Mirjana Milijašević je rođena 05.05.1945. godine u
 Vukovaru. Poslije srednje škole odlazi u Rovinj na sezonski
 rad, a u ovom je gradiću ostala živjeti sve do danas.
  
 Diplomirala je talijanski i njemački jezik. Radila je u školi do
 prijevremene mirovine u koju je morala otići zbog bolesti i
 (transplantiran joj je bubreg).

  
 U dva je navrata (2007. i 2008. godine) posjetila
 Puttaparthi (Indija) i Sai Babu.
 Već u ranoj mladosti osjećala je svoj dar prema iscjeljivanju. Prve informacije o Rekonekciji
  saznala je u televizijskoj emisiji, "Na rubu znanosti", u kojoj je gostovao poznati dr.
 Eric Pearl. U svibnju 2011. godine, dr. Pearl je imao i svoj prvi seminar u Hrvatskoj, u
 Zagrebu. Mirjana je odlučila prisustvovati ovom seminaru i tako stekla certifikat za
  bavljenjem rekonektivnim iscjeljivanjem (Level I / Level II Seminar: Reconnective Healing).
  
  Sve do danas Mirjana radi u svom studiju u Rovinju, u kojem iscjeljuje brojne pacijente ne
 samo iz Hrvatske, već i iz cijeloga svijeta. Iscjeljuje izravnim kontaktom, kao i na daljinu.
  
  U ovoj knjizi, kao i na njezinoj Internet stranici, nalaze se brojna svjedočanstva, zahvale i
 pisma brojnih iscijeljenih osoba iz cijeloga svijeta.
  
 
 
 
 
Njena Internet stranica je: www.rekonekcija.eu
 
Njena E-mail adresa: info@rekonekcija.eu
 
 
 
 
 
NAJAVA KNJIGE REKONEKCIJA Iscjeljenje Božjom i Svemirskom energijom
 
Ova knjiga je svjedočanstvo da su čuda moguća i da se događaju svaki dan u
studiju prof. Mirjane Milijašević, koja liječi Rekonekcijom, tj. Božjom i Svemirskom
energijom.
 
Njen život nije završio odlaskom u mirovinu, već naprotiv, svijet joj se uvelike
promijenio otkada se susrela s fenomenom Rekonekcije.
U ovoj ćete knjizi naći priču jedne obične žene, koja je pomoću Božje providnosti
uspjela vratiti životnu radost i zdravlje prvo sebi, a onda i mnogobrojnim očajnim i
bolesnim osobama, te pritom ispunila svoju životnu svrhu i pronašla sreću koju širi
cijelim svijetom.
 
 
 
 
 
PREDGOVOR: PRVI KORACI
“Danas će znanost tražiti izvor nadahnuća iznad sebe ili će nestati.”
(Simone Weil)
 
Moje je ime Mirjana Milijašević, rođena sam 5. svibnja, 1945. godine te odrasla i živjela u
Vukovaru. Poslije srednje škole odlazim u Rovinj na sezonski rad. Svidjelo mi se živjeti u
ovom gradu – ljudi su dobri, a Istra prelijepa, tako da sam tu ostala sve do danas.
Diplomirala sam talijanski i njemački jezik. Radila sam u školi do prijevremene mirovine zbog
bolesti. Nisam željela s posla ići na dijalizu, a znala sam da me to čeka, jer polycističn
i bubrezi obično završavaju na dijalizi. Božjom milošću, nakon godinu dana i devet mjeseci
koje sam provela na dijalizi, transplantiran mi je bubreg, tako da sada normalno živim i radim.
 
Božji dar je da se mogu povezati s najvišim frekvencijama u Svemiru i s dragim Bogom i
liječiti druge ljude i to vrlo uspješno. Moj uspjeh u liječenju iznosi 99%. Očito me je dragi
Bog nagradio za sve patnje i bolesti od kojih sam propatila, iako ja osjećam da taj dar
liječenje imam u svojim genima. Naime, moja tetka, očeva sestra, liječila je u svome selu
ljude pa čak i životinje.
Primjerice, kada krave nisu davale mlijeko seljaci bi zatražili njenu pomoć i ona bi ih izliječila. Hvala Ti, dragi Bože, na ovom divnom daru kojeg si mi podario!
 
Netko je jednom rekao da je bolest zapravo Božja pomoć, jer kroz bol naša duša uči i
napreduje. Postajemo time jači i plemenitiji budući da nas to uči kako da se nosimo s
patnjom.
Rodila sam se s policističnim bubrezima, a to je u mome slučaju bila genetska bolest. Sva
djeca u mojoj obitelji naslijedila su je od oca. Ova se bolest obično otkrije tek u kasnijem
životu. Inače sam bila zdrava sve do svoje pedesete godine, kada su mi počeli odjednom
rasti nalazi u urinu, kreatinin i ureje.
Tako sam saznala da se bolest ne može izliječiti, jer je nasljedna. Bila sam bez nade da ću
ikada ozdraviti budući da je prognoza službene medicine upućivala da ću se prije ili kasnije
morati podvrgnuti dijalizi, a ako Bog pomogne i transplantaciji bubrega.
Bolesna osoba je, prema logici stvari, više okrenuta sebi i svojem unutarnjem bitku nego
vanjskim izazovima ovog šarolikog svijeta.
Još kao dijete znala sam da nisam kao druga djeca. Uvijek sam nekako “stršila” u svakom
društvu, jer sam bila posebna na neki čudnovati način. Odmalena sam osjećala poriv da
nekome pomažem i dajem savjete. Sjećam se, kada su moje prijateljice imale neki
zdravstveni problem rekla bih im što da uzmu, koje trave i slično, i odmah im je bilo dobro.
Skupljala sam ljekovito bilje deset godina. Tako sam i sebi produžila život deset godina, jer
u svim medicinskim knjigama piše da pacijenti s mojom dijagnozom idu na dijalizu s otprilike
pedeset i tri godine, a ja sam na nju išla sa šezdeset i četiri. Hvala dragom Bogu! Znam da
su za to zaslužni geni, jer kako sam rekla i moja se tetka bavila liječenjem pa je velika
vjerojatnosta da sam taj dar naslijedila dijelom i od nje.
 
Zahvaljujem se dragom Bogu što mi je darovao blagoslov da se mogu povezati s Njime i
najvišim frekvencijama u Svemiru i prenijeti ovu svetu iscjeliteljsku energiju u pacijenta.
Ova energija čisti i liječi sve što nije dobro u našem organizmu, jer Svemir i Bog znaju bolje
od nas što nije dobro u našem organizmu. Oni liječe sve, a čine to prema hitnosti, jer se
prvo usredotočuju na ono što ugrožava život pa tek onda na ono što mi smatramo da treba
liječiti. U dobi od deset godina, dok sam bosonoga na livadi kod ujaka na selu čuvala ovce,
odjednom je počeo padati snijeg. Osjetila sam kako mi zebu noge pa sam se počela iz dna
duše moliti dragome Bogu da snijeg prestane padati na mene. On mi je uslišio molitvu i
snijeg je doista prestao padati u krugu od desetak metara od mjesta na kojem sam stajala.
Trava uokolo mene ostala je tako zelena, a sve dalje bilo je prekriveno snijegom. Stala sam
se duboko zahvaljivati Bogu na milosti i od tada sam ostala snažno povezana s Njime. Nitko
me više nikada nije mogao uvjeriti da Boga nema, a ja sam se cijeli život molila i zahvaljivala
Mu na milosti.
 
Budući da su me liječnici otpisali glede moje bolesti, preuzela sam svoje zdravlje u vlastite
uke i okrenula se biljnim pripravcima. Godinama sam raznoraznim čajevima održavala svoje
rbubrege u optimalnom stanju i, što je bilo najvažnije, nisam morala ići na dijalizu.
 
Međutim, dvije trudnoće koje sam imala, kao i godine, uzele su svoj danak. Moji su nalazi bili
sve lošiji i baš kada sam bila na rubu očaja, Sai Baba me pozvao k sebi u Indiju 2007. I
2008. Išla bih po tu svetu ljubav i milost i 2009.
No, 24.03.2009. sam morala na dijalizu, i tako sam bila vezana za aparate pa nisam mogla
ići. Ovdje sam svjesno napisala riječ “pozvao”, jer pouzdano znam da kod Sai Baba nitko
nije išao nepozvan, slučajno ili prema vlastitom izboru. Čula sam taj mistični, unutarnji glas,
koji mi je šapnuo: “Sada dođi.”
Dva puta sam bila u Puttaparthi-u, u vrijeme Božićnih blagdana. Tamo, u Njegovoj
prisutnosti, osjetila sam ljubav koju nikada ranije nisam mogla ni pojmiti. Tu predivnu,
altruističnu ljubav. Dok sam prilikom boravka u Njegovom Ashramu pjevala Božićne pjesme
zajedno sa sedam stotina drugih posjetitelja iz cijeloga svijeta, srce mi se stegnulo, jer sam
znala da me po povratku kući čeka mučna dijaliza i moguća transplantacija bubrega.
Zamolila sam u svome srcu Sai Babu, iako on u to doba više nije liječio, da mi podari barem
jedan dobar bubreg za otprilike dvije godine. Tako je i bilo.
 
U to vrijeme, kada sam posjetila Indiju i Sai Babu, nisam praktički znala ni kako se ni gdje
se treba moliti, ali Swamy mi je sve to pokazao. Nakon tri provedena dana u Ashramu, na
mojoj se podlaktici, iznad dlana, pojavio znak nalik na zviježđe Plejada, a pored njega srce.
Bilo je to veličine nekih tri centimetra, a sličilo je podljevu krvi. Taj se znak zadržao na mojoj
ruci nekoliko dana i onda odjednom nestao. Znala sam da mi se to Sai Baba javio i na taj
mi način poručio da me voli baš tim srcem.
 
Dana 24.03.2009. započeli su mi tretmani hemodijalize, koji su trajali sve do 04.12.2010.
godine kada mi je presađen bubreg.
Kako je u našem životu baš sve uređeno Božjom mudrošću, nakon tri godine od posjeta Sai
Babi dobila sam prve informacije o Rekonekciji, i to gledajući televizijsku emisiju, “Na rubu
znanosti”. U ovoj je emisiji gostovao tada meni slabo poznati dr. Eric Pearl. U trenutku mi je
postalo kristalno jasno zašto mi je Sai Baba dao pečat baš u obliku Plejada. Bila je to poruka
o mojoj misiji, a ona me je upućivala na iscjeljenja koja trebam izvršiti za vrijeme mog
boravka na ovome planetu i u ovom zemaljskom životu.
 
Naime, kako dr. Pearl tvrdi, na našem planetu s nama trenutno žive i Plejadejci i da mi svi
potječemo s Pleyada, a oni su nam podarili energiju Rekonekcije koja se koristi u iscjeljivanju
ljudi. Onim pečatom Baba mi je poručio da sam i ja jedna od njih, i da ću raditi sa
svemirskom energijom za dobrobit čovječanstva. Uvjerena sam da je moje opredjeljenje, kao
i želja da iscjeljujem ljude poklon od samog Avatara Sai Babe. On djeluje kroz mene.
 
Prva osoba koja je dobila dar iscjeljivanja rekonekcijskom energijom je spomenuti dr.
Eric Pearl.
U svibnju 2011. godine, dr. Pearl je imao svoj prvi seminar u Hrvatskoj, u Zagrebu. Odlučila
sam prisustvovati ovom seminaru, koji se održavao u hotelu “Sheraton” od 27.05. do
29.05.2011. godine. On mi je pomogao da shvatim kako funkcionira ova čudesna energija i
kako je treba prenijeti na pacijenta, mada sam je oduvijek imala u sebi, samo nisam znala
kako je kanalizirati u pacijenta.
Prve se večeri održalo predavanje o Rekonekciji, a sljedećih smo dana bili podučavani od
obučenih praktičara. Njih sedmero su svake večeri govorili o svojim prvim iskustvima s
pacijentima i izliječenjima, kojima su bili svjedoci. Ovome je seminaru prisustvovalo oko
šestopedeset sudionika, uglavnom iz Hrvatske i Slovenije, a prijevodi su bili na hrvatskom i
slovenskom jeziku. Drugi i treći dan, dr. Pearl i jedan od njegovih pomoćnika demonstrirali su
nam na pacijentima, tj. na dobrovoljcima iz publike, kako se pristupa tim energijama.
 
Nakon uvodnog teorijskog dijela otišli smo u dvoranu, u kojoj se nalazilo stotinjak stolova
za masažu, vježbati na način da se izmjenjujemo u ulogama pacijenta i praktičara. Kada
smo vježbali “jedan na jedan”, i kada je došao red na mene da djelujem s energijom, moj se
suradnik-pacijent počeo jako znojiti, a zatim mu se dijafragma stala naglo dizati i spuštati.
Disao je ubrzano, a kapci su mu treptali, iako je imao zatvorene oči. Kada je došao red na
mene da budem pacijent, moj mi je suradnik rekao kako je ponovno osjetio određene
reakcije. Kada su u jednom trenutku četvero praktikanata “radili” na meni, osjetila sam
lupanje u srcu i potiljku i nakratko nisam ništa osjetila, jer sam pala u tzv. “energetski
procjep” u kojem kao da ne postojiš i ništa ne osjećaš.
 
Zadnji dan smo radili vježbe koje je vodio dr. Pearl. Opet nas je bilo četvero oko stola, a
jedan na stolu. Energija se osjećala posvuda. Dr. Pearl je rekao da se u takvom grupnom
radu jače povezujemo s tim Božanskim energijama.
Odjednom je, dok je vladala tišina u dvorani, nešto snažno “puknulo” u razglasu, tako da
smo se svi uplašili. Dr. Pearl nas je smirio i objasnio nam da je uzrok tome ova silna energija
te da se na nekim seminarima događalo da čak i zavjese u dvorani padaju na pod.
 prof. Mirjana Milijašević
 
 
 
 
PREDGOVOR: PRVI KORACI
 
MOJE PROMJENE S REKONEKCIJOM
 
REKONEKCIJA I REKONEKTIVNO ISCJELJENJE
 
ISCJELJENJA
 
JAVLJANJA TIJEKOM TV EMISIJA
 
SVJEDOČANSTVA S INTERNETA
 
INTERVJUI
 
ISCJELJENJA SE NASTAVLJAJU
 
DUHOVI - UROCI - VRAČANJE
 
SLUČAJEVI S DJECOM
 
PISMA, ZAHVALE, SVJEDOČANSTVA
 
ZAŠTITA OD NEGATIVNIH ENERGIJA
 
BILJEŠKA O PISCU
 
SADRŽAJ
 
KORIŠTENA LITERATURA
 
 
7
 
15
 
19
 
27
 
101
 
109
 
123
 
131
 
155
 
170
 
179
 
205
 
216
 
218
 
219
  
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present