AGONIJA

POTREBE ZA NOMINACIJOM

VELIKOSRPSKE FAŠISTIČKE AGRESIJE 

NA PROSTORU ex-YU

GRAĐANSKI RATOM


Uz sve sramne, bezobrazne i, objektivno kažnjive pokušaje da odriče i Presuda haškog Tribunala i počinjeni genocid nad Muslimanima tokom minule velikosrpske fašističke agresije izvedene u četiri ex-YU zemlje, Milorad Dodik se posljednjih dana zašiljio prema svome političkom protivniku Draganu Čaviću da povuče potpis sa nekog dokumenta kojim je priznao genocied u Srebrenici, jer će tako uveliko olakšati prvom Predsedniku Republike Srpske – dr i pesniku Radovanu Karadžiću kojemu se sudi na Međunarodnom tribunalu u Haagu, a onda i drugim optuženim  Srbima. 


* * *


Kako Dragan Čavić /svojedobno i predsjednik Republike Srpske/ nikad nije potpisao nikakav sličan dokument i nema šta povlačiti osim vodu u WCu, reče javno i bistro, kakav mu je i inače običaj kad govori o bilo kojem pitanju, kako je ustvari genocid u Srebrenici priznao sadašnji predsednik Republike Srpske Milorad Dodik osobno.

Dragan Čavić nasmijan i vedar.


Šta je ostalo ljudima na televiziji BN /do sad nebrojeno put  izvrijeđanim od predsjednika Republike Srpske/ već da pronađu i puste originalan snimak na kojem bez drugih šumova i bilo kakvih smetnji vidimo i čujemo, kako dosta mlađi Milorad Dodik – javno i dokumentirano priznaje genocid u Srebrenici i Presudu haškog Tribunala.


* * *


Ustvari, Milorad Dodik je sasvim izgubio glavu /mada mu je dobrano veća nego u Milanka Mihajlice – srpskog radikala u Republici Srpskoj kojemu je to i javno prigovorio/ pokušavajući da u toku haškog suđenja Radovanu Karadžiću svjedoči u njegovu korist. 


Međusobno su bili vrlo uljudni i obzirni, uzvratno se jedan drugom obraćajući sa predsedniče uz obavezno i otrcano Karadžićevo hvala gospodine predsedniče poslije svake Dodikove izgovorene rečenice, sve do trenutka kada je počelo unakrsno ispitivinje. 


Tada se predsednik Dodik naočigled belom svetu usrao. 


Tada se vidjelo da je duduk i da pred haškim Tribunalom svedoči kao da priča u nekom srpskom selu pored praseta na ražnju, potežući pivo i rakiju.


* * *


Izvukoše sudije zapisnik o zasijedanju Sudskoga vijeća sa suđenja Dodikovom osiljenom dvojniku već osuđenom Radoslavu Brđaninu. /Ipak u Tribunalu nešto rade, makar čuvaju zapisnike./ Tada se lijepo i naočigled vidjelo kako Srbin Srbina spasava, a kako jedan kopajući drugome rupu – sam u nju pada. Milorad Dodik je svojim svjedočenjem branio Radoslava Brđanina stalno govoreći protiv prvog predsednika dr i pesnika Radovana Karadžića. 


Bila je to blamaža kakva se rijetko viđa i u Haagu na Međunarodnom Tribunalu za ratne zločine počinjene u Ruandi i Jugoslaviji.


Miloradu Dodiku se oduzela pamet. Što god da ga pitaju on se ne sjeća. Ljudi mu lijepo pročitaju šta je sve izlanuo protiv Karadžića, a on se ne sjeća. Ljudi mu pokazuju Zapisnik, a on, kud će šta će kaže: Ako tako tamo piše i ako sam potpisao, onda je tako. 


Vrhunac /klimaks/ se dogodio kad su mu pokazali fotokopiranu stranicu /vjerojatno Nezavisnih novina/ na kojoj je njegova lepa fotka i naslov o tome kako je prvi predsednik dr i pesnik Radovan Karadžić iz Banja Luke doslovno ukrao 46.000.000,00KM i nestao u nepoznatom pravcu.


* * *


Tako se na kraju unakrsnog ispitivanja svedoka i predsednika Republike Srpske Milorada Dodika, brižljivo građena odbrana dr i pesnika – prvog predsednika Radovana Karadžića – srušila kao kula od karata, a optužnica je tek sada osnažena. 


Tako se pokazalo i da je jedina briga Milorada Dodika oduvijek i zauvijek bila samo briga za svoju guzicu. Osobno mislim kako je od takvoga čovjeka sasvim moguća i promišljena sabotaža svedočenja u Haagu u korist Radovana Karadžića. 


Šta bi inače čemerni Milorad Dodik učinio kad bi Radovana Karadžića oslobodili, pa se ovaj pojavio u Republici Srpskoj sa svim onim što je čuo da je Milorad Dodik izgovorio svedočeći u korist osuđenog zločinca Radoslava Brđanina. 


* * *


Dakle, cjelokupna pojava predsjednika Republike Srpske opstaje na drskosti i lažima sa kojima i po povratku iz Haaga nastavlja. Ne izlazi iz helikoptera, oblijeće općine u kojima je SNSD na vlasti, 

čuva rukovodstva koja je postavio, jer to su mu jedini garanti na sljedećim izborima, ponavlja laži koje je davno izrekao /Trebinje, aerodrom, putovi, turizam, energetski objekti/, optužuje Dragana Čavića za izmišljeni potpis, dalje dijeli Srbe i umanjuje im snagu – izbezumljeno ga upozorava predsjednik  Srpske Demokratske Stranke Mladen Bosić. Premijerku Željku Cvijanović šalje tamo gdje ne može stići, u gradove i preduzeća u kojima je SNSDu dogorjelo do nokata.


Etc. Etc. 


* * *


Izgleda, kako i u razboritoj televiziji BN gube glavu i mjeru.


Nije čudo što su ljudi zbunjeni kad su tako munjeni.


Puštaju interview sa akademikom Đuretićem koji u neusporedivo većoj mjeri razobličava Memorandum SANU s kraja devedesetih i njime oblikovanu velikosrpsku fašističku ideju, nego što bi po svojoj ulozi trebalo da je brani. Osim toga, razobličava koncepciju Memoranduma II. Od akademika Đuretića ponovo šuplja priča o četniku i patrioti Dragoljubu Draži Mihailoviću Čiči zapovjedniku Kraljeve vojske u otadžbini i ponovo priča o njegovoj rehabilitaciji – mada je Sud u Republici Srbiji odbio takvu mogućnost. 


No, nikad nije isključeno da su imenovane nove sudije upravo sa takvim zadatkom. Za Milorada Dodika i tv BN – za sve je kriva Fedracija Bosne i Hercegovine. Za akademika Đuretića – krivi su Srbi Muhamedanci i Srbi hrvatsko Cveće, te nulta vrednost etničkih Albanaca na Kosovu i Metohiji.


E, pa držite se Muslimani i Hrvati, etnički Albanci /šta li mu to znači/ predsednik Dodik i akademik Đuretić su se raspandrcali. 


A

kad dinosaurusi jurnu 

najveća je kolateralna šteta u osobnim redovima.

Dinosaurusima mogu i svrake mozak popiti.

JADNICI.

Ne Jadnici Viktora Igoa, već ljudi sa sviješću i patriotizmom iz vremena 

Prvoga svjetskog rata, a potom Kraljevine SHS. 

ZABORAVILI SU DA VIŠE NEMAJU JUGOSLAVENSKU ARMIJU.


* * *  


Međutim, ako velikosrpsku fašističku agresiju koju su izveli 1990. – 1995. godine, uspiju proglasiti za građanski rat, uistinu, mogu opet krenuti ispočetka, mada ih i Njegoš uči drugojačije.


* * *


Travnja, anno Domini 2013.   


                         --------------------------------------


Napisao: Atif Kujundžić


Preuzeto s adrese: http://tacno.net/


Svi tekstovi Atifa Kujundžića: http://tacno.net/author/atif-kujundzic/  



Prethodni post     
     Sljedeći post
     Blog

Zid

Nema komentara
Morate se prijaviti na komentar