Priča o Sergeju Aleksandroviču Jesenjinu (četvrti dio)


 


Pjesnik siromašnih, potlačenih i osuđenih.

 

Fantastični život Jesenjinovih pjesama otkrio je u svojim „Pričama sa Kolime“ pisac i robijaš Varlam Šalamov, koji je živio u progonstvu preko dvadeset godina.

 

U to vrijeme progonstva, piše on, Jesenjinove knjige su bile najomiljenije u logorima u Sibiru. Kad su, ubrzo poslije Jesenjinove sahrane, bile zvanično zabranjene, njegove pjesme su sačuvane usmenom predajom osuđenika.

 

On je bio jedini pjesnik koga su osuđenici prihvatili, a zna se da oni uopće ne mare za stihove, piše Šalamov. Duši besprizornih najviše je bio prisan prizvuk prkosa i protesta, a naročito tuge u Jesenjinovim pjesmama.

 

Našli su to u stihovima „Kavanske Moskve“ i o životinjama – kuji, kravi i lisici, koje su logoraši posebno voljeli.

 

Kriminalcima nije do duboke čovječnosti, do uzvišene lirike u Jesenjinovim pjesmama, već u njima traže drugo – „ton čovjeka kojeg je svijet uvrijedio i ojadio“. Kriminalac prezire ženu, ali gaji kult majke – ona mu je svetica, i zato Jesenjinovo „Pismo majci“ zna svako od njih.

 

U mračnom stradanju logora, Jesenjinovo stradanje nije utjecalo na popularnost njegovih stihova, jer „profesionalni kriminalci ne znaju za samoubojstvo“.

 

Jesenjinovo tragičnu smrt, pisao je Šalamov, „najpismeniji lopovi objašnjavali su činjenicom da pjesnik ipak nije bio pravi lopov, da je bio nešto kao ’diletant’, ’polufrajer’, od koga se, što kažu, svašta može očekivati. Ali će vam svaki kriminalac, pismen ili nepismen, reći da je Jesenjin imao kap ’lupeške krvi’“

 

 

---------------------------------------

 

Majčina molitva

 

U kući kraj sela, u dubokoj boli,

pred ikonom kleči starica i moli.

I molitva njena govori o sinu,

sin negdje daleko brani domovinu.

Starica se moli, suza se ne stidi

i očima trudnim strašnu sliku vidi.

Ona vidi polje, polje poslije boja

i na zemlji mrtva svog sina heroja.

Teče krv iz grudi, svuda mrtvi leže,

a on hladnom rukom stijeg dušmana steže.

Sva se skamenila od sreće i muke

i sijedu je glavu spustila na ruke.

Obrve joj rijetke sijede vlasi kriju

ko biserje suze teku iz očiju.

 

---------------------------------------

 

Odlomak

  

Kada s drugim budeš jedne noći,

U ljubavi stojeći na cesti,

Možda i ja onuda ću proći,

I ponovo mi ćemo se sresti.

 

Okrenuvši drugom bliže pleći

Ti ćeš glavom klimnuti mi lako,

"Dobro veče" tiho ćeš mi reći,

"Dobro veče, draga" i ja ću tako.

 

I ništa nam srca neće ganut,

Duše bit će smirene posvema,

Tko izgori taj ne može planut

Tko ljubljaše taj ljubavi nema

 

---------------------------------------

 

O, probudi me ...

 

O, probudi me rano sutra,

strpljiva, brižna moja mati!

Poći ću iza humke puta

dragoga gosta dočekati.

 

Ja vidjeh danas kraj gušćaka

širokih kola trag u lugu.

Vjetar ispod šatre oblaka

vije njegovu zlatnu dugu.

 

Proći će sutra u ranoj zori,

kaput-mjesec prignut pod granom,

a kobila će da vijori

crvenim repom nad poljanom.

 

O, probudi me rano, mati,

osvijetli naš sobičak uski.

Govore da ću ja postati

uskoro slavni pjesnik ruski.

 

Tebe i gosta ću opjevati,

našu peć, krov i pijevca, brava...

Na pjesme će se prolijevati

mlijeko tvojih riđih krava.

 

 

---------------------------------------

 

Šalamov, Varlam Tihonovič, 




 

ruski pisac, sibirski logoraš (Vologda, 1.VII. 1907 – Tušino, kraj Moskve, 17. I. 1982). Iz obitelji pravoslavnoga svećenika, nakon gimnazije studirao pravo. Pod optužbom za širenje “trockizma”, 1929. osuđen na 3 g. teškog rada u Krasnovišersku (sjeverni Ural; tu mu je 2007. podignut spomenik). Po povratku u Moskvu (1932) radi kao novinar i objavljuje prve priče. Već 1937. ponovno je osuđen na 5 g. i ekstradiran u Kolimsku oblast, čime započinje njegovo sibirsko zatočeništvo. Kad mu je 1943. objavljena priča o ruskom klasiku Ivanu Bunjinu, osuđen je na dodatnih 10 g. Kaznu je izdržavao u ekstremno teškim uvjetima u rudnicima i posebnim zonama izolacije. Otpušten 1951. nastavlja s tim priučenim poslom u Magadanu, dok mu 1953, nakon Staljinove smrti, nije dopušten povratak u Moskvu. Od 1950-ih ponovno objavljuje. Ističu se zbirke poezije (Kresivo; Moskovski oblaci i dr.), a njegove se priče počinju pojavljivati i u inozemstvu. Po glavnom djelu Kolimske priče Šalamova se drži jednim od ponajboljih ruskih pisaca XX. st.



Obradio i obradio: Nenad Grbac


------------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.



Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar