POVIJESNA PRIČA O JUNAŠTVU I IZDAJI |
|
Poznati makedonski povjesničar i književnik Slavčo Koviloski na zanimljiv romaneskni |
način ispričao je intrigantnu životnu priču kontroverznog južnoslavenskog i balkanskog |
junaka i negdanjeg vladara Marka Kraljevića. U narodu je taj lik bio i ostao krajnje |
zagonetan jer su mu se, kroz višestoljetnu povijest balkanskog podneblja, pridavale |
dijametralno suprotne ljudske osobine i historijske uloge. Po jednima je nosio oreol |
narodnog junaka i zaštitnika potlačenih od turskih zuluma, a po drugima je bio izdajnik |
pravoslavlja koji se stavio na stranu velike Otomanske imperije. I jedni i drugi imali su |
svoje argumente i kontraargumente, a sljedbenici istih nisu od njih odstupali do današnjih |
dana. |
|
Znalac balkanskih povijesnih događanja, a posebno onih s područja Makedonije, Slavčo |
Koviloski, dugo je razmišljao o tome; kako i na koji način prezentirati barem dio istine o |
Marku Kraljeviću, bez opredjeljivanja za jednu ili drugu stranu. Na kraju se odlučio za |
srednje rješenje: autobiografsku ispovijed, kako samoga Marka, tako i njegovog oca |
Vukašina i drugih članova kraljevske porodice Mrnjavčevića, koji su u srednjem vijeku |
živjeli na prostorima južne Srbije i Makedonije kao i na dijelovima njima susjednih država. |
|
Prema poznatim i u internetskom vremenu lako provjerljivim izvorima, Marko Kraljević je |
rođen na području Livna oko 1355. godine. Bio je najstariji sin Vukašina Mrnjavčevića i |
nakon očevog krunisanja za kralja 1365. bio je određen za njegovog nasljednika. Još za |
očevog života stolovao je u Prilepu, gdje je proglašen kraljem 1371. godine nakon |
njegove pogibije i poraza srpske vojske od Turaka na rijeci Marici. |
|
Tragičan poraz srpske vojske i gubitak do tada moćnoga oca, dovodi mladoga Marka |
Kraljevića u ozbiljne dvojbe. Da li se s oslabljenom vojskom i nesigurnim saveznicima |
suprotstaviti snažnim naletima Turaka, ili prihvatiti vazalstvo kao miran način rješenja |
gotovo izvjesnog sukoba sa pogubnim posljedicama. To su prije njega već učinili neki |
mudriji vladari i nastavili su djelovati kao turski poslušnici na zemlji koju su naslijedili od |
svojih očeva. Vukašinov primjer bio mu je dovoljno poučan i ugasio je u njemu |
mladalačku želju za iskazivanjem nerealne moći i lažnog junaštva. U nadahnutom |
dijalogu s mlađim bratom Andrijašom, koji se zalagao za borbu protiv Turaka do |
istrebljenja, Marko iznosi tragične činjenice očevog ratnog pohoda, progovarajući |
jezikom razuma. |
|
/Trideset hiljada naših vojnika poginu na Marici, zajedno sa našim ocem i stricem. |
Trideset hiljada vojnika! To je trideset hiljada žena, koje ostaše bez svojih muževa, |
i još toliko i više djece ostade bez svojih očeva./ |
|
Pritisnut tim i drugim poražavajućim brojkama, nakon slabašnog otpora nadmoćnijem |
neprijatelju, Marko Kraljević pristaje na vazalsku ulogu i tako spašava preostali dio |
vojske od izvjesnog poraza, a narod od sigurnog pomora. S pozicija povjesničara, |
Slavčo Koviloski njegovu vazalsku ulogu analizira sa realnog stanovišta toga vremena, u |
kojem je bilo kakav mir bio bolji od beznadnog junačkog boja protiv jačega neprijatelja. |
Ta logika je opravdana, pogotovo ako se zna da je u dvadesetak godina njegovog |
vazalskog kraljevanja, narod toga kraja živio bez rata s turskom imperijom. Svoju |
vazalsku dužnost Marko je obavljao u skladu sa sultanskim zapovijedima, ratujući |
tamo gdje se od njega tražilo. |
|
Zanimljivo je istaknuti da se njegovo ime u pisanim povijesnim izvorima ne spominje u |
čuvenoj bitki na Kosovu, koja je okončana poražavajućim ishodom i za tursku i za srpsku |
vojsku. Carevi su tamo ostavili glave na bojnom polju, a vojske su bile desetkovane. |
Istina, obadvije strane slavile su tu bitku kao pobjednici sve dok nisu došla vremena |
kad su istine važnije od laži. |
|
Iznoseći svoju viziju događaja iz toga vremena i njegovih glavnih junaka na čelu s |
Markom Kraljevićem, povjesničar Slavčo Koviloski pomaže nam da zadanu temu romana |
stavimo u kontekst današnjeg vremena, koje je ponudilo nekoliko repriza sukoba što su |
se odigrali prije gotovo sedam stoljeća. Ništa se bitno nije promijenilo u glavama mnogih |
ljudi, osim što je tehnološki razvoj učinio svoje. I danas su na sceni oni koji, veličanjem |
sumnjivog junaštva Marka Kraljevića pokušavaju bildati vlastitu snagu i dokazivati se |
na manjim od sebe. I danas se ratuje za tuđe interese i izdaju vlastiti narodi, da bi se |
zadobila vlast ili pak opstalo na vlasti. Ljudske gamadi i zla ima i danas koliko i prije |
sedam i više stoljeća. |
|
Neki događaji iz novije povijesti opravdavaju Markove kraljevske poteze, a drugi mu |
osporavaju vazalsku ulogu. Tako je to od kad svijet postoji i od kad su se bivši majmuni, |
po Darvinovom učenju, silaskom s drveta prometnuli u ljude. Ako se, naravno, prihvati |
takva teorija, a ne ona koja tvrdi - da je za stvaranje svijeta i svega ostaloga zaslužan |
samo Svemogući i nevidljivi Bog. |
|
Svatko ima pravo na svoju istinu, pa i povjesničar Slavčo Kovilosti koji svoje viđenje i |
jaz između mita i istine iznosi u poučnoj knjizi o Kraljević Marku. Junaku koji je to bio po |
epskim pjesmama, a po piščevom kazivanju, običnom čovjeku s kraljevskom titulom. |
Tek toliko da se zna da su i kraljevi ljudi i da i njih, kao i sva druga živa bića, čeka |
neminovan kraj. |
|
Knjiga o Marku Kraljeviću donosi i brojne druge nepoznate i manje poznate detalje iz |
njegovog života. Kako one oprečne - ratničke, tako i vjerske, ljubavne, trgovačke, |
dobročiniteljske i ine kojima se, taj epski lik iz varljive i tragične južnoslavenske historije |
mogao dičiti, ali i sramiti zbog svoga, na jednoj strani besprimjernog junaštva, a na |
drugoj kukavičluka i izdajstva vlastite zemlje i njenih žitelja. |
|
Kako god bilo, Slavčo Koviloski napisao je zanimljivo štivo koje razotkriva neke manje ili |
više poznate istine i zablude iz povijesti naših prostora i ljudi koji su na njima živjeli u |
tzv. pred-turskom i turskom vremenu. Zapravo, u vremenu kad su jedne imperije |
nestajale, a druge nastajale, skupa sa svim, za jedne dobrima a za druge zlima, koja su |
sa sobom donosile. Zato je ovu knjigu dobro pročitati da bi se spoznala dubina jaza što |
dijeli junaštvo od izdaje, ljubav od mržnje, radost od tuge i dobrotu od zla. I da bi se |
shvatilo kako je lažno junaštvo uvijek bilo opasnije i pogubnije od razumnog kukavičluka. |
Ma šta neke napuhane junačine o tome mislile, i ma kako se spram toga odnosile. |
|
Sve nam to vrsni znalac povijesti Slavčo Koviloski stavlja na uvid, a na nama je hoćemo |
li ponuđeno primiti kao vrijedan literarni dar, ili ga prepustiti drugim čitačima, koji do |
svega napisanoga drže više od nas samih. |
|
|
|