Silvija Strahimira Kranjčevića. U ovom je ciklusu pjesnikinja više posvećena svom |
odnosu prema prirodi kojega će razvijati do samoga kraja knjige, pa tako ona |
zahvaljuje prirodi koja joj je inspiracija (Solaris). Momente poput munje ili oluje |
pjesnikinja doživljava kao visok stupanj energije koji joj puni dušu (Pred oluju). |
Naslov ovog ciklusa zbirke stih je iz pjesme Unconfortable u kojoj se osjeća blaga |
autoričina "nervoza" kako se oluje dižu i kako sjene padaju na njezine užitke u |
svakodnevnim, dječjim radostima. |
|
Već se u trećem dijelu (Kad me toplina uzme grliti besramno zaboravim u glavi |
podignuti ograde) pjesnikinja okreće onome što nosi čitavu zbirku, a to je ljubav - |
prema sebi i prema svijetu. Ona želi doživjeti "Živu ljubav" (u: O ljubavi), raduje se |
iščekivanju nepoznatog (Adrenalin), želi se osloboditi sputanosti svog tijela i sebe |
same (Ero(s) by the way), kao što to već na početku prvog ciklusa najavljuje |
pjesmom Žena dijete. |
|
Za Elfridu Matuč Mahulja ljubav je sinonim za bezuvjetnu pripadnost drugome i samoj |
sebi i tu ne pristaje ni na kakve kompromise (Sasvim trezvena studija o ljubavi - |
ukratko). Naravno da ljubav ne nosi samo zadovoljstvo, stoga se i pjesnikinja suočava |
s pitanjima poput odlazaka i opsesije (Šupljikavi blues, Omča od ludila). |
|
U pretposljednjem, četvrtom ciklusu zbirke pod naslovom Ne branim svoj prozor od |
mjesečine rasute otokom pjesnikinja nešto više autobiografski progovara o svome |
odnosu s majkom (Od udaram, Gordana), o svojim odnosima s ljudima koji su joj |
mahom nezanimljivi (Mea culpa) i o životu samom - koji je velika porcija prilika i |
neprilika u plitkom tanjuru (u: Elegija se čita s osmijehom). |
|
U posljednjem, petom dijelu naziva Uzet' nam je gitare na ramena, krenut' nam je |
spasiti grad pjesnikinja se polako umara od silne želje da bude sretna kao dijete, |
sumnja u ljude koji su robovi sebe samih i onoga koji njima upravlja (Metabolizam |
duha- Slave(n)s, Tiranija), sumnjičava je prema svijetu (Naš dekorater je umoran, |
Smisao vreće), a promatra grad kao dosadu koja doslovno ubija i djecu i odrasle (u: |
Brutalna). No, ona ovaj posljednji ciklus ne završava uznemirenim ili melankoličnim |
tonom, već onim pomirljivim, želi se očistiti od "prljave svijesti i znanja" (u: Prasak), |
želi sići u samu sebe, promotriti se i otuda ponovo čista, kao dijete, krenuti u svijet |
(Nulta točka). |
|
Ne treba zaboraviti ni neke motive koji se često pojavljuju u pjesama, a to su - more, |
sunce i anđeli. Kao pjesnikinja otoka, Matuč Mahulja s morem živi, u moru se rađa i |
umire svakoga dana sa zalaskom sunca, dok su anđeli oni njezini simboli nadanja i |
vjere u postojanost sebstva i opstojnost duše u nekada ne baš ružičastom svijetu. |
|
Premda već na početku ove poetske zbirke pjesnikinja kazuje kako joj "dođe nekada |
krivo što više ne piše ljubavne pjesme, a onda se sjeti kako su iste zapravo izraz |
najcrnjeg dijela nje" (u: Love story) ona, zapravo, pokazuje potpuno suprotno, a to |
je da iz njezinoga najdubljeg dijela duše, koliko god on ponekad bio i crn, izviru |
najjednostavnije, (u)kratke ljubavne pjesme. |
|
| Kristina Posilović, prof. Rijeka |
|
|