"KA FILOZOFIJI" BRANKA MILIĆA |
|
Zbirka tekstova gospodina Milića pod naslovom Ka filozofiji plod je višegodišnjega |
pedagoškoga rada sa studentima filozofije. Zbirka započinje uvodom u filozofiju, |
razmatra pojam filozofije, njenu sistematiku i same početke filozofskoga promišljanja |
svijeta a dalje se nastavlja predstavljanjem osnovnih, izvornih i originalnih tekstova |
antičkih filozofa. Cilj nije bio izrada udžbenika iz filozofije već da se studente uputi na |
fundamente filozofskoga mišljenja s obzirom da zapadnoj kulturi kojoj pripadamo u |
osnovi stoji antička filozofija. |
|
Sporno je to što je filozofija i kolika je njena vrijednost. Od nje očekuju izvanredna |
objašnjenja i razjašnjenja ili je pak ravnodušno napuštaju kao bespredmetno |
razmišljanje. Na nju se plašljivo gleda kao na značajan trud neobičnih ljudi ili se pak |
prezire kao izlišno mudrovanje sanjalica. Smatraju ljudi da je to nešto što se |
svakoga tiče i da bi zbog toga trebala svakome biti jednostavna i lako razumljiva ili |
pak da je teška tako da je posve beznadežno baviti se njome. Za čovjeka koji |
vjeruje u znanost najgore od svega je to što filozofija uopće nema rezultate od |
opće važnosti, nešto što se može znati a onda time i posjedovati. Dok su znanosti |
u svojim područjima izvojevale nužno izvijesna i općeprihvaćena znanja, filozofija to |
nije postigla usprkos naporima koji traju već tisućama godina. Nema nikakve sumnje |
da u filozofiji nema jednodušnosti u tome sto se definitivno saznalo. Ono što svatko |
nužno priznaje je uglavnom već postala znanstvena spoznaja i nije više filozofija. |
|
Filozofsko mišljenje također nema karakter jednoga progresivnoga procesa kao što |
je to slučaj sa znanostima. I kao što bi Jaspers rekao mi jesmo otišli mnogo dalje od |
grčkoga liječnika Hipokrata ali bismo teško mogli reći da smo otišli dalje od Platona. |
Mi smo napredovali samo u pogledu materijala znanstvene spoznaje kojim se Platon |
služio. Međutim u samome filozofiranju možda smo jedva ponovno do njega stigli. |
|
Mora ležati u prirodi same filozofije to što je svaki njen oblik za razliku od znanosti |
lišen jednodušnoga priznanja . Vrsta izvijesnosti koja se u njoj može steći nije |
znanstvena, naime nije ista za svakoga čovjeka nego je takva da se osvjedočuje u |
svakom cjelokupnom čovjekovom biću. Dok se znanstvena znanja tiču pojedinih |
predmeta za kojih ni u kom slučaju ne mora svatko znati u filozofiji je uvijek u |
pitanju cjelina bitka i bića koja se tiče čovjeka kao čovjeka - istina koja tamo gdje |
zasvijetli duboko potresa svaku znanstvenu spoznaju. Međutim razrađena filozofija |
je vezana za znanosti. Ona pretpostavlja znanosti u njihovome razvijenome obliku |
koje su one dostigle u odgovarajućem vremenu. Ali smisao filozofije ima drugo |
porijeklo. Prije svake znanosti ona se pojavljuje tamo gdje se ljudi bude iz |
drijemeža i sna vremena. |
|
Grčka riječ filozof nastala je kao suprotnost riječi sofos. Ona označava čovjeka koji |
voli spoznaju za razliku od čovjeka koji je sebe nazivao znalcem jer je posjedovao |
spoznaju. Taj smisao riječi sačuvao se do danas. Bit je filozofije traženje istine, a ne |
posjedovanje istine . Filozofija znači biti na putu. Njena pitanja su bitnija od njenih |
odgovora a svaki odgovor se ponovno pretvara u novo pitanje . Ali to biti na putu |
je sudbina čovjeka. Biti na putu tražeći ili naći mir i savršenstvo trenutka. Svaka |
filozofija stoga same sebe definira svojim ostvarenjem. Što je to filozofija to se mora |
praktično okušati. Tada je filozofija u isti mah praktično sprovođenje žive misli i |
svijest o toj misli ili refleksija ili djelovanje i govor o tome djelovanju. Filozofija je |
prema svom predmetu spoznaja božanskoga i ljudskoga, spoznaja bivstvujućega |
kao bivstvujućega, nadalje prema svom cilju ona je učenje o tome kako da se umre, |
misaona težnja za blaženstvom, težnja da se postane sličan božanstvu, ona je |
najzad prema svome sveobuhvatnome smislu znanje nad znanjima, umjetnost nad |
umjetnostima, znanost uopće koja nije usmjerena niti na jedno pojedinačno područje. |
|
Filozofija dakle treba samo sebe opravdati. Međutim to je nemoguće. Ona može |
samo da se obrati onim snagama koje u svakom čovjeku odista potiču na |
filozofiranje. Ona ne može da se bori, ne može sebe dokazati ali može sebe |
saopćavati. Ona ne pruža otpor tamo gdje je odbacuju i ne trijumfira tamo gdje je |
ljudi slušaju. Ona živi u jednodušnosti koja sve ljude može povezati onim što im je |
svima kao ljudima zajedničko. Ali je istina da filozofija progovara i kroz svoju tradiciju . |
Mi smo upućeni na tu povijesnu osnovu našega mišljenja ako želimo misliti svojom |
najjasnijom sviješću i ako mislimo misliti bitno. A sve drugo su iluzije. |
|
Konačno bi trebalo reći da je gospodin Milić u ovoj svoj knjizi kao i u prethodnoj |
svojoj povijesti zapadne filozofije koja je objavljena na digitalnim knjigama iz Zagreba |
dotakao neka krucijalna filozofska pitanja i na taj način obvezao sve nas da sa |
potpunom odgovornošću pristupimo navedenoj problematici pri tome imajući na umu |
da je taj veliki posao oko periodizacije i sistematike filozofije zgotovljen, da se u |
pogledu prikaza filozofije i njenih sistema uglavnom reklo sve ono najbitnije i da je |
time dat vrijedan filozofski doprinos cjelokupnoj srpskoj filozofiji kao i filozofiji koja se |
njeguje na balkanskim prostorima i na tome golemome trudu zaista mu velika hvala. |
Vrlo vjerojatno će sami studenti kojima su ove knjige i najpotrebnije biti mjerodavni |
suci ne samo zato što su mlađi nego i zato jer je predmet kojim se bave takav da |
pobuđuje svaku pažnju. |
|
|
|