U spomen: Atif Kujundžić




Na moje veliko iznenađenje danas ujutro kad sam pregledao poštu među svim ostalim e-mailovima upućenim na moju adresu bio je i ovaj.

 

Iako Vas ne poznajem, obzirom da ste na mailing - listi Atifa Kujundžića,

dajem si za pravo da Vas obavijestim da je Atif, jučer u toku dana preminuo.


Sve to jako me je pogodilo jer s Atifom sam se E-mailom dopisivao gotovo svakodnevno i bilo mi je drago da je on bez obzira na bolest i dalje aktivan, što u književnosti, što u svojim političkim stajalištima, koja su slično mojim uvijek bila na strani običnih ljudi, siromašnog i potlaćenog naroda.


Sama činjenica da negdje u pošti imam još jedan ili dva Atifova neobjavljena članka puno govori o Atifovoj vitalnosti i stanju uma. Upravo to me na neki način zavaralo, jer Atif mi se često znao potužiti na bolest, no s obzirom da ja još uvijek vjerujem u moć autosugestije, uvijek sam ga uvjerio da će biti bolje i da i u bolesti treba imati optimistički
stav prema svijetu oko sebe.

 

Moje prijateljstvo s Atifom započelo je negdje prije dvanaest godina kad sam pokrenuo portal Psi za neznalice. Atif je bio jedan od prvih koji mi se javio oduševljen portalom i temama o kojima sam pisao, a meni je s obzirom da onda još nisam znao da li znam uopće pisati imponiralo što se jednom poznatom književniku sviđaju tekstovi koje pišem.

 

Upravo on je bio jedna od prvih osoba s kojom smo objavili intervju. Taj intervju moći ćete pročitati na sljedećem linku: http://www.psi-za-neznalice.com/intervju%2012.htm

 

Upravo u tom intervju može se vidjeti da smo ja i Atif imali mnogo zajedničkih tema od pasa, do djece i književnosti.

 

A, o tome kako je on doživljavao portal Psi za neznalice i mene osobno govori i prvi, a vjerojatno i jedini esej napisan na tu temu. Taj esej moći ćete pročitati na adresi:

http://www.psi-za-neznalice.com/se%2028.htm

 

Naravno i ideja o pokretanju portala digitalne knjige naišla je na Atifovo odobravanje. Upravo on je bio jedan od prvih koji su nas podržali. S druge strane treba reći i to da je Atif Kujundžić i jedan od najobjavljivanijih i najčitanijih pisaca na portalu.

 

Nakon moždanog udara i bolesti Atif je kako je i sam znao reći postao naš ekskluzivni pisac i pjesnik.

 

U suradnji s njim objavili smo 10 knjiga. Posljednju zbirku poezije "Pjesme o dječjim pravima i drugim stvarima", prije samo mjesec dana, odnosno 02.02.2015.

 

O Atifu kao piscu, pjesniku i književniku mogli bismo napisati ovako: Pisanje je bilo njegov život i time se bavio više od četrdeset godina. Čak je i za vrijeme rata u BiH pisao, odnosno bio ratni izvjestitelj. Najviše je po mom mišljenju volio pisati za djecu jer su oni najzahvalnija publika, no negdje unutra u sebi Atif je po vokaciji bio pjesnik i stoga je jako volio pjesništvo i poeziju uopće. Njegov književni rad bio je zapažen, te je dobitnik niza nagrada od kojih je možda najznačajnija nagrada Društva pisaca BiH za dječju književnost za knjigu "Priče iz predgrađa". 

 

Mnoge njegove pjesme i knjige su uvrštene u školske lektire na što je bio izuzetno ponosan.  

 

Ne znam i nisam siguran koliko će se o njemu odnosno njegovoj preranoj smrti pisati u BiH medijima jer je Atif bio čovjek s vrlo razvijenim osjećajem za pravdu, te je upravo iz tog razloga prije nekog vremena istupio iz društva pisaca Bosne i Hercegovine. No, siguran sam da je Atif baš poput velikog Tina Ujevića bio mnogo bolji čovjek, pjesnik i književnik od mnogih književnika, koji nikad nisu istupili ili bili izbačeni iz društva književnika.

 

Mnogo toga o njemu kao čovjeku u vječitoj potrazi za pravdom reći će vam i sljedeće pismo upućeno na moju adresu:

 

Poštovani gospodine Grbac, 

 

Možda Vam neće značiti bogzna što, ali da Vas obavijestim:

 

U postupku koji se vodi u vezi s ratnim zločinima na Višem sudu u Tuzli, knjiga koju ste Vi objavili: SMOLUĆA, selo koje je imalo smolu pa ga sada nema - u više fragmenata korištena je kao dokaz o naoružavanju Smolućana, djelovanju Srpske demokratske stranke u političkom, vojnom i terorističkom smislu i značenju, kao i o zločinačkoj ulozi Svetomira Ilića - predsjednika, etc. U tom smislu obratili su se i meni kao autoru, pa sam dao izjavu istražiteljima. Tom prilikom sam objašnjavao /koliko znam/ šta je to digitalna knjiga, kakav značaj ima ISBN broj koji dajete posredstvom Sveučilišne knjižnice Zagreb, o tome kako se može preuzimati u neograničenom tiražu, itd. 

 

Poštovanje i pozdrav Vama i Schnautziki, 

 

Atif Kujundžić

 

Sve to zajedno s mojim odgovorom Atifu ja sam objavio u članku "Mogu li knjige bar malo popraviti i promijeniti svijet?", koji možete pročitati na adresi: http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/1612

 

S druge strane znam i to da će Atif kao čovjek, pisac, pjesnik i prijatelj meni osobno mnogo nedostajati. Nedostajati će mi i kao prijatelj i kao čovjek, nedostajati će mi i njegovi e-meilovi i njegova podrška i njegov osjećaj za pravdu.

 

No više o njemu reći će vam neke njegove knjige koje možete besplatno preuzeti s portala digitalne-knjige.com. Jer one su na neki način i njegov testamet i njegova ostavština...

 

U Zagrebu dana 02. 03. 2015, Nenad Grbac



------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


 

 


Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

admin Mar 2 '15
Različite su nam adrese, gospodine Grbac. Ali nam je zajednička bol
za zajedničkim prijateljem Atifom.

U Bosni vele "bili smo dobri". I bilo je tako. Četrdeset godina.

Hvala Vam, Milenko Blagojević
admin Mar 3 '15
Poštovani gospodine Nenade,

Nakon što mi je jučer gospođa Virtanen poslala ovaj e-mail – nisam vjerovao. Saopćio sam to I mojoj supruzi koja je ujedno I sekretan Društva pisaca BiH.

Atif je moj prijatelj evo već 30 godina.

Prošle godine sam, boraveći u Lukavcu, bio njegov gost, posjetio ga. Dugo smo pričali o svemu, dugo… planirali, dogovarali se…

Ovu fotografiju sa njegovim vjernim drugarom sam ja napravio. Da znate.

Tužan sam.

Prijateljski Vas pozdravljam.

Fuad Kovač, književnik, Sarajevo
admin Mar 3 '15
Prijatelji:

Tuzan sam!

Pok. Atifa nisam poznavao dugo ali dovoljno da upoznate covjeka sirokog srca i vidika.

Poslednji puta smo kafu popili u nj. stanu, kafu, koju je Atif skuhao, koncem Oktobra p.g.

Planirao sam posjetiti ga ovoga Marta, ali sta nam vrijeme donosi nikada neznamo.

Smolucanin.
Morate se prijaviti na komentar