Rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se je u
 obitelji Đure Cesarića (1868.-1919.), šumarskog inženjera i
 majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873.-1956.).
 
  Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu
 i dva niža razreda gimnazije.

  
 U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio
 1916. godine pjesmom "I ja ljubim". Prvu zbirku pjesama
 Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu
 Jugoslavenske akademije.
 
  Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao
 knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja. Nakon uspostave NDH
 radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik, a nakon Drugoga
 svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću
 Zora.
  
 Bio je redoviti član JAZU od 1951. godine, te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske.
  
 Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, umro je u Zagrebu 18. prosinca
 1980. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.
  
 
 
 
 
Dobriša Cesarić - U potrazi za riječima
Pjesme Dobriše Cesarića su izraz doživljaja i nisu nastale korištenjem unaprijed
zadane forme. Iza svakog njegovog stiha stoji i misao i ideja.
 
O samom Dobriši Cesariću i njegovoj poeziji Miroslav Krleža je rekao slijedeće:
"Pjesnik koji je produžio i oplemenio lirsku tradiciju Hrvatske moderne. Po
jednostavnosti klasična, po tonu misaona i sjetna, Cesarićeva lirika je po tematici
urbana i onda kada je Cesarić pjesnik gradske sirotinje i kad je impresionistički
slikar pejzaža. Značajan je i kao pjesnik socijalnog protesta (Mrtvačnica
najbjednijih, Predgrađe)."
 
Način na koji je pisao poeziju sam Dobriša je jednom opisao ovako: "Znate, često
mi se događa da sam ponekom riječi u već dovršenoj pjesmi nezadovoljan. Takvo
mjesto obično ostavljam prazno, ili stavljam na nj samo približno dobru riječ s
namjerom da ju kasnije zamijenim zaista dobrom, takvom koja će me potpuno
zadovoljiti. I Paul Cezanne radeći na svojim slikama ostavljao je neka mjesta
prazna i dulje vremena, dok ne bi za njih našao sasvim adekvatne boje. I ja sam,
ponekad godinama tragao za jednom jedinom riječi!"
 
Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno
napisao najmanje pjesama. Vjerojatno je još mnogo "suza i riječi" ostalo u
Cesariću, skriveno od ostalog svijeta.
 U Zagrebu, dana 14.10.2017. Nenad Grbac
 
 
 
 
 
Lirika, Zagreb, 1931.
Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
Pjesme, Zagreb, 1951.
Knjiga prepjeva, Zagreb 1951.
Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
Tri pjesme, Zagreb, 1955.
Goli časovi, Novi Sad, 1956.
Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
Poezija, Skoplje, 1965.
Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
Izabrana lirika, Beograd, 1975.
Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976.
Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.
 
 
  
  
 
 
Dobriša Cesarić - U potrazi za riječima
Oblak
Kad budem trava
O sati sumnje sati bola
Vračanje
Molitva
Srce
Mrtvaćnica najbjedijih
Slap
U svjetlosti
Balada iz predgrađa
Bez oproštaja
Djetinjstvo
Ko slamka sam u silnom viru
Povratak
Bez oproštaja
Krik
Jesen
Jesenje jutro
Lađa u noći
Mjesečina
Kasna jesen
Jesenja pjesma
Jesenje popodne
Ma kako uzdiglo se srce
Breze na ulici
Moje jutro u Maksimiru
Pjeni se more
Noć tajanstva
Vjetru
U spomen Sergeju Jesenjinu
Vagonaši
Tiha bolest
Voćka poslije kiše
Pukotina ima svaki život
Pred jednom starom nadgrobnom pločom
Sakriveni bol
Popodne, kada presta kiša
Pjesma o tišini
Pjesma mrtvog pjesnika
Bilješka o piscu
Sadržaj
 
 
5
7
7
9
11
12
14
16
18
20
22
24
25
27
28
30
31
33
34
35
36
37
38
39
41
42
43
44
45
46
47
48
50
51
52
53
55
56
57
58
60
62
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present