Rođen je 15. 11. 1956. Osnovnu školu i gimnaziju završio je
  u Doboju. Opštu i komparativnu književnost diplomirao je na
   Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
   
  Studirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u
  Sarajevu godinu dana u klasi Kaće Dorić.
   
  Na interdisciplinarnom postdiplomskom studiju Političkih nauka
  u Sarajevu položio ispite i uradio magistarski rad, ali do
   odbrane nikada nije došlo.
   
  Radio je u Amaterskom pozorištu u Doboju. Amaterskom pozorištu „Ivo Lola Ribar" Sarejevo.
  U Književnoj omladini je bio predsjednik KO Doboj i član Predsjedništva KO BiH. Objavljivao
  književne radove u časopisima i novinama i radove o kulturnoj istoriji regije Doboj. Rat
  provodi u Bosni i hercegovini gdje u listu „Gradina" objavljuje ratne satrire.
   
  Objavio knjige: "Slike Bosne" 1994., "Grlice nad minskim poljem" 1995. (prijevod na norveški),
  "Fredsdraper" (Kapi mira) na norveškom 1997., "Oni ne pucaju na nas" 1999., "Mistična riječ
  domovina", 2009., "Pletenica od 200 čestitki" 2011. "Oteta prošlost 2014.
   
  Zastupljen je i u stručnim radovima iz istorije i kulture u knjizi "Doboj u dvadesetom stoljeću" 2008.
   
  U Norveškoj piše i režija dvije dvojezične predstave (bosanski-norveški): "Mir nemira - Ufredens
  fred" i "Ko si ti? - Hvem er du?" Zastupljen u "Druga svjetlost" 1983. (Zbirka radova članova
  Književnog kluba "Ivo Andrić" Doboj) i "Pjeva krvava Bosna" 1994. "Čekaonica za snove" ....
  "Preživjele riječi" 2018.
   
 
 
 
 
e-mail adresa: rolig.havet@hotmail.com
 
 
 
 
 
Esad Bajtal - R E C E N Z I J A
Kao verbalna karikatura koja naglašava neljudsku, iščašenu stvarnost, i društvenu
izopačenost, satira Alija Faruka Bisera, katoptrički, pelinovski gorkim odsjajem, isijava
specifičnu viziju jednog društva u njegovoj moralnoj posrnulosti, iracionalno-patološkoj
nekredibilnosti i ljudskoj neprihvatljivosti.
Zajedljiva metafora iz naslova ove satirične zbirke, o čovjeku „koji je ujeo psa“, samo je
logički izraz one autorske jetkosti, koja se obračunava sa oholim besmislom naše iščašene
stvarnosti, dok je očitava ogledalskom logikom sveprisutne životne izopačenosti. Jer, u
ogledalski tačnoj slici svijeta, sve je doslovno isto, samo – naopako postavljeno – lijevo
je desno, a desno je lijevo. U društvenoj optici te ogledalski obrnute logike i egosom
zaošijane isključivosti, o kojoj satira ne želi da šuti, red i nered; dobro i zlo; moral i
nemoral; ljudskost i neljudskost; lijepo i ružno – na cinično posuvraćenoj ljestvici
socijalnih vrijednosti – automatski mijenjaju svoja mjesta.
Dakle, samo je nemoral moralan; laž neupitna istina, a zlo jedino dobro. I, naravno, da, u
uzročno-posljedičnom smislu tako iščašene i nametnute društvene logike – nije pametno
biti pametan ni kritički istinoljubiv. Stoga je, kako to čitamo na ovim stranicama,
ekskluzivno pravo na istinu dato još samo dvorskim ludama. Jer, stvarne lude, one koje
su se domogle vlasti i društvene moći, podnose mirno samo tu vrstu ludačke kritike i
bezopasne konkurencije.
Uzdrman sveopštim besmislom životne svakodnevnice, i inercijom neupitno ustaljenih
važenja i značenja, autor instrumentalizuje i spisateljski promoviše neskriveno ruganje i
sprdnju, kao jedino smislen odgovor kojim nam durbinski primiče i razgolićuje praksu
enormne društvene, moralne i ljudske izopačenosti našeg vremena. U metaforički ciničnoj
ravni tog uvida, kmetska poslušnost, konformizam i slijepa nekritičnost, porađaju ironički
uspio fantazam ljudi koji hodaju sa dvije, a žive i rade bez ijedne glave. Time se, domicilno
čitana, jedna od satirčnih priča ovdje, asocijativno prigodno, primiče na dohvat aktualne
državne b-h-s troglavosti i njene iskustveno porazne nesposobnosti odlučivanja,
uzajamnog razumijevanja, logičkog sporazumijevanja i, konačno – samorazumijevanja
porazne društvene patologije koju svojim djelovanjem nužno proizvodi.
Samo tako mogući su i oni naizvrat obučeni građani („sako navukli kao hlače, a hlače kao
sako“), koji, logikom sveopšte društvene naopakosti, u ljekarskoj ordinaciji zatiču
pacijenta kojeg, umjesto ljekar, liječi VKV automehaničar, dok na izborima, shodno
prethodnom paradoksu, „za glavnog babu“, pobjeđuje – vodoinstalater.
I ne samo to.
Svijet apsurda poprima dodatno apokaliptočne vizije one životne sveobuhvatnosti u kojoj
se: išamarani izvinjavaju svojim šamarateljima; žrtve svojim zločincima; a sin, se, do
pobožnosti marljivo, izvinjava i pravda koljaču svojih roditelja ... Ukratko, iz reda u red,
iz priče u priču, autor ove satirične zbirke, pokušava samo jedno – „ubiti glupost u letu“,
što je, po nekim mišljenjima, jedini i temeljni i cilj svake satire.
Stoga, shodno iracionalnoj, etički falsifikovanoj realnosti u kojoj živimo (kako našoj,
ovdašnjoj, tako i onoj planetarnoj), valja nam, juvenalovski kličući, glasno i jasno podržati
autora: difficile est saturam non scribere (teško je ne pisati satiru). Tim prije što su
nered, prljavština i nečist – svud oko nas – dosegli fantomske razmjere jezički neizrecivog
fenomena, te, stoga, spadaju još samo u nadležnost ježevske, bodljikavo opominjuće i
jedino preostale satirične naracije.
  Sutješčica, novembra 2018. Esad Bajtal
 
 
 
 
RECENZIJA - PRIČE ISPUNJENE “OLOVNIM DUHOM“
 
Iako je autor u svom osnovnom polazištu “potrefio” tj. dobro žanrovski označio književnu
vrstu za kojom je posegnuo, kao satiru (iz više razloga najriskantniji književni oblik), jer
“ubija glupost”, on, u svojem rukopisu pod naslovom “Satire“, slobodnoj igri dosjetljivih
opservacija vidi i društvene, političke i moralne deformacije i poroke, te je blizak i
humoreski, parodiji, burleski ili pak travestiji. Dakle, njegove ujedljive priče, u ime
grotesknog, sarkastičnog i apsurdnog, izvrgavaju ruglu gorka saznanja o životu. Ponekad
je riječ o crnom humoru, o svemu onome što narušava prirodne životne sokove. Naime,
konvencionalno uvijek dolazi u sukob s prirodnim kao ekscentrično hladan nadrealni tuš
(priča: “Naopaki grad”).
 
Ako je riječ o humoru tada nam priče podižu raspoloženje u spoznavanju ljudi koji nas
uveseljavaju svojom nesavršenošću i tad je autor posve nezlobiv, pogotovo kad se služi
bosanskim žargonizmima ili narodskim govorom. Humoristično je i to što duhovite
“nastranosti” uz fiziološku imaju i psihološku podlogu i do nas dopiru kao optimističan
smijeh kroz suze. Tragični sarkazam svakako podsjeća na ruskog nadrealnog satiričara
Danila Harmsa, a sveprisutni apsurdizam na slavnog Eugenea Ionesca koji nam je otkrivao
neke osnovne tjeskobe koje muče sve ljude. Stoga će satirične karakteristike zaista biti
dominantne jer Ali Faruk Biser u svojim karatkim pripovjednim “biserima” uspijeva provući i
neku etičku normu ne bi li je suprotstavio degradiranom svijetu. Njegovo nevino
“cerekanje” uvažava principe razbora, pa i kada neskriveno personificira ili hiperbolizira
ljude, stvari (cipele koje pjevaju) i događaje.
 
Autor želi da poroci budu vidljivi i kroz dijalog koji također jetko otkriva mnoga zala
društva (priča: “Džemokratija” i “Čovjek koji je ujeo psa”). Ove su priče ispunjene
“olujnim duhom” i vrckavošću koja ponekad blagonaklono otkriva sramotnu energiju
društva i međusobnih odnosa.
  Sead Begović
 
 
 
 
„Slike Bosne"1994
„Grlice nad minskim poljem"" 1995. (prevedena na norveški)
Fredsdrĺper"(Kapi mira) na norveškom 1997
Oni ne pucaju na nas"1999.
Mistična riječ domovina", 2009.
Pletenica od 200 čestitki", 2011.
"Oteta prošlost", 2014.
"Čovjek koji je ujeo psa (Katoptrika) satira", 2019.
 
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili dvije knjiga gospodina Ali Faruk Bisera. Te knjige možete
preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji od sljedećih linkova:
 
"Oteta prošlost"; digitalne knjige, 2014.
 
http://www.digitalne-knjige.com/biser.php
 
"Čovjek koji je ujeo psa (Katoptrika) satira"; digitalne knjige, 2013.
 
http://www.digitalne-knjige.com/biser2.php
 
 
 
  
   
 
 
BOSNAEXPRESS
 
PROLOG DVORSKE LUDE
 
„KATOPRIKA"
 
AUTENTIKUS NACIONALIS
SITAN ŠIĆAR
 
JUSUF TRAKTORISTA ILI TERORISTA
 
ČOVJEK KOJI JE UJEO PSA
 
NIJE BITNO AL' JE BITNO
 
DVOGLAVA ZEMLJA
 
NAOPAKI GRAD
 
ČUNGA - LUNGA
 
ČOVJEK OD IZVINJENJA
 
DŽEMOKRATIJA
 
DAJ TON
 
PATRIOT
 
BOŠNJO I JAPANAC
 
HASO I DVA VUKA
 
PLANETA RADO BIH I RS
 
SUD
 
O UMJETNOSTI
 
MEDIOKRITERIJ
LJUBITELJI LIKA I DJELA
 
RECENZIJA
 
PRIČE ISPUNJENE "OLOVNIM DUHOM"
BILJEŠKA O PISCU
 
SADRŽAJ
 
7
 
11
 
17
 
23
 
27
 
33
 
37
 
41
 
45
 
49
 
53
 
59
 
63
 
69
 
75
 
79
 
83
 
87
 
91
 
99
 
103
 
104
 
107
 
111
 
115
 
116
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present