|
|
|
| |
| Svakom je čovjeku stalo do zbiljskog događanja, jer je čovjek živo, zbiljsko biće koje se |
| ne da reducirati na virtualni prikaz samog sebe. Čime god da se bavio čovjek je uvijek u |
| svezi s vanjskom zbiljom te o njoj razmišlja i u njoj djeluje i stvara. Podsjetimo na |
| Aristotelovo određenje čovjeka kao bića teorije (čisto mišljenje), prakse (djelovanje među |
| ljudima) i pojezisa (proizvodnje). Ovo načelno trostruko odnošenje spram zbilje očituje |
| se u višestrukim konkretnim očitovanjima. |
|
| |
| Kada kažemo da čovjek misli to znači da se bavi filozofijom, znanošću, razmišlja o |
| aktualnim događajima u svijetu, i sl. Kada kažemo da čovjek djeluje mislimo pritom na |
| njegove mnogostruke odnose s ljudima u društvu. Kada kažemo da čovjek proizvodi |
| mislimo pritom da čovjek proizvodi kako materijalne stvari tako i umjetnička djela, |
| također odgoj predstavlja jedno proizvođenje čovjeka. |
|
| |
| U filozofiji čovjek pokušava odgonetnuti narav stvari tako što ih određuje u njihovoj biti, |
| podređuje pod pojmove i dalje u sustav pojmova. Koliko god filozofija otkriva svijet toliko |
| ga i prikriva; njen je nedostatak u tome što u odnošenju spram zbilje, nju prevodi i |
| reducira, na pojmovni sustav u kojemu se sama zbilja tek odslikava u svojim bitnim |
| određenjima, te se predstavlja kao pojam[1] i sustav pojmova. |
|
| |
| Jedan od oblika proizvodnje je stvaranje govorom, tzv.. pojetički govor. Primjer toga je |
| književnost, poezija i mitologija. Mitologija se sastoji u pričama (gr mythos: pripovijest) u |
| kojima se nekim zbiljskim procesima (događajima, pojavama) pridaju svojstva osobe, na |
| pr. ljubav koja je neko emocionalno stanje u čovjeku ili između dviju osoba, postaje |
| personificirana, kao da je ona netko, na pr. Afrodita (u grčkoj mitologiji) ili Amor (u |
| rimskoj). Time mitologija ljudima približava složene procese svijeta, ali ima i jedan temeljni |
| nedostatak, što samoj zbilji dodaje svojstva, određenja koja ona uistinu ne posjeduje: |
| ljubav nije netko, neka osoba; rat nije netko (na pr.. Ares u grčkoj mitologiji); mudrost |
| nije neka osoba (na pr. boginja Atena). |
| |
|
| Razmotrimo to na primjeru duhovnih bića, arhanđela u Kabali. U emaniranju Božjeg atributa |
| mudrosti postoji jedna faza, na razini svijeta Beria, gdje se Božji atribut očituje u svom |
| vidu snage, kao mudrost u svojoj dinamici. Ako se to mitologizira tada to stanje postaje |
| nekim duhovnim bićem, u ovom slučaju arhanđel Raziel, dakle netko – osoba s imenom |
| Raziel. Svatko smije vjerovati u postojanje arhanđela Raziela, ali Kabala nije religija, njoj |
| ne pripada vjerski pristup, nego istraživački: ne postoji jedno sakrosanktno[2] učenje u |
| vidu obvezujuće dogme, nego se učenje Kabale konstituira u slijedu stalno novih |
| doprinosa smionih istraživača, ali u naslijeđenom (tradiranom[3]) okviru Kabale. |
| |
| Jedino mistika ostavlja bića (stvari, procese, događaje) u njihovoj zbiljnosti i ne pretvara |
| ih u sustav pojmova – u filozofiji, niti u osobe – u mitologiji. Ona zahtjeva jedan drugačiji |
| pristup: da se zbilji pristupi u njenoj neposrednoj danosti, takvoj kakva ona uistinu jest, |
|
| te da čovjek/mistik ne stoji odijeljeno naspram nje, nego da se na neki način poistovjeti |
| s njom – da postane jedno s njom u stanju unio mystica (mističko sjedinjenje). Kako to |
| sprovesti u djelo, ozbiljiti? |
| |
| Kada je riječ o tradiciji židovske duhovnosti – mističkog židovstva, tada tome služe |
| postupci Kabala prakse koje ćemo izložiti u tekstu koji slijedi. Prije svega treba praviti |
|
| razliku između izraza praksa Kabale i izraza primjena Kabale. Praksa Kabale sastavni je dio |
| teorijske i kontemplativne kabale (Kabala ijunit), a primjena Kabale označuje se hebrejski |
| kao kabala ma'asit što bi u prijevodu glasilo: činidbena Kabala, takva kojom se nešto čini |
| u svijetu, izazivaju nekakvi vidljivi (poželjni) učinci. |
| |
| Praksa Kabale (kabala ijunit) podrazumijeva to da se teorijsko učenje Kabale – teozofijska |
|
| Kabala, interiorizira (pounutrašnji), i time zaživi u sljedbeniku Kabale, tada on više nije tek |
|
|
|
| proučavatelj Kabale, nego je onaj koji slijedi Kabalu i živi po njoj. Praksa Kabale, svaki |
| njen postupak je u funkciji razine svijeta (olamot) na kojoj se prakticira. Nabrojimo razine |
| svjetova, tek kao podsjetnik: |
| |
| |
| Blizina Bogu čini svijet zvan Acilut |
|
|
|
| |
| Bog iz sebe izvodi snagu stvaranja– to čini svijet Beria |
|
|
|
| |
| Bog iz sebe izvodi sve likove stvorenja– to čini svijet Jecira |
|
|
|
| |
| Bog tako stvara konkretna individualna bića i izvodi ih u ovaj svijet – to čini svijet Asija. |
|
| |
| Budući da razinama svjetova odgovaraju razine duše (nešamot), a duša je subjekt neke |
| izvedene prakse, to je onda praksa Kabale u funkciji razine duše. Nabrojimo razine duša, |
| tek kao podsjetnik: |
| |
| Haja u svijetu Acilut |
|
| |
|
| Nešama u svijetu Beria |
|
| |
| Ruah u svijetu Jecira |
|
| |
| Nefeš u svijetu Asija |
|
| |
| [1] Podsjetimo da je pojam misao o bitnim odlikama predmeta. |
|
| [2] Svojstvo onoga što je sakrosanktno; nepovredivost, svetost, neoskvrnjivost |
|
| [3] Otuda Kabali ime: ono što se primilo, znanje koje se naslijedilo |
|
| |
|
| |
