnoga druga dolazila su mi u misli, dok sam čitala novu zbirku poezije "MUDROST I MOĆ DUŠE"  moje drage prijateljice, pjesnikinje Anđe Jotanović.

 

Što je stvarnost? Ono što vidimo u ogledalu ili ono iza njega?

 

Kako doživljavamo duhovnost? Zatvorenih očiju, potopljeno u meni izranja i obavija me poput najfinije svile ili se pokazujemo kao bezglave kreature, koje gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog, zabaravljajući pri tome, da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života - ne može disati.

 

I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor.

 

Samo tišina, nijema, svečana tišina... a tisuće pitanja sam imala, dok sam čitala ovu refleksivnu poeziju, zatvarala sam oči, pa sam ih ponovo otvarala, pa sam ih zatvarala, nastojeći prodrijeti u duboki smisao riječi, koje je pjesnikinja rasprostirala ispred mene znajući, da ova pitanja što ih postavlja u pjesmama, drže unutarnji ključ života svake osobe, koja se pita - što je smisao života, zašto sam rođena, koja je moja uloga na ovom prelijepom plavom nebeskom tijelu, neznatnom u čitavom Svemiru, a tako bitnom u našim životima?

 

Ključ života je u ljubavi, međusobnom prihvaćanju, u bliskosti, a ne u daljinama i sjenovitim stazama gdje ljudi hodaju pognutih glava, tražeći još i još, a ne dobivaju ništa, jer to nije izvor otkud se može žedna duša napojiti, jer to nije mjesto gdje se čovjek može odmoriti.

 

Pjesnikinja godinama traži odgovore na ova pitanja, iako je u dubini sebe shvatila, da "mudrost i moć duše"  dolaze u tihim odgovorima, u onoj intuiciji, koju ne slušamo odmah, nego tek kasnije shvatimo, da je odgovor stajao ispred nas, jasan i točan, poznat i dubok.

 

Prepoznala sam u Anđinom iskrenom srcu blistavu dušu, koja je otkrila svoje unutarnje lice pokazujući svu dubinu istih pitanja, koja sam i sama postavljala.

 

To su trenuci kad sam sretna što sam dobila priliku napisati još jedan osvrt na predobru refleksivnu poeziju, koju nam je Anđa predstavila u ovoj knjizi i znam, čitatelji je neće čitati brzo - ova knjiga je za dugo sporo čitanje, uz puno puno razmišljanja baš o tim pitanjima, koja svi mi u dubini naših duša sami sebi postavljamo.

 

Jadranka Varga, pjesnikinja, 12.12.2015.


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE PJESNIKINJE ANĐE JOTANOVIĆ "SVJETLOST DUHA"

           

Ono što u pjesništvu tražimo i od njega zahtijevamo nije činjenična, nego životna istina, ali što to konkretno znači, nije lako reći iako taj problem svatko od nas prilično dobro razumije, jer i Pepeljuga u bajci i njeni  golubovi koji joj pomažu, djeluju također životno istinito.

 

Iz ovoga već možemo otprilike vidjeti kako stvari stoje sa životnom istinom za razliku od činjenične istine i ona se sastoji iz vrlo određenog slaganja sa realnim životom, ali ne slaganja u nekom pojednačnom i neponovljivom individualnom momentu, nego u načelnom i ljudski bitnom i u onom što je ljudski tipično, u onome dakle što nije zajedničko svim ljudima već samo određenoj vrsti ljudi. Međutim, u pjesništvu mi nemamo samo posla sa tipovima, nego i s izvanredno individualnim pojedinačnim karakterima i već prema tome, izgledaju li oni životno istiniti ili životno neistiniti, oni su vrijedni našeg divljenja ili pak propasti.

 

Zahtijev za životnom istinom ide jako daleko, on se naime ne tiče samo osoba, tipova, karaktera, već isto tako situacija, konflikata i razriješenja, uzajamnog preplitanja načina djelovanja, konzekvenci i iznenađenja, uloge slučaja, sudbine i zle sudbine. Sve to mora biti životno istinito i ne samo to, čitava sredina u kojoj se odigrava radnja, kolorit, pozadina raspoloženja kao i životni stil lica koji čini prednji plan, naime stil njegovog vremena koji im je zajednički. Sve to dakle treba biti životno istinito, a kao takvo ono je drugačije od pjesničke fantazije koja prikriva bit svijeta.

 

Ovako gledajući na stanje stvari, zbirka poezije „Svjetlost duha" čini se da je jedan takav životni dokument koji je lišen pjesničkoga uobražavanja, a kojem je stalo upravo do životne istine. Ta je istina u ovom slučaju „obična", „jednostavna", ona prirodno izrasta iz autoričina konkretnog života koji biva oplemenjen poezijom koja daje smisao cjelokupnom životnom poduhvatu.

 

Odatle, što se tiče pitanja kako autorica oblikuje sudbinu karaktera, ne samo da je od posebnog značenja, već je karakter stvarna ljudska sudbina putem koje se pjesnikinja približava onom mjestu koje u očima vjernika zauzima neka svetost, jer je karakter konkretan, stvaran i prožet ljubavlju.

 

Ovdje pjesništvo otvara čitatelju jedan dio svijeta i također jedan dio ljudskog života, jer to je način čovjekovog postojanja da živi kao biće otvoreno prema svijetu, ali ta otvorenost je zadatak i svatko se za sebe tek treba izboriti.

 

Pogled pjesnika svagda je upravljen na skrivena blaga. On svugdje pod naslagama svakodnevnice otkriva skrivena blaga u koja se isplati utonuti. U tom smislu pjesništvo je otkrivalačko, ono otkriva svijet onakvim kakav on doista jest. U tom smislu ono je više od praktičnog poznavanja ljudi, ono se čak u izvjesnom smislu kod mnogih razumijeva nepotrebnim, a to je otkrivanje onoga što je vrijedno voljeti, što se često razumijeva irelevantnim, a što zapravo obogaćuje pogled na život i čini život sudionikom obilja kao što samom životu daje puniji smisao i u tome se sastoji najveća vrijednost ove zbirke poezije, da čitajući postajemo svjesni onoga što autoricu čini toliko sretnim bićem, bićem punim optimizma i vjere u nadolazeća vremena i na tome joj velika hvala.

 

Dr Zlatan Gavrilović Kovač,Adelaide, 05.06.2017.






Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 



Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar