Korisnički blogovi

Osvrt na knjigu -  "Tajna bijelih snova", Jadranke Varge





----------------------------------------


RECENZIJA ZBIRKE DUHOVNE POEZIJE ''TAJNA BIJELIH SNOVA'' HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE 

Pred hrvatskim čitateljstvom nalazi se jedanaesta zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga. Dakle, ona se prema svome sadržaju razlikuje od većine njenih zapisa koji su uglavnom reflesivno-ljubavni, a ova zbirka je, međutim, zbirka duhovne poezije. 

Istina, teško je kod autorice razdvojiti ova dva sadržaja, jer su oba komplementarna i skladno se prožimaju kroz cjelokupno autoričino djelo. U tom smislu ova zbirka kao i cjelokupno djelo predstavljaju unekoliko novinu u suvremenoj hrvatskoj lirici koja je dugo vremena bila opterećena naslijeđem nihilizma i prisilne ovostranosti tako da su transcedentalna pitanja egzistirala na marginama naše literarne stvarnosti. 

Dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 09.04.2017. 

OSVRT NA ZBIRKU DUHOVNE POEZIJE ''TAJNA BIJELIH SNOVA'' JADRANKE VARGA 

"Tvoj stil je zadržan, uvjerljivo samosvojan, oblikovan i prepoznatljiv, tu nema pogovora. promjene mi se čine diskretne, no bitne, ima daleko više razigranosti, mnogo više motivi, misaonih struktura drugačijih od onih na koje smo naučeni u tvojoj ljubavnoj lirici. 

Iako, kako god uzmeš, ni retrospekcije niti čisti sentiment ljubavničkog karaktera nije u nedostatku racionalnog sagledavanja, ma uranjala ti u beskonačno plavilo nečijih očiju ili u smaragdno zelenilo gdje borave vile jezerkinje ili ljubičaste oblake ushićenja gdje prebivaju razigrani amoretti, tvoja je poezija renesasnno dostojanstvena, usprkos razigranosti odlazaka i dolazaka, raskoši snova i prepleta dodira stvarnosti.

Dr. Ranka Ferček, Zagreb, 14.04.2017. 

OSVRT ZA 11. ZBIRKU "TAJNA BIJELIH SNOVA" JADRANKE VARGA 

"Kad se ljudska duša probudi iz dubokog sna u kojem spava čovječanstvo, postane svjesna sebe i svoje veličanstvenosti u sveukupnoj kolektivnoj svijesti planeta. Duša počinje tada vibrirati najvišim vibracijama božanskog, onog praiskonskog u sebi i shvati da je nedjelivi dio njega. 

Bog je prvi sa kojim počne komunicirati na otvoren, iskren i istinoljubiv način. Tu veličanstvenost nam predstavlja i jedanaesta knjiga naše hrvatske pjesnikinje Jadranka Varga. 

Anđa Jotanović, pjesnikinja, Rijeka, 24.4.2017. 


----------------------------------------





I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Oči pune zvijezda", Jadranke Varge





----------------------------------------


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "OČI PUNE ZVIJEZDA" HRVATSKE 

PJESNIKINJE JADRANKE VARGA 

Pred nama se nalazi deseta zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga imenom "Oči pune zvijezda". Izuzme li se osam recenzija autorice koje je napisala drugim autorima, ova knjiga predstavlja zbirku od dvadeset pjesama koje su uglavnom nastajale u novijem periodu 2016. i 2017. Godine, iako ima i onih koje su nastale ranije. To nije poezija ljubavne tematike, nije niti poezija koju kod nas zovemo duhovnom, nego je to oboje skladno uobličena u doživljaj stvarnosti iznikao iz najnovijega burnoga perioda autoričina osobnoga života. 

Ta je poezija sva pod dojmom velikih pitanja o prolaznosti našega života. Po tom svom osnovnom fundamentalnom pitanju ona se, dakle, ne razlikuje od ostalih pjesničkih pokušaja koji su kod nas nastali posljednjih decenija poraća, ali ono što je razlikuje od ostalih sličnih pokušaja svakako je poseban način obrade navedene tematike kao i izuzetnost poetskoga izraza kojim autorica tretira kardinalne životne dileme. Pri tome se pažnja usmjerava na pitanja svijeta, svijesti, postojanja, duha i duše, egzistencije, transcedencije, to su pitanja o sveobuhvatnosti ljudske egzistencije. 

Sveobuhvatno je ono što se svagda samo najavljuje u onome što je predmetno prisutno i na horizontima, ali što nikada nije postalo predmet, to nije ono što se samo po sebi javlja, nego je to ono u čemu se sve drugo javlja. To je, dakle, ono posredstvom čega sve stvari ne samo da jesu ili ono što neposredno izgledaju da jesu, nego su ono što stvari postaju i što postaju kao sasvim jasne, to su dakle ona pitanja koja treba osvijetliti. 

Ali kako čovjek nikada nije samo sredstvo, nego svagda i konačni cilj, to onaj tko filozofira ili onaj koji se predaje pjesništvu pred ovom dvostrukom mogućnošću i pred stalnom pretnjom od ništavila želi ostvarenje samoga sebe iz svoje vlastite sveobuhvatnosti, vlastitoga svijeta, svoga vlastitoga postojanja. Pri tome je najvažnija istina koja kao da obećava ono do čega nam je istinski stalo, a povreda istine truje čitavo naše biće i čitav naš bitak. 

Istina može izazvati bol, može dovesti do očajanja, ali je ona kadra dati jedno veliko unutrašnje zadovoljstvo, a to je da istine ipak ima, zato nas istina ohrabruje. Ako smo je uspjeli shvatiti, javlja se neodoljiva pobuda da se ide za njom. 

Isto tako istina daje uporište, ona je ono što se ne može razoriti, nego je ono što je najdublje povezano sa cjelokupnošću našega bića, svijeta i postojanja, ali što je to istina, to što nas tako snažno privlači, ne dakle neka određena istina, nego bitak istinitoga - to je naravno najveće pitanje i velika tajna, a o toj tajni naše istine i našega života progovara i ova zbirka pjesama autorice kojoj se konačno oči čine pune zvijezda sasvim suprotno velikim našim iskušenjima i patnji gdje su oči pune naših suza, jer istina ne mora nužno dovesti do očajavanja. Ona može naslutiti prostore uzvišenoga koji nam postaju bliski u onom mjeri u kojoj smo se odužili ljudima svojim riječima i svojim djelima. 

Tako predočavanjem sveobuhvatnoga nismo našli ništa drugo, nego širinu prostora u kojoj nam mogući bitak dolazi u susret. Zato nam predočavanjem istinitoga dolazi do toga, da stječemo puteve do naših ljudskih mogućnosti, ali smisao poezije podjednako kao i filzofske refleksije jest da se ide dalje, jer ne želimo samo mogućnosti, nego i stvarnost. 

Poezija međutim ne može proizvesti niti tu stvarnost niti je može dati onome kome ona nedostaje, ali zato može ići dalje. Može svagda prodirati naprijed, da bi se stvarnost sagledala i da bi se konkretni čovjek sa svojim vlastitim postojanjem sam i ostvario, a to je dovoljan zadatak. 

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 25.1.2017. 


----------------------------------------





I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga10.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Kamen nije sam", Jadranke Varge




Posveta 

ova knjiga je posvećena mojoj Šuški, mom malom cvjetiću 
…u cvijetu ruže je spavala, 
u mirisu jasmina se skrivala, 
u mojoj duši se smijala i u 
srcu nam je zauvijek ostala… 
in memoriam Šuška - 
15.2.2002. – 26.11.2015. 

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "KAMEN NIJE SAM"

Pred nama je deveta zbirka poezije hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga, koja nosi naslov „Kamen nije sam" i, uglavnom, bi se moglo reći, da je zbirka podijeljena na dva dijela, jedan dio koji je dokumentarnog karaktera, a koji se sastoji od recenzija drugih autora i prvi dio, koji se odnosi na autoričina iskustva sa njenom neprežaljenom prijateljicom Šuškicom, koja je zapravo bila njen psić o kojem je autorica vodila brigu nekih četrnaest godina. 

To je, dakle, jedan autobiografski zapis, koji nam dosta govori o pjesnikinji i njenom doživljaju svijeta, o ljudima, o njenim prijateljima, o njenim roditeljima tako, da se pitamo kako li je lijepo, da je pjesnikinja umjetnički zanesena i stvaralački djelatna. 

Ovo se pitanje može razriješiti u jednoj istini, da čovjek niti u krajnjoj svojoj samoći nije izdvojena jedinaka, već je vezan prirodnim sponama za ljudsku zajednicu u kojoj sjedinjen sa drugim ljudima određuje svojevrsno bivstvovanje i mogli bismo reći, da on (ili ona) ne bi mogao doživjeti ljudsku zasebnost kad u njemu ne bi živjelo to socijalno „mi",' koje je neizbježna pozadina sa kojom se odražava i osvješćuje njegovo „ja". 

Tako se čovjek pojedinačno kao i član skupa određuje kao dvobiće i podvrgnut je posljedicama te dvobitnosti u svim svojim očitovanjima pa tako i u onom umjetničkome. 

Stvaranje poezije, dakle, prima svoj puni smisao, ako pjesnik ima nešto nekome kazati, prikazati ili priopćiti pa se tako pjesničko djelo opravdava tek stavljajući se između onoga „mi" i „ja" kao neki posrednik između stvarateljeva i primateljeva doživljaja ukratko, dakle, kao sredstvo društvenog saobraćanja. 

Odatle je pjesničko djelo blago socijalne sredine i kao takvo odražava jedinstvo društvene zajednice, koje po duhovnoj svojoj srčiki jest budilačka ili uzbuđivalačka i sličnom je pobudnom snagom, koja djeluje u okviru društvene cjeline. 

To djelovanje može biti različito i napose usmjereno prema stalnim vrednotama, kojima se daje smisao našoj svakodnevnoj egzistenciji, a taj smisao pronalazimo i u sasvim običnim svakodnevnim „stvarima", u našem odnosu prema ljudima, prijateljima, kućnim ljubimcima ili pak u usamljenosti pjesničkog raspoloženja, koje uznemiruje ljudsku ćud i samim nas tim doživljajem zahvaća određujući čuvstvene i voljne naše snage i po toj običnosti autoričinog odnosa prema svijetu u cjelini i po snazi njena doživljaja tog svijeta, ova zbirka poezije „Kamen nije sam", svakako predstavlja izvanredan primjer tendencija u suvremenoj hrvatskoj lirici, koja se uspjela osloboditi konačno beznađa prethodnih generacija, koje su lutale od radikalnog nihilizma do obraćenja u novim socijalnim i političkim konstelacijama posljeratne Hrvatske. 

Prema tome, ova zbirka poezije i proze nije samo autentičan zapis o bolima jedne osobe, koja žali za onim čega više nema, nego i autentičan dokument, da je novija hrvatska poezija stala na čvrsto tlo emancipirana od nihilizma prethodnih generacija sa pogledom na buduće perspektive, koje su svakako svjetlije od onih, kojima smo bili svjedoci decenijama. 

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, Australija 






-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu - "Moj tajni svijet", Jadranke Varge




RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "MOJ TAJNI SVIJET" HRVATSKE PJESNIKINJE JADRANKE VARGE

Poetski doživljaj oživljuje u činu duševnosti.

To, međutim, ne znači da se takav čin dešava u usamljenosti doživljavanja čovjeka.

Mogli bismo reći, da se ta usamljenost ništi već po karakteristikama estetskog doživljavanja, koje je prema svoje bivstvu uvijek okrenuto prema drugom čovjeku.

I ako je estetski doživljaj usmjeren na duševnost, on se upravo osvještava u duševnsoti, koja je usmjerena na drugog čovjeka, a odatle slijedi naša žed za duševnim dodirom, odatle slijedi naša čežnja, u kojoj se rađaju odnosi između duša.

I, s obzirom na ove momente, dolazi do uzdizanja ili pada ljudskog bića, ostvarenje i razaranje čovjeka i njegovog dostojanstva, samoostvarenje i samorazaranje čovjekove osobnosti, kao i drugarstva i prijateljstva, ali i dušmanstva. 

Jer tamo gdje je ljubav, tamo je i gnjev i mržnja, tamo je i ljubavnog gnjeva i ljubavne mržnje, tamo je osjećanje ili čuvstvovanje, vrednovanje sudbinskih stanja, u kojima se odražava sva bivstvenost čovjeka i istina je, da poetsko djelo nastaje u samoći.

Tako je i poetska zbirka pjesama hrvatske pjesnikinje Jadranke Varga nastala u samoći.
Ali koliko god ovaj estetski ili poetski doživljaj bio u samoći pojedinog pjesnika, umjetničko odnosno poetsko djelo prevladava tu samotnost, nadilazi je i razbija, jer je poetsko djelo usmjereno na drugo ljudsko biće, ono pretpostavlja ljudsko bice, koje mu se odaziva ili ga tjera i nagovara.

I po tome se onda i razlikuju pjesnici, po tome jesu li uspjeli svojim razumijevanjem i doživljavanjem svijeta nagovoriti ili primjereno odgovoriti ili odnositi se prema drugima, kako i odgovarati mogućnostima pjesničke djelatnosti.

U tom smislu svakako može biti govora, da je poetsko djelo u bitnosti socijalna pojava i da je svaka umjetnina socijalno uvjetovana upravo zato, jer je ljudska i jer je okrenuta samom drugom čovjeku, inače ne bi imalo smisla baviti se poezijom.

Upravo je činjenica prema kojoj je umjetnost na određeni način usidrena u prijateljstvu te kao svojevrstan duhovni objektivitet, već pretpostavlja društvo ili društvo prijatelja, odnosno, mogućnost zajednice i zajedničkog života, koji je prvotno mišljen na duhovan način, da je to prijateljstvo prvo duhovne naravi i da je sama zajednica kao zajednica prijatelja također duhovne naravi.

Tako pada i svjetlo na umjetnost Jadranke Varga i na njeno stvaranje, jer se ovdje u poetskom doživljaju otkrivaju i bitne značajke umjetničke stvaralačke osobnosti, značajke koje su uvjet pod kojim tek biva mogućim ostvarenje poetskog djela kao estetskog dobra i sredstva, odnosno, posredništva estetske komunikacije.

I ovdje se čini pjesnikinji, da je cijeli njen život satkan kao jedan veliki nedostatak te komunikacije, koja se upravo poetskim djelom hoće ostvariti kao prijateljstvo ili kao druženje, kako bi se konačno stalo na kraj besmislenoj egzistenciji, koju je jedino moguće prevladati poezijom, odnosno, onim što poezija doista znači, a to je smisleno sredstvo komunikacije između prijatelja ili drugova.

Tako stoji, da je duševnost iskonski nosilac estetske vrednote, koja je istovremeno istinski predmet i jedina prava jezgra poetskog djela, ali je ono također nosiocem i prenosiocem estetskog doživljaja i posrednikom estetske komunikacije, koja je posebna, jer je riječ o posebnom i specifičnom ljudskom doživljavanju u kojem se oslikavaju bitna svojstva umjetnika kao svojevrsne stvaralačke, a time i socijalno utjecajne osobnosti.

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 26.7.2015.






 -----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Izbrisano lice", Jadranke Varge




RECENZIJA KNJIGE ''IZBRISANO LICE'' JADRANKE VARGA 

Hrvatska pjesnikinja Jadranka Varga objavljuje svoju sedmu zbirku poezije pod naslovom ''Izbrisano lice''. 

To je ljubavno-refleksivna poezija, koja je smještena u prvom dijelu knjige, dok drugi dio čine autobiografski zapisi, koji su već ranije objavljeni na ezoteričnom portalu 
www.magicus.info i, doista, riječ je o hvale vrijednom poduhvatu, da se sakupe spomenuti radovi i da se oni predstave hrvatskom čitateljstvu u obliku jedne zbirke poezije i proze, koja nadahnjuje svojom ljudskošću i toplinom. 

U svojem radu ‘’Josef K.’’, poučena, na primjer, Kafkinim primjerom, upravo to i je osnovno pitanje autorice ''Što su to i tko su to mali ljudi?”, da bismo dobili odgovor o tome kako se u vremenu u kojem živimo ljudskost pokazuje gotovo zločinom, da su upravo takozvani ''mali ljudi'' mali po tome, što su marginalizirani u suvremenom društvu, možda na isti ili sličan način na koji je marginalizirana ljudskost, dobrota, ljubav, vedrina, nesebičnost, dakle, svi ti atributi, koji su do prije samo nekoliko decenija bili najpoštovanije ljudske vrijednosti. 

Nema, dakle, nikakve sumnje u to da živimo u jednom bremenitom vremenu u kojem su desakralizirane sve ljudske vrednote odbačene kao iluzije ili kao snovi, koji su rezervirani samo za nekolicinu ''čudaka'', kojima je svijet ionako ''pretežak',' da bi se u njemu ''realno'' snalazili. 

Pa kakav nam je onda taj naš suvremeni život i autorica piše: ''….a život kao ogromna praznina, vuče se i prolazi….'' (‘’Kiša’’, str. 61). 

Međutim, prije nekih dvjestotinjak godina, filozofiralo se kako čovjek hoće ono što volja hoće, da čovjek uvijek hoće život upravo zato, što život i nije ništa drugo, nego manifestacija tog htijenja. 

Prema tome, već je kod Schopenhauera rečeno, da jednostvano reći ''volja'' znači isto što i reći ''volja za život''. 

Čovjek i njegova volja za životom je čitav njegov unutrašnji sadržaj, bit cjelokupnoga svijeta i život i vidljivi svijet, sve pojave, samo su ogledalo te fundamenatlne čovjekove volje za životom. 

Otuda je život nerazdvojan pratilac volje isto kao što je na primjer sjena pratilac tijela, koje je izloženo sunčevim zrakama i svugdje gdje je čovjekova volja, tu su i život i svijet. 

Volji za život, život je osiguran i sve dok smo puni volje za životom ne trebamo se brinuti za svoju egzistenciju, čak ni pred samom smrti. 

Istina, mi vidimo kako čovjek nastaje i nestaje, ali je čovjek jednim velikim dijelom samo pojava, kojoj se svrha ispunjava ljubavlju, dobrotom, nesebičnošću, koji je dobio život kao kakav poklon, koji je nastao Božjom voljom iz ničega, a onda sa smrti čovjek gubi taj poklon i vraća se Božjom voljom u ništa. 

Međutim, rođenje i smrt pripadaju životu, a za život je bitno da se prikaže u ljudima, koji su prolazne pojave i koje svakodnevno objektiviraju svoj smisao u svijetu, koje objektiviraju svoju vlastitu bit. 

Rođenje i smrt, dakle, pripadaju jednako životu i održavaju među sobom ravnotežu, uzajamno se uvjetujući ili drugačije rečeno, oni su dva polariteta sveukupne pojave života. 

A što se tiče individualne svijesti vezane za individualno tijelo, ona je svakog dana potpuno prekidana snom. 

Dubok san, dok traje, ne razlikuje se nimalo od smrti u koju on često postupno i prelazi. 

Od smrti se razlikuje samo s obzirom na budućnost, naime, što se tiče buđenja. 

Smrt je san u kome se individualitet zaboravlja, sve drugo se opet budi ili točnije, sve drugo je ostalo budno. 

Prema tome, za starija filozofska shvaćanja mama Jadranke Varga samo je u dubokom snu pa je prema tome još uvijek prisutno biće na ovom svijetu, iako se našoj spisateljici čini da nje više nema. 

I njena najbolja prijateljica je, kako i sama Jadranka Varga piše, prisutna u njenim mislima i njenoj djelatnosti kao ''anđeo'', sa kojim ona tiho priča svoju životnu priču. 

Prema tome, istina je ono što Jadranka Varga zapisuje ''…živjet ćemo i dalje…'' (‘’Izbrisano lice II’’, str. 35), jer je to esencija cjelokupnog života, bez obzira na momente patnje, stradanja, slabosti, gubljenja nada, gubljenja povjerenja, razočaranja, jer je istina da je svatko prolazan kao pojava, ali je svatko kao božansko biće bezvremenski, što će reći beskonačan. 

Prema tome, istina je kako Jadranka Varga zapisuje, da se ''….poezija uvijek piše kada je srce slomljeno…'' (‘’Inspiracija’’, str. 47), ali se poezija piše i zato, da bismo bili bliski i u blizini svojih najodanijih prijatelja, kojima prinosimo esenciju svog vlastitog duševnog bića kao dokaz naše pažnje i ljubavi. 

I konačno treba reći, da je svakako istina kako je zbirka poezije ''Izbrisano lice'' hvalevrijedno poetsko-prozno djelo, koje će ostati zapamćeno u novijoj hrvatskoj literaturi kao ostvarenje, koje plijeni čitatelja svojom toplinom i ljubavlju.

 

Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 19.2.2015. 





-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Osvrt na knjigu - "Duše anđela", Jadranke Varge




Recenzija knjige "Duše anđela", Jadranke Varge

Čemu se tijelo daje umoriti i slomiti ili možda naše Srce zatvori knjigu života, položi je na Svetu ruku, da bi se opet stvorilo svježim u novom savršenstvu? 

Hoćemo li čuti posljednje otkucaje stare ure u svečanoj tišini ili će nam lik mramornog anđela pružiti ruku nakon svega zemaljskog, kad naša čista Duša prijeđe preko praga na kojem ostavlja tijelo, a krene do oltara i ugleda svoju sliku? 

Posljednji dan prelistava godine i prolazi životom zemaljskog puta, ali ne do kraja, već do samog početka kad bosonogo tijelo od jučer, postaje Duša od danas. 

Tada Duša pronalazi krunu u susretu savršenstva. 

Prolazeći mislima do veličanstvenog trenutka, spisateljica oslikava poteze svjetlosti umiranja, skidanjem okova koji je vežu o Zemlju, pronalaska nebeskih putova do izvora novog života Duše. 

Skinuti koprenu sa zemaljskog života, tijela, u kojem tinja želja za vječnim sjedinjenjem u susretu: 

„...Odabrana sam da ponesem svjetlost ove duše kroz zemaljska pusta polja,... 

....Tamo gdje spavaju kosti odavno zamrlih života." 
Vječni život, budućnost... 

Povratak Duše na već življeno, oplakivano sa čežnjom, kada se usne otvaraju samo spokojnim dušama. 

Odanost duša ovozemaljskom svijetu je nepoznata, pročitajmo posljednje večeri naših snova, stihove spisateljice što prekidaju tišinu. 

Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja



-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 

Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu: ''Sjena duše'', Jadranke Varge




Zbirka poezije '' Sjena duše'' doživljava svoje drugo izdanje nakon jako lijepe recepcije ove zbirke kroz proteklih 5 godina. 


I to je jedna ''velika'' knjiga i to ne samo zbog svoga opsega, jer je doista riječ o zahtjevnom sadržaju, nego i zbog svog unutrašnjeg jedinstva , poetskog, jezičnog, izražajnog, tako da je autorica u pravu kada kaže, da nije moguće uništiti to jedinstvo, jer je ono kao i njena duša- cjelovito i Jedno. 


Međutim, ova je zbirka poezije velika i zbog svog osebujnog načina doživljavanja stvarnosti i samog života tako, da slobodno možemo reći kako predstavlja jedinstveni primjer suvremene hrvatske lirike.  


Vuk Pavlović je negdje zapisao : ''Živjeti - sudbina je svega rođenog. Doživjeti i doživljavati - dosuđeno je, napose, čovjeku.'' 


Istina je, dakle, da se u ''Sjeni duše'' život uzvio do neke prilične jasnoće, koja se zna prikazati u različitim očitovanjima ili doživljajima, zapravo, čudesnim događanjem, koje nekako stoji zajedno sa autoričinim življenjem. 


To nije nešto što je dodano životu ili što stoji pored samog njenog života, nego je takoreći esencija, koja iskrsava iz samog životnog toka i gdje se iz njega na zapažen način izdiže i razotkriva kao čovječje bivstvo ili kao ljudsko bivstvo. 


I po toj ljudskosti, dakako i po toj dubini doživljenog  i proživljenog života, ''Sjena duše'' predstavlja jedan izniman pjesnički pothvat, koji će zasigurno ostati trajna tečevina novije hrvatske literature.


Po ovim doživljajima ljudski se životi, dakle, odvijaju ne samo u različitim dubinama, nego i u svojevrsnim rasponima. 


I pri tome je bitno, da se život u toku našeg življenja razvijao postupno, u mnoštvo izdiferenciranih i mnogolikih doživljaja po kojima se, u stvari, i razlikuju individualni subjekti. 


Čovjek u svojoj ljudskosti upravo na temelju doživljavanja samog surovog i oporog, gorkog života živi u stanju i bivstvuje prema sposobnosti, da uspoređuje i ocjenjuje i koliko mu je duša dozrela do uvida njegova općeg životnog stanja i njenih danih mogućnosti, može čovjek razvijajući se doseći i svoju duševnu zrelost, koja se u svome najbitnijem vidu očituje u činjenici, da se doživljavanje svijeta naposljetku otkriva kao nedostatno bivstvo i čitav se život očituje kao takvo nedostatno bivstvo. 


Iz ovog osjećaja nedostatnosti ili oskudice, koja je kod Sartea fundamentalna duševna struktura suvremenog čovjeka, moguće je da autorica kaže:


''...A ti još nisi naučio slijediti svoju sjenu života'' (str. 295, Sjena života). 


Kao da se čovjek može jedino upoznati i osjetiti u ovoj nedostatnosti kada mu u duši zasja njegova stvarna slika ogoljenog čovjeka, ali u bitnom određena ljudskošću, ali čovjek se upoznaje i osjeća prema svom magičnom svijetu, kojega gradi gdje život dolazi do svoje potpune jasnoće, ondje dakle gdje je doživljavanje prožeto dušom pa je tako onda čitav život produševljen i tumači se tako. 


Tu, sve što se može iskazati vidljivim dodirom sa svojom bližom ili daljom okolinom, zahvaljuje živototvornoj moći i pokretnoj snazi naše duše.


I tako se, bez obzira na to, je li i i koliko je magično shvaćanje naše autorice, njezina svijeta i njezine moći primjereno, opravdano, prihvatljivo ili ne, može se svakako utvrditi, da se duša i duševni svijet otkrivaju u svom zornom vidu, da se naziru intuitivno u magičnoj formi Jadrankina doživljavanja svijeta, ljudi i života u cjelini. 


A to je velika novina suvremene  hrvatske lirike, koja je izgrađujući jedan sinestetički svijet poezije razvila literaturu, koja je razlikuje, koja je značajno razlikuje od generacija, koje su joj neposredno prethodile. 


Odatle, dakako, Jadrankina duševnost i duševnost te poezije, koja se zna očitovati, uz sve što se može nadati doživljaju, bilo to zamijećeno, predočeno, izmaštano, zamišljeno, vrednovano, naslućeno. 


Ova poezija prianja uz pojave prirodne i duhovne objektivitete, uz predmete ljudske čežnje i žudnje, skrovite nade i odvažna stvaranja. Ona, takoreći, obavija čitavu duševnu zbiljnost i žigoše dahom ugođaja stjecaje ljudske sudbine. 


Dakle, doživljavanje svijeta i života dopušta utvrđivanje, da zbiljski svijet, ako se smije slikom ili riječju izreći, naprosto znači duševnost i da je drugim riječima sva upravo natopljena njome.

 

A takva je poezija Jadranke Varga i kao takva sigurno predstavlja rijedak primjer nadahnutog poetskog kazivanja.


Dr. Zlatan Gavrilović Kovač


Osvrt na knjigu - "Duše anđela", Jadranke Varge




Čemu se tijelo daje umoriti i slomiti ili možda naše Srce zatvori knjigu života, položi je na Svetu ruku, da bi se opet stvorilo svježim u novom savršenstvu?


Hoćemo li čuti posljednje otkucaje stare ure u svečanoj tišini ili će nam lik mramornog anđela pružiti ruku nakon svega zemaljskog, kad naša čista Duša prijeđe preko praga na kojem ostavlja tijelo, a krene do oltara i ugleda svoju sliku?


Posljednji dan prelistava godine i prolazi životom zemaljskog puta, ali ne do kraja, već do samog početka kad bosonogo tijelo od jučer, postaje Duša od danas. 


Tada Duša pronalazi krunu u susretu savršenstva.


Prolazeći mislima do veličanstvenog trenutka, spisateljica oslikava poteze svjetlosti umiranja, skidanjem okova koji je vežu o Zemlju, pronalaska nebeskih putova do izvora novog života Duše. 


Skinuti koprenu sa zemaljskog života, tijela, u kojem tinja želja za vječnim sjedinjenjem u susretu:


„...Odabrana sam da ponesem svjetlost ove duše kroz zemaljska pusta polja,...


....Tamo gdje spavaju kosti odavno zamrlih života."


Vječni život, budućnost...


Povratak Duše na već življeno, oplakivano sa čežnjom, kada se usne otvaraju samo spokojnim dušama.

Odanost duša ovozemaljskom svijetu je nepoznata, pročitajmo posljednje večeri naših snova, stihove spisateljice što prekidaju tišinu.

Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja



-----------------------------------------



I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php te pažljivo slijedite daljnje 

upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Osvrt na knjigu - "Na trgu ptica", Jadranke Varge





Blagost nečije Duše ne osjeti se uvijek, potreban je dio, koji vlastitoj Duši nedostaje kako bi bila ispunjena.


U svjetlosti dana promatrati dobrotu protkanu stihovima i jednostavnošću sa velikim oduševljenjem, razvedri se srce, a ono tako laganim treptajima daje duševni mir, da ne kažem spokoj, jer čitajući poeziju u kojoj iskrice riječi lebde kao pahulje prvog snijega, u svoj svojoj ljepoti, pronalazim veličanstvo, kojim se biće želi predati plavetnilu, pronaći krila za umorna leđa kako bi mogla poletjeti iz stvarnosti u bjelilo tišine...


Citat iz pjesme „TAMNA STRANA SRCA“,napisana 27.7.2013:


„Napisano ostaje za spomen, drugi svijet nije za ove riječi, a kad potonem u bol i kad te zazovem bijelom tišinom – zastani kraj pustog groblja i vidi jednu sjenu, koja čeka sumrak pa da se stopi s njim i nestane zauvijek“


To si Ti, Duša Tvojih stihova.


Čitajući, otvaram sljedeći list, koji sniva između korica „Na trgu ptica“, prekrasne poezije sa pogledom Duše u plavetnilo neba, plavetnilo voljenog bića.


Upijam svako slovo punim dahom, jer znam prije, nego je ispisano, proživljeno je disanjem jednog osjetila i uzneseno mislima i željom daleko od patvorene ljepote voljenja. Iskrenost voljenja je protkana zlatnim vezom ljubavi.


Dok se prepuštam stihovima u kojima je divna Žena, a moja prijateljica Jadranka ostavila trag za danas, sutra i godine koje slijede, doživjela sam ugodne trenutke, jer Dušom kojom voli i bezgranično se predaje ljubavi voljenog bića, vjerujem da su i nebeske sile poklonile prekrasan osmjeh.


Citat iz pjesme „BIJELE STRANICE“ napisana 26.8.2009.: 


„...u knjizi života samo bijele stranice, a one pročitane, čitam ponovo ...one bijele ispunit će sudbina...zaboravljena mjesta  ispunjavam valovima sjećanja i pripazit ću na želje...“


Spremna na sve, kroz snove iscjeljuje Dušu voljenjem srca bez kojeg Život ne bi imao smisla. 

Kroz slatku osudu nazivanu „Ljubav“, Duša progovara glasom Sjene, dodirima pogleda zaustavlja vrijeme i voljenjem ulazi u nutrinu bića bez kojega ni sama ne bi postojala. 


Diše udahom poklonjene dragocjenosti, progovara srcem i strpljivošću, vjerom ljubavi poklanja i ubire dobrotu. 


Upravo kroz stihove, upoznajem ispovijest Duše kao jedinke, koja mislima daje slobodu, nižući uspomene života, ali svaki tren ispunjen je plavim očima u kojima pronalazi upravo sebe i svoje postojanje.


Listanjem prošlosti, u slici iza zastora života, izranjaju misli i želja za budućnost buđenjem Duše uz Dušu. Duša može voljeti i prije rođenja, jer snaga njezine ljubavi podnosi svaki teret.


Jednom sam rekla kako doživljavam Tvoju poeziju: svaki pročitani stih pred mojim očima izroni iz kao slika, slika najljepših tonova boja, koje ponaosob predstavljaju note, a note stvaraju čaroliju.



Mirjana Pejak-Peki, pjesnikinja



----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------



Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.