PSEĆA PERSPEKTIVA |
|
|
Perspektiva može biti geometrijski pojam, ali i slikarski, a u svakom slučaju svodi |
se na činjenicu da, ako se nešto gleda s veće udaljenosti vizuelno djeluje sve |
manje i manje. Unatoč onoj općepoznatoj tvrdnji da pametan čovjek - daleko vidi. |
Ali stvari se gledaju i iz ptičije perspektive, dakle s visine, što može biti, |
simbolično kazano, i s političke visine ili političke moći. S druge strane imamo i |
gledanje i iz ža-blje perspektive, gledanje odozdo prema gore. Gledanje na svijet |
i na život iz ptičje ili žablje perspektive nije baš isto. Žablja perspektiva, u |
|
društvenom smislu, je rezervirana za „poda-nike“, a ptičija za „moćnike.“ |
|
A što je s prostorom između te dvije okomito postavljene točke gledanja |
perspektive ? U taj prostor, ali ipak daleko bliže žabi nego ptici, naš dragi autor |
Vladimir, pustio je s uzice svoga psa Roi-a da slobodno gleda na stvari i događaje |
oko sebe iz svoje – pseće perspektive. Ali kako znamo da je pas čovjeku najbolji |
prijatelj, bolji od bilo kojeg ljud-skog prijatelja – sâm po sebi se nameće zaključak |
da se događaji iz pseće perspektive vide istinito, realno, pravedno i psetoljubivo |
(da ne kažem čovjekoljubivo) pa čak kad se gleda i na ljudske političke događaje. |
|
|
A kako u politici nema istine, ni realnosti, ni pravde, ni čovjekoljublja – sad se |
moramo zamisliti kako se u očima našeg četveronožnog prijatelja prelamaju politički |
i društveni događaji s kojima se pas Roi (belgijski ovčar flamanskog podrijetla) |
susreće, šećući se hrvatskom metropolom, s događajima koje gleda na TV |
ekranima ili o kojima sluša na svakome koraku svojim psećim ušima. A stvari su |
onakve kakve ih vidimo, a ne takve kako ih čujemo, ovisno kroz kakvu prizmu ih |
gledamo da li ljudsku, žablju, ptičiju, pseću, mravlju ili možda slonovsku |
perspektivu. Onako kako ih gledamo tako ćemo ih i vidjeti. Roi gleda kroz |
svoju pseću perspektivu |
|
|
I sad slijedeći nauk – Zakaj levo iti ne? Kako Roi, pas ovčar, kao gradsko pseto, |
nikada nije bio na selu i nikad nije vidio prave ovce, u gradskoj vrevi vidi stado, |
politički naivno stado oko kojeg se s leve strane vrte vukovi, zato levo iti ne, jer |
bi ga mogli rastrgati. A stado je neposlušno, bez dobrog pastira, a Roi, pas ovčar |
ne može ga utjerati u sigurnost hrvatskog političkog ovčijeg tora, oliti nacionalne |
slobode ili vodjenja politike nacionalnih interesa. |
|
|
I našeg Roi-a najviše ljuti kineska izreka – Psi laju, a karavana prolazi. Očito ti |
Kinezi zbog svoje množine, posve krivo misle da – psi nisu misleća kategorija, |
pa ih zato i jedu. Da pas nije misleća kategorija ne bi kohabitirao s čovjekom, |
već s slonom, magarcem ili možda i sa mravima. |
|
|
Tko zna kako pas gleda na samog čovjeka? Mislim da ipak gleda dobroćudnim |
psećim očima. Prijateljstvo između psa i čovjeka je stvarno, ali se uvijek |
postavlja ono pitanje je li čovjek ima psa ili – pas ima čovjeka? Roi dobro zna da |
nije moguće prijateljstvo izmedju mrava i slona, jer jedan drugoga ne mogu ni |
vidjeti. Zato - leve iti ne! To smo dobrano naučili iz naše nedavne povijesti. Od |
nas s leve je i Bruxelles, a mi smo mrav, a taj EU je slon. Svako prijateljstvo |
|
mrava sa slonom za mrava završava pod slonovom nogom. |
|
Zato Roi laje i reži na sve što počinje s slovom „B“ kao Beč, Budimpešta, Beograd |
a sad i Bruxelles! Dobro je dok Roi samo laje, ali čuvajmo se ako počne režati, |
a možda i gristi! |
|
|
Ali, kod našeg dragog prijatelja Vladimira - Roi nije pravi pas, već politički znalac |
na nivou simbola. Ali, kako reče Baudelaire „Put čovjeka vodi kroz same simbole, |
što motre ga prisno a duh im se divi“ I mi se divimo ovoj Vladimirovoj knjizi i |
zahvalni smo mu za iskazane i napisane misli - njemu i njegovom psećem |
|
prijatelju Roi-u. |
|