Rođen je 26.12.1938. u Sušaku. Kao dijete od dvije godine
 dolazi s roditeljima u Zagreb u kojem prebiva do danas. U
  Zagrebu završava gimnaziju i Pravni fakultet.
  
 U mladosti piše uglavnom športske članke za Polet i
 Studentski list. Prilikom služenja vojnog roka organizira
  kulturni život u garnizonu Sinj, te između ostalog piše i
 postavlja na scenu dva manja kazališna prikaza iz vojničkog
 života. U kasnijim godinama surađuje s Privrednim
 Vjesnikom i Forumom.
 
 
Kao magistar prava, najprije vodeći stručnjak na području zdravstvenog, pa zatim
mirovinskog osiguranja i na kraju zemljišno-knjižnog prava aktivno je sudjelovao pri izradi
svih zakonskih i podzakonskih propisa iz prve dvije djelatnosti, a ujedno je bio i jedan od
prvih protagonista razvoja tržišta u području posredovanja u prometu s nekretninama.
 
Kao poznati vrhunski športaš bio je višestruki državni prvak i reprezentativac u stolnom
tenisu i bridžu, kao i all round športaš u svim igrama s loptom. U mladosti je bio i istaknuti
šahist.
 
Kao profesor iz stolnog tenisa na Fakultetu za fizičku kulturu izdao je i svoja skripta, a kao
trener saveznog ranga i republički kapetan uspješno je vodio hrvatsku žensku stolnotenisku
reprezentaciju i naše najjače stolnoteniske momčadi (Zagreb, Marathon i dr.).
Tijekom bogate pravničke karijere napisao je nekoliko stručnih radova i održao par
predavanja iz pravne domene i to prvenstveno kao rukovodeći stručnjak na području
posredovanja u prometu sa nekretninama (Bio je predsjednik zagrebačkog i potpredsjednik
republičkog odbora Udruženja posrednika u prometu nekretnina).
 
Uz to napisao je i niz bridž kolumni i skripte za bridž.
 
Uz svoje brojne članke napisao je i osam knjiga - Ja sam Roi, Bridž - šport igra ili nešto treće,
Roi svjedok jednog vremena iliti leve iti ne, Za Dom i Domovinu UVIJEK, Na oblaku sjećanja,
Hinko Gudac u potrazi za svetim gralom, Plamen slobode nek' vječno svijetli i Život bez
pozlate.
 
Član je Družbe Braća Hrvatskog Zmaja kao Zmaj od Majke Božje Remetske, Društva
književnika „Sv. Jeronima"", Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori u Baselu,
Hrvatske akademske zajednice „Kralj Tomislav"", Predsjednik Časnog suda Reda Hrvatske
krune i član Udruge HONI. Aktivan je i u nizu domoljubnih udruga.
 
 
 
 
e-mail adresa: vbiondi938@gmail.com
 
 
 
 
 
NA OBLAKU SJEĆANJA
 
Proslov o čovjeku i njegovom psu
 
 
Evo, moj prijatelj Vlado zamolio me da mu napišem proslov za knjigu koju je
napisao o svome prijatelju. Upitah ga - Tko je tvoj prijatelj o kojemu si napisao
knjigu, a ja bih trebao napisati proslov toj knjizi ? Prijatelj Vlado mi odgovori -
Moj prijatelj je - Roi ! Odgovorih mu - Neće mi biti teško jer i svako biće, kao i
svaka biljka je djelo Božje ljubavi. A ljubav je najdublja tajna života koja je
usko povezana i sa vjernošću. A pseća ljubav prema čovjeku izražava se kroz
njegovu vjernost prema svome gospodaru. Svaki pas je dostojan čovjeka,
a je li i svaki čovjek dostojan psa - o tome bi se moglo raspravljati.
 
Priča o Vladinom Roi-u je memorijska priča koja se snažno pojavljuje u duši
čovjeka koji je izgubio svoga najboljega prijatelja koji je nedavno umro.
Životinje obično uginu, a Vladin Roi (Roi=Kralj) je umro poput čovjeka - ali
ljubav prema njemu nije umrla, upravo je pretočena u knjigu i živjet će na
policama ljubitelja pasa kao kućnih mezimaca, kao jedna priča o ljubavi
između jednog čovjeka i jednog psa.
 
I sam autor u svojoj knjizi - Na OBLAKU SJEĆANJA, na samom početku knjige u
divnoj pjesmi - Posljednji pozdrav punoj osjećajnosti za svog voljenog, a u
mrlog prijatelja, svog Roi-a napisao:
 
„Koliko je samo puta došao k meni tražeći samo malo pažnje, malo nježnosti,
malo ljubavi...! A ja zaokupljen svim i svačim - nisam imao vremena za njega".
Ovdje dolazimo i do onog ključnog momenta kako steći i zadržati prijatelje. Da
bi se imalo prijatelja - treba se imati vremena za njega. Netko tko misli da je
prijateljstvo uzimanje, taj uvijek ima vremena za prijatelje, ali takvo prijateljstvo
je kratkoga daha. Onaj tko shvati da je prijateljstvo davanje ima iskreno
prijateljstvo, pa makar i nemao vremena.
 
Ljubav između psa i čovjeka nije na nivou materijalnosti. Ljubav može biti
samo ljubav i ništa drugo! A ako u ljubavi ima i drugih primjesa poput interesa,
ona više nije ljubav. Čistoća, ljubav diže na pijedestal ideala koji svijetli poput
sunca. Ako postoji ljubav između čovjeka i psa to je ljubav - na nivou ideala.
To je ona duboka iskonska ljubav kojoj ne znamo ni izvora ni utoka.
 
Knjiga ima svoj duboki smisao - jer govori kroz razno razne zgode druženja psa
sa čovjekom upravo o takvoj ljubavi. Preporučujem čitateljima, a posebno
onima koji imaju pse i s njima njeguju prijateljstvo da ovu knjigu, da ovu priču
o ljubavi između jednog čovjeka i njegovoga psa svakako pročitaju - jer o
ljubavi se nikada ne može znati sve, uvijek treba učiti više i više. Jednako tako
i o prijateljstvu. Nemam li nešto - pitat ću prijatelja. Ne znam li nešto - pitat
ću prijatelja. Nemam li prijatelja, pitat ću sama sebe - zašto ga nemam? Iz
života sam iskusio da onaj koji ima prijatelja u psu, taj ima i prijatelje u ljudima.
 
Evo zato, dragi prijatelju Vlado, s prijateljskom ljubavlju ti napisah i ovaj proslov.
 
 
Mile Prpa
 
PROSLOV ILI EPITAF ZA NEPREŽALJENOG ROIA
 
Čitajući sumorne retke koje je Vladimir Biondić napisao za svoga preminulog psa
Roi-a, čovjek žarko poželi imati upravo takvog psa, a osim toga, obuzme ga
nekakva tiha, skoro bih kazao, nježna tuga koja ga obavije poput svile, tako da
svijet postane siv, a moguće i pust, iza tanahne sive zavjese koja je tako nalik
mrtvačkom pokrovu. Sve postane magleno, sve se izgubi, ostane samo žalost
koju nije moguće opisati i sjećanja na divne nezaboravne trenutke s Roi-em.
 
I ništa ga ne može zamijeniti, poglavito kad u besanim noćima treperi njegov lik,
veselo maše repom, želio bi se igrati u prelijepom Maksimirskom perivoju, trčati i
družiti se sa prijateljima, jer Roi je bio voljen i na neki način poštovan od psećeg
roda. A kako ne ćeš voljeti predivnog i dobrog psa? Zar nije poznato da homo
sapiens ne može voljeti (osim možda majke koja ludo voli svog malog sina) tako
k'o što voli njegov canis familiaris ? Zar bi čovjek dao svoj život za bližnjega svoga
? Ne bi ! A vjerni pas kao što je bio Roi bi ! On bi bez razmišljanja navalio čak
i na tigra u obrani svoga gospodara-prijatelja.
 
Sada ga više nema..... Nema više zajedničkog druženja, šetnja po rosnim
livadama prekrasnog perivoja, zatrnuli su dijalozi između njega i njegova prijatelja
i druga, a možda je i svijet postao malo, malo tamniji otkako je Roi krenuo na
svoje posljednje putovanje (samo mi to ne zamjećujemo). Kamo je otišao? Zar
postoji neki nespoznatljivi pseći raj - ako postoji, samo tamo jednom želim ići i
nigdje drugdje ! - u apoteozi „vječnih zelenih livada"", prepunih sunca, dobrote i
vjernih četveronožaca. O Roi, zašto si tako brzo morao nestati?
 
Ipak nisi posve isčeznuo: tvoj te prijatelj Vladimir Biondić može osjetiti u dugim
sivim noćima, u cvrkutu ptica, u proljetnom lahoru, u šumu hrastova, u zalazu
sunca, u stobojnom cvijeću..... Roi, ti, ti zacijelo ne želiš da te se netko -
pogotovo ne on ! - sjeća s tugom, tvoja je želja da te svatko (čak i ja koji sam
te rado upoznao) stalno sjeti s radošću, sa smiješkom, sa sjajem u očima, i da
ti t'io, sasvim t'io šane : Roi, moj veliki prijatelju, puno sam te volio !"" Zar
postoje ljepše riječi?
 
Na sreću vrijeme zaista liječi skoro svaku bol, pomalo i tuga trne poput plave
vatre svete Elme, čovjek stiče nove prijatelje, nove radosti, ali ne: Roi će vazda
ostati u sjećanju i nikada neće izblijedjeti njegov dražesni lik i izražajne oči koje
su tako veselo gledale i veselile se životu.
 
Ipak je morao, iako nerado, otići. Najteže mu je bilo ostaviti svoga dobroga
prijatelja, i kada bi bilo moguće, zbog njega bi se rado vratio iz hada zlokobnoga,
pokidao bi okove božice smrti Morane, radosno bi zalajao: opet sam tu !
Ali smrt što uzima ne vraća.
 
Sada je postala potpuno jasna sjetna izreka: „Kada umre tvoj pas, umire dio tebe".
To, nažalost, jako dobro osjeća Roi-ov prijatelj, iako bi Roi, da može govoriti,
zasigurno kazao: „Dragi prijatelju, ponavljam, ne želim da budeš žalostan zbog
mene, molim te, sjeti me se s tihom radošću i samo želim da budem za vazda
nježna melodija sjećanja tvoga.""
Rado bi kao epitaf napisao Roi-u:
.... A ja, ja ću se vazda pitati,
to će me cijeli život peći
što mi je umirući pas htio reći...
Ove je emotivne retke neracionalno napisao
Akademik HAZU-D prof.dr.sc. Vinko Buj
u Zagrebu, 04.04.2012.g.
 
 
 
Dosad smo na portalu objavili dvadeset knjiga gospodina Vladimira Biondića
Te knjige možete preuzeti ukoliko svojim mišem kliknete na bilo koji
od sljedećih linkova:
Ja sam ROI; digitalne knjige, 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic.php
Hinko Gudac u potrazi za svetim gralom; digitalne knjige, 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic2.php
Plamen slobode nek' VJEČNO SVIJETLI; digitalne knjige, 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic3.php
Život bez pozlate; digitalne knjige, 2013.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic4.php
Na valovima ljubavi; digitalne knjige, 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic5.php
Na oblaku sjećanja; digitalne knjige, 2014.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic6.php
ROI svjedok jednog vremena iliti leve iti ne, 2015.
http://www.digitalne-knjige.com/biondic7.php
 
Bridge - šport, igra ili nešto treče, 2015.
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic8.php
 
Zvuci ljubavi iz Maksimirske šume; 2015.
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic9.php
 
Jednom za vrijeme plavog mjeseca; 2015.
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic10.php
 
Bleiburg - holokaust hrvatskog naroda; 2015.
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic11.php
 
Bleiburg II - In te domine speravi ; Zagreb, 2016
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic12.php
 
Bog i Hrvati; Zagreb, 2016
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic13.php
 
Duhovi iz boce; Zagreb, 2016
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic14.php
 
Posljednji pozdrav; Zagreb, 2017
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic15.php
 
DAISY - moje uspomene u riječi i slici; Zagreb, 2017
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic16.php
 
Vitez svjetlosti i nade; Zagreb, 2017
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic17.php
 
Hrvatska ljubavi moja; Zagreb, 2019
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic18.php
 
Za Dom i Domovinu - UVIJEK; Zagreb, 2019
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic19.php
 
Pjesme naroda Horvatzkoga; Zagreb, 2020
 
http://www.digitalne-knjige.com/biondic20.php
 
 
  
  
 
 
NA OBLAKU SJEĆANJA
PROSLOV ILI EPITAF ZA NEPREŽALJENOG ROIA
PROSLOV LJUBAVI, INTELIGENCIJI I SAMOSVOJNOSTI
PROSLOV AUTORA
 
I DIO
 
KAKO SAM UPOZNAO ROI-a
SUŽIVOT U BUKOVAČKOJ
KRALJ MAKSIMIRA OSVAJA „SVOJU" ŠUMU
KATARININ ROĐENDAN
UPOZNAVANJE ROI-a S KRISTIJANOM I REX-om
PUT PLAVOG JADRANA
PRVI DAN U ŠKOLI¸
ROI NA SVOM PRVOM TURNIRU BRIDŽA
ROI-ev PRVI ROĐENDAN
 
II DIO
 
ROI I POLITIKA
PRVI ZNAČAJNIJI INCIDENT
DRUGI ZNAČAJNI INCIDENT
ANDREA
PESEK NA PESEKU
NA VIKENDU U PODSUSEDU
IZLET U SISAK
KUD KIKI OKOM TU ROI SKOKOM
ROI U SAMOBORU
KATARINA PREUZIMA VODSTVO
MAKSIMIRSKA ŠKOLA
PONOVNO NA TURNIRU U PULI
STIŽU BUGA, TOTO I BULI
ROI KREĆE U POLITIČKE VODE
„CRNI" ČETVRTAK
EPITAF
ZAHVALA I SJEĆANJE
 
BILJEŠKA O PISCU
KAZALO
 
7
11
15
19
 
25
 
25
33
39
45
51
55
65
71
79
 
85
 
85
89
95
99
103
107
113
117
123
127
131
135
139
145
149
155
161
 
164
167
 
 
 
 
Copyright ; Nenad Grbac & Impero present