Korisnički blogovi

Osvrt na knjigu - "Dosje stvarnost", Ivana Doje




Pred otprilike više od pola godine pisala sam osvrt na Dojinu "Neravnotežu", koja je sada u "Dosjeu Stvarnost" samo dobila jednu novu dimenziju, odnosno likovi njegove zbirke pjesama , ostali su isti, a problemi koju uzrokuju Neravnotežu života samo se produbljuju i traju. Da, se naslutiti da ovaj mladi dubrovački pjesnik teško podnosi stvarnost koju je na njegovu i moju, i našu žalost, doživjelo Pjesništvo kao možda najemocionalniji dio Književnosti kao takve.

Teško se Doje miri s činjenicom i nepravdom koja je u svoj i cjelokupnoj stvarnosti društvene scene nanesena izražaju, čovjekovu iznošenju misli. Pita se on, ali odgovora nema: "Tko je kriv za neumitnu stvarnost da se dobra pjesnička djela, umjesto na naslovnicama života, pronalaze tamo gdje im mjesto nije, na Otpadu?" Ha, vrlo je buntovno autor raspoložen pišući svoje stihove o surovoj stvarnosti i tragediji koja je zadesila nas pjesnike, prave, pjesnike, stvaraoce koji su se odjednom, kao mrtvaci našli na margini, podcjenjeni, ispljuvani, obeshrabreni..."I baš svi su mrtvi, kaže pjesnik..." i golubovi i galebovi, sav taj naraštaj i predivna žita". I nema više povratka, što je najgore jer cesta kojom su se pjesnici uputili pišući i iznošeći svoja zapažanja, strasti, emocije, postala je strašno krivudava, pa se traži izlaz, možda "između ženskih bedara", možda u ljubavi o kojoj sve više postoje nedoumice. I čitavo to vrijeme, ali i mnogo prije, traži preispituje u čemu je Tajna, traži Krivca koji bi mu možda mogao objasniti taj cjelokupni Kaos koji se dešava s Pjesništvom, sa cjelovitim, autorima koji svoje mjesto pod suncem traže, ali nikako i nikad da ga pronađu.

Pomiriti se s takvim stanjem, s činjenicom koja uvijek jedno te iste ljude, potkupljene, one na vlasti, one koji hodaju crvenim tepihom uzdiše i omogućuje im probitak, zaista nije lako. I dalje nastavlja Doje...;" Treba zaista biti glup i pomiriti se s takvim stanjem!".. U tom i takvom svijetu licemjerja, gadosti, pobrkanih moralnih vrijednosti, gdje šminka igra dominantnu ulogu, pisane i izgovorene riječi istinskih malih ljudi, ali velikih pjesnika postaju samo "invalidne tvorevine u oklopu" iz kojeg bismo se konačno trebali iskoprcati. No za sad je još uvijek situacija zapetljana, kao i slika društva u cjelini u kojem caruju koristoljublje, nepravda, gdje u svakoj životnoj pori novac i položj igraju presudnu ulogu. Ivan to crnilo pjesničkog izražaja i trenutačno stanje pravih pjesnika ironično naziva Čarolijom u kojoj "sve već miriše na laž"..." i pjesma i čovjek i majčino mlijeko"...Zamislite!? Majčino mlijeko koje bi trebalo predstavljati smbol nevinosti, čistoče, još u trenutku dojenja, postaje velika laž...Pa treba li išta dodati?

Autor ove čini mi se vrlo uspjele zbirke pjesama, za sebe kaže kako je i sam vremenski pregažen, iako je tek u tridesetima...Znamo to onako, usput. I nije da ostaje imun na sve te nepravde, podmičivanja, gaženja...Htio bi se on i pobuniti, pa naposljetku to čini i u ovim stihovima, no, svaki put na semaforima mu se "otvori crveno". A u njemu kuha, već je jako vruće, odavno kipti, pogotovo bi se što prije želio obračunati sa onima što "Čaše lome, ruke im krvave". Odnosi se to na međunarodne silnike koji u svakom djeliću društvenog života imaju umiješane svoje prste i ne dozvoljavaju talentu da se razvija, unapređuje, već ga odbacuju na margine, a sve to opet dovodi do kataklizme..."da su tijela aforizmii da je život goriv"

U pjesmi "Ad bestias" Doje se pita što će sa svojom svijesti? Možda mu i ne treba, pita se što će sa ljubavi prema ženi, koju bi tako rado opisao u stihu, ali koristi nikakve od toga jer talenat, danas nema svoje mjesto pod suncem. Također pjesmom "Oglas" autor se želi osvrnuti slikovito i cinički, kao i uostalom kroz čitavo svoje djelo, kako se znaju prodavati sitne duše, ali je važno da su crne boje, metalik...Vanjština je dakle bitna, ona prolazi, oko nje se vrti svijet, a svijest, stanje duše, emocije i ljubav kao vrhunac ...barem bi tako trebalo biti...nalazi se na samom dnu i to traje...O tome postoji Dosje koji se naziva Stvarnost.

Mladi pjesnik odlučio se Dosje izvaditi iz police, i progovoriti, vrlo hrabro i žustro, zašto emocije više ništa ne predstavljaju u stvarnom životu, moli se Bogu ili kome sve ne za uspostavu nekakvog reda, da nas se izbavi iz ovog stanja dezinficiranja, steriliziranja. Posebno se okreće ženi (odnosno pjesmi) i to dva puta u pjesmama "ONA"" i "ONA" II

gdje vapi za propuštenim:"Ona, njena haljina nikad neće biti bijela, Ona propušta da se nadahnjuje, Ona želi pobjeći, Ona ne nalazi riječi, Ona je gljiva u nastanku, Ona je sreća na rastanku."

I namjerno sam ostavila za zaključak citat C. Bukowskog, a kojega je autor ove predivne zbirke , rekla bih, kao lajt motiv prezentirao na početku svoje Zbirke:

"...ovo je pust svijet,

pun isprepadanih ljudi,

tako je uostalom bilo oduvijek"

....pa zar je potrebno više bilo što dodati? Ivan je samo jedan od nas, slobodno ću to reći i biti vrlo direktna, talentiranih pjesnika koji se odvažio kritizirati i reći istinu koja baš zato jer je teška, boli, razara, pritišće i uništava naše toliko potrebne emocije koje daju srž i ljepotu pjesništva.


Napisala: Denis Kožljan


----------------------------------------




I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link: 

http://www.digitalne-knjige.com/doje2.php te pažljivo slijedite 

daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.


----------------------------------------




A knjigu osvrta na knjige koju je napisala književnica Denis Kožljan po imenu 

"Moj pogled ma njihov svijet" moći ćete preuzeti s adrese: 

http://www.digitalne-knjige.com/kozljan5.php


----------------------------------------




Uredio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.