Korisnički blogovi

Osvrt na knjigu - "Pokidane niti'', Kristine Koren




OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "POKIDANE NITI" HRVATSKE PJESNIKINJE KRISTINE KOREN 

Dobila sam opet izvanrednu radost i čast napisati osvrt na novu zbirku poezije "POKIDANE NITI" moje drage prijateljice, pjesnikinje Kristine Koren. 

Čitajući pjesmu po pjesmu, zavirivala sam u skroviti dio njene duše, njenog neprosanjanog sna, njenog plavog neba i njene ljubavi prema voljenoj osobi. 

Sve ove godine, Kristina je pisala svoje stihove, pisala ih u duši i spremala negdje duboko u sebe i u neku bijelu bilježnicu, da bi se istinski objavila svima nama svojim izvanrednim pjesničkim darom u njenim do sada izdanim zbirkama. 

Sunce njenog neba će sjati jarkim sjajem, glazba njenog srca će pjevati o ljubavi, koju nosi otkad zna za sebe, a mi čitatelji opet imamo sreću zaviriti u taj ocean ljepote poetskih bisera sa kojima nas daruje Kristina.

Sa čežnjom nedosanjanog sna, u pjesmi "VJETAR" razgaljuje mi srce dok čitam ove stihove:

Nosi mu ovo moje pismo
pozdravi ga i poljubi
nek se sjeti tko ga voli
nek se sjeti tko ga ljubi 


Pjesma iz 1997. godine "VEČERAS SAM SHVATILA SVE", vratila me u davne godine, kad sam i sama shvaćala neke trenutke kad voljena osoba više nije dušom uz moju dušu, već kako lijepo kaže Kristina u ovim stihovima: 

Nema nade za nas
Jer večeras si dokazao sve
Znala sam vec duže vrijeme
Da već dugo dolaziš od nje 

Ljubavna bol je ponekad najjača bol, koju srce osjeti... o njoj se ne priča, o njoj se šuti i u sebi se moli, da voljena osoba osjeti tu ljubav, koju šalje srce u daljine i da se zauvijek stope negdje u tom krugu ljubavi, a što Kristina lijepo opisuje u pjesmi iz 1995. godine "BOJIM SE, MAJKO": 

Bojim se majko priznati
Što donosi sudb"a ovih dana
Jer bio je ljubav moje mladosti
A ostat će vječita rana 


Kako ljubav nema rok trajanja i vječna je u nečijim životima, ipak se događaju rastanci. 
Voljena osoba odlazi ili živi u limbu života, koji nije život, već je tek nešto preživljeno i odživljeno, ali se više ne ponavljaju impulsi između dva tijela, koja prolaze jedno kraj drugog u prostoru gdje dijele i dobro i zlo pa se Kristina u svojoj pjesmi "POKIDANE NITI" tiho u sebi pita i odmah zna odgovor, a prateći te nevidljive znakove: 

Pratim tragove ranjenog labuda
I svu tugu želi, kao i ja, od ljudi skriti
Ništa nas više ne veže zajedno
Poslije nas ostaju pokidane niti. 

I kad se dogodi rastanak, ostaje jedno prazno vrijeme, koje gleda bezizražajnim pogledom sivog neba na sve ono što nam treba, a to je ljubav voljenog. 

U tom vremenu, zatvori se srce samo u sebe, potone u neke podzemne koridore kretanja, živi samo da bi živjelo i disalo, ali ne i da bi letjelo, a tome nam svjedoči i Kristinina pjesma "OPET U SUZAMA PROVODIM VRIJEME": 

Zatvaram za tebe srce svoje
Zatvaram dušu koja je tako ranjena
Jer za ljubav je potrebno dvoje
A od ove naše ne ostaje ni sjena

 

Jadranka Varga, pjesnikinja, 11.7.2015. 






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

Osvrt na knjigu - ''EVO ME MOJ GOSPODINE'', Kristine Koren




Predgovor knjige "Evo me moj gospodine"

Više puta i na više načina Bog poziva čovjeka i objavljuje mu svoju ljubav. Uvijek je taj poziv osoban, uključujući jednostavno sve okolnosti čovjekova života, jer ih Bog ionako bolje poznaje od čovjeka samoga. Poziv je to na susret, poziv na prijateljstvo, na zajedništvo života. Poziv koji je odraz Božje očinske brige da njegovo remek-djelo dosegne puninu svoga postojanja. Pokazao nam je i uzor, sliku na koju smo stvoreni, kao i mjeru uzrasta: svoga jedinoga Sina. 

Čitamo u Novom zavjetu kako Krist, ulazeći u svijet veli: Evo dolazim vršiti volju tvoju. I u tome je dosljedan: govori sve što mu je Otac dao reći, čini djela koja mu je Otac pokazao, ostvaruje Očev plan, radi nas i radi našega spasenja. Trajno otklanja samovolju, izabirući poslušnost: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti! Takvom dosljednom poslušnošću Isus ispravlja neposluh prvoga Adama, a prolijevanjem svoje Presvete krvi uvodi nas u novi život, život Božjeg djeteta. Hvala mu i slava! 

U tome je srž Vazmenih blagdana koje slavimo ovih dana. U to nas uvodi i ova zbirka duhovne poezije Kristine Koren, župljanke zagrebačke Župe bl. Alojzija Stepinca. Na njezinom konkretnom primjeru vidimo kako Bog čovjeka ne napušta, koliko god nas osjećaji u tome varali, nego naprotiv: kako ga poziva, izvodi iz tame u svjetlo, obnavlja Duhom Životvorcem i suobličava Isusu Kristu, savršenom Čovjeku. 

Siguran sam da će čitanje ovih stihova probuditi pojedina sjećanja, jer svi smo samo ljudi, ali i otvoriti srce za Božju prisutnost usred događaja vlastitog života. U tom smislu, molim njegov obilan blagoslov za tebe i za svakog čitatelja i za sve koji su s nama na bezbrojne načine povezani. Neka se na sve nas obilno izlije Božje milosrđe, da povije što je slomljeno, ozdravi što je bolesno, očisti što je prljavo, ojača što je slabo i utvrdi ono što je dobro! 

Evo i mene, Gospodine! Što želiš da danas učinim za tebe? 

U Zagrebu, o svetkovini Blagovijesti 2015. Antun Vukmanić, župnik 






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren5.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 



Osvrt na knjigu - ''Zalutala u magli'', Kristine Koren




KRISTINA KOREN - ZALUTALA U MAGLI 

Kristina Koren, poetesa je vrlo profinjena, istančanog senzibiliteta, koju prije svega cijenim kao čovjeka i vrlo iskrenog, poštenog i odanoga prijatelja kakav se rijetko pronalazi u ovom našem svijetu punom svakojakih zamki i iskušenja. 

Što reći o njoj a da ne bude premalo i preskromno? 

Oni koji je osobno poznaju i druguju s njom, znati će zašto sam se to upitao. Svim ostalima od srca želim da je što prije upoznaju, jer takvu osobu je zbilja privilegija imati za prijatelja. 
Nježna, osjećajna, puna ljubavi i vjere u ovaj svijet i život, koji ju je već toliko puta išibao i razočarao, ali ju nije uspio nikada slomiti, jer ona jest nježna i krhka, ali samo naizgled! 

Kao i svaka prava poetska duša, satkana od ljubavi i maštanja o nedosanjanoj sreći, u njenim se stihovima ogleda iskrena čežnja za iskrenom toplinom srca, koju ona sama sa toliko žara nesebično dijeli, i na koju, ako ništa drugo, radi toga, ima i potpuno pravo dobiti zauzvrat, što, na žalost, često završi sasvim drugačije od očekivanog. 

Evo stojim na vratima tvog srca i kucam
Ovako promrzla od života
I slomljena od ljudi.
Nisam tražila mnogo
Samo da budem voljena
I da se ljubav pored mene budi. 

Na svaki udarac sudbine, ona će uzvratiti - Ljubavlju, kojom istovremeno i želi biti voljena. 
I upravo kad joj se čini da izlaza nema, kada joj silni udarci sudbine poljuljaju samopouzdanje, kada bol postane toliko neizdrživa i jaka, da je napokon prisili da barem poželi učiniti nešto da patnja napokon prestane i završi se, probudi se u njoj borac, koji, do sad nepozvan, i spavao je, samo sanjajući svoje ratove, napokon dobija svoju priliku da i svojim stvarnim djelovanjem izvojeva pobjedu. 

U trenutku rastanka, Kristina spoznaje veliku mudrost i prenosi nam životnu istinu, koja kaže da je ono što se u prvom trenutku čini kao težak poraz, u stvari velika pobjeda srca,, stavljajući na prvo mjesto ljubav, kao vrli primjer svima nama, kako se čuva samopoštovanje i dostojanstvo svoje osobnosti. 
Šetajući svojim maštovitim putem između sna i jave, počela se u njoj buditi snaga, za koju ni svjesna nije bila da je ima. Snaga probuđena bolom, snaga života i Ljubavi, koju je toliko nesebično poklanjala drugima, da je često zaboravljala na samu sebe. 

Stihovi Kristine Koren sadrže u sebi stvarno životno iskustvo, što dokazuje zrelost njihove autorice, dostojnu svakog poštovanja. 

Očito je da je svako napisano slovo plod dubokog promišljanja, te savršenog razumijevanja situacija i osjećaja izazvanih realnošću proživljenih iskustava. 

Ipak, kao i svaka poetska duša koja neumorno sanjari o sreći, ponekad se poželi vratiti u prošlost i učiniti nemoguće-opet isponova uskrsnuti trenutke za kojima toliko žudi, želeći oživjeti ono čega više nema.., 

Damir Maras, Pjesnik





-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren4.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


KRISTINA KOREN-ZALUTALA U MAGLI



 

Draga Kristina, od srca ti hvala što si mi učinila veliko zadovoljstvo i čast, omogućivši mi da ostavim svoj trag na stranicama tvoje knjige, koja će, duboko sam uvjeren, svojim sadržajem oduševiti mnoge ljubitelje poezije, kao što će, siguran sam, još dugo to činiti svima koji će je u budućnosti čitati.

 

Kristina Koren, poetesa je vrlo profinjena, istančanog senzibiliteta, koju prije svega cijenim kao čovjeka i vrlo iskrenog, poštenog i odanoga prijatelja kakav se rijetko pronalazi u ovom našem svijetu punom svakojakih zamki i iskušenja.

 

Što reći o njoj a da ne bude premalo i preskromno?

 

Oni koji je osobno poznaju i druguju s njom, znati će zašto sam se to upitao. Svim ostalima od srca želim da je što prije upoznaju, jer takvu osobu je zbilja privilegija imati za prijatelja.

 

Nježna, osjećajna, puna ljubavi i vjere u ovaj svijet i život, koji ju je već toliko

puta išibao i razočarao, ali ju nije uspio nikada slomiti, jer ona jest nježna i

krhka, ali samo naizgled!

 

Kao i svaka prava poetska duša, satkana od ljubavi i maštanja o nedosanjanoj sreći, u njenim se stihovima ogleda iskrena čežnja za iskrenom toplinom srca, koju ona sama sa toliko žara nesebično dijeli, i na koju, ako ništa drugo, radi toga, ima i potpuno pravo dobiti zauzvrat, što, na žalost, često završi sasvim drugačije od očekivanog.

 

Evo stojim na vratima tvog srca i kucam

Ovako promrzla od života

I slomljena od ljudi.

Nisam tražila mnogo

Samo da budem voljena

I da se ljubav pored mene budi.

 

Na svaki udarac sudbine, ona će uzvratiti - Ljubavlju, kojom istovremeno i želi biti voljena.

 

I upravo kad joj se čini da izlaza nema, kada joj silni udarci sudbine poljuljaju samopouzdanje, kada bol postane toliko neizdrživa i jaka, da je napokon prisili da barem poželi učiniti nešto da patnja napokon prestane i završi se, probudi se u njoj borac, koji, do sad nepozvan, i spavao je, samo sanjajući svoje ratove, napokon dobija svoju priliku da i svojim stvarnim djelovanjem izvojeva pobjedu.

 

U trenutku rastanka, Kristina spoznaje veliku mudrost i prenosi nam životnu istinu, koja kaže da je ono što se u prvom trenutku čini kao težak poraz, u stvari velika pobjeda srca,, stavljajući na prvo mjesto ljubav, kao vrli primjer svima nama, kako se čuva samopoštovanje i dostojanstvo svoje osobnosti.


Zato kad nestanu divni trenuci

Kada jednom ti izgubiš sve

A suza ti nespretno klizne niz lice

Ne zovi me

Ne traži me

 

Šetajući svojim maštovitim putem između sna i jave, počela se u njoj buditi snaga, za koju ni svjesna nije bila da je ima. Snaga probuđena bolom, snaga života i Ljubavi, koju je toliko nesebično poklanjala drugima, da je često zaboravljala na samu sebe.

 

Stihovi Kristine Koren sadrže u sebi stvarno životno iskustvo, što dokazuje zrelost njihove autorice, dostojnu svakog poštovanja.

 

Očito je da je svako napisano slovo plod dubokog promišljanja, te savršenog razumijevanja situacija i osjećaja izazvanih realnošću proživljenih iskustava.

 

Ipak, kao i svaka poetska duša koja neumorno sanjari o sreći, ponekad se poželi vratiti u prošlost i učiniti nemoguće-opet isponova uskrsnuti trenutke za kojima toliko žudi, želeći oživjeti ono čega više nema..

 

Ne tražim mnogo,

samo minutu

Da budem tamo

gdje nitko bio nije

Želim samo vratiti trenutak

Da bude

kao što je bilo prije.

 

Ali, autorica u svojim stihovima također dokazuje svoju snagu i moć sagledavanja realnosti, spremna, usprkos čežnji za ljubavlju nekih prohujalih vremena, okrenuti leđa prošlosti i usmjeriti pogled u budućnost, znajući da je tamo čeka zaslužena sreća, koju će, osnažena takvim svojim stavom i čvrstom vjerom u sebe, zasigurno naći.

 

Jer kad vjetar oblak otjera

Na licu odjednom

ostane tuga

S neba nestane oblak

I u očima tužnim

pojavi se duga.

 

Iznad svega, važna su joj moralna načela koja poštuje i nastoji ih se držati, čak i po cijenu gubitka voljene osobe, jer shvatila je koliko je u životu važno njegovati samopoštovanje i ljubav prema sebi, kako bi, izgradila svoju osobnost, te poučena osobnim iskustvom, prenosi nam ga kroz kvalitetne, osjećajne i dubokoumne stihove.

 

Ja nisam kao ti i ti to znaš

Ne lomim nikada slabijeg od sebe

Ne želim ti priznati da si mi sve

Ali vjeruj mi, mogu bez tebe.

 

Jednom riječju, ova knjiga predstavlja izuzetno vrijedno štivo koje bih iskreno i od srca zaista svakom preporučio.

 

Knjiga koja se ne čita samo jednom, koja zaslužuje biti uvijek isponova biti predmet proučavanja i stjecanja životnog iskustva koje nam svojim stihovima autorica nesebično prenosi i poklanja.

 

Uostalom, nitko ne može bolje predstaviti pjesnika samog, kao što to mogu njegovi stihovi.

 

Zato, da više ne duljim, prepuštam Vas užitku čitanja.

 

Damir Maras, Pjesnik


-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren4.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Kakav je to osjećaj ''KADA TUGA ZAVLADA TIŠINOM''?





Je li u njoj gordost istine razbaškarena prema svim putovima voljenja, ili je voljenje spremno na gorljivost sebedarja do posljednjeg bezuslovnog trena?


Upravo u svojoj poeziji, pjesnikinja KRISTINA KOREN opisuje nam svoje duge ljubavne monologe. Tim monolozima autorica poput slikarice boja svoju ljubav ružičastom bojom neba, mirisima proljeća, modrom bojom samoće i dnevnikom bezuslovno darovane mladosti u kojoj se krije htijenje da voli i voljena bude.


A kada žena voli, kiše su blage, kada žena voli, Svevišnji sve zbraja i pamti. U tom nesebičnom sebedarju, Kristina je žena koja vjeruje u ljubav čak i onda kada njeno prisustvo izostane, žena koja umije čekati u tišini svoje vlastite strpljivosti čitavu vječnost na samo jedan trenutak u zagrljaju svoje Ljubavi...A onda u zjenicama nečijih očiju, poput leptirice, opet prhnuti natrag u svoju bol ...


Ona je ujedno i tužni pajac koji vrtložnim pokretima ruku po zraku crta Ljubav, da bi na kraju predstave iza spuštenih zastora postala i ostala tek nečija igračka nimalo slavno ostavljena u potonjem kutu...


Ili, kako bi nam to interpretirala Kristina:


''...na dlanu je ostao santako bistartako čist a nestvarana opet nježan i blag...za tebe nevažani nikad ne odsanjan....''
I kada u albumu slatkog sjećanja izblijede sve slike, Kristina spaja glazbu stvaranja i tihi nemir duše u jednu neraskidivu nit. Varijacijom drugih riječi, baš tada, u trenutku najvećeg posrnuća Kristina prijemčljivo teče i žubori poput života u njenim pjesmama rijekom bogatom i velikom, bez povratka, u neka nova ružičasta svitanja, u neke nove ljubavi, jer samo dok je ljubavi za svijet postoji nada......

Dana 6. studenoga 2013.                                            


Sandra Vulin



----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren2.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



POEZIJA KRISTINE KOREN ILI O LJUPKOSTI



Danas je u izdanju digitalnih knjiga u Zagrebu objavljena prva zbirka pjesama gospođe Kristine Koren pod naslovom U sjeni izgubljenoga vremena.

 

Predgovor odnosno recenziju ovoj knjizi poezije sačinila je gospođa Jadranka Varga. Kada se pogledaju bilješke o pjesnikinji onda se zapaža da je možda previše naglašena biografska nota da je riječ o jednoj sasvim nepoznatoj i neafirmiranoj osobi kojoj bi budućnost trebala donijeti priznanje u literarnom svijetu.

 

Međutim ovaj biografski podatak možda i nije sasvim točan jer je riječ o pjesnikinji koja je ostala zapamćena po svome nesebičnom angažmanu u humanitarno volonterskoj udruzi Plamen ljubavi kao što je također istina da je u časopisu te udruge koje ima ime PLAMEN ona također objavila i svoju poeziju pod imenom Dragi moj Isuse koja je zapravo molitva koju je autorica napisala prije svoga obraćenja 2009 godine. Dakle ne bi se sasvim moglo reći da je riječ o posve anonimnoj i nepoznatoj osobi.

Zbirka poezije o kojoj je riječ uglavnom jest ljubavna. Međutim također nije dovoljno reći da prevladava poezija ljubavne tematike već bismo bili bliže određenju njenom ukoliko bismo ovu poeziju shvatili onakvom kakva ona doista jest, naime poeziju svu prožetu dražesnošću i ljupkošću. Dakle ovdje nije riječi o nekom stogom stilu poezije koji bi bio sasvim opor i strog ili precizan. Taj strogi stil predstavlja apstrakciju lijepoga koja zastaje kod onoga što je važno ili kod onoga što ona smatra da je važno, izražava ga i prikazuje u onome po čemu je ono masivno, po čemu je ono grandiozno kao što je na primjer slučaj Kantovih primjera iz njegove treće kritike odnosno iz Kritike rasudne snage.

 

Međutim kod gospođe Kristine Koren nigdje nema te masivnosti i grandioznosti nego je ovdje riječ o poeziji koja zrači umilnošću i ljupkošću koje se ne trude oko usavršavanja sporednih stvari kako bi poezija bila što čišća ili preciznija . Ovdje nije riječ o tome da se oslanja na izvanjske stvari koje bi bile objektivne već se ostavlja na volju subjektivnoj moći maštanja pa je prema tome predmet daleko ljudskiji i možda najljudskiji u kojem također ima mnogo toga slučajnoga i naizgled beznačajnoga. Prema tome za razliku od strogoga stila koji poštuje samo veliku višu apstrakciju lijepog ovdje je dozvoljeno da u poeziju prodire samovolja i sloboda pjesnikinje gdje su motivi jednostavni ali zato ljudskiji, gdje ima mnogo prikazanih ciljeva od kojih je ljubav najvažniji cilj pa se prikazuje velika raznovrsnost u pojedinostima oblika.

''Tužno izviru prašnjavi stari naslikani spomenari,

dok kao skriveni lopov pronalazim put,

u ovoj bešćutnoj sjeni izgubljenoga vremena''
(u sjeni izgubljenoga vremena)

S druge strane stil Kristine Koren mogli bismo nazvati čistim lijepim stilom kojeg obilježava to što se u njemu izražava najuzvišeniji život u nekoj lijepoj i tihoj veličini. Ovdje svi momenti poezije izražavaju jednu živahnost u kojoj nema ništa bezizraznoga već je sve djelotvorno i od utjecaja te se svuda u ovome prvijencu pokazuje uzbuđenje jednoga ,u svojoj najdubljoj biti, slobodnoga života, jedna fundamentalna živahnost koja prikazuje autoričin život kao jednu cjelinu koja je izraz njenog duhovno duševnoga sadržaja, koja je izraz njene individualnosti i njenih nastojanja i nadanja.

''Moj život je jedna tužna priča, koja nema kraja...

u ovoj hladnoj noći punoj vjetra i zime, ugrije me samo kad izgovorim tvoje ime ''
(tvoje ime)

U jednoj takvoj pravoj živahnosti mi vidimo da se kroz cijelu ovu zbirku poezije provlaći dah ljupkosti koja se pokazuje kao znak zahvalnosti i ljubaznosti prema drugim ljudima. I ova autoričina unutrašnja mirnoća kojom ona čitateljstvu dočarava svu draženost i ljupkost poezije jest ono što sačinjava ovu lijepu zbirku pjesama koja u svojoj pojavi pridaje neposrednu vrijednost i značenje i najmanjim stvarima. A za to smo iskustvo autorici neobično zahvalni.


I konačno trebalo bi reći da smo zahvalni autorici na ovako lijepoj zbirci pjesama koja bi trebala značiti samo jedno predvorje za budući uradak a do tada bit ćemo strpljivi očekujući prinove u što skorijoj budućnosti. Hvala 

Adelaide 18.9.2013.

 

Napisao: Zlatan Gavrilović Kovač


----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/koren.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.