RAZUMIJEVANJE ŽENE U LEGENDAMA MIROSLAVA KRLEŽE




O tome kako je Krleža razumijevao pitanje žene i njen položaj u suvremenom društvu nitko kod nas nije pisao. Istina postojao je jedan rad na tu temu gospođe Zlate Kovač objavljen u časopisu Pitanja 1985 godine broj 3-4 pod naslovom Legende njima samima i to je uglavnom sve što je o tome rečeno. Pa nije se kod nas o tome pisalo jer je naša stvarnost bila opterećena muško-ženskim relacijama ali i iz drugih razloga. 


Jedan je sigurno taj da se o ženskom pitanju nije moglo ništa drugo reći od proklamiranih načela ili od onoga što je vrijedilo kao službena ideologija koju su tumačile Marija Bakarić i Ankica Tuđman pozivajući se na zasade Klare Zetkin iz perioda prije Drugoga svjetskoga rata. Pa onda nije se moglo govoriti o ovoj tematici pozivajući se na Novi Zavjet i na poimanje Isusa i Marije u Legendama s obzirom da je religija bila shvaćena kod nas opijumom naroda i neprijateljem socijalističkoga razvoja . Tako je sve do nedavno ova tema kod Krleže ostala neobrađena očekujući nove obrađivače.


Krležine Legende otkrivaju čovjeka u njegovom odnosu spram Društva i Prirode u cjelini. To podrazumijeva , štoviše pretpostavlja i njegov odnos prema sebi koji se u slučajevima iznimne samosvijesti pretvara u odnos čovjeka prema Bogu. Čovjek stvaralac je u Legendama trolik. On je propovjednik umijeća življenja kao ljubavi za bližnjega - bližnjega (Marija) kojega mu samome nije dano ljubiti. On je umjetnik naprosto ali umjetnik koji se potvrđuje tek poštujući norme i konvencije koje mu se gade i ponižavaju ga. 


On je stvaralac Novoga svijeta , stvaralac za kojega nema sedmoga dana počinka. U borbi sa društvom čovjek neminovno gubi. Isus je izdan i bit će razapet, Michelangelo je ponižen i klečat će , a Kolumba prkosnoga prikovat će o jarbol. U sve tri legende slike su iste. Druga je mogućnost odnosa pojednica i društva u Maskerati, Kraljevu te Adamu i Evi. U Adamu i Evi postoji istina čovjek i žena ali su oni kao i njihov raj smjesteni na petom katu velegradskoga hotela gdje u sobi zeleno rasvijetljenoj , banalnoj i prljavoj, proždiru jedno drugo do novoga pakla. Sva se ta tri groteskna , fantazmagorična , uprazno zarotirana svijeta obrću oko žene kao ženke reduciravši prvotno društvo na opsjednutost suprotnim spolom. 


Treća mogućnost ili dijalektičko pomirenje pojedinca i društva dano je na krajnje zanimljiv način tek u Salomi. Nakon tri muska pokušaja ( Krista, Michelangela i Kolumba) da ovladaju okolnim svijetom te nakon tri varijacije na temu muško-ženskoga vegetiranja kojim je zamijenjeno sukobljavanje pojedinca i drustva dolazi Saloma i uspijeva. Uspijeva jer vlada društvom u njemu samome. Ona mu nije suprotstavljena ni onako naivno, ni onako tegobno ni onako radikalno kao Krist Michelangelo ili Kolumbo , ona mu uopće i nije suprotstavljena . Ona se ne osjeća pozvanom da svijet mijenja, stoviše ona je spremna podrediti se onome koji to može no izostane li ona se smatra pozvanom da ga kazni i ponizi jer se osjeća prevarenom. U svijetu u kojem se život sastoji od spletki i podvala može se opstati samo njegovim sredstvima tako naime da se bude vrhunski spletkar. Njezin je dakle uspjeh sveden na preživljavanje u najgorem od svih mogućih svijetova , svijetu u kojem nema mogućnosti izbora . Izbor je samo gaziti ili biti gažen.


Cio će krug napraviti Krleža od Isusovog nemustog, nemuževnog i blijedog odnosa prema Mariji i nespretnoga spoja dviju tragično različitih ljubavi , preko Michelangelovih rvanja s kurvama i Beatricama do Kolumbove ničeanske, ni prezira dostojne ženke no ni u kojem od tih grandiozno zamišljenih svijetova za čije će protagoniste Krleža reći da su rasplinuti kao oblaci - neće biti mjesta za ženu. 


Za Isusa ona je obmana i laž, pred Michelangelom ona će se pretvarati kao čista žena , žena koja vjeruje, žena koja skida teret, koja ga ljubi ali i za njega će to biti obmana koja se mora prokazati ako se želi ići svojim putem. A pred Kolumbom ona se ni ne pojavljuje. Na nju tek ironijom podsjeća Nepoznati kao na biće sa kojim se nekada davno nešto pokušalo ali je ona svoju priliku propustila. Saloma je sa druge strane fatalna žena , fatalna i moćna , koja sudi i kažnjava. Lukavstvom svoga uma , svojim porijeklom i nadasve svojim tijelom Saloma vlada. Ona je ženski princip na vlasti. 


Odluka da Proroku smakne glavu i time ispuni proročanstvo da će biti žena svome poočimu uslijedila je nakon sto je muškarca imala , nakon što ga je vidjela ponižena. Visoko mišljenje što ga je imala o moralnom uvjerenju toga mladića splasnulo je onoga časa kada se pretvorio u pijanoga glupana što tamo hrče pod oleandrom. Od toga trenutka on je za nju samo moralna protuha koja je zatajila sve svoje ideale i sve svoje bogove , iz kojega je odmah zatim progovorila gruba, primitivna seljačina: moja žena, moja djeca, moj krov, moj život, moji interesi.....

Napokon u prvim trima legendama tematiziranoga saveza volje i uma odvojenih od osjetilnosti preostat će da se u slijedecim trima razmotri uspon bezumne osjetilnosti te da se u posljednjoj prikaže um , voljom do četveronožnosti upregnut u službu osjetilnosti i putovanje će od gigantskih visina iz Legende, Michelangela ili Kolumba preko prosječnih kreatura u Maskerati i patuljastih karikatura u Kraljevu te Adamu i Evi do najbanalnije zemlje u Salomi biti završeno. Proističe dakle kako su čovjeku pojedincu mogućnosti ipak ograničene. Izlaz Krleža ne vidi u obiteljskom životu , u prenošenju iskustva s koljena na koljeno, u življenju za dijete, tijelo svoga tijela. 


U legendama čovjek je promotren ili kao sisavac koji ne zna vladati svojim mesom ili kao neponovljiva jedinka koja se neprestano suočava sa sobom i drugima. Tek će moralnim , umjetničkim i revolucionarnim djelovanjem čovjek može potrajati.

Napisao: Zlatan Gavrilović Kovač


---------------------

Sva prava i Copyright : Nenad Grbac & Impero present


     Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora.


Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar