Korisnički blogovi

 Sjećanje na hrvatske velikane - Janko Polić Kamov




Janko Polić Kamov


(Rijeka, 17. studenog 1886. - Barcelona, 8. kolovoza 1910.), hrvatski pjesnik, pripovjedač i dramatičar.


Hrvatski pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, kritičar i feljtonist. Neprihvaćen i neshvaćen u svom vremenu, Kamov je jedan od rijetkih pisaca u cijeloj povijesti hrvatske književnosti čiji je autorski glas ne samo usporedan, nego nerijetko i prethodnički književnom senzibilitetu svoga doba. Osporavatelj tradicije, rušitelj tabua i inovator na tematskom, idejnom i jezično-stilskom planu, Kamov je avangardist prije avangarde, avangarde koja će se oblikovati tek nakon Kamovljeve prerane smrti.


Rođen je u uglednoj i imućnoj obitelji. Otac mu Ante s Hvara je doselio u Senj gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u Rijeku te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s Brnčićem, Derenčinom, Starčevićem i Supilom, dopisivao se sa Strossmayerom i Kranjčevićem, a s Politeom je izdavao reviju Prva hrvatska misao.
Janko je 1893. godine krenuo u osnovnu školu, a 1897. u gimnaziju. Kao šestogodišnjak čitao je Smičiklasa, s osam je godina zajedno s braćom izdavao kućni književni list Sokol te izvodio kućni teatar, a pisao je i pjesme o Majci Božjoj i samokresu u Harambašićevu stilu. U prvim je razredima gimnazije bio radikalan nacionalist, popriličan vjerski fanatik i kulturni tradicionalist. U trećem je razredu izbačen iz gimnazije pošto je profesoru grčkoga jezika pljunuo u lice jer je dobio pozitivnu ocjenu, po njegovu mišljenju nezasluženu, samo zato što je pripadao bogatoj obitelji. 


Tih gimnazijskih dana osniva s kolegama Josipom Baričevićem i Mijom Radoševićem anarhističku organizaciju Cefas, koja je ujedno bila i literarno i političko udruženje, s namjerom da nabave oružje, podignu bunu i revoluciju te dinamitom i bombama dignu u zrak čitavu Hrvatsku. Organizacija se ubrzo raspala. Na očevu je intervenciju primljen u senjsku Ožegovićianu, konvikt koji je mlade odgajao u ultraklerikalnom duhu, što je na Janka djelovalo kontraproduktivno, te potpiruje dodatno njegovu anarhističko-slobodarsku buntovnu narav.


1902. nakon očeva financijskog sloma obitelj seli u Zagreb. Izbačen iz senjske gimnazije Janko upisuje gornjogradsku gimnaziju, ali je napušta već 1903. pošto biva osuđen na tri mjeseca zatvora zbog sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama. Tu upoznaje i nastavlja prijateljevati sa Stjepanom Radićem. 1904. iznenada je nestao s nekom putujućom družinom te putovao Dalmacijom, Bosnom, Crnom Gorom i Slavonijom. U družini je bio šaptač i sporedni glumac, a na turneji su mu alkohol, kavane, jeftini hoteli i neuredan način života narušili zdravlje. 1905. vraća se u Zagreb. Pijanči, uči, čita i počinje s književnim radom (piše Psovku, Ištipanu hartiju, Na rođenoj grudi i Tragediju mozgova). 


Nakon osnutka tjednika Pokret sudjeluje u njemu do smrti kao vanjski suradnik. Iste godine počinje njegovo putovanje po inozemstvu. Najprije u Veneciji posjećuje brata Milutina, priznatog i genijalnog glazbenika koji je polazio tamošnju akademiju, a zatim nastavlja posjećivati kazališta, biblioteke i galerije živeći na neredovitom honoraru Pokreta i pomoći brata Vladimira. No dopisništvom se ne zadovoljava jer nije kreativno. Na putovanju Gornjom Italijom impresioniraju ga tvornice, elektrika i seljaci-nadničari na latifundijama. Uskoro doživljava prvo odbijanje kritike i urednika, ali ne klone. Dapače uzima kao dodatak ime Kamov prema biblijskom Kamu. 1907. boravi u Rimu, Torinu, Genovi, Firenzi i Marseilleu, a za ljetnih mjeseci u Puntu na Krku. Oduševljen je inozemstvom: operom i koncertima u Marseilleu te galerijom u Trstu. Piše dramu Čovječanstvo i proučava psihologiju i sociologiju. 


Žali se na bolest u plućima, očima, prstima, 1909. neko je vrijeme ležao u bolnici u Zagrebu. Godinu kasnije dovršava Mamino srce te putuje preko Genove za Marseille i Barcelonu. Španjolska ga privlači industrijom, trgovinom, političkim životom, kulturnim pluralizmom, kontrastima, nemirom i gibanjem masa, a Barcelona slikarstvom i književnom tradicijom. 10. kolovoza piše bratu da boluje na gastro-intestinale, a devet dana kasnije umire u bolnici Santa Cruz u Barceloni gdje je i pokopan na bezimenome bolničkom groblju.


Djela 


Janko Polić Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne u kojem se hrvatska književnost napokon priključila europskoj. On ne pripada nijednoj od dviju dominantnih struja: artističkoj liniji, koja naglašava primat estetičkoga projekta ni s druge strane pristašama društveno-pragmatičnoga programatskog djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov stoji kao samosvojna, buntovna osobnost, te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje koji će se zbiti i u Europi i u Hrvatskoj. Njegov je slučaj jedan od najkontroverznijih u novijoj hrvatskoj književnosti.


Poezija 


Janko Polić Kamov se može promatrati u temeljnoj dihotomiji priroda—kultura, kako ju je precizirao i u svom najboljem djelu, romanu Isušena kaljuža, i u pismima bratu Vladimiru. Takvim modelom on kuša detronizirati suvremene praktike života i kulture u svim posebnostima. U pjesničkom diskurzu Psovka, 1907. progovara iz prirode, instinkta, iz same naravnosti predmeta, situacije, ljudskog stanja, odnosno prvobitnih obilježja liričnosti, a manje iz kulture u smislu esteticističkih normi Matoševa tipa. Njegov leksik i sintagme odražavaju drukčije motive i teme tj. drukčija tumačenja tih tema u odnosu na ono što je bilo uobičajeno u hrvatskoj moderni. U zbirci Ištipana hartija, 1907. vraća se uređenijim i pravilnijim formativnim oblicima, raznolikijim temama, vezanom stihu i pravilnijoj kompoziciji. U cjelini on ipak ostaje pjesnik bodlerijanske estetike ružnog, sirovih nagona i anarhističkog prosvjeda te je eminentno antiprosvjetiteljski i antiracionalistički postavljen pisac koji preferira individualno, tjelesno, osobno iskustvo.


---------------------------------


A za kraj čemo pridodati i nekoliko njegovih antologijskih pjesmama.


PRELUDIJ


Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo;

ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;

izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;

cjelov na bljedoću tvoju - moji su cjelovi crni.

Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;

bježim ih i bijeg je moj strelovit;

onud sam prošao, gdje plaze pognute šije,

gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.

Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid;

zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;

mahnit sam, o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.

Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi;

nema iskrenosti u očima i vucaranje je njegov hod;

njuškanje je posao njegov i bogata mu je plaća;

nema ni mjesta među njima i kažnjiva je moja riječ;

gutam misli i zagušit će me stid.

Stani, ljubavi moja, poslušaj bol moju;

ti primaš ljudsku riječ i magare još nije razumjelo čovjeka;

volovi vuku plug i ropstvo im donaša sijeno;

konjče nosi boljara i sjajna je dlaka njegova;

bogato se pita krmak i tečno je meso njegovo:

vitki su zakoni i oštri i krcate su staje zobi.

Ne izmiči se, poljubljena djevojko, nema žene za mene;

ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;

o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.

Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;

topla ko moja krv i mahnita ko srdžba moja.

Podaj mi se zauvijek - crni su cjelovi moji;

crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.


INTERMEZZO


Polomite mi pero i sažgite hartiju;

strahote će da rađaju i priča će biti užas;

rodio se među ljudima čovjek i u društvo je zabludjela duša;

nema čovjeku mjesta među vama, o ljudi bezdušni.

Zalutao je let moj i prašume mi bijahu gnijezdo:

gledam stanove vaše i uredbe vaše i tuđe su mi ko sakramenti;

Kitty je golubica i ona će vam pričati pohot orlova;

pandža je duša moja i pojim se krvlju ideja.

Ja sam uskrsli Izrael, gdje Salamun pjeva pjesme;

gdje sijevaju oči Salome i Judita slavi orgije;

gdje Marija preko zakona rađa novoga Mesiju i raspetoga boga.

Hoće li doći ognjeno božanstvo i prosuti vatru na djela moja?

hoće li more beživotno prekriti blud duše moje?

hoće li tko zaroniti kroz more mrtveži i razotkriti mahnite nekad gradove?

hoće li tko pisati studije vrhu mene i elegije vrhu zalutale duše?

Podignite lomaču i sažgite tijelo moje;

dim će se izdići k nebesima, gdje kruže orlovi;

nema granice u bezmjerju njihovom i slobodan je njihov let.

Apsurd postaje pjesma moja i nema ludnice za mene;

ne čitajte djela moja i sažgite hartiju;

polomite mi pero - i skinite oblačine sa nebišta -

dajte mi sunce! - grozan je Osvaldov finale.


FINALE


Gle, vidim živa tjelesa i mrtve su njihove duše;

zamro je zanos i misao rasudbe;

prostituira se duh i sterilna je ljubav bludnica;

unakazio se prevrat i perverzna su njegova djela -

grob je dom moj - veliko grobište duša.

Mrtvorođenčeta i rano preminuli - o nesretna ljubavi!

Velike vidim grobnice i zlatni su im krstovi;

mramorni su spomenici i natpisi sijevaju na njima;

krasni su vijenci i papirnato cvijeće;

bogate su haljine vaše, o mrtvi velikani.

Gle, čujem riječi pjesnika i laži tužnijeh nota;

rastrovana je muza naroda i mrtvima sklada himne.

O grobište duša, domovino moja sumorna;

pjevaju usne moje i pjesma je moja psovka;

ona je očaj i bijes i srdžba je u boli njezinoj;

kratka je i mahnita ona ko krik probuđenoga u grobu.

Doći će žive duše i prekopat će grobište naše;

hoće li naći tijelo moje i grebotine moje?

hoće li naći raščupane usne i raskidano tijelo moje?

hoće li shvatiti veličinu i grozu preminuloga u grobu?

hoće li cjelunuti zgrušanu krv ko pepeo Bruna i srce Prometeja?

neće li proždrijeti ždrijelo vremena grobište naše

i nitko već neće ni znati: i tamo su živjele duše?

O drhtava je bol moja i velike su njezine zamisli;

smrskat ću ledeni lijes i prorovati zemlju;

izmiljit će prebite kosti i velike sjat će mi oči -

Sunce je tamo i uskrs i ditirambi leprše zrakom


---------------------------

 

A da bi predstavljanje kontraverznog pisca i pjesnika bilo što potpunije priložili smo vam i jedan video zapis koji sjajno opisuje život i djelo Janka Polića Kamova.


Naša preporuka. Svakako pogledati!  





Napisao i obradio: Nenad Grbac


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.