Grijehovi vezani za ratifikaciju Istanbulske konvencije (Iz knjige "Bjegunac", Borisa Golića)


 


Naši svećenici su bezosjećajni i bezdušni na naše egzistencijalne probleme, a naši političari su korumpirani i kriminalci. Stoga ne mogu shvatiti izjavu našeg kardinala Bozanića da su ateisti gori od kriminalaca. I što to našem kardinalu treba? Zar Crkva ne bi trebala biti unutar svojih granica i unutar svojih institucija? Zar se ona ne bi trebala odmaći od našeg javnog života? Zar nam stvarno župnici moraju soliti pamet i govoriti nam za koga da glasamo i što da radimo u svom životu? Zar naša vjera ne bi trebala ostati u privatnoj sferi? Zar nam netko mora stalno nametati svoj svjetonazor? Zar to nije ostalo u onom našem socijalizmu? Zar ćemo i dalje trpjeti nekoga tko želi biti poklopac na svakom našem loncu? 

 

Zar ćemo mi trpjeti nečije nesnalaženje u vremenu i prostoru? Zar ćemo mi uvijek biti na krivoj strani? Zar ćemo mi biti protiv napretka i civilizacije? Moramo li mi biti ili postati tradicionalisti? Želimo li mi to? Želimo li mi nešto govoriti u ime današnje hereze, protiv demokracije, za ekumenizam ili za heliocentrični sustav? Da se nekad nismo tome suprotstavili živjeli bi i dalje kao kmetovi, plaćali trećine, desetine, kulučili od jutra do mraka. Živjeli bi i dalje u srednjovjekovnom mraku. Pa valjda je toga dosta i dovoljno bilo. I zato se ne slažem s tom crkvenom, duhovnom obnovom i zato ne prihvaćam don Bakovićeve populacijske riječi:                                                                                             

„Množite se da nas bude više.“  


Drugi svećenici i biskupi idu i dalje od toga, pa govore kako nas neće pričestiti  na misi ako se javno ne pokajemo za naše grijehe. Meni treba malo više, pa pitam:


„A koje grijehe?“ 


Oni odgovaraju:


„Grijehove vezane za ratifikaciju Istanbulske konvencije.“


„A što je sa grijehovima struktura, što je sa kriminalnom pretvorbom i privatizacijom? Što je sa našom nezaposlenošću? Što je sa našim siromaštvom? Što je sa našim gospodarstvom i našom industrijom?“   

                                                                                          

„To su naši svećenici i biskupi zaboravili. To ih se uopće ne tiče.“


Stoga ja ne prihvaćam te kardinalove riječi o ateistima. Naime, ja među tim ateistima pronalazim časne, poštene i pristojne ljude, a to što oni ne odgovaraju našoj Crkvi i njihovoj ideologiji, to je drugi kraj opanaka, što bi rekli ili ne bi rekli Srbi. U našoj povijesti je valjda postojalo isto takvo vrijeme, kao ovo današnje i sadašnje, a bilo je to u NDH. I onda se rastakalo i kralo nečije židovsko vlasništvo, a sada se rastače naše društveno i državno vlasništvo. I nikome ništa. Crkva da bi rekla riječ. Ne žele se miješati, a i nije ih za sve to briga. Za njih su izdajice oni koji ne idu u Crkvu i koji odlaze iz zemlje trbuhom za kruhom. Ovdje i tako pošteni i časni čovjek nema nikakve šanse da žive ili prežive. Ili će se zadužiti kod krivih ljudi, ili će se zadužiti kod banaka ili će nekome biti jamac. I umjesto da se naša Crkva bori za poštene i časne uvjete rada i života, oni se bore protiv tih odlazaka i iseljavanja, oni se bore protiv nekakvog našeg dezerterstva.


Oni su pomiješali i uzroke i posljedice. I motive i razloge i povode. Oni su sve pomiješali i ne znaju što govore. Oprosti im Bože, jer ne znaju što govore. A i kao što će oni nešto znati o nama kad se oni bave svojim tajnim poslovima. A kad im to dosadi onda se bave poništavanjem teorije evolucije. Navodno se ta teorija razilazi s njihovim uvjerenjima i vjerovanjima. Ustvari se time ne bave svi svećenici, nego samo neki, oni dokoni ili oni koji su vjerski fundamentalisti. Neki od njih tvrde da je zemlja ravna ploča, pa kad je tako, onda neka im to ostane. I tako se kaže da su čudni Gospodnji putovi, da su oni od tog Boga odabrani i izabrani, oni su ovdje s nama i tako pod utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga, i mi bi ih zato morali i trebali slušati. Jer mi smo i tako pilad, nejačad i stoka sitnog zuba. Što mi uopće znamo o životu? Oni se druže i bave onima na vrhu, onima moćnima i onima na vlasti. 

 

Briga njih za nas, oni vode svoju brigu i voze se u svojim skupim, novokupljenim mercedesima. Za njih nema gospodarske krize i neimaštine. I onda dijele žito od kukolja, onda dijele prave vjernike od krivovjernika.  Onda dijele vjernike od skeptika, agnostika i ateista. I onda govore za te nevjernike da su gori od kriminalaca, od mafijaša i tajkuna. Da su oni veće zlo od te naše korupcije. Ali zašto su im takvi na misama u prvim redovima, to ne znam. Zar se jedni i drugi ne boje straha Božjeg? Valjda je i to dio tog srednjovjekovnog nazora i mentaliteta, i tog konzervativizama, nemaš straha od Boga i radiš što želiš. Samo da su oni nedosljedni, jesu nedosljedni su. Uopće ne vode brigu o svojim siromašnim ovčicama. Briga njih za siromašne, valjda su im namijenili život na onom drugom svijetu.  

 

Zar nije Isus Krist govorio:        

 

„Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“


I zar se po osnovi toga svećenici ne bi trebali pridržavati:


„Bio sam gladan, i dali ste mi jesti. Bio sam beskućnik i primili ste me. Bio sam bolestan, i došli ste me posjetiti.“ 


Zar nije i ne bi trebao svećenički poziv biti Euharistija i zar svećenik ne bi trebao biti solidaran, darežljiv i pomagati siromašne i sirotinju. Zar ne bi svećenik trebao dijeliti božju milost i biti čovjek kome se istinski vjeruje i istinski ga se štuje. No javljaju se i oni bezosjećajni među njima, oni zlobni i oni sa zlokobnim glasovima:


„Danas je moderno otići iz domovine, to bi se moglo nazvati izdajstvom i dezerterstvom. To je gamad koja pod krinkom domoljublja i vjere pustoši Hrvatsku. Ne mogu se tek tako izbjeći društvene obaveze prema našoj vjeri i našoj domovini.“ 


Briga toga što ti naši ljudi odlaze trbuhom za kruhom, što su u potrazi za boljim poslom, sigurnijim i normalnijim životom, boljom plaćom, što je tim našim ljudima dosta i lijeve i desne ideologije, što im je dosta tih klerikalno – nacionalnih i huškačkih ideja, tih govora o ustašama i partizanima, što im je dosta bankarskih i lihvarskih dugova, kamata i kredita. Što im je dosta naše bijede, zaostalosti, siromaštva i naše nezaposlenosti. No i taj se ne  da pa sije svoju mržnju sa oltara i prijeti strijeljanjem. Ne može se tek tako kritizirati naš idealan sustav i biti nezadovoljan. 


A da je nešto trulo u državi Hrvatskoj, trulo je. I zato nam mladi odlaze. A jeli to nekakav socijalni bunt i pobuna protiv sustava tih zlih vrijednosti, ja ne znam. Samo da nam ne valja ideologija i svjetonazor, ne valjaju nam. Sve je nešto iskrivljeno, od našeg odrastanja, od našeg školovanja, do našeg zapošljavanja. I ništa tu ne štima, i ništa tu ne valja. Stalno nailazimo na teškoće, nezadovoljstva i nekakve prepreke. Ali ima i onih koje naša domovina nije iznevjerila, nije ih ostavila bez posla, bez primanja i bez perspektiva. Nisu se oni vratili iz rata i ostali bez tvrtke i bez posla. 


Žive oni dobro na grbači države i poreznih obveznika. Dobivaju oni svoje milodare, lukna, mise, prve pričesti, vjenčanja i sprovode. Dobro oni naplaćuju svoje sakramente, naš strah od smrti, naš strah od vraga i mogu oni tada promicati svoje evanđelje i svoje razne istine. Dobro oni sve to naplaćuju, blebeću i pričaju što hoće i što moraju, bez posljedica za ono što izgovore, a oni pričaju takve gluposti, da to ne bi ni pas s maslom pojeo. 




-----------------------------------------


Boris Golić




Ova slika je simbolična i ne odgovara stvarnosti.


Rođen je 1958. godine u Belišću.


Do sada napisao: 


2010. godine - 55+, „Posljednji Gutmann"  i „Tamna strana mog Mjeseca".


2011. godine - „Vražja divizija" i „Vražja divizija II".


2012. godine - „Izvan koncepcije" i „Paintball".                                                                                                                               

2013. godine - „Zovem se 55+" i „Više se ne zovem 55+". 


2014. godine - „Investitor" ;  „22 kvake" ; „Tribunj via Čanak" i „Analiziraj me!".                           


2015. Godine - „Nema lijeka za naš blues"; „Izborna lista"; „Svijet okrenut naopako"; „Unatoč i usprkos svemu". 


2016. Godine - „Gimnazijski dani"; „Slavonska molitva"; „Izbjeglica"; „Turci među nama"; „Romi među nama"; „Srbi među nama".


2017.godine – „Hrvati među nama"; „Seksualni  vodič za ruralne frajere"; „Put u Munchen"; „Argentinski  tango", „Strah od stranca"


2018.godina - „Biti ili ne biti hrvatski tajkun"; "Bjegunac" .



-----------------------------------------



Preuzmite knjigu - "Bjegunac", Borisa Golića


Knjigu "Bjegunac", Borisa Golića, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem 

kliknete na link: http://www.digitalne-knjige.com/golic31.php te pažljivo 

slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



 --------------

Uredio, odabrao i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja autora knjige i autora stranice.



Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar