Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala www.digitalne-knjige.com:

-----------

Kristina Koren



 

-----------

Bilješka o pjesnikinji:

 

Kristina Koren rođena je 28.07.1978.godine u Zagrebu gdje i danas boravi i stvara. Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima za vrijeme školovanja i bila urednik školskog časopisa „Izidor“. Piše ljubavnu i duhovnu poeziju te romane. Završila je osnovnu i srednju školu u Zagrebu, te 2007.godine tečaj za ECDL specialist u školi za odrasle „Algebra“. Majka je troje djece.

          

Svoje prve stihove zabilježila je još u školskoj klupi kada je umjesto zadanog sastavka napisala svoju prvu pjesmu „Moj prijatelj robot“ i od tada emocije prenosi kroz stihove, a svojim je literarnim izražavanjem postigla današnje rezultate.

 

Tako su se redale pjesme: „Kako zamišljam sreću“, „Tihi Božić“, „Prvi snijeg“, „Bez majke“ i „Budi slobodna moja Hrvatska“ koja je pisana za vrijeme rata.

 

Njene duhovne pjesme objavljivane su u tadašnjem župnom listu u Čučerju 1995.godine. Aktivno sudjeluje u internetskom časopisu „Plamen" humanitarnog karaktera u kojem je objavila svoje osobno svjedočanstvo i vlastite molitve pisane 2009.god. Suradnik je još nekoliko portala od kojih na nekima objavljuje kolumne o situacijama iz stvarnog života.

 

Njena poezija obogatila je i mnoge međunarodne zbirke u izdanju „Providenca“, „ KLD Rešetari“, „Književno pero“, „Mili dueli“ i „Kultura snova“ , od kojih su neke u digitalnom izdanju „Kiprijanov Kladenac“, „Udruženje balkanskih umetnika“, „Urlik“, „Garavi Sokak“, te duhovna poezija u izdanju „Lipin cviet“.

 

Rado se odaziva na razne manifestacije i festivale na kojima se javno izvodi poezija. Svoju prvu zbirku javno je objavila 2013.godine te je postigla do sada veliki uspjeh time što su sve njene zbirke koje su objavljivane na portalu digitalne-knjige.com rado prihvaćene kod čitatelja diljem svijeta.

 

Član je KLD Rešetari, Udruge Vjekoslav Majer, KULTure Snova, Udruge Balkanskih Umetnika te udruge „Pisci bez pravila Lič“. Njeni uzori su: Marija Jurić Zagorka, Ivana Brlić Mažuranić, Vesna Parun koju je imala čast i sresti, te američka spisateljica Danielle Steel.


-----------

Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

Zbirka pjesama „U sjeni izgubljenog vremena"
; digitalne knjige, 2013.

 

 http://www.digitalne-knjige.com/koren.php

 

Zbirka pjesama "Kada tuga zavlada tišinom"; digitalne knjige, 2013.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren2.php


Zbirka pjesama "Pogled zaljubljene žene" digitalne knjige, 2014.


http://www.digitalne-knjige.com/koren3.php


Zbirka pjesama"Zalutala u magli"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2014.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren4.php

 

Zbirka duhovne poezije "Evo me moj gospodine"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren5.php

 

Zbirka pjesama "Pokidane niti"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren6.php


"Gabriellina tajna"; roman, Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2016.

 

http://www.digitalne-knjige.com/koren7.php

 

---------------


Naslovnice knjiga:




---------------

Kritike:

Recenzija zbirke pjesama "Pogled zaljubljene žene"

U stvarnosti doživljenih osjećaja i  izvrsnosti poezije Kristine Koren, pjesnikinje  doznajem mnogo, te ujedno  i o samoj autorici.  Žena, majka i biće govori na pjesnički način osjećajući  u svojoj nutrini tijela i toplinom srca koliko može pružiti ljubavi makar osjećala bol. Već u prvim napisanim stihovima koji su jednostavni i bliski svakom čovjeku, koncentrira se na postojanje ljubavi za koju je potrebno boriti se srcem, dušom i tijelom. Upečatljive slike koje se redaju jedna za drugom ,  prikazuju doživljaj ljubavi, neostvarenih želja i strah, a posebno bi naglasila  snagu kojom autorica ublažava postojanje istih s tim da otvoreno izražava osjećaje, predstavljajući ženu kao čvrstu  ličnost i ulogu koju joj je predodredio život. 

Posebnu pažnju privlači  stil upotrebe rime u strukturi vezanih stihova u kojima se pojačava ritam i duh koji se jednostavno zavole već u prvom čitanju.

Život nam je poklonjen od Boga, na koji način ga živimo naša je odluka i veliko  iskušenje. Stvoreni smo da hodamo već iscrtanim putovima, a od života da uzmemo najbolje što umijemo, pa čak da ga i kritiziramo. Ponekad si postavljamo pitanje shvaćamo li tko smo, pružamo li dovoljno, da bi nam se uzvratilo, odnosno, volimo li dovoljno?

„Evo me.  

Mladosti. 

Zagrli u meni ljubav svu. 

Obuci me u svjetlo. 

I zauvijek ostani tu.“   - citat iz ciklusa  „Obuci me u svijetlo“  iz  istoimene pjesme. 

Već u zrelim godinama, kad smo već pružili korak i razlučili dobro od lošega ipak nas misli vrate, ali sada smo zreliji, snažniji umom i poželimo one divne trenutke koji su označili najljepše godine našeg života, s tim da vječno traju u nama i to iz najvećeg razloga, naučili smo voljeti i podnositi žrtvu za ljubav. 

Rijetko  susretnem da na bjelini papira uočim osjećaje i dubinu pogleda u kojem žena izražava iskrenost i jednostavnost, a svježina izražavanja izvire iz snažne potrebe biti voljen,  pa čak i omalovažavanjem sebe, no u Kristininoj poeziji upravo se uočava i naglašava dorasla poezija koja zahtjeva,  nepisanim pravilima, da ljubav ipak zauzima mjesto uz sve što stvara ushićenje života. 

Posebnost izražavanja u ciklusu „Anđeo“  ponovo  susrećemo predavanje žene samoći zbog želje da bude voljena, jer kako kažu stihovi

„/Kao da ne znaš što je sreća/Ni zašto svaki puta odaje me glas.../I ovoga ću puta lagati sebi/Jer uzalud se ljubav budi bez nas“

Da je žena spremna učiniti sve za ljubav, zaustavlja vrijeme. Osjeti li neuzvraćenu ljubav, ostaje snažna iako u sebi nosi trenutke proživljene boli. „Hajde jednom kreni pa da ti ne oprostim/Hajde jednom kreni da ne bude namjerno“. 

Tonovima kojima se služi u svom cjelokupnom autorskom radu pridaje mnogo pažnje i pravi smiraj se pronalazi u riječima ispunjenim bez upotrebe mašte. Stabilnost pronalazi u liku žene koja se otvoreno predaje: „Sve me još podsjeća na te/I svaka me zora budi bez imena“, što je na mene osobno ostavilo zaista veliku pažnju čitanja.

Kontinuirano provlačenje tuge kroz zaista osebujno djelo, što čini i tematiku ove zbirke poezije uz motiv samoće, autorica nesebično daruje sebe, te kroz vrijeme u traženju svega što je bilo i da se vrati barem dio čiste i iskrene ljubavi, živi u nadi kako se sve greške mogu ispraviti bez obzira tko ih je počinio.  

Predaje li se žena olako boli koja joj je nanesena, a da u njoj ne proradi snaga kojom je žena zapravo žena u punom smislu riječi koje predstavljaju vječitu tajanstvenost, kako bi se reklo: „nikada ne znaš što žena misli, ali saznaš ako joj povrijediš srce“, Kristina u stihovima iz ciklusa „Kako je teško reći...“

„/Uništio u meni svaki komad sreće/Ne mogu ti reći ni ono što znam.../Svu ovu bol, oprosti, ali ne zaboravljam/“, 

upravo izražava općenito sudbinu žene, na žalost koju susrećemo u svakodnevnici, te  koliko god žena poklanjajući sebe prevaljuje mnoge granice kao žrtva, ipak sama odlučuje, ne uzvratiti, već pamtiti.

Ciklus „Sjena iz prošlosti“ – snaga, ponos žene za koju ništa nije nedostižno. Svijet ukrašava bojama koje sama stvara, spremna je uzdignuti se do savršenstva, jer u biti ona to i je, svjesna sebe da još uvijek može voljeti:

„Nije svijet propao ako ostanem sama/Ja ću i dalje ostati ona nasmijana i ista/i dalje ću biti dama!“

Buđenjem u svom novom svijetu žena kroz Kristininu poeziju spremna je na novi početak. Stvarnost gleda drugim pogledom. Zatomila  je tugu i prihvaća je samo kao dio beznačajne prošlosti,  i nadalje  uzdiže lik u svojim pjesmama kao ikonu sa kojom govori, kojoj se obraća, a negativnost osjećaja tuge, snažnim riječima pretvara  u tonove svjetlosti. „Ako me ostaviš u boli/vratit ću se i opet biti ona ista“ .

Ciklusom „Izgubljene misli“  nastavlja se vječito traženje izgubljenoga, ali u konačnici shvaćanje da krenuti dalje postaje jedino ispravno uz dozu sjećanja koja se nikada ne zaboravljaju.

„/Hodam ti po snovima/Nečujno i tiho da ne probudim ljubav/Koja u tebi spokojno spava/“

Čitatelji Kristinine poezije  pronaći će strpljivost i  svaki svijetli trenutak izazvan mislima, ali bez snova, jer prevladava „borba“ u kojoj žena daruje sebe voljenom biću kako bi sreću činila potpunom i ispunjenom disanja u stvarnosti. „Ako odeš bez „zbogom“ i zatvoriš vrata, Čuvat ću tebe ispod kože...“

Cijela pjesnička zbirka autorice Kristine Koren, mojim skromnim mišljenjem, mogla bi se usporediti s citatom kojeg sam odabrala za kraj 

„Volim ne samo da budem voljena već i da mi ta osoba kaže da me voli; kraljevstvo tišine u grobu dovoljno je veliko“. - Džordž Eliot (Meri En Evans), engleska pjesnikinja (1819-1880)

Mirjana Pejak Peki

---------------


Kakav je to osjećaj ''KADA TUGA ZAVLADA TIŠINOM''?



Je li u njoj gordost istine razbaskarena prema svim putovima voljenja, ili je voljenje spremno na gorljivost sebedarja do posljednjeg bezuslovnog trena?

Upravo u svojoj poeziji, pjesnikinja KRISTINA KOREN opisuje nam svoje duge ljubavne monologe. Tim monolozima autorica poput slikarice boja svoju ljubav ružičastom bojom neba, mirisima proljeća, modrom bojom samoće i dnevnikom bezuslovno darovane mladosti u kojoj se krije htijenje da voli i voljena bude

A kada žena voli, kiše su blage, kada žena voli, Svevišnji sve zbraja i pamti. U tom nesebičnom sebedarju, Kristina je žena koja vjeruje u ljubav čak i onda kada njeno prisustvo izostane, žena koja umije čekati u tišini svoje vlastite strpljivosti čitavu vječnost na samo jedan trenutak u zagrljaju svoje Ljubavi...A onda u zjenicama nečijih očiju, poput leptirice, opet prhnuti natrag u svoju bol ...

Ona je ujedno i tužni pajac koji vrtloznim pokretima ruku po zraku crta ljubav, da bi na kraju predstave iza spuštenih zastora postala i ostala tek nečija igračka nimalo slavno ostavljena u potonjem kutu...

Ili, kako bi nam to interpretirala Kristina:

''...na dlanu je ostao san

tako bistar

tako čist a nestvaran

a opet nježan i blag...

za tebe nevažan

i nikad ne odsanjan....''

 I kada u albumu slatkog sjećanja izblijede sve slike, Kristina spaja glazbu stvaranja i tihi nemir duše u jednu neraskidivu nit. Varijacijom drugih riječi, baš tada, u trenutku najvećeg posrnuća Kristina prijemcljivo teče i žubori poput života u njenim pjesmama rijekom bogatom i velikom, bez povratka, u neka nova ružičasta svitanja, u neke nove ljubavi, jer samo dok je ljubavi za svijet postoji nada......

Dana 6. studenoga 2013. Sandra Vulin

---------------

UZ ZBIRKU POEZIJE KRISTINE KOREN ''Kada tuga zavlada tišinom''

 

Pred nama je druga zbirka poezije gospođe Kristine Koren. Na nekih stotinjak stranica ona nam je priložila nešto više od stotinjak pjesama koje su sukcesivno nastajale u periodu od 1994 do 2004 godine.

Mogli bismo stoga reći da one obuhvaćaju period domovinskoga rata u Hrvatskoj kao i vrijeme poraća na što, dakako, upućuju i pjesme domoljubnoga karaktera mada je riječ o zbirci poezije isključivo ljubavne tematike.

Nije slučajno stoga da je ljubavlju protkana kako ljubav prema svojim bližnjima kao i ljubav spram domovine koja se tek oslobađala ratnoga zla u jednom nepravednom ratu u kojem je Hrvatska stradavala kao žrtva povampirene vlasti Beograda. Ali to je akcidentalna problematika dotične poezije koja se zapravo najviše trudi oko duha i duševnosti koja je u sebi slobodna i smirena kao religijska ljubav. Jer svo nastojanje naše autorice mada protkano suptilnim osjećanjima konkretne ljubavi upućuje na to da je bit ove poezije religijska ljubav.

Prava bit ljubavi sastoji se u tome što se napušta svijest o samome sebi, što se u nekome drugome JA zaboravlja na sebe ali se ipak tek u tome napuštanju i zaboravljanju ima i posjeduje sam sebe. Ovaj sadržaj kao ljubav ima formu u sebi usredsređenog osjećanja koje sažima njeno prostranstvo i neizmjernost u jednostavnu dubinu duševnoga. Jer duševnost, duša, osjećanje bez obzira na njihovu unutrašnjost svagda imaju neku vezu sa osjetnim i tjelesnim tako da oni pomoću tjelesnosti objavljuju najunutrašniji život i određeni bitak duha. I to se često događa bilo pogledima, bilo crtama lica ili pak tonom i riječima.

I ovdje je ono tjelesno odnosno ono izvanjsko pozvano da izrazi ono najunutrašnije same duše. A upravo je takva poezije Krstine Koren: izraz onog najunutrašnijeg u unutrašnjosti njene duše. Zato je njena poezija duhovna ljepota kao takva. Ljubav je ovdje u svome afirmativnome zadovoljenju ili odsutnosti u sebi uspokojena blažena realnost koja jest idealna ali je potpuno duhovna ljepota koja se može izraziti kao usrdnost i kao usrdnost duševnosti.

 I ovdje je Bog shvaćen kao ljubav. Otuda i njegovu najdublju bit koja odgovara poeziji treba shvatiti i prikazati u Isusu Kristu . Ali Krist je božanska ljubav koja je shvaćena kao konkretni subjekat. Odatle u ovoj poeziji subjektivna usrdnost biva stalno uzdignuta i nošena općostću. Odatle Marijina ljubav jest predmet religijske fantazije koja je najviše realna, ljudska, koja je bez interesa i bez potrebitosti prohtjeva, koja je neposredna, koja je apsolutno umirena blažena usrdnost. To je ljubav bez žudnje, ali ona nije samo prijateljstvo, ne zahtijeva neki sadržaj, neku bitnu stvar kao cilj, nego je bez ikakove istovjetnosti ciljeva i interesa.

 Njen pravi sadržaj jest božansko ali prirodno jedinstvo i ljudsko osjećanje koje prožima duhovno i duševno na jedan tih i nesvjestan način. Odatle i kajanje i preobraćanje koje se iskazuje u duševnome bolu ili u svome vraćanju duševnosti na dobar put. Postoji u naše autorice jedno duboko uvjerenje da vjera, ta unutrašnja usmjerenost ka Bogu jest u stanju da spere naše grijehe. Ovaj uzmak od zla i to vraćanje pozitivnome jest u stvari beskonačna snaga religiozne ljubavi, to osjećanje jačine i istrajnosti vlastite duše koja pomoću Boga kome se obraća pobjeđuje zlo.

Međutim ne treba uzimati previše ozbiljno niti grijeh niti svetost nego vjerujemo da će nam biti oprošteno zbog naše ljubavi i zbog naše ljepote. Ono što je dirljivo sastoji se u tome da mi ipak svoju ljubav smatramo za stvar savjesti koja je ČISTA i što u ljepoti duše punoj osjećanja lijemo suze bola. Zabluda je u tome što smatramo da smo grešni jer smo ljubili i što vjerujemo da smo grešni a promaklo nam je da smo u svojoj ljubavi bili plemeniti i duboke duševnosti, da smo bili ČISTI u našoj ljubavi: ''želim ti dati ljubav iskrenu i čistu, jer znam da nudiš upravo i ti meni istu''.

I konačno, zahvalni smo Kristini Koren na ovako iskrenoj i toploj poeziji koju ćemo sigurno dugo pamtiti po svojoj unutrašnjoj jednostavnosti kao čisto zrcalo njene duše u kojem se autorica ogleda u svoj svojoj ljepoti i ljudskosti.

Zlatan Gavrilović Kovač Adelaide 1.10.2013.

----------------------------

RECENZIJA NA ZBIRKU „EVO ME MOJ GOSPODINE"

VJERUJ, JER LJUBAV JE BOG …

 

Svaki pjesnički ciklus ima svoj početak. Svoje rođenje unutar sebe. Kraj pjesničkog stvaranja, ne naslućuje se, kao ni životni vijek. Kome da zahvalimo za to nenadano rođenje sebe u sebi ? Ljudi bi znali reći: „Dogodilo se slučajno.""

 

Blago onima koji su spoznali da slučaj kao stanje ne postoji. Sve bi ostalo na tom „impozantnom"" slučaju kada ne bi znali od kuda nam taj poticaj i to nadahnuće. Bog nam je rođenjem darovao život, um svjesnosti, ljubav, slobodu i savjest odgovornosti. Kad odlučujemo; što, koga i zašto odabiremo, taj put, tu istinu i takav način životu, uvijek imamo barem dvije ponuđene šanse. Dobru i manje dobru, ako ne i nevaljalu.

 

Sami odlučujemo. Često i najčešće odlučujemo srcem, bolje rečeno strašću. Takvom odlukom zanijemimo kad iskušenjem nakon izvjesnog vremena vidimo da smo pogriješili, da smo u grijehu. Darovana nam je sloboda uma. Dopušteno nam je, da slobodom svoje svijesti i savjesti sami dolazimo do nove spoznaje. Na tome … Svevišnjem bezuvjetnom ljubavlju zahvaljujemo.

 

Upravo tim ciklusom pjesničkog izraza vođena je bila naša draga pjesnikinja Kristina Koren. Nadahnućem Božje duhovnosti bila je vođena osobnom odlukom da nam svjedoči svoj PUT, ISTINU I ŽIVOT. Izabrala je najljepši put. Stihovima u pisanim tragovima, bez oklijevanja u nekom tegobnom trenutku „procvilila"" i „zajecala"" je njena savjest s odgovornošću. Ohrabrena Nebeskim darom otvorila

je svoje srce nesebično drugima, kako bi kao ovozemaljska putnica dala naslutiti svima koji prolaze svoju kalvariju - da nisu sami.

 

Dala im je do znanja: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! … I doista … tko ište, prima; tko traži, nalazi; tko kuca; njemu će se otvoriti."" - (Mt. 7,7-8)

 

Draga Kristina, izabrala si najbolju smjernicu do Krista. Navest ću tvoje naslove. Oni su dovoljni signali i semafori koji nas vode ka cilju. Vječnosti kojoj težimo svi sa vjerom.

 

1. Napustio si me Bože - s osjećajem straha i napuštenosti.

 

2. Napuštam ovaj svijet - vapi za odlaskom od sebe

 

3. Sreća - satkana u nadi … ništa bez nade

 

4. Isuse, spasi nas - vapaj za šansu koju vidi kao posljednju

 

5. Čekam Te Gospodine - moli Isusa da dođe po nju, ali dok sunca ima, vjeruje u Njegov spas

 

6. Zvona zvone - u vapaju sebe grešnicom proziva tako ponizno …

 

7. Navikla na suze - u samoći svih životnih odluka, osjećaj napuštenosti

 

8. Tako mi malo treba - pita se i vapi:

 

„Moram li proliti toliko suza i patiti?

Možda želiš Bože da svu patnju svijeta mogu lakše shvatiti?"

 

9. Molitva Isusu - vjera u Isusa i predaja Njegovoj ljubavi

 

10. Nisam te vrijedna - kajanje zbog grijehova … divna ispovijed

 

11. Ljubimo jedni druge - predivna poruka

„I ponizno izmoli duši za spas

Njegovu zapovijed čuvaj u srcu

Ljubimo jedni druge kao što On ljubi nas"

 

ZAKLJUČAK

 

Svojim stihovima Kristina Koren oslikava smisao života na osobnoj kušnji. Iskrena, jednostavna i neposredna u svom izričaju, s naglaskom vapaja, te iskustvom života poučena pretvara se u misionarku Božje ljubavi.

 

Njezine opservacije stihovno je različito, ali u suštini prepoznajemo njeno u njoj Božje otkrivenje. Tu divnu bezuvjetnu i istinsku ljubav prvo prema Bogu, majci Božjoj, u Anđelima … čime sveobuhvatno sazrijeva kao prava vjernica. Kao što napisah … njen ciklus života je u trajanju, s toga … poželimo joj da ustraje u sebi, za obitelji i za sve druge s kojima je okružena. Od srca, draga Kristina, vjerujem

u tvoje misionarstvo Ljubavi. I reče Bog; „Ne boj se!" Ljubim te Božjom ljubavlju i molim dragoga Boga da ovu molitvenu stihovnicu blagoslovi kako bi i još mnogi uz tvoje svjedočenje postali Svjetionici

Božje ljubavi.

 

Amen !

 

MARIJA ŠIKIĆ BORČIĆ, vjeroučiteljica


-----------

Posebna Napomena

Naš intervju s pjesnikinjom i književnicom Kristinom Koren, moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.nema-kompromisa.com/intervju-kristina-koren.php

-----------------

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar