Slavica Juhas objavila je trinaest zbirki pjesama: Moj dvoboj
 (2004), Crveni snovi (2004), Slane kiše (2005), Bijeli papaveri
 (2005), Nikada nisam (2006), Bulevar umišljaja (2006), Nebeska
 frula (2007), Vrata vječnosti (2009), Tvoj anđelak (2018),
 Šaptom napisano (2018), Spakirani osjećaji (2019), Ruševine
 Ganglota (2020) i "Viktorijin plač" (2021).
  
 

Zbirke Tvoj anđelak, Spakirani osjećaji, Šaptom napisano,

 Bulevar umišljaja, Nikada nisam, Vrata vječnosti, Ruševine
 Ganglota,Viktorijin plač, Istek vremena, Nebeska frula i Bijeli
 papaveri; objavljene su i u digitalnom izdanju. objavljene su i u
 digitalnom izdanju.
  
 
 
 
 
E-mail adresa: slavicajuhas@net.hr
 
 
 
 
 
Osvrt na knjigu ""Bijeli papaveri"", Slavice Juhas
 
Poznata je stvar da su riječi opasne. Kada ih jednom izrekneš ili napišeš, nema više
povratka, one nisu ptice da se mogu uhvatiti i vratiti u krletku. Zato čovjek mora paziti
što kaže, kome i kada, u kojoj količini, zašto je rekao baš to a ne nešto drugo…. A to je
vrlo teško. No, ljudi su nam potrebni. Sam čovjek, bez ikoga oko sebe, ne može znati je li
dobar ili loš, vrijedan ili ne, uman ili nimalo, nesebičan ili škrtulja prve vrste, ništa o sebi
ne može znati, kaže Filip u jednome dahu kao da je to jedino on otkrio i sada širi mudrost
ljudima dobre volje.
 
Ovo je već četvrta zbirka pjesama Slavice Juhas. Zadivljujuće, zar ne? Nikada još nisam
susreo osobu koja tako brzo piše, iz koje izviru stihovi neumoljivom količinom, stvarno
nisam doživio takvu brzinu nakupljanja senzacija i osjećaja, takvu mogućnost zapisivanju
vlastite intime. Slavica Juhas očiti je dokaz da običan, svakodnevni život prosječnog
“crva zemaljskog“ (Čovjek, kako to gordo zvuči!) može postati inspiracija, može nadahnuti
stvaranje odličnih stihova. To također znači da je naše svakodnevno “spašavanje svega
što se spasiti dade“ prava avantura te da ne moramo posezati za nestvarnim poticajima
da bismo uživali u lijepome.
 
Što se tiče Papavera, Filip usrkne poduži gutljaj neidentificiranoga pića, ne mogu se
oteti dojmu da su ove pjesme ekspresionističke.
Znate li što je to ekspresija?
Jednostavnim (ekspresivno obojanim) riječima rečeno, kao što znam reći učenicima da bi
uopće shvatili o čemu im govorim, to je “prežvakana stvarnost, probavljena i zalivena
osobnim sokovima nekog nadahnutog pojedinca pa onda ispuštena u svijet, izbačena i
ostavljena da se snalazi“ (završen citat).
 
Impresija je utisak, ekspresija je istisak, nju izbacujemo iz sebe nakon što je u nama
kaotično svrdlala i uznemiravala nas neka neugledna, gotovo manje vrijedna ili, pak,
gorostasna impresija.
 
Stvari iz naše stvarnosti djeluju na nas, očito i dokazano. Usade se u nas i mi ih
preoblikujemo prema sebi. I rugoba života može biti impresivna u svojoj ružnoći i bolnosti.
A mi se ne damo, pobunimo se na različite načine. Možda je ipak najbolji način ismijati sve
što iritira, boli, nagoni na suze, što nas čini ogorčenima i nemoćnima. Ali, o tome ovdje ne
govorim, jer ove pjesme ništa ne ismijavaju, one donose rasute osjećaje, prikupljene,
izgubljene i pronađene.
 
Dakle, je li bolje biti impresivan (dojmljiv, uzbudljiv, uvjerljiv) ili ekspresivan (pun izražaja,
snažan, dojmljiv)? Po svemu sudeći, vrlo je tanka crta razgraničenja.
 
Slavica Juhas, čini se tako Filipu koji voli soliti pamet i kada ga nitko ništa ne pita pa,
onako usukan i unezvjeren, nastavlja paleći tko zna koju otrovnicu jadničkim upaljačem,
Slavica je u ovoj zbirci odabrala ekspresivnost. Njezini stihovi, ne svi, naravno, viču,
traže i pronalaze, nasmijavaju, poigravaju se, njoj i cjepanice kriče dok sagorijevaju
dajući toplinu, ona smišlja svoje riječi, kao da, razotkrivajući unutrašnji život ljudi i stvari,
želi sve s nama podijeliti. Ne, hvala, rekao bih joj, ona je tvoja stvarnost, meni je moja
dostatna, ali ipak i dalje čitam zainteresiran što skriva sljedeća slika.
Slušaj (to kaže meni), ima tamo i stihova koji miluju, prave su impresionističke idile u
bijelom, mo'š zamislit snijeg uz more? Slika je prekrasna. I tišina koja leluja krajolikom…
Jesu, ljudi jesu cirkusanti u velikom cirkusu. Nema moraliziranja, draga, svatko od nas
odabire svoje načine pa i ti (Oprosti na intimnosti, ali…), kao što činim i ja, moji su izbori
ponajčešće pogrešni, baš kao i oni u nekim pjesmama, no, takva je stvarnost.
 
Ti se igraš stihovima, ja se igram mudrostima, ha? Ti zapisuješ svoje rime bolne i
rimovane, svoje jedanaesterce, dvanaesterce (bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi joj ispao
prilagođeni aleksandrinac – za neupućene, to je dvostruko rimovani dvanaesterac, naučio
sam lekciju) i trinaesterce, uzmi jednom i šesnaesterac, možda “upali“ i pretvori se u
nerimovanu prozu… Dobro, uozbiljit ću se. Slavica se izražava svojim načinom i ne mogu
joj nametnuti nikakva pravila, njih imaš ili ih opće nemaš, mislim na stihove, u meni ne
čuče stihovi, a zamišljam da sam…
 
Ipak je pisanje stihova ozbiljna stvar koju mnogi podcjenjuju. Ali je isto tako i igra koja
te obuhvati i ne napušta tako lako. Homo ludens bolji je od onoga koji smišlja nova pravila
ratovanja, zar ne?
 
Sviđa mi se ova zbirka. Nisam baš neko mjerilo, pa ipak, ako sam doživio da se nasmijem,
kimnem glavom i zaboravim udahnuti otrov čitajući, onda to valjda nešto znači; ako sam
se zamislio nad nekom slikom, podigao umorne oči u neku zamišljenu daljinu dok stih jurca
glavom, onda i to valjda nešto znači.
 
I, razveselila me ova zbirka. Jedan običan čovjek, eto, koji otkriva svoje vrijednosti, koji
pokušava spasiti što se spasiti dade, za sebe, za svoje drage, za neke buduće poznate i
nepoznate – vrijedno je truda svako ovo Slavičino nastojanje da oplemeni dan. Bilo čiji
dan, moj, tvoj, njegov i naš. A ona spašava svoje osjećaje od zaborava, oni se pojavljuju,
često izviru istim intenzitetom i u istom obliku, sve je to ona, i jad i briga, i protest i
nježnost zaogrnuta, ljutica je i blagost… Ah.
Pa Filip skupi ramena i otrese prašinu sa svojih ruku. U džepu mu Papaveri. Znaš šta,
kaže, gotovo da zapjevam onu pjesmičicu o papaverima, kako ide? I sad si naučila što
dosad nisi znala, jer ti si tako mala…? Ne, jer dok si tako mala, ne možeš brati mak.
Zašto? Zašto su makovi u zbirci bijeli? Nevinost nasuprot crvenom? Što je crveno osim
maka, krvi koja tuče u žilama i razlijeva se tijelom?
Ha. Misliš da su svi simboli u ovim pjesmama jasno vidljivi.? Malo morgen, svi ih moramo
potražiti. I, ono što me zabrinjava, u pjesmama mogu pronaći poruku.
Ugodno čitanje, ponovljeno, moj iscrpljeni Filipe.
 
 Fabris Knez
 
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili četrnaest knjiga gospođe Slavice Juhas. Te knjige
možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji od sljedećih linkova:
od sljedećih linkova
 
"Tvoj anđelak"; digitalne knjige, 2019.
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas.php
 
"Spakirani osjećaji"; digitalne knjige, 2019.
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas2.php
 
"Šaptom napisano"; digitalne knjige, 2019.
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas3.php
 
"Bulevar umišljaja"; digitalne knjige, 2020.
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas4.php
 
"Nikad nisam"; digitalne knjige, 2020.
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas5.php
 
"Vrata vječnosti"; digitalne knjige, 2020
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas6.php
 
"Ruševine Ganglota"; digitalne knjige, 2020
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas7.php
 
"Viktorijin plač"; digitalne knjige, 2021
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas8.php
 
"Istek vremena"; digitalne knjige, 2022
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas9.php
 
"Nebeska frula"; digitalne knjige, 2022
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas10.php
 
"Bijeli papaveri"; digitalne knjige, 2022
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas11.php
 
"Doba besplodnog duda"; digitalne knjige, 2022
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas12.php
 
"Sirota"; digitalne knjige, 2022
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas13.php
 
"Zgodno nezgodna"; digitalne knjige, 2022
 
http://www.digitalne-knjige.com/juhas13.php
 
 
 
 
 
KAD ČEMPRESI ZAMIRIŠU
OČE, ZNAŠ…
U TEBI TREPERIM
MOROZITO
SAMO JEDNU NOĆ LJUBAVI
PIJANI STIH
PAMTIM LJETA KOJA STIŽU
NEBESKE SAONICE
LAŽU DA NE ŽELE ČUTI
U MRTVOME KUTKU SOBICE
KREŠTALICA
ODJEVENA ISTINA
STRASTING
DON PURAN
DALEKO MI SNOVOSTAJ
NA STAROM MJESTU
PUNA ČAŠA MENE
DUH
METAMORFOZA
ZEC U LISNICI
AURORA NOVE LJUBAVI
NA VRHU, TIK DO TUGE
NA CIJENI SU RUPČIĆI
NEBESKA ŠETNICA
GUŽVA U SVEMIRU
MORE LEĐA NE OKREĆE
ŠTINJANSKA NEPOGODA
BLASFEMIČNA
SOVULJAGA
KOPCI NA PROZORČIĆU
BIZARLUK
TI I ONA
FAZE PROLAZE
KLAKERI
ŽETVA
POTEPANCI
OKO TVOGA OKA
UZEH TI UZE
BIJELI PAPAVERI
HRVATSKI LANAC
PRERUŠENI VRAG
NEMOJ PLAKATI SAM
RUPA U VREMENU
ŠESTI PRST JEDNE RUKE
SMRCA
S FIGOM U DŽEPU
NIŽA DIMENZIJA
OSVRT
LUPETALO
OBRAZ KOJI KISNE
KOMA-SUTRA
NASTAVLJA SE…
DUŠA NE DA ODUŠKA
ODRAZ IZ GNIJEZDA
EMANUEL
SJEĆANJE SMIJE KORAKNUTI
MRAK U DLANU
NA REPU BURE
MODERNA
MOĆ TREBA POMOĆ
KNJIŠKI MULAC
NEBO, TO SAM JA
RUJANSKI DANI
CIRKUS POD KAPOM
LIST
DUŠA JE TA KOJA BAJKU OTVARA
KLON
ĐOJANA
ZURIONICA
DRUGI OBRAZ SUDBINE
ROMANTIKA
GODINE BEZ PRAZNIKA
SJENICA
ORA ET LABORA
SVI SVE ZNAJU
RAVNODUŠJE SUDI
DRAŽESTOWN
DOM
ZID PLAVE BOJE
SUŠNE GODINE ZA OPAČINE
OD DIVA VEĆI
KRUG DUGOVE NE OPRAŠTA
GRIZICA U SKULPTURI
CRN-KAMEN
JEDAN, KO NIJEDAN
OSVRT NA KNJIGU "BIJELI PAPAVERI"
BILJEŠKA O AUTORICI
SADRŽAJ
 
 
7
8
10
12
13
14
15
17
19
20
22
23
24
25
26
27
28
29
31
32
33
36
37
38
39
40
41
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
54
57
58
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
77
78
81
82
83
84
86
87
88
89
91
92
93
95
96
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
109
111
112
113
 
117
123
124
 
  
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present